Komentari

bigmamma.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • :0)

    potpuno te razumijem, za mene je pak zagreb raj... i fali mi za poludit. pogotovo sad u vrijeme nogometne groznice, kad cijeli grad dise za jedno. voljela bi da nisam jedina u cijeloj nemiloj birtiji koja zaurla na kovacev gol da case popucaju. puklo mi je i srce brzo nakon toga... uh uljuljala sam se u tvoju nostalgiju i cevapi bi pomogli il obicna srdela s rostilja... al nis od toga. uzivaj!

    avatar

    23.06.2006. (17:51)    -   -   -   -  

  • john-lennon

    Tako je to! Tek kad odeš iz svojeg rodnog kraja, tek tada shvatiš što je to u biti, za čim patiš i što voliš...Kad sam zbog škole morao napustiti svoje rodno selo nisam se mogao pomiriti sa tim ali vrijeme liječi sve pa tako i to... Svi prijatelji od tamo nisu kao nekad...sve staze, ceste i putevi mi više nemirišu kao nekad...a moja kuća usamljena u cvijeću stoji i kao da plače i nakon 3god... Ja sam otišao u Osijek a nisam ni pokušao razmišljati da odem tako izvan Hrvatske, kao što ti kažeš bez jezika, bez mentaliteta, zraka... Vrijeme je prejeben pojam...liječi sve rane...

    avatar

    23.06.2006. (19:38)    -   -   -   -  

  • opaljena

    uh....pričaj mi....tješi me jedino to što radimo,kako bi ubrzo mogli uživati u blagodatima mora i sunca.

    avatar

    23.06.2006. (22:41)    -   -   -   -  

  • Irida

    neka ti radne pobjede, rezultatima budu bar mala nadoknada.........makar cijeli post priča o nečem nezamjenjivom i nenadoknadivom..........irida

    avatar

    24.06.2006. (16:36)    -   -   -   -  

  • leo news

    na žalost "nostalgija", pristajanje i priznanje njenog postojanja je loš alibi za nesnalaženje u"realnom"svijetu. kada u zagrebu jutro dočekaš ispružena u krevetu, a ne zgrčena u položaju fetusa, bit će pred tobom dan bez nostalgije.a, što se tiče ljubavi, uže & šire, kada budete dijelili nekretnine po hvaru, vidjet ćeš kako nastaje nostalgija za zagrebom...ali, za to je još na sreću rano...

    avatar

    24.06.2006. (21:19)    -   -   -   -  

  • Bigi

    Likma dijelom si u pravu. Još uvijek se ne snalazim dobro po Zagrebu iako ga sve više bolim. a nostalgija nema veze s tim koliko volim Zagreb jer ću Hvar uvijek voljet više. To je kao da mi kažeš da ću svoje dijete manje voljeti ako u podstanare uzmem nekog drugog :D Dijeliti nekretnine po Hvaru? TI mora da se šališ :)

    avatar

    24.06.2006. (21:33)    -   -   -   -  

  • Black, White and Life

    prvo. posjetila sam Hvar i stvarno je velicanstveno, moj suprug misli da je najljepse mjesto na svijetu... drugo. zivim vani i stvarno jest tesko puno puta znam se pitat sto ja to radim, sto sam mislila kada sam otisla i cijeli spektar takvih sumnji i pitanja te napadne kada si jadan od nostalgije. no, sa obitelji (novo stjecenom obitelji i zivotom) prebrodi se nekako...ajd sretno :)

    avatar

    25.06.2006. (05:43)    -   -   -   -  

  • leo news

    nisam doveo u pitanje tvoju neizmjernu ljubav za rodnim krajem. zelio sam samo reći da trebaš to dovesti u realne okvire kako bi život koji vodiš imao puni smisao.ovaj trenutak je važan i način nakoji ga živiš, prošli manje, ali treba biti spreman i za ono što nas čeka...bit će to sve u redu...

    avatar

    25.06.2006. (11:15)    -   -   -   -  

  • Bigi

    Ma slažem se ja s tobom i nije baš da uvijek tulim i umirem za hvarom (ionako mi dole dopizdi nakon nekog vremena i zafali mi zagreb) - ali ima nekih rerioda kad sam mrtva i kad MORAM, jednostavno moram ić dole...kao sad :)

    avatar

    25.06.2006. (11:58)    -   -   -   -  

  • Porota

    Sviđaju mi se ogrlice, ja sam ih prije isto radila ali sad nemam vremena više, ali nisu ni približno ovako lijepe kao tvoje. Ja isto volim svoj grad, iz Zagreba sam, ima nešto u tim jutrima i ulicama obasjanih suncem. Tu sam doma...

    avatar

    25.06.2006. (20:46)    -   -   -   -  

  • otochanka

    Ja sam otprilike 1500 km od Hrvatske vec (ili tek) skoro 2 godine i bas se dobro osjecam. Kupujem stan, planiram tu ostati, imam muza kojeg volim i gdje god smo, dok smo skupa, tamo mi je dom. Zivjeli smo prije 6 mj u Milanu, 6mj u Parizu, al tamo se nisam bas vidjela ostatak zivota. Zivjeli smo i neko vrijeme odvojeni, i tad sam osjecala da ne pripadam nigdje. Roditelji su mi uz muza sve sta imam i svaki dan se cujemo telefonom, vidimo svaka 2-3 mjeseca, i sad dolaze pomoc sredit stan... Bitni su ljudi, a ne mjesto... Tamo gdje mi je srce, tamo je moj dom!!!

    avatar

    26.06.2006. (13:03)    -   -   -   -  

  • Ultravioleta

    Iskreno ti zavidim na tolikoj ljubavi za svoje rodno mjesto. I ja bih voljela da mogu tako. Ja sam prije 5 godina došla iz svog rodnog grada (samo 60 km od Zagreba) i to sam doživjela kao spas. Teško je objasniti zašto je tomu tako. Ali nikad se nisam dobro osjećala u svom rodnom gradu, kao ni moja mama, koja je bila godinu dana u depri nakon završenog studija kad se vratila tamo. Djelomično zato što volim velike gradove (sad mi i Zagreb postaje pretijesan) a djelomično zato što su mi se u rodnom gradu događale dosta ružnih stvari. Cijela srednja škola (djetinjstvo je bilo lijepo, priznajem), mučna veza koja je završila tragično i tako, sve u svemu, doslovno se nelagodno osjećam kad dođem "doma" Iako, iskreno, Zagreb shvaćam SVOJIM. Tu su mi prijatelji... Tako da ti zavidim na tvojoj zbilja dirljivoj ljubavi za Hvar. Ali i razumijem, moja mama je cijelo djetinjstvo provela ljetujući u Starigradu na Hvaru i svaki put kad ga vidi na telki plače. Očito je nešto magično u tom otoku :)

    avatar

    28.06.2006. (15:39)    -   -   -   -  

  • Bigi

    UV, razumijem te. Ja ne bih mogla živjeti u Hvaru, nakon što sam okusila Zagreb. I one popratne situacije, nije ni u Hvaru bolje, malo mjesto sa 4000 ljudi, a od toga polovica glupi i primitivni u pičku materinu, Zlobu neću ni spominjat. Volim Zagreb, ali umrla bih bez godišnje doze Hvara.

    avatar

    29.06.2006. (00:50)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...