Lijepo da si se javila. Želim ti sve najbolje. I meni je tih nekolikok dana bilo dosta teških jer sam radio na gradilištu po velikim vručinama. No, sve se izdrži, treba samo dosta tekučine. Bok i sretno!
01.07.2006. (21:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah, eto kompjuterskog genija koji je konacno shvatio da je najlakse i najbrze odgovoriti svima upravo ovako, putem komentara, a ne slati jedan po jedan e-mail! To se naravno odnosi na mene.
Dakle,
STARI SAT, tebi sam danas poslala e-mail pa ti vise nemam sta napisati.
SEPIA, drago mi je da se javljas ovako redovito, tek toliko da mi pozelis jos jedan podnosljiv dan. Upravo tako i ja razmisljam. Dan po dan... Svaki dan je novi korak naprijed. (Valjda.)
NETKO, od ovakvih čudesa ti se ja liječim još od 1998., s tim da sam imala jedan relativno podnošljiv period od 2003. do nedavno. Evo me sad opet na početku i opet 'učim hodati'. A zapravo je i te davne '98. počelo običnim paničnim napadom u tramvaju, i iznenada. Tada sam imala jako stresne okolnosti na poslu (bila sam nova, mlada, pogodna za svakovrsna maltretiranja i ponižavanja, bez prava na obranu pod prijetnjom otkaza, a tada mi je bebica imala manje od dvije godine a ja već razvedena...). Uglavnom, nikakvo iznenađenje jer sam ispunila sve predispozicije za takav poremećaj. Onda sam se vucarala od liječnika do psihića i nazad, na kraju završila na učestaloj psihoterapiji u okviru dnevne bolnice (dođeš u 9, odeš oko 12, pa tako tijekom tjedna, u trajanju 3 mjeseca) i baš mi je bilo super. Naporno, ali korisno jer izađeš iz vlastite čahure koju s vremenom stvoriš i koju sam ja unatrag mjesec-dva uspjela ponovno stvoriti oko sebe. A kako je kod tebe?
02.07.2006. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
QAI, tebi sam ostavila komentar na tvom blogu. Ne daj se crnilu! A Zoloft i ja mijenjam za Seroxat pa ćemo vidjeti.
LONTANA, jako mi se svidio tvoj post od 28.06.06. - Danas je nebo predivne nebesko plave boje, i to toliko da sam bila slobodna ukrasti ga (obrisat ću ako ti smeta, ali jednostavno mi popravlja raspoloženje i željela bih ga čitati svaki put kad mi bude kriza. Dakle, piše: "Kako je lijepo barem na dan opet osjetiti optimizam... koliko god sam bila nemirna zadnjih dana toliko sam danas smirena... mozda zato jer sam shvatila sto mi je ciniti... na trenutak sam zastala, "stala na balun" i promislila tko sam i sto zelim od sebe sada i u skoroj buducnosti... i nasla sam odgovor... netko mi od gore ili od dolje ili ne znam od kud salje signale a ja sam ih do sada ignorirala... oduvijek zelim putovati... zivjeti u stranim zemljama... i nekako mi italija vise nije strana a ni austrija... zelim nesto novo... nove ulice... nove obicaje... zelim vidjeti sto nasmijava engleze... sto doruckuju spanjolci... gdje izlaze francuzi... kako doruckuju brazilci... kako suse robu na kubi... zelim vise od icega nista ne morati... odlucivati dan za dan... svaki dan istinski prozivjeti... vratiti se iskusnija, mudrija, sretnija, puna znanja i smirenosti... puna novih poznanstava e magari non tornare da sola...chi sa... ja znam da to je to prava stvar i tako necu nikome nanjeti bol a srecu najvise sebi a i onima koji me okruzuju koji me poznaju a onima koji me ne razumiju dati vremena da me upoznaju i prihvate.... ne zelim vise zivjeti da bih udovoljila drugima...ne zanima me sta ce ljudi reći nije me nikada zanimalo.. ne zelim supermegayeahposao u laboratoriju(barem ne jos)... ne zelim brdo para(ne jos), ne zelim kraj sebe osobu zbog koje bi mi svi zavidili... zelim biti uz nekoga s kim cu se buditi nasmijana (to ce bit malo tesko s obzirom na moj jutarnji rincoglionitus..).... netko tko ce odgovarat prije svega meni i ne zanima me sto drugi o tom misle.... ja volim svoju obitelj vise od icega i sve bih za njih ucinila ali ne mogu ici protiv sebe i vlastitih uvjerenja... ne mogu disati zrak koji mi nude jer me gusi... ne mogu piti vodu koju oni donose jer je zelim sama donjeti... ne mogu biti ono sto bi oni zeljeli da budem jer sam netko drugi.... netko koga oni jos ne poznaju ali je doslo vrijeme da upoznaju...netko tko im mozda nece odgovarat ali ce im biti zanimljiv..... netko koga ce pozeljeti upoznati.. nadam se... od danas nema vise pritiska u mojoj glavi.. korak po korak... una cosa alla volta... ne mogu dati vise nego sto dajem.... zelim slijediti svoje misli i svoje zelje.... zelim si sama sagraditi put....j edino tako cu biti sretna.. jedino na takav zivot prestajem... ono sto mi drugi namecu me odbija.. ono sto moram ne uspjevam... ono sto zelim prije ili kasnije postignem... danas je opet sve nekako lijepo i svi mi se cine nasmijani... i uzivam opet u sitnicama.. u lubenici s prijom... u slucajnim susretima na hodnicima mog fakulteta.... s predivnom osobama koje mi uvijek izmame osmijeh na lice.... u pogledu na portello predvecer.... u osmjehu i zbunjenim pogledima mojih klijenata na festivalu.... u otkacenim porukama... u mirisu jutarnje kave... u voznji vespom po gradu nocu... u jutarnjem sminkanju (mmm nema ljepseg nacina da zapocnes dan.. najiskrenije.. znam da je ludo ali je tako).... u planiranju vikenda... prepricavanju snova.... i jos milijun drugim stvari koje sad nemam vremena zapisati.. nekom drugom prilikom... i prihvatila sam da imam obitelj koju imam.. sa svim njihovim manama i vrlinama... da su moji roditelji kao izrel i palestina i da ce tako uvijek biti.... a da cu ja uvijeke biti negdje izmedju...ja cu im prilaziti s osmijehom i truditi se... jednom ce valjda shvatiti da u meni ima dovoljno ljubavi za oboje (tj.svih troje, a ako bog da bit ce i cetvrto:))....do sad sam uvijek pokusala udovoljiti svima i to je bila moja najveca greska... tako je jednostavno a tako tesko primjeniti u praksi.. ne moze se udovoljiti svima ali ako udovoljis sebi mozda usrecis mnoge druge ljude....vrijedi pokusati..." Zaista genijalno i prelijepo!!! I ja sam nakon dugo, dugo, predugo vremena morala naučiti zauzeti se za sebe i ponekad ipak reći ne. Ili pak jednostavno reći ono što mislim, ne gušiti u sebi. I uglavnom pomaže. Ne drastično, ali pomogne. Doduše, još uvijek isto tako imam problema s ukućanima, ali... valjda ću i to jednom riješiti. Puno toga se naravno svodi na financije - da ih ima dovoljno, ne bismo kćer i ja živjeli s mojim roditeljima već odvojeno i na taj način izbjegli konflikte među generacijama. S druge pak strane, njihova mi pomoć puno znači i želim im i ovim putem zahvaliti na svemu dobrom što su učinili za mene, ali i zamjeriti na tome što mi redovito predbacuju upravo te sitnice koje bi svaki roditelj učinio za svoje dijete. Je.. ga. Život je valjda takav. Samo mu se trebam prilagoditi, a baš mi u ovom momentu ne ide najbolje. Potrudit ću se.
ALESSANDRA, i
02.07.2006. (17:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
02.07.2006. (19:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
netko
Ja sam malo kompliciran slučaj,ali vidim da je i kod tebe sve samo ne lako!!uglavnom,ja sam nadu za sebe poprilično izgubila.utješno je,ali ne i lijepo, vidjeti da i drugi ljudi imaju slične probleme.želim ti sreću!!
02.07.2006. (23:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jučer mi se prilikom odgovaranja na vaše komentare nešto dogodilo i izbrisalo mi dobrih desetak odgovora. Evo nastavka:
ALESSANDRA, sorry :-) evo dalje: I tebi sam bila slobodna ukrasti jedan citat koji mi se jako svidio: "Ne smijem se bojati. Strah je ubica uma. Strah je mala smrt koja donosi potpuno brisanje. Spremno ću se suočiti sa strahom. Dopustit ću mu da prođe preko mene i kroz mene. A kada bude prošao upravit ću svoje unutarnje oko i osmotriti tragove koje je ostavio. Ali tamo, kada strah prođe, neće ostati ništa...Preostat ću samo ja." (F.Herbert - Dine) Ja ga tumačim ovako: strah prolazi, ali ja ostajem, dakle pobjeđujem! I čestitam na ispitima!
NETKO, NE SMIJEŠ DIZATI RUKE OD SEBE – RAZOČARAT ĆEŠ SVE NAS KOJI NISMO SPREMNI DIĆI RUKE OD TEBE!!! Hajde please malo detaljnije opiši svoje komplikacije, sigurno ti netko od nas može barem malo pomoći ili te barem utješiti. Molim te, javi se.
ZGBABA, thanks na linku i podršci! Imaš krasne slike, naročito mi se sviđa psić!
PICIGIN, hvala i tebi. Sviđa mi se tvoje razmišljanje o rješavanju starih stvari kako bi se napravilo mjesta za nove. Na tome ja moram deeeebelo poraditi!
AMY, kako je prošla statistika?! Čini se da je danas 'DAN D'.
GAGA, nadam se da se uspješno oporavljaš od srčanog udara. Kad čitam o tvojim problemima, moje mi muke nekako izgledaju lakše. Želim ti brz, najbrži oporavak u povijesti, iskreno i od srca! P.S. – poslala sam ti e-mail.
GINGER LADY, kod mene ti je krenulo s paničnim napadom, čega sam se onda počela unaprijed bojati pa se razvila anksioznost, a koja me onda počela prostorno ograničavati u kretanju. Tako je došlo do depresije – razmišljam dokle sam to došla da sam nesposobna za normalno funkcioniranje u ovom svijetu? Ipak, moja psihijatrica kaže da je i panični napad vjerojatno uzrokovala neka depresija ili nešto potisnuto. E, sad, što je bilo prije: koka ili jaje? Lijekova i nuspojava se i ja užasavam, naročito poslije ovog iskustva sa Zoloftom i pogoršanjem simptoma, ali ne gubim nadu i idem dalje. Inače, jako dobar lijek mi je bio Coaxil, ali mi nije 'pokrio' sve simptome pa mi je uveden Zoloft, a sada najnovije Seroxat. Vidjet ćemo rezultate.
SADAKO, doktora koji bi se smijao tvojim poteškoćama trebao bi smjesta promijeniti. Ali, ne mislim da bi ti se smijao, moja preporuka je da porazgovaraš s njim, a ako još uvijek nemaš dovoljno hrabrosti onda se jednostavno tu i tamo javi da 'popričamo' na pismeno. Inače, fotke na tvom blogu su divne.
LILITH, jedi čokoladu ako te to čini sretnom. Moj je stav ovakav: radije ću umrijeti debela i sretna nego mršava i nesretna, željna čokolade (ili bilo čega drugoga). Doduše, u umjerenim količinama. A kad već imamo i djecu, onda tu čokoladu dijelimo s njima pa je ionako pojedemo manje nego što bi inače :-)
STEFANIA, bravo!!! Čestitam na ustrajnosti i hrabrosti. Poslije tvog komentara išla sam na kontrole i svaki put se po bolnici razgledavam ne bi li i ja, kao i ti, uočila simpatičnog tipa (nemam ništa niti protiv doktora :-) To me malo zabavi i odvuče mi pažnju s onog dosadnog osluškivanja i očekivanja napada straha.
MAJA, hvala na dobrim željama!
A sad malo da napravim pauzu... Pozdrav do sutra!
03.07.2006. (22:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj dnevnik
Lijepo da si se javila. Želim ti sve najbolje. I meni je tih nekolikok dana bilo dosta teških jer sam radio na gradilištu po velikim vručinama. No, sve se izdrži, treba samo dosta tekučine. Bok i sretno!
01.07.2006. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama sepia
jednostavno drži se...i guraj dalje dan po dan :)) sretno
02.07.2006. (08:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
netko
koliko dugo tebi traje takvo stanje?ja često imam neke slične probleme(zapravo gotovo stalno),ali ipak u blažoj mjeri!!je li ti to počelo iznenada?
02.07.2006. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Renči
Ah, eto kompjuterskog genija koji je konacno shvatio da je najlakse i najbrze odgovoriti svima upravo ovako, putem komentara, a ne slati jedan po jedan e-mail! To se naravno odnosi na mene.
Dakle,
STARI SAT, tebi sam danas poslala e-mail pa ti vise nemam sta napisati.
SEPIA, drago mi je da se javljas ovako redovito, tek toliko da mi pozelis jos jedan podnosljiv dan. Upravo tako i ja razmisljam. Dan po dan... Svaki dan je novi korak naprijed. (Valjda.)
NETKO, od ovakvih čudesa ti se ja liječim još od 1998., s tim da sam imala jedan relativno podnošljiv period od 2003. do nedavno. Evo me sad opet na početku i opet 'učim hodati'. A zapravo je i te davne '98. počelo običnim paničnim napadom u tramvaju, i iznenada. Tada sam imala jako stresne okolnosti na poslu (bila sam nova, mlada, pogodna za svakovrsna maltretiranja i ponižavanja, bez prava na obranu pod prijetnjom otkaza, a tada mi je bebica imala manje od dvije godine a ja već razvedena...). Uglavnom, nikakvo iznenađenje jer sam ispunila sve predispozicije za takav poremećaj. Onda sam se vucarala od liječnika do psihića i nazad, na kraju završila na učestaloj psihoterapiji u okviru dnevne bolnice (dođeš u 9, odeš oko 12, pa tako tijekom tjedna, u trajanju 3 mjeseca) i baš mi je bilo super. Naporno, ali korisno jer izađeš iz vlastite čahure koju s vremenom stvoriš i koju sam ja unatrag mjesec-dva uspjela ponovno stvoriti oko sebe. A kako je kod tebe?
02.07.2006. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Renči
QAI, tebi sam ostavila komentar na tvom blogu. Ne daj se crnilu! A Zoloft i ja mijenjam za Seroxat pa ćemo vidjeti.
LONTANA, jako mi se svidio tvoj post od 28.06.06. - Danas je nebo predivne nebesko plave boje, i to toliko da sam bila slobodna ukrasti ga (obrisat ću ako ti smeta, ali jednostavno mi popravlja raspoloženje i željela bih ga čitati svaki put kad mi bude kriza. Dakle, piše:
"Kako je lijepo barem na dan opet osjetiti optimizam... koliko god sam bila nemirna zadnjih dana toliko sam danas smirena... mozda zato jer sam shvatila sto mi je ciniti... na trenutak sam zastala, "stala na balun" i promislila tko sam i sto zelim od sebe sada i u skoroj buducnosti... i nasla sam odgovor... netko mi od gore ili od dolje ili ne znam od kud salje signale a ja sam ih do sada ignorirala... oduvijek zelim putovati... zivjeti u stranim zemljama... i nekako mi italija vise nije strana a ni austrija... zelim nesto novo... nove ulice... nove obicaje... zelim vidjeti sto nasmijava engleze... sto doruckuju spanjolci... gdje izlaze francuzi... kako doruckuju brazilci... kako suse robu na kubi... zelim vise od icega nista ne morati... odlucivati dan za dan... svaki dan istinski prozivjeti... vratiti se iskusnija, mudrija, sretnija, puna znanja i smirenosti... puna novih poznanstava e magari non tornare da sola...chi sa... ja znam da to je to prava stvar i tako necu nikome nanjeti bol a srecu najvise sebi a i onima koji me okruzuju koji me poznaju a onima koji me ne razumiju dati vremena da me upoznaju i prihvate.... ne zelim vise zivjeti da bih udovoljila drugima...ne zanima me sta ce ljudi reći nije me nikada zanimalo.. ne zelim supermegayeahposao u laboratoriju(barem ne jos)... ne zelim brdo para(ne jos), ne zelim kraj sebe osobu zbog koje bi mi svi zavidili... zelim biti uz nekoga s kim cu se buditi nasmijana (to ce bit malo tesko s obzirom na moj jutarnji rincoglionitus..).... netko tko ce odgovarat prije svega meni i ne zanima me sto drugi o tom misle.... ja volim svoju obitelj vise od icega i sve bih za njih ucinila ali ne mogu ici protiv sebe i vlastitih uvjerenja... ne mogu disati zrak koji mi nude jer me gusi... ne mogu piti vodu koju oni donose jer je zelim sama donjeti... ne mogu biti ono sto bi oni zeljeli da budem jer sam netko drugi.... netko koga oni jos ne poznaju ali je doslo vrijeme da upoznaju...netko tko im mozda nece odgovarat ali ce im biti zanimljiv..... netko koga ce pozeljeti upoznati.. nadam se...
od danas nema vise pritiska u mojoj glavi.. korak po korak... una cosa alla volta... ne mogu dati vise nego sto dajem.... zelim slijediti svoje misli i svoje zelje.... zelim si sama sagraditi put....j edino tako cu biti sretna.. jedino na takav zivot prestajem... ono sto mi drugi namecu me odbija.. ono sto moram ne uspjevam... ono sto zelim prije ili kasnije postignem...
danas je opet sve nekako lijepo i svi mi se cine nasmijani... i uzivam opet u sitnicama.. u lubenici s prijom... u slucajnim susretima na hodnicima mog fakulteta.... s predivnom osobama koje mi uvijek izmame osmijeh na lice.... u pogledu na portello predvecer.... u osmjehu i zbunjenim pogledima mojih klijenata na festivalu.... u otkacenim porukama... u mirisu jutarnje kave... u voznji vespom po gradu nocu... u jutarnjem sminkanju (mmm nema ljepseg nacina da zapocnes dan.. najiskrenije.. znam da je ludo ali je tako).... u planiranju vikenda... prepricavanju snova.... i jos milijun drugim stvari koje sad nemam vremena zapisati.. nekom drugom prilikom...
i prihvatila sam da imam obitelj koju imam.. sa svim njihovim manama i vrlinama... da su moji roditelji kao izrel i palestina i da ce tako uvijek biti.... a da cu ja uvijeke biti negdje izmedju...ja cu im prilaziti s osmijehom i truditi se... jednom ce valjda shvatiti da u meni ima dovoljno ljubavi za oboje (tj.svih troje, a ako bog da bit ce i cetvrto:))....do sad sam uvijek pokusala udovoljiti svima i to je bila moja najveca greska... tako je jednostavno a tako tesko primjeniti u praksi.. ne moze se udovoljiti svima ali ako udovoljis sebi mozda usrecis mnoge druge ljude....vrijedi pokusati..."
Zaista genijalno i prelijepo!!! I ja sam nakon dugo, dugo, predugo vremena morala naučiti zauzeti se za sebe i ponekad ipak reći ne. Ili pak jednostavno reći ono što mislim, ne gušiti u sebi. I uglavnom pomaže. Ne drastično, ali pomogne. Doduše, još uvijek isto tako imam problema s ukućanima, ali... valjda ću i to jednom riješiti. Puno toga se naravno svodi na financije - da ih ima dovoljno, ne bismo kćer i ja živjeli s mojim roditeljima već odvojeno i na taj način izbjegli konflikte među generacijama. S druge pak strane, njihova mi pomoć puno znači i želim im i ovim putem zahvaliti na svemu dobrom što su učinili za mene, ali i zamjeriti na tome što mi redovito predbacuju upravo te sitnice koje bi svaki roditelj učinio za svoje dijete. Je.. ga. Život je valjda takav. Samo mu se trebam prilagoditi, a baš mi u ovom momentu ne ide najbolje. Potrudit ću se.
ALESSANDRA, i
02.07.2006. (17:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Renči
Sorry, cini se da sam pretjerala pa me 'odrezalo' nakon slova I... Nastavit cu!
02.07.2006. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alessandra
Čekam nastavak:)))
02.07.2006. (19:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
netko
Ja sam malo kompliciran slučaj,ali vidim da je i kod tebe sve samo ne lako!!uglavnom,ja sam nadu za sebe poprilično izgubila.utješno je,ali ne i lijepo, vidjeti da i drugi ljudi imaju slične probleme.želim ti sreću!!
02.07.2006. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Renči
Jučer mi se prilikom odgovaranja na vaše komentare nešto dogodilo i izbrisalo mi dobrih desetak odgovora. Evo nastavka:
ALESSANDRA, sorry :-) evo dalje: I tebi sam bila slobodna ukrasti jedan citat koji mi se jako svidio: "Ne smijem se bojati. Strah je ubica uma. Strah je mala smrt koja donosi potpuno brisanje. Spremno ću se suočiti sa strahom. Dopustit ću mu da prođe preko mene i kroz mene. A kada bude prošao upravit ću svoje unutarnje oko i osmotriti tragove koje je ostavio. Ali tamo, kada strah prođe, neće ostati ništa...Preostat ću samo ja." (F.Herbert - Dine)
Ja ga tumačim ovako: strah prolazi, ali ja ostajem, dakle pobjeđujem! I čestitam na ispitima!
NETKO, NE SMIJEŠ DIZATI RUKE OD SEBE – RAZOČARAT ĆEŠ SVE NAS KOJI NISMO SPREMNI DIĆI RUKE OD TEBE!!! Hajde please malo detaljnije opiši svoje komplikacije, sigurno ti netko od nas može barem malo pomoći ili te barem utješiti. Molim te, javi se.
ZGBABA, thanks na linku i podršci! Imaš krasne slike, naročito mi se sviđa psić!
PICIGIN, hvala i tebi. Sviđa mi se tvoje razmišljanje o rješavanju starih stvari kako bi se napravilo mjesta za nove. Na tome ja moram deeeebelo poraditi!
AMY, kako je prošla statistika?! Čini se da je danas 'DAN D'.
GAGA, nadam se da se uspješno oporavljaš od srčanog udara. Kad čitam o tvojim problemima, moje mi muke nekako izgledaju lakše. Želim ti brz, najbrži oporavak u povijesti, iskreno i od srca! P.S. – poslala sam ti e-mail.
GINGER LADY, kod mene ti je krenulo s paničnim napadom, čega sam se onda počela unaprijed bojati pa se razvila anksioznost, a koja me onda počela prostorno ograničavati u kretanju. Tako je došlo do depresije – razmišljam dokle sam to došla da sam nesposobna za normalno funkcioniranje u ovom svijetu? Ipak, moja psihijatrica kaže da je i panični napad vjerojatno uzrokovala neka depresija ili nešto potisnuto. E, sad, što je bilo prije: koka ili jaje? Lijekova i nuspojava se i ja užasavam, naročito poslije ovog iskustva sa Zoloftom i pogoršanjem simptoma, ali ne gubim nadu i idem dalje. Inače, jako dobar lijek mi je bio Coaxil, ali mi nije 'pokrio' sve simptome pa mi je uveden Zoloft, a sada najnovije Seroxat. Vidjet ćemo rezultate.
SADAKO, doktora koji bi se smijao tvojim poteškoćama trebao bi smjesta promijeniti. Ali, ne mislim da bi ti se smijao, moja preporuka je da porazgovaraš s njim, a ako još uvijek nemaš dovoljno hrabrosti onda se jednostavno tu i tamo javi da 'popričamo' na pismeno. Inače, fotke na tvom blogu su divne.
LILITH, jedi čokoladu ako te to čini sretnom. Moj je stav ovakav: radije ću umrijeti debela i sretna nego mršava i nesretna, željna čokolade (ili bilo čega drugoga). Doduše, u umjerenim količinama. A kad već imamo i djecu, onda tu čokoladu dijelimo s njima pa je ionako pojedemo manje nego što bi inače :-)
STEFANIA, bravo!!! Čestitam na ustrajnosti i hrabrosti. Poslije tvog komentara išla sam na kontrole i svaki put se po bolnici razgledavam ne bi li i ja, kao i ti, uočila simpatičnog tipa (nemam ništa niti protiv doktora :-) To me malo zabavi i odvuče mi pažnju s onog dosadnog osluškivanja i očekivanja napada straha.
MAJA, hvala na dobrim željama!
A sad malo da napravim pauzu... Pozdrav do sutra!
03.07.2006. (22:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Renči
http://medicinski-leksikon.blogspot.com/2009/06/zarazne-bolesti-koje-se-pr enose-hranom.html
08.06.2009. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...