,irida.blog.hr" /> NEDJELJA:BIBLIOTERAPIJA (terapija čitanjem i pisanjem) <img src="http://www.blogspremnik.com/dat.php?dat=2315_9839" /> <img src="http://www.blogspremnik.com/dat.php?dat=2315_1269" /> - sedmodnevni spiritualni program - Blog.hr - komentari na post

Komentari

irida.blog.hr

Dodaj komentar (50)

Marketing

  • Irida

    dragi svi......, znam, tema je teška.............., ali neizbježna........, pa o njoj treba govoriti u ovom otuđenom i odduhovljenom svijetu............vaša irida

    avatar

    08.07.2006. (23:23)    -   -   -   -  

  • pitalica7

    odnos prema smrti se svakako razlikuje od mjesta do mjesta, ali kada se rano susretneš s njom postane nekako bliska i znaš da je tu negdje oko nas...ponekad se pitam ( vjerovatno to samo meni može pasti na pamet) plačem li za mrtvima zato što njih žalim ili plačem radi sebe što sam ostala bez njih?..na groblje volim ići sama, da lijepo na miru porazgovaram sa svima...djedu sam čak za života obećala da ću mu donijeti cigarete kad god dođem na njegov grob, što uredno radim svaki put kada ga posjetim..:)...prije sam se ježila od jedne narodne uzrečice: " Bog ti dao zdravlje i lijepu smrt"...sada znam šta to znači i često to i sama sebi poželim...pusa

    avatar

    08.07.2006. (23:52)    -   -   -   -  

  • Ashes and snow

    Moje je mišljenje da ukapanje tjela u zemlju treba zakonski zabraniti .
    A to znači najbolji je krematorij i spaljivanje .

    Zašto se bojimo smrti , to je najviše kriva crkva i njene gluposti o vječnom raju , vječnom
    paklu .

    avatar

    09.07.2006. (02:07)    -   -   -   -  

  • Razgovor s Bogom

    Kao što se pitalica pita..i meni se čini da se rijetko kada plaće za osobom koja je umrla…oplakuje se tuga onih koji ostaju bez svojih voljenih…baš se sjećam kako bi kad bi saznala da je netko umro…rekla…a jadan…a na to bi mi tata reka…nije on jadan…jadna mu je majka, otac…znači svjesni smo da je lagana sebičnost na djelu…pa opet nikako da tu sebičnost stavimo u drugi plan…skužimo o kakvom se prijelazu radi i olakšamo sebi i onima oko sebe život koji nastavljamo živit…dobar juuutar*... i laku noooc*

    avatar

    09.07.2006. (06:23)    -   -   -   -  

  • bojko

    smrti se ne bojim, bit ce to moje novo rođenje...
    pusaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa... boro

    avatar

    09.07.2006. (07:40)    -   -   -   -  

  • umišljeni pametnjaković

    Negdje sam pročitao da danas ljudi umiru sa 30 godina a pokapaju ih sa 70.

    avatar

    09.07.2006. (08:31)    -   -   -   -  

  • toma juda

    Kaošto sam već jednom rekao smrt je kao magla, prođeš kroz nju kao i kroz maglu. Smrt ne postoji, jer život je vječan.

    avatar

    09.07.2006. (09:52)    -   -   -   -  

  • g.

    ja sam se kao mala uvjek pitala što će svijet bez mene kad ja umrem? nekako mi je bilo čudno da ja ne hodam ovom zemljom. Danas kad god prođem pokraj stabala na kojima vise osmrtnice, sjetim se toga. Redovito bacim pogled na prolaznike i shvatim da život ide dalje.

    avatar

    09.07.2006. (10:38)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Teška tema,ali je i ona tu oko nas-svaki dan!I s tim se jednostavno živi.

    avatar

    09.07.2006. (11:13)    -   -   -   -  

  • Irida

    pitalica7: zvuči užasno sebično., ali uvjek zapravo plačemo nad sobom.....obećanja pokojnima treba održati zbog sebe i svog duševnog mira..........dobro da djedu nisi obećala svaki put donijeti litru rakije.............puusaaaaaa! irida

    avatar

    09.07.2006. (11:46)    -   -   -   -  

  • Irida

    Univerzum: spaljivanje i pokapanje su samo dva različita kulturološka "običaja"...............danas spaljivanje postaje sve više prihvaćeno iz nekih praktičnih razloga (prenapučenost zemlje, pa i groblja.......između ostalog)..................ne bih kamenovala crkvu.................mada neki ljudi u njoj nisu bez krivnje....................smrti se jednako boje i ljudi koji nisu religiozni, kao i "predani" vjernici...........

    avatar

    09.07.2006. (11:51)    -   -   -   -  

  • Irida

    putnik: plačemo nad svojim gubitkom i nad podsjećanjem na vlastitu smrtnost..........pusaaaaaa! irida

    avatar

    09.07.2006. (11:54)    -   -   -   -  

  • Irida

    bojko: to je i moje poimanje smrti........noć je prva metafora smrti, san je druga , nesvjestica ili koma treća itd................noća sam te sanjala, svuda oko nas bijelo, kombinirano sa sjajnim kromom i mooore azurno plave boje...........pitalica je sanjala mene i ljubičastu boju..............kuda li smo se to smucali........? cmooooooooooka! irida

    avatar

    09.07.2006. (11:59)    -   -   -   -  

  • Irida

    umišljeni pametnjaković: ovo što si pročitao odnosi se na umiranje volje za životom.......,na nestajanje radosti življenja........da, istina je ima starih mladica i mladića........, ali ima i mladih staraca i starica..........izaberimo mladosti radost duše! irida

    avatar

    09.07.2006. (12:03)    -   -   -   -  

  • Irida

    toma juda:točno! Život je vječan i u njemu "stalna samo mijena jest" (heraklit - a ljudi se upravo promjene boje, uporno žele sačuvati neku iluziju statične sreće..........irida

    avatar

    09.07.2006. (12:11)    -   -   -   -  

  • Irida

    g.: točno! kotač života se nikad ne zaustavlja........život ide dalje........smrt je kao odlazak u neku stranu zemlju.....irida

    avatar

    09.07.2006. (12:16)    -   -   -   -  

  • Irida

    Magična Noć: lijepo rečeno, s tim se jednostavno živi.........ali ljudi koji su svjesniji smrtnosti su bolji ljudi i kvalitetnije žive darovano vrijeme.............irida

    avatar

    09.07.2006. (12:19)    -   -   -   -  

  • Devaki

    Najjaca stvar koju sam procitala o smrti je iz jedne knjige Carlosa Castanede....
    "Smrt je jedini mudri savjetnik kojeg imamo.
    Kad god imas osjecaj, da sve ide krivo, da neces izdrzati...okreni se svojoj smrti i upitaj je je li tako.
    Smrt ce ti reci da nemas pravo, da nista uistinu nije vazno osim njenog dodira. Tvoja ce ti smrt reci: "Jos te nisam dotakla."
    Pomisli sada na svoju smrt. Ona ti je nadohvat ruke. Svakog casa te moze dodirnuti, zato zaista nemas vremena za glupave misli i raspolozenja. Nitko od nas nema vremena za to."
    I ovo....
    "Usredotoci paznju na vezu izmedju sebe i svoje smrti, bez grizodusja, zaljenja i brige. Usmjeri svoju paznju na to da nemas vremena; pusti da tvoji postupci teku u skladu s tim. Neki svaki tvoj postupak bude tvoja poslijednja bitka na zemlji. Samo u tom slucaju tvoji ce postupci imati pravu snagu.
    U protivnom ce, dok god si ziv, biti postupci plaha covjeka.
    Plahost te tjera da prijanjas uz nesto sto postoji samo u tvojim mislima. To te umiruje dok je sve uljuljano, ali onda ce zapanjujuci, tajanstveni svijet razjapiti usta pred tobom i tada ces shvatiti da tvoja sigurnost i nije tako sigurna. Plahost nas prijeci da ispitamo i iskoristimo svoju ljudsku sudbinu."
    Eto, ja sam nasla svoju snagu i istinu u ovim recenicama, ako jos koga osnaze i "probude", bit cu sretna...:)
    Pusa!

    avatar

    09.07.2006. (12:19)    -   -   -   -  

  • Irida

    Devaki: hvala što si se potrudila oko ovog podužeg komentara........istina je; trebali bi živjeti i raditi kao da ćemo živjeti zauvjek, ali i biti pripravni kao da ćemo sad umrijeti........to je zakon ispravnog življenja..............najbolje to razumiju ljudi koji su preživjeli kliničku smrt............nakon takvog iskustva ti ljudi iz temelja promijene svoj život................jer, nakon iskustva smrti oni jednostavno "ZNAJU!!!!!!!!" puuuuusa! irida

    avatar

    09.07.2006. (14:09)    -   -   -   -  

  • bojko

    irida, draga moja duso, navratili smo do pitalice
    na kavicu, napravila nam je onaj prilog sa sladoledom uz
    kavicu... nakon ispijenog nasli smo se na obali mora, prije
    i poslije sto se zbivalo ne sijecam se. znam samo to da nam
    je bilo dobro. pusaaaaaaaaaaaaa... boro

    avatar

    09.07.2006. (16:24)    -   -   -   -  

  • Irida

    bojko: kaj je vama lijepo........., danas mi samo morske poruke stižu...........a koliko vas je bilo???????''' irida

    avatar

    09.07.2006. (16:37)    -   -   -   -  

  • safiris

    često sam bila prisutna u tim trenucima...radim na takvom mjestu gdje je smrt dio svakodnevnog života...i istina je da je sve dehumanizirano...ljudi najčešće umiru sami, nisu okruženi ljudima koji ih vole, čak i osoblje u bolnici okreće nesvjesno glavu u tim trenucima iako su tik do postelje umuruće osobe...nema molitve, nema dodira, nema osjećaja okruženosti nevidljivim pomagačima...sad mi prolazi kroz misli jedan slučaj kada je nakon smrti sobu ispunio prekrasan miris ruža i neka nevidljiva radost...ali to sam osjetila samo jednom...ostavljam zagrljaj i pusu za tebe:-*)

    avatar

    09.07.2006. (16:56)    -   -   -   -  

  • petra

    znaš, sretna sam danas, nakon dugo vremena. imam toliko snage u sebi. nije više pakao...

    avatar

    09.07.2006. (17:23)    -   -   -   -  

  • Kao da je važno...

    smrt zaista djeluje zastrašujuće budući da smo odrasli u takvom svijetu koji bi sve učinio za besmrtnost.Evo i mene plaši,mada znam da to nije baš tako loše,naprotiv..ali strah nije lako odagnati.Hvala BOgu nisam imala smrtnih slučajeva u obitelji,niti mi je umro nitko drag i mogu samo zamisliti tu bol koju osoba onda osjeća.Jako si lijepo napisala ovo za sestricu,iskreno i tužno..jer djeca jesu anđeli,tužno je kada umru.

    avatar

    09.07.2006. (18:26)    -   -   -   -  

  • martek

    blog...fora...ajme

    avatar

    09.07.2006. (20:24)    -   -   -   -  

učitavam...