Može se činiti da ova dva navoda ipak ne govore o istom. Prvi govori o beskonačnom znanstvenom istraživanju kao odluci na zatvaranje u dovoljno osigurano područje poznatoga i pedantno beskrajno istraživanje toga već poznatoga. Drugi o beskonačnom filosofskom istraživanju kao izbjegavanju prihvaćanja onoga što jest u korist stalno novih mogućnosti ''možda i nije tako''. Ali poveznica je vidljiva: beskonačno istraživanje nije nagon za spoznajom novoga, nego nagon samog istraživača za samoodržanjem. I to za samoodržanjem toga istraživača upravo onakvoga kakav već jest – paradoksalno, smisao beskonačnog istraživanja je upravo izbjegavanje susretanja s nečim doista novim, time da se istraživač stalno održava u zaposlenosti takve ''loše beskonačnosti''. Za znanstvenika to znači uvijek raditi tek jedan sljedeći korak omogućen i osiguran prethodnim koracima, za filosofa to može značiti bijeg od zbiljskoga u beskraju mogućega (a samu zbilju/istinu se onda još često prokaže i nečim religijskim, mističnim ili čak totalitarnim). Takav ''beskonačni istraživač'' uporno iz čuđenja bježi u svođenje svega začudnoga na ono što je već od ranije poznato (''to je zapravo samo...'') – tek samoizabrana ''smrt'' takvoga istraživača znači povratak u istinsko čuđenje i otvaranje za samopokazivanje onoga što jest.
21.06.2006. (17:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smorče
Ćao, Davore! Za početak bih samo razjasnio nešto što me buni u tvom tumačenju Sloterdijkovog teksta. Ti akcenat pomeraš sa istraživanja na istraživača, i time kao da se gubi radikalnost S.-ovog pitanja. Nije ovde reč o psihološkom raskrinkavanju istraživača, o tome da se u srži istraživanja razotkriva njegov lični nagon samoodržanja. Radi se o problematizaciji same filozofije koja suštinski zavisi od "emancipacije od bivstvujućeg". Ne radi se o "smrti takvog istraživača", nego o smrti istraživanja kao takvog, tj. o smrti filozofije kao umnog mišljenja.
23.06.2006. (17:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa ne znam, ne vjerujem da se kod Sloterdijka lako može razlikovati istraživača i istraživanje, vidi npr. ovo mjesto, koje mi se čini tipično za njegovo shvaćanje filosofije. A meni se misao o mojoj vlastitoj smrti ipak ne čini manje radikalnom misli od misli o smrti filosofije. Uostalom, i Heidegger koji mu tu prethodi kaže da se na put njegovog kasnog mišljenja o ''kraju filosofije'' i ''pregorijevanju metafizike'' ne može dospijeti bez da se ide preko njegovog ranog mišljenja o smrti kao najvlastitijoj mogućnosti čovjeka.
26.06.2006. (12:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smorče
Da, nema sumnje da se uopšte u filozofiji ne mogu lako odvojiti istraživanje i istraživač. Nisam hteo da zalazim u taj problem nego samo da naglasim jedan detalj. Naime, kao što se u vrlo srodnoj kritici uma da je totalitaran ne misli to da su se filozofi do sad njime služili totalitarno (jer npr. nisu imali dovoljno čistu volju za istinu), nego to da je sam um totalitaran- tako se i ovde samo istraživanje dovodi u pitanje. Čini mi se da ovde postoji važna razlika.
27.06.2006. (13:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smorče
Nije mi jasno šta je H. mislio time, ali kao da hoće da pomeri istraživanje u egzistencijalnu ravan, i da tako izbriše razliku istraživača i istraživanja. Ispravi me ako grešim. Ali, kao i kod svakog sličnog izjednačavanja, čini mi se da to ima tendenciju ka tautologiji. Jer moglo bi se onda reći na primedbu da filozofija (filozof) teži samoodržanju: "Da, pa naravno, sve stvari duha oduvek i nastaju iz čovekove želje za večnošću." Nije to, po meni, tako jednostavno kao da je S. naknadno prozreo filozofe kao nesvesno željne života. Život je oduvek bio svetlost, sloboda, istina, a smrt tama, prisila, laž...
27.06.2006. (13:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pod želja za samoodržanjem nisam mislio na želju za životom nego na bijeg od smrti - a ne mislim da je to dvoje isto. Bijeg od smrti je želja da se život osigura i to tako da se učini nepromjenjivim - a ta nepromjenjivost onda može značiti staračko okoštavanje koje vodi smrti. Tako da želja za vječnošću može na kraju značiti takvo fiksiranje i omeđivanje života koje umjesto da vodi vječnosti vodi pukoj okamenjenosti. Odnosno, život ne živi tako da se zatvara u svoje granice (jer ga to guši), nego živi od otvorenosti. Čini mi se, kod svega živog imamo onu igru zatvaranja i otvaranja, perasa i apeirona, biti (''što jest'') i bitka (''da jest''), i tek ta igra znači život. Dakle, htio sam reći da S. prozire filozofe ne kao željne života (jer željeti život znači otvarati se), nego željne sigurnosti, kao one kojima istraživanje ne služi za otvaranje, nego baš naprotiv za zatvaranje u strahu pred onim što jest. S druge strane, to otvaranje za ono Jest (apeiron) mada je preduvjet za život u nekom smislu znači smrt, naime smrt onoga ''Što ja jesam'', jer to ''Što'' je određenost, granica, omeđivanje, definitio, peras. Iliti, život, da bi živio, mora se preobražavati. A ''loša beskonačnost'' filosofskog istraživanja, ako ja to razumijem, upravo može značiti samozavaravanje, lažno preobražavanje čija je svrha prikriti baš to da se u strahu pokušava ostati stalno istim, da se pokušava ograditi, fiksirati život.
27.06.2006. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smorče
E, ta ideja da je život igra otvaranja i zatvaranja, koju si jako lepo opisao, je, čini mi se, novi momenat. To znači da život ne živi samo od otvaranja, nego i od zatvaranja. Ali zatvaranje nije nešto manje vredno, ne mora da bude strah od smrti, već je drugo lice one iste želje za životom. Tada je stihija, neodređenost ono što nas guši i tera na uobličenje! Nije ono nešto sekundarno, što nastaje iz nužde u opadanju životne snage, već je sam život ta napetost! A to shvatanje života, i ta ideja preobražavanja nisu ništa drugo nego ideja filozofskog istraživanja i stalnog (samo)preispitivanja. Bar kako ja to shvatam. I ovo S.-ovo pitanje (on samo pita!) je isto takvo preispitivanje filozofije. Danas je možda specifično to što filozofija tako radikalno kritikuje i osporava sopstvene osnove, ali te kritike ne mogu tako lako da umaknu od te iste tradicije. Seti se Adornove formulacije »nadići pojam pomoću pojma«, to bi bilo neka vrsta preobražaja. Druga strategija bi bila potpuni raskig s tradicijom i »smrt« filozofije (Ne mora to biti neko mistično samoutapanje subjekta, mnogo nam je bliža »opasnost« koja preti od scijentizma). Čini mi se da S. pre razmišlja o takvom nekom putu, a da ti pre razmišljaš o nekom preobražaju, dubljem propitivanju. Jer, jedno je ako ti samo istraživanje dovodiš u pitanje, a drugo ako kažeš da su do sada loše, kukavički istraživali... Mada, posebno je pitanje koliki je preobražaj dozvoljen, pa da i dalje govorimo o filozofiji... Znam da sam preterao kod ove teme, i u smelosti i u dužini, tako da ne moraš odgovarati osim ako ne misliš da sam nešto pogrešno protumačio.
28.06.2006. (23:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dapače, zahvalan sam na svakom komentaru, a osobito na ovako produbljenom doprinosu kakav je tvo, koji onda i mene potiče na daljnje promišljanje. Da, vjerojatno si u pravu, moja početno tumačenje je bilo jednostrano, zahvaćalo je samo jedan vid te cijele istraživačke situacije.
30.06.2006. (13:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Može se činiti da ova dva navoda ipak ne govore o istom. Prvi govori o beskonačnom znanstvenom istraživanju kao odluci na zatvaranje u dovoljno osigurano područje poznatoga i pedantno beskrajno istraživanje toga već poznatoga. Drugi o beskonačnom filosofskom istraživanju kao izbjegavanju prihvaćanja onoga što jest u korist stalno novih mogućnosti ''možda i nije tako''. Ali poveznica je vidljiva: beskonačno istraživanje nije nagon za spoznajom novoga, nego nagon samog istraživača za samoodržanjem. I to za samoodržanjem toga istraživača upravo onakvoga kakav već jest – paradoksalno, smisao beskonačnog istraživanja je upravo izbjegavanje susretanja s nečim doista novim, time da se istraživač stalno održava u zaposlenosti takve ''loše beskonačnosti''. Za znanstvenika to znači uvijek raditi tek jedan sljedeći korak omogućen i osiguran prethodnim koracima, za filosofa to može značiti bijeg od zbiljskoga u beskraju mogućega (a samu zbilju/istinu se onda još često prokaže i nečim religijskim, mističnim ili čak totalitarnim). Takav ''beskonačni istraživač'' uporno iz čuđenja bježi u svođenje svega začudnoga na ono što je već od ranije poznato (''to je zapravo samo...'') – tek samoizabrana ''smrt'' takvoga istraživača znači povratak u istinsko čuđenje i otvaranje za samopokazivanje onoga što jest.
21.06.2006. (17:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smorče
Ćao, Davore! Za početak bih samo razjasnio nešto što me buni u tvom tumačenju Sloterdijkovog teksta. Ti akcenat pomeraš sa istraživanja na istraživača, i time kao da se gubi radikalnost S.-ovog pitanja. Nije ovde reč o psihološkom raskrinkavanju istraživača, o tome da se u srži istraživanja razotkriva njegov lični nagon samoodržanja. Radi se o problematizaciji same filozofije koja suštinski zavisi od "emancipacije od bivstvujućeg". Ne radi se o "smrti takvog istraživača", nego o smrti istraživanja kao takvog, tj. o smrti filozofije kao umnog mišljenja.
23.06.2006. (17:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Pa ne znam, ne vjerujem da se kod Sloterdijka lako može razlikovati istraživača i istraživanje, vidi npr. ovo mjesto, koje mi se čini tipično za njegovo shvaćanje filosofije. A meni se misao o mojoj vlastitoj smrti ipak ne čini manje radikalnom misli od misli o smrti filosofije. Uostalom, i Heidegger koji mu tu prethodi kaže da se na put njegovog kasnog mišljenja o ''kraju filosofije'' i ''pregorijevanju metafizike'' ne može dospijeti bez da se ide preko njegovog ranog mišljenja o smrti kao najvlastitijoj mogućnosti čovjeka.
26.06.2006. (12:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smorče
Da, nema sumnje da se uopšte u filozofiji ne mogu lako odvojiti istraživanje i istraživač. Nisam hteo da zalazim u taj problem nego samo da naglasim jedan detalj. Naime, kao što se u vrlo srodnoj kritici uma da je totalitaran ne misli to da su se filozofi do sad njime služili totalitarno (jer npr. nisu imali dovoljno čistu volju za istinu), nego to da je sam um totalitaran- tako se i ovde samo istraživanje dovodi u pitanje. Čini mi se da ovde postoji važna razlika.
27.06.2006. (13:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smorče
Nije mi jasno šta je H. mislio time, ali kao da hoće da pomeri istraživanje u egzistencijalnu ravan, i da tako izbriše razliku istraživača i istraživanja. Ispravi me ako grešim. Ali, kao i kod svakog sličnog izjednačavanja, čini mi se da to ima tendenciju ka tautologiji. Jer moglo bi se onda reći na primedbu da filozofija (filozof) teži samoodržanju: "Da, pa naravno, sve stvari duha oduvek i nastaju iz čovekove želje za večnošću." Nije to, po meni, tako jednostavno kao da je S. naknadno prozreo filozofe kao nesvesno željne života. Život je oduvek bio svetlost, sloboda, istina, a smrt tama, prisila, laž...
27.06.2006. (13:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Pod želja za samoodržanjem nisam mislio na želju za životom nego na bijeg od smrti - a ne mislim da je to dvoje isto. Bijeg od smrti je želja da se život osigura i to tako da se učini nepromjenjivim - a ta nepromjenjivost onda može značiti staračko okoštavanje koje vodi smrti. Tako da želja za vječnošću može na kraju značiti takvo fiksiranje i omeđivanje života koje umjesto da vodi vječnosti vodi pukoj okamenjenosti. Odnosno, život ne živi tako da se zatvara u svoje granice (jer ga to guši), nego živi od otvorenosti. Čini mi se, kod svega živog imamo onu igru zatvaranja i otvaranja, perasa i apeirona, biti (''što jest'') i bitka (''da jest''), i tek ta igra znači život. Dakle, htio sam reći da S. prozire filozofe ne kao željne života (jer željeti život znači otvarati se), nego željne sigurnosti, kao one kojima istraživanje ne služi za otvaranje, nego baš naprotiv za zatvaranje u strahu pred onim što jest. S druge strane, to otvaranje za ono Jest (apeiron) mada je preduvjet za život u nekom smislu znači smrt, naime smrt onoga ''Što ja jesam'', jer to ''Što'' je određenost, granica, omeđivanje, definitio, peras. Iliti, život, da bi živio, mora se preobražavati. A ''loša beskonačnost'' filosofskog istraživanja, ako ja to razumijem, upravo može značiti samozavaravanje, lažno preobražavanje čija je svrha prikriti baš to da se u strahu pokušava ostati stalno istim, da se pokušava ograditi, fiksirati život.
27.06.2006. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smorče
E, ta ideja da je život igra otvaranja i zatvaranja, koju si jako lepo opisao, je, čini mi se, novi momenat. To znači da život ne živi samo od otvaranja, nego i od zatvaranja. Ali zatvaranje nije nešto manje vredno, ne mora da bude strah od smrti, već je drugo lice one iste želje za životom. Tada je stihija, neodređenost ono što nas guši i tera na uobličenje! Nije ono nešto sekundarno, što nastaje iz nužde u opadanju životne snage, već je sam život ta napetost! A to shvatanje života, i ta ideja preobražavanja nisu ništa drugo nego ideja filozofskog istraživanja i stalnog (samo)preispitivanja. Bar kako ja to shvatam. I ovo S.-ovo pitanje (on samo pita!) je isto takvo preispitivanje filozofije. Danas je možda specifično to što filozofija tako radikalno kritikuje i osporava sopstvene osnove, ali te kritike ne mogu tako lako da umaknu od te iste tradicije. Seti se Adornove formulacije »nadići pojam pomoću pojma«, to bi bilo neka vrsta preobražaja. Druga strategija bi bila potpuni raskig s tradicijom i »smrt« filozofije (Ne mora to biti neko mistično samoutapanje subjekta, mnogo nam je bliža »opasnost« koja preti od scijentizma). Čini mi se da S. pre razmišlja o takvom nekom putu, a da ti pre razmišljaš o nekom preobražaju, dubljem propitivanju. Jer, jedno je ako ti samo istraživanje dovodiš u pitanje, a drugo ako kažeš da su do sada loše, kukavički istraživali... Mada, posebno je pitanje koliki je preobražaj dozvoljen, pa da i dalje govorimo o filozofiji...
Znam da sam preterao kod ove teme, i u smelosti i u dužini, tako da ne moraš odgovarati osim ako ne misliš da sam nešto pogrešno protumačio.
28.06.2006. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Dapače, zahvalan sam na svakom komentaru, a osobito na ovako produbljenom doprinosu kakav je tvo, koji onda i mene potiče na daljnje promišljanje. Da, vjerojatno si u pravu, moja početno tumačenje je bilo jednostrano, zahvaćalo je samo jedan vid te cijele istraživačke situacije.
30.06.2006. (13:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...