Ljubav je kao droga. U početku si u stanju euforije, potpune predanosti. Onda, slijedeći dan želiš više. Još uvijek nisi ovisnik, ali doživljaj ti se sviđa i misliš da ga možeš zadržati pod kontrolom. Misliš intezivno na voljenu osobu dvije minute i onda je se ne sjetiš slijedeća tri sata. Ali, zakratko privikneš se na tu osobu i počneš u potpunosti ovisiti o njoj. Tada vec misliš na nju tri sata,a zaboravljas je tek na dvije minute.... ( ulomak iz knjige Paula Coelha - Na obalu rijeke Piedre sijela sam i plakala ) I još netko pati od te bolesti......
10.07.2006. (21:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vapor
znaš što me zanima...jesi li ovako tužna i bezvoljna cijeli dan ili možeš biti i vesela barem u društvu...ja sam isto žalosna...i kad pišem onda pišem tužno ali među ljudima sam živahna, živahnija od drugih i baš mi odgovara puno se družiti...inače bi se razbolila od razmišljanja...živčani slom bi dobila...nadam se za tvoje dobro da je i kod tebe slično ko i kod mene...jer, jako si tužna...previše...i razumijem te...nevjerojatno je da se nekoga može toliko voliti a nemati ga...ili ga tako dugo čekati...da mi neko kaže da će biti 100% moj za 15god.bila bi tako sretna jer bi znala da ću ga ipak jednog dana ponovno imati, da ćemo se zagrliti, stisnuti...
10.07.2006. (22:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emily the strange
totalno te kužim...
10.07.2006. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život je zanimljiv upravo zbog mogućnosti da se os
Ljubav je kao droga. U početku si u stanju euforije, potpune predanosti. Onda, slijedeći dan želiš više. Još uvijek nisi ovisnik, ali doživljaj ti se sviđa i misliš da ga možeš zadržati pod kontrolom. Misliš intezivno na voljenu osobu dvije minute i onda je se ne sjetiš slijedeća tri sata. Ali, zakratko privikneš se na tu osobu i počneš u potpunosti ovisiti o njoj. Tada vec misliš na nju tri sata,a zaboravljas je tek na dvije minute....
( ulomak iz knjige Paula Coelha - Na obalu rijeke Piedre sijela sam i plakala )
I još netko pati od te bolesti......
10.07.2006. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vapor
znaš što me zanima...jesi li ovako tužna i bezvoljna cijeli dan ili možeš biti i vesela barem u društvu...ja sam isto žalosna...i kad pišem onda pišem tužno ali među ljudima sam živahna, živahnija od drugih i baš mi odgovara puno se družiti...inače bi se razbolila od razmišljanja...živčani slom bi dobila...nadam se za tvoje dobro da je i kod tebe slično ko i kod mene...jer, jako si tužna...previše...i razumijem te...nevjerojatno je da se nekoga može toliko voliti a nemati ga...ili ga tako dugo čekati...da mi neko kaže da će biti 100% moj za 15god.bila bi tako sretna jer bi znala da ću ga ipak jednog dana ponovno imati, da ćemo se zagrliti, stisnuti...
10.07.2006. (22:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...