Veče,evo brzinski malo gledam blog, ali tebe moram pročitat. Da mi je barem deset posto ovih priča sprovest u djelo bila bi najsretnija žena na svijetu.
07.07.2006. (00:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nad tom jednom rečenicom može se cijeli dan razmišljati. Na žalost, puno je takvih krasnih rečenica, koje na brzinu pročitamo i odjurimo dalje, ne posvetivši im ni trenutak naših misli. Pa se onda čudimo što smo tjeskobni, nezadovoljni, bolesni... Kad su nam tjeskobe, bolesti i nezadovoljstva primarne teme nad kojima provodimo beskrajno predugo vremena. A, eto, u toj jednoj rečenici ti nam danas nudiš, (makar sam ja to tako osjetila), mir, zdravlje i zadovoljstvo. Ja sam se zaustavila na trenutak. Prekratko. Ali-ipak zaustavila. Hvala ti.
07.07.2006. (08:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dragi moj iva hvala na predivnom komentaru kod mene! tvoje price su uvijek tako pune neceg uzvisenog,osjetim li to samo ja? ova prica je kratka ali sve je receno.poljubac veliki
07.07.2006. (11:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pa onda i nije baš neki podrugljivac, ipak je shvatio na kraju... svaka čast :)) i da ti odgovorim dragi Baća, nisam ja zavidna onom tajkunu, niti bih s njime htjela mijenjati, samo sam htjela primjetiti kako ništa više nije kao što je bilo, i bajke i basne mijenjaju svoje pouke, a loše postaje sve gore, i ponekad se čini da istina i pravda nemaju šanse...
07.07.2006. (12:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepa prica,poucna...ucini dobro djelo,ali ne da to zna cio svijet,jer je to onda velicanje samoga sebe.Hvala na podrsci,kako nam malo treba da si zivot ucinimo ugodnijim. Cini mi se da sam izgubila samu sebe,da postojim samo zbog muza i djece,mene nigdje... Mozda i zato sto nemamo nikoga od obitelji u svojoj blizini da nam uskoci ponekad i pricuva djecu,da mama i tata odu bar na sat,dva negdje sami.
09.07.2006. (20:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatko grko
Veče,evo brzinski malo gledam blog, ali tebe moram pročitat.
Da mi je barem deset posto ovih priča sprovest u djelo bila bi najsretnija žena na svijetu.
07.07.2006. (00:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zmajka
Nad tom jednom rečenicom može se cijeli dan razmišljati.
Na žalost, puno je takvih krasnih rečenica, koje na brzinu pročitamo i odjurimo dalje, ne posvetivši im ni trenutak naših misli.
Pa se onda čudimo što smo tjeskobni, nezadovoljni, bolesni...
Kad su nam tjeskobe, bolesti i nezadovoljstva primarne teme nad kojima provodimo beskrajno predugo vremena.
A, eto, u toj jednoj rečenici ti nam danas nudiš, (makar sam ja to tako osjetila), mir, zdravlje i zadovoljstvo.
Ja sam se zaustavila na trenutak. Prekratko. Ali-ipak zaustavila.
Hvala ti.
07.07.2006. (08:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
još sanjam
nikad dovoljno ljubavi......kojom gradimo stepenicu po stepenicu do Neba.......... : )))*
07.07.2006. (09:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slavonchica
i ti dragi baća Iva, svaki dan putuješ u nebo, donoseći nam ove priče za dušu... pusa velika! :)
07.07.2006. (11:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KAKO SADA DALJE
dragi moj iva hvala na predivnom komentaru kod mene!
tvoje price su uvijek tako pune neceg uzvisenog,osjetim li to samo ja?
ova prica je kratka ali sve je receno.poljubac veliki
07.07.2006. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dva
pa onda i nije baš neki podrugljivac, ipak je shvatio na kraju... svaka čast :))
i da ti odgovorim dragi Baća, nisam ja zavidna onom tajkunu, niti bih s njime htjela mijenjati, samo sam htjela primjetiti kako ništa više nije kao što je bilo, i bajke i basne mijenjaju svoje pouke, a loše postaje sve gore, i ponekad se čini da istina i pravda nemaju šanse...
07.07.2006. (12:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
varosanka
Lijepa prica,poucna...ucini dobro djelo,ali ne da to zna cio svijet,jer je to onda velicanje samoga sebe.Hvala na podrsci,kako nam malo treba da si zivot ucinimo ugodnijim.
Cini mi se da sam izgubila samu sebe,da postojim samo zbog muza i djece,mene nigdje...
Mozda i zato sto nemamo nikoga od obitelji u svojoj blizini da nam uskoci ponekad i pricuva
djecu,da mama i tata odu bar na sat,dva negdje sami.
09.07.2006. (20:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...