Možda uistinu Sve Jest Jedno, kao što smo čuli od mnogih hvale vrijednih ljudi, i kao što ponekad i sami osjetimo. I možda to što ipak vidimo i raznolikost doista jest naša nesposobnost da shvatimo stajalište Apsoluta, i možda smo mi smrtnici uistinu ''dvoglavi'' i izgubljeni u prividu. I možda to znači (kao što razmišlja Vašištha o Rami u prethodnome postu) da postoje nečistoće u našemu duhu. Ipak, ako je tako, ne znači da nam se to pitanje (Otkud opažanje mnoštvenosti u Jednoti?) ne nameće. A osobito mi se ne čini da zatvaranje očiju pred tim pitanjem znači neko uzvišenije gledište od jednostavnog priznanja da mi smrtnici to pitanje ne uspijevamo izbjeći. Možda bi nam se da smo sophosi (mudri) a ne tek philo-sophosi i samo to pitanje pokazalo nepotrebnim, ipak, dok nismo, pitanje je tu. To da pita ono što je upitno je usud filosofa.
15.07.2006. (00:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije li jedinstvo različitosti (mnoštvenosti) zapravo ideal?
17.07.2006. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možemo li reći da je različitost prije viđenja, tj. ne stvara li vidioc različitost svojim viđenjem kroz vlastito postojanje? Tada se tek po viđenju «različito istog» u svemu što se vidi i ima za vidjeti, vidioc vraća onome što je prije toga viđenjem (sobom) razdvojio, postajući isti kao i ono što vidi. «Napokon» «u svemu» «videći» jednoisto, «kako» «je» «bilo» «oduvijek». Pozdrav, planinar.
17.07.2006. (13:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@qai: ja vjerujem da je to tako reći realni ideal, dakle ne samo nešto dobro, nego i nešto zbiljsko, dapače neizbježno. Baš zato ne vidim svrhe pukom poricanju mnoštvenosti, kako neki pokušavaju. @planinar: no, kako bih mogao odgovoriti što je prije viđenja - nemam u-vida u to. A tvoje objašnjenje nameće niz pitanja. Evo nekih: izjednačava li tvoja teza različitost=viđenje=postojanje? Ili? Što tu može jedno bez drugoga - postojanje bez viđenja ili obratno? Viđenje/postojanje bez različitosti? A pojam ''stvaranja'' mi tu tek unosi zabunu: stvara li sam vidioc vlastito postojanje? I ako da, može li on stvarati (razdvajati) prije nego što sam postoji? I (opet, ako da) kakvo je to postojanje vidioca koje ne uključuje njegovo viđenje? I kako - ako je to viđenje bilo oduvijek - ima nečeg prije viđenja (s početka tvoga posta)?
18.07.2006. (14:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davore, počašćen sam ovim pitanjima, a imam dojam, kad si ih toliko postavio, da osjećaš da "ima tu nešto"... Da li se možeš složiti s tim da različitost stvara daljnju različitost u svijetu/stvarnosti/postojanju, kakogod i da je to glavni princip? Da "stvaranje" nikad ne ide ka istom, nego se iz "istosti" stvara različitost, koja se dalje grana? U istom, npr. ljudskoj vrsti, nema dva jednaka čovjeka za koje bismo rekli da su (unutar vrste) isti. I kad se dva čovjeka spoje u stvaranju, tvore kombinaciju koja nije ni jedno ni drugo, stvaraju novu razliku. Da li primjećuješ da se različitošću regenerira, a "istošću" degradira?....planinar
19.07.2006. (20:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Planinar, drago mi je da si prepoznao da ton mojih mnogih pitanja (a koja su sva možda tek jedno pitanje? ili čak, mnoga pitanja koja imaju jedan odgovor?) nije polemičan nego doista upitan. Uz tvoju zadnju napomenu: svi imamo, dijelom neposredno, dijelom posredno, to iskustvo mladalačke jurnjave za uvijek novim i različitim, a i staračke sklerotične težnje za mono-tonom uniformnošću (o čemu, naravno, odlično i opširno piše Platon u Zakonima :) ). Ipak, i novotarije mogu postati zamorno monotone i zapravo uvijek iste u toj svoj prividnoj raznolikosti; a s druge strane beskrajna raznolikost nečega što se naizgled naizgled rutinski ponavlja na isti način nas može uvijek ponovno oživljavati. Ali, takvo oživljavanje često doživimo kao ''povratak sebi'', dakle kako ono nešto što nam je najistije. Tako da ja vjerujem da su te opreke jedno-mnoštvo, isto-različito itd. ipak prije komplementarne nego li kontrarne. Odnosno, da bez jednog nema drugog. Ili, kad se već tako hrabro (nadam se ne i bezglavo) upuštamo u vode ontologije, da bez Jednog nema Drugog. ;D
24.07.2006. (16:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koje bi to bilo dvoje (oboje)?: isto i različito. Ja i neki drugi čovjek nismo isti, ali se prepoznajemo u istom; npr. automatskoj reakciji - po uvredi slijedi ljutnja. Ako se uspoređujem s biljkom, vidim veću različitost, ali također i ono isto; bez vode kopnimo. Ako se usporedim s kamenom, vidim još veću različitost, ali – i kamen se drži na «okupu», baš kao i ja...I tako možemo dalje i dalje, nalazeći isto u različitom. Tako možemo i obratnim smjerom; videći kako se ono isto provlači kroz sve različito, bez obzira na disperziju, razvoj različitosti.. Različito ne nastaje uz isto pa da onda postoji neovisno, pored istog – različito nastaje iz istog, ostajući u njemu i po njemu - isto. Zato je točno «Sve Je Jedno», bez obzira na različitost, jer je sva različitost i potekla iz Jednog, tvoreći opet jedno bez obzira na (sve veće) mnoštvo. Tvoje pitanje «kako bi se moglo odgovoriti što je prije viđenja» tada ima jednostavan odgovor – viđenje je ta različitost nastala iz Istog, po onom iz Istog stvorenog koji vidi različito. Prije viđenja bilo je Isto unutar kojeg nije bilo onog koji vidi različito. Koje su to različitosti viđenja; viđenje kamena, viđenje biljke, viđenje čovjeka... Viđenje nije samo ono što se vidi, niti ono što i kako se vidi i shvaća, nego puno šire – ono kako postoji. Tako postojanje uvjetuje viđenje, različitost postojanja različitost viđenja, i obratno različitost viđenja uvjetuje različitost postojanja, tj. viđenje uvjetuje postojanje. Da li vidioc stvara vlastito postojanje? Da – i ne samo vlastito postojanje – vidioc oblikuje postojanje Svijeta jer je dio Svijeta. Sve različito svojim viđenjima čine jedno postojanje. Može li se stvarati/razdvajati prije nego se postoji? Ne – isto ne stvara i ne razdvaja bez različitosti, jer različitost baš znači stvaranje i razdvajanje, ali se ne treba izgubiti iz vida da se sve stvaranje i razdvajanje «događa» unutar Istog. Kakvo je postojanje vidioca koje ne uključuje njegovo viđenje? Bez viđenja ne postoji ni vidioc, tj. nema različitosti i njega «nema» u Istom – vidioc baš po viđenju stvara različitost. Ako je viđenje oduvijek, ima li ičeg prije viđenja? Da! – npr. je li u tvom viđenju, koji si «različitost» nastala iz «istog» – po tvojim roditeljima – sadržano išta od viđenja tvojih roditelja, pa unazad kroz vijekove? Ako u tom nizu idemo do kraja, dolazimo na početak – rođenu različitost iz Istog – (rođeni) Svijet. Svijet ima svoj vijek (kao što i svako «različito» unutar Svijeta ima svoj vijek, tj. svoje vrijeme), različit od «vijeka» Istog, a opet unutar njega. Davore, možda ovo nije komunikacijski format primjeren tvom blogu, pa ne zamjeri...
26.07.2006. (09:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaboravih se potpisati kao planinar....pozdrav
26.07.2006. (09:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo pišeš, ali mi jedna stvar ostaje nejasna - a to je upravo ona koja je temeljno pitanje u monizmu. U ovom slučaju, s obzirom na tvoje tumačenje, mogu pitati ovako: zar pojam stvaranja ne podrazumijeva da stvaratelj prethodi stvaranju i stvorenome? Doduše, prije nego započne stvarati on nije stvaratelj, nego je stvaratelj upravo po tome što stvara... ali on ipak jest neko nešto, neko biće. Kako možemo govoriti o stvaranju ako to ''neko nešto'' niti ne postoji prije samog čina stvaranja; odnosno, kako možemo govoriti o stvaranju kod kojeg je stvaratelj i stvoreno jedno te isto (i to u istom vremenskom trenutku)? Da bi govor o ''stvaranju'' za mene imao smisla mora stvaratelj (kao neko biće, ne kao stvaratelj) prethoditi stvorenome. Inače mi je ta riječ besmislena.
26.07.2006. (12:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvoritelj je također različitost u odnosu na Isto. Ako postavljamo pitanja kao - što je Stvoritelj bio prije stvaranja, ili gdje je bio prije stvaranja, kakav je bio prije stvaranja, onda su ova pitanja sva neprecizna, tj. pogrešna, ona neuspješno traže logičan odgovor, jer – «prije» pretpostavlja kategoriju vremena koju možemo povezati samo sa stvaranjem Stvoritelja, po kojem imaju svoju vrijednost, a isto tako i pojmovi koji odgovaraju na pitanja «što», «gdje», «kakav», itd. Sve je to ona različitost u odnosu na Isto. Jedino bi smisleno pitanje bilo JE LI (sjeti se «Ja Jesam») Stvoritelj Isto («u» Istom), pa možemo reći da – JE, jer je Isto sadržano u Stvoritelju. I opet imamo dvoje (oboje jedno) – Stvoritelja i stvoreno, gdje je stvoreno pak različitost u odnosu na Stvoritelja, ali i isto, jer stvoreno u sebi sadrži Stvoritelja. I svaki od nas {koji smo također oboje jedno; stvoreni (stvaratelji) i nestvoreni} također može reći «Ja Jesam», i to je ona nit Isto-bitnosti, jednote s Istim. Stvoritelj sa stvorenim je grana iz stabla Istog, koja se dalje grâna, pa je sve stvoreno (po Stvoritelju) različito u odnosu na Stvoritelja koji je - Isto u svem i za sve stvoreno. Ovaj vikend putujem, zato....ostajte zdravo, ...(planinar)
27.07.2006. (09:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo s granom i ograncima mi je razumljivo jer tu jedno prethodi drugom... ali na žalost ne uspijevam izbjeći to da me taj prvi moment u kojem Stvoritelj stvori samoga sebe podsjeti na onu Münchausenovu priču kad je sam sebe izvukao za bradu iz močvare. U svakom slučaju, sretan put, navrati kad se vratiš. :)
27.07.2006. (13:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:))))) Sve su nam riječi na raspolaganju "zabludive", eto "prvi moment", što bi značilo "prvi", a što "moment" kad su tako "ozbiljne" stvari u pitanju kao npr. Stvaranje...Objašnjavam (si) tako da je svaki, pa i prvi moment (u "našem" smislu asocijacije vremena) "došao" tek sa Stvaranjem, a Stvoritelj i nije stvoren, barem što se asocijacija vremena i prostora tiče - recimo, novorođenče jest (i) prije rođenja, ali (još) nije novorođenče...pl.
17.08.2006. (11:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Možda uistinu Sve Jest Jedno, kao što smo čuli od mnogih hvale vrijednih ljudi, i kao što ponekad i sami osjetimo. I možda to što ipak vidimo i raznolikost doista jest naša nesposobnost da shvatimo stajalište Apsoluta, i možda smo mi smrtnici uistinu ''dvoglavi'' i izgubljeni u prividu. I možda to znači (kao što razmišlja Vašištha o Rami u prethodnome postu) da postoje nečistoće u našemu duhu. Ipak, ako je tako, ne znači da nam se to pitanje (Otkud opažanje mnoštvenosti u Jednoti?) ne nameće. A osobito mi se ne čini da zatvaranje očiju pred tim pitanjem znači neko uzvišenije gledište od jednostavnog priznanja da mi smrtnici to pitanje ne uspijevamo izbjeći. Možda bi nam se da smo sophosi (mudri) a ne tek philo-sophosi i samo to pitanje pokazalo nepotrebnim, ipak, dok nismo, pitanje je tu. To da pita ono što je upitno je usud filosofa.
15.07.2006. (00:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Philomena diogenica Q.
Nije li jedinstvo različitosti (mnoštvenosti) zapravo ideal?
17.07.2006. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možemo li reći da je različitost prije viđenja, tj. ne stvara li vidioc različitost svojim viđenjem kroz vlastito postojanje?
Tada se tek po viđenju «različito istog» u svemu što se vidi i ima za vidjeti, vidioc vraća onome što je prije toga viđenjem (sobom) razdvojio, postajući isti kao i ono što vidi.
«Napokon» «u svemu» «videći» jednoisto, «kako» «je» «bilo» «oduvijek». Pozdrav, planinar.
17.07.2006. (13:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
@qai: ja vjerujem da je to tako reći realni ideal, dakle ne samo nešto dobro, nego i nešto zbiljsko, dapače neizbježno. Baš zato ne vidim svrhe pukom poricanju mnoštvenosti, kako neki pokušavaju.
@planinar: no, kako bih mogao odgovoriti što je prije viđenja - nemam u-vida u to. A tvoje objašnjenje nameće niz pitanja. Evo nekih: izjednačava li tvoja teza različitost=viđenje=postojanje? Ili? Što tu može jedno bez drugoga - postojanje bez viđenja ili obratno? Viđenje/postojanje bez različitosti? A pojam ''stvaranja'' mi tu tek unosi zabunu: stvara li sam vidioc vlastito postojanje? I ako da, može li on stvarati (razdvajati) prije nego što sam postoji? I (opet, ako da) kakvo je to postojanje vidioca koje ne uključuje njegovo viđenje? I kako - ako je to viđenje bilo oduvijek - ima nečeg prije viđenja (s početka tvoga posta)?
18.07.2006. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davore, počašćen sam ovim pitanjima, a imam dojam, kad si ih toliko postavio, da osjećaš da "ima tu nešto"...
Da li se možeš složiti s tim da različitost stvara daljnju različitost u svijetu/stvarnosti/postojanju, kakogod i da je to glavni princip? Da "stvaranje" nikad ne ide ka istom, nego se iz "istosti" stvara različitost, koja se dalje grana? U istom, npr. ljudskoj vrsti, nema dva jednaka čovjeka za koje bismo rekli da su (unutar vrste) isti. I kad se dva čovjeka spoje u stvaranju, tvore kombinaciju koja nije ni jedno ni drugo, stvaraju novu razliku. Da li primjećuješ da se različitošću regenerira, a "istošću" degradira?....planinar
19.07.2006. (20:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Planinar, drago mi je da si prepoznao da ton mojih mnogih pitanja (a koja su sva možda tek jedno pitanje? ili čak, mnoga pitanja koja imaju jedan odgovor?) nije polemičan nego doista upitan.
Uz tvoju zadnju napomenu: svi imamo, dijelom neposredno, dijelom posredno, to iskustvo mladalačke jurnjave za uvijek novim i različitim, a i staračke sklerotične težnje za mono-tonom uniformnošću (o čemu, naravno, odlično i opširno piše Platon u Zakonima :) ). Ipak, i novotarije mogu postati zamorno monotone i zapravo uvijek iste u toj svoj prividnoj raznolikosti; a s druge strane beskrajna raznolikost nečega što se naizgled naizgled rutinski ponavlja na isti način nas može uvijek ponovno oživljavati. Ali, takvo oživljavanje često doživimo kao ''povratak sebi'', dakle kako ono nešto što nam je najistije. Tako da ja vjerujem da su te opreke jedno-mnoštvo, isto-različito itd. ipak prije komplementarne nego li kontrarne. Odnosno, da bez jednog nema drugog. Ili, kad se već tako hrabro (nadam se ne i bezglavo) upuštamo u vode ontologije, da bez Jednog nema Drugog. ;D
24.07.2006. (16:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koje bi to bilo dvoje (oboje)?: isto i različito.
Ja i neki drugi čovjek nismo isti, ali se prepoznajemo u istom; npr. automatskoj reakciji - po uvredi slijedi ljutnja. Ako se uspoređujem s biljkom, vidim veću različitost, ali također i ono isto; bez vode kopnimo. Ako se usporedim s kamenom, vidim još veću različitost, ali – i kamen se drži na «okupu», baš kao i ja...I tako možemo dalje i dalje, nalazeći isto u različitom.
Tako možemo i obratnim smjerom; videći kako se ono isto provlači kroz sve različito, bez obzira na disperziju, razvoj različitosti..
Različito ne nastaje uz isto pa da onda postoji neovisno, pored istog – različito nastaje iz istog, ostajući u njemu i po njemu - isto.
Zato je točno «Sve Je Jedno», bez obzira na različitost, jer je sva različitost i potekla iz Jednog, tvoreći opet jedno bez obzira na (sve veće) mnoštvo.
Tvoje pitanje «kako bi se moglo odgovoriti što je prije viđenja» tada ima jednostavan odgovor – viđenje je ta različitost nastala iz Istog, po onom iz Istog stvorenog koji vidi različito. Prije viđenja bilo je Isto unutar kojeg nije bilo onog koji vidi različito.
Koje su to različitosti viđenja; viđenje kamena, viđenje biljke, viđenje čovjeka... Viđenje nije samo ono što se vidi, niti ono što i kako se vidi i shvaća, nego puno šire – ono kako postoji.
Tako postojanje uvjetuje viđenje, različitost postojanja različitost viđenja, i obratno različitost viđenja uvjetuje različitost postojanja, tj. viđenje uvjetuje postojanje.
Da li vidioc stvara vlastito postojanje? Da – i ne samo vlastito postojanje – vidioc oblikuje postojanje Svijeta jer je dio Svijeta. Sve različito svojim viđenjima čine jedno postojanje.
Može li se stvarati/razdvajati prije nego se postoji? Ne – isto ne stvara i ne razdvaja bez različitosti, jer različitost baš znači stvaranje i razdvajanje, ali se ne treba izgubiti iz vida da se sve stvaranje i razdvajanje «događa» unutar Istog.
Kakvo je postojanje vidioca koje ne uključuje njegovo viđenje? Bez viđenja ne postoji ni vidioc, tj. nema različitosti i njega «nema» u Istom – vidioc baš po viđenju stvara različitost.
Ako je viđenje oduvijek, ima li ičeg prije viđenja? Da! – npr. je li u tvom viđenju, koji si «različitost» nastala iz «istog» – po tvojim roditeljima – sadržano išta od viđenja tvojih roditelja, pa unazad kroz vijekove? Ako u tom nizu idemo do kraja, dolazimo na početak – rođenu različitost iz Istog – (rođeni) Svijet.
Svijet ima svoj vijek (kao što i svako «različito» unutar Svijeta ima svoj vijek, tj. svoje vrijeme), različit od «vijeka» Istog, a opet unutar njega.
Davore, možda ovo nije komunikacijski format primjeren tvom blogu, pa ne zamjeri...
26.07.2006. (09:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaboravih se potpisati kao planinar....pozdrav
26.07.2006. (09:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Lijepo pišeš, ali mi jedna stvar ostaje nejasna - a to je upravo ona koja je temeljno pitanje u monizmu. U ovom slučaju, s obzirom na tvoje tumačenje, mogu pitati ovako: zar pojam stvaranja ne podrazumijeva da stvaratelj prethodi stvaranju i stvorenome? Doduše, prije nego započne stvarati on nije stvaratelj, nego je stvaratelj upravo po tome što stvara... ali on ipak jest neko nešto, neko biće. Kako možemo govoriti o stvaranju ako to ''neko nešto'' niti ne postoji prije samog čina stvaranja; odnosno, kako možemo govoriti o stvaranju kod kojeg je stvaratelj i stvoreno jedno te isto (i to u istom vremenskom trenutku)? Da bi govor o ''stvaranju'' za mene imao smisla mora stvaratelj (kao neko biće, ne kao stvaratelj) prethoditi stvorenome. Inače mi je ta riječ besmislena.
26.07.2006. (12:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvoritelj je također različitost u odnosu na Isto. Ako postavljamo pitanja kao - što je Stvoritelj bio prije stvaranja, ili gdje je bio prije stvaranja, kakav je bio prije stvaranja, onda su ova pitanja sva neprecizna, tj. pogrešna, ona neuspješno traže logičan odgovor, jer – «prije» pretpostavlja kategoriju vremena koju možemo povezati samo sa stvaranjem Stvoritelja, po kojem imaju svoju vrijednost, a isto tako i pojmovi koji odgovaraju na pitanja «što», «gdje», «kakav», itd.
Sve je to ona različitost u odnosu na Isto. Jedino bi smisleno pitanje bilo JE LI (sjeti se «Ja Jesam») Stvoritelj Isto («u» Istom), pa možemo reći da – JE, jer je Isto sadržano u Stvoritelju.
I opet imamo dvoje (oboje jedno) – Stvoritelja i stvoreno, gdje je stvoreno pak različitost u odnosu na Stvoritelja, ali i isto, jer stvoreno u sebi sadrži Stvoritelja.
I svaki od nas {koji smo također oboje jedno; stvoreni (stvaratelji) i nestvoreni} također može reći «Ja Jesam», i to je ona nit Isto-bitnosti, jednote s Istim.
Stvoritelj sa stvorenim je grana iz stabla Istog, koja se dalje grâna, pa je sve stvoreno (po Stvoritelju) različito u odnosu na Stvoritelja koji je - Isto u svem i za sve stvoreno.
Ovaj vikend putujem, zato....ostajte zdravo, ...(planinar)
27.07.2006. (09:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Ovo s granom i ograncima mi je razumljivo jer tu jedno prethodi drugom... ali na žalost ne uspijevam izbjeći to da me taj prvi moment u kojem Stvoritelj stvori samoga sebe podsjeti na onu Münchausenovu priču kad je sam sebe izvukao za bradu iz močvare. U svakom slučaju, sretan put, navrati kad se vratiš. :)
27.07.2006. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:))))) Sve su nam riječi na raspolaganju "zabludive", eto "prvi moment", što bi značilo "prvi", a što "moment" kad su tako "ozbiljne" stvari u pitanju kao npr. Stvaranje...Objašnjavam (si) tako da je svaki, pa i prvi moment (u "našem" smislu asocijacije vremena) "došao" tek sa Stvaranjem, a Stvoritelj i nije stvoren, barem što se asocijacija vremena i prostora tiče - recimo, novorođenče jest (i) prije rođenja, ali (još) nije novorođenče...pl.
17.08.2006. (11:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...