Komentari

helix1.blog.hr

Dodaj komentar (58)

Marketing

  • Angie

    Ma znaš i ja se uvijek smilim nad musvim kikićima ,nije mi važno što će s tom lovom ja se osjećam manje dužna.Imam i ja svoju musavicu koja me redovito upeca ili pred pekarom ili trgovinom pa sam smislila da jee bolje da joj kupim čokoladicu ili pecivo jer se bojim da će joj lovu oteti.Servus

    avatar

    18.06.2006. (20:43)    -   -   -   -  

  • pegy

    Ne mogu reći da dajem svim prosjacima, jer nekima dajem, nekima ne. Ali u ovom slučaju je najbitnije da si ti zadovoljna i sretna. A i i da si usrećila njih. :)

    avatar

    18.06.2006. (21:45)    -   -   -   -  

  • Vinci

    ma nije ni bitno što će drugi reći. najbitnije je da si ti zadovoljna svojim postupkom i da osjećaš da si im na taj način bar malčice pomogla. da bar više ljudi razmišlja na taj način, umjesto što se bavi irelevantnim opterećenjima o tome kako će taj novac biti utrošen. časno je dijeliti s onima koji nemaju.

    avatar

    18.06.2006. (21:55)    -   -   -   -  

  • stereokemija

    ma, treba im dati ili novac ili još bolje neki slatkiš ...što se mene tiče, ja se na djecu i na starce sažalim, mada ima nekih prosjaka koji su mi sumnjivi (iako nemam prava ja da sudim), ali njih malo i zaobilazim...pozdrav: )))

    avatar

    18.06.2006. (22:38)    -   -   -   -  

  • My Tixi World

    Kad god sam u prilici rado ću pomoći, a tebe u potpunosti podržavam. I istina je to što pišeš, koliko ima tih malih, a ruku na srce i velikih kojima je tako teško izgovoriti jedno malo "hvala". I neka te ne brine što će tko reći ili misliti, ako si pomogla i to ti pričinjava zadovoljstvo čini to i dalje! Pohvala za slike sa Rta u kojima sam uživala! I naravno, pohvala za priču! Veliki ti pozdrav!

    avatar

    18.06.2006. (22:51)    -   -   -   -  

  • tlapnja

    djeca skrivaju anđele po džepovima...

    avatar

    18.06.2006. (23:09)    -   -   -   -  

  • flip-flops

    Joj,da, sjećam se da sam bila pročitala taj tvoj post.. Strašno. Ma, ja uvijek kad dam nekome, kažem si- "Njima na savjest ako lažu.."

    avatar

    18.06.2006. (23:20)    -   -   -   -  

  • Mala iz Grada

    uvijek treba činiti stvari koje te ispunjaju i čine sretnom bez obzira što drugi misle o tome. dobro si učinila. i ja sam imala par loših iskustava sa razmaženom djecom koja su čak rekla da im to ne treba da što sam im to donjela.

    avatar

    18.06.2006. (23:59)    -   -   -   -  

  • Darko

    Vidim da svi pozdravljaju tvoj lijepi postupak i to mi je drago. Ako imam, pa dam, sigurno mi neće naštetiti, a nekome ću uljepšati dan.

    avatar

    19.06.2006. (09:06)    -   -   -   -  

  • borut

    Kod zidova se to zove micva i smatra se kao duznost svakoga da pravi micvu, ali "iz skromnosti" je trebas cuvati u sebi, kao tajnu. Ali napraviti zadovoljstvo i dobro djelo drugima, neskromno kazem, to mi cini veliko, veliko zadovoljstvo, dok suprotno tome, najteze mi je kupovati darove oni koji sve imaju...

    avatar

    19.06.2006. (10:55)    -   -   -   -  

  • Mladen

    Učinjeno s osjećajem i ljubavlju. Zar treba o tome razmišljati. Što bi bilo il će biti i što će reči? Malene su bile sretne, ai ti si to osjetila. Zar to nije divno. Neka si nevješti misle. Oni bi od tebe trebali nešto naučiti, a ne da ti kritiku sebe tražiš njihovim načinom. :)

    avatar

    19.06.2006. (12:48)    -   -   -   -  

  • u.

    ma dok god to tebe ispunjava, nitko ti nema pravo reći el valja ili ne valja da im tako popuštaš. i ja bih jednako postupila :)

    avatar

    19.06.2006. (13:10)    -   -   -   -  

  • Lafica

    Znam kako ti je. Tako su se i meni rugali kada sam kupila privjesak od jednog gluhonijemog dečka, a ja sam samo htjela napraviti nešto lijepo. I dana danas mi je žao tih ljudi i radim ono što mi srce kaže, a ne drugi.

    avatar

    19.06.2006. (14:03)    -   -   -   -  

  • U svemirskim prostranstvima

    da, ponekad nije loše da budemo i malo naivni, a problem Roma nije ni malo jednostavan, što će biti s tim djevojčicama za nekoliko godina? to mene muči

    avatar

    19.06.2006. (14:51)    -   -   -   -  

  • Sve što se čini ludim u sasvim običan dan

    za osmijeh i lijepu riječ je sve vrijedno dati....:)

    avatar

    19.06.2006. (15:37)    -   -   -   -  

  • G. Loop S.I.

    naš što je najtužnije? To što će taj novac odniti kući i dati svojim roditeljima koji će se od njega negdje zapit.... saaaaad.

    avatar

    19.06.2006. (15:38)    -   -   -   -  

  • mc diva

    treba im dati puno vise novaca..jadna djecica

    avatar

    19.06.2006. (15:40)    -   -   -   -  

  • ovo nisam ja ovo je netko drugi

    moj stric kaže: ako imaš daj ako nemaš šuti, a kad daš nemoj okolo pričat

    avatar

    19.06.2006. (15:59)    -   -   -   -  

  • Hear my name, take a good look, this could be the

    nema veze što drugi kažu, ako čak i ta djeca odnesu roditeljima doma novce, to uopće nije važno. uopće nije stvar u tome što će oni na kraju napraviti s tim novcem. možda ga daju roditeljima, možda potroše na hranu kao što su i rekle da će napraviti.. ali je važno pomoći i imati povjerenja u ljude. nitko ne bi nikoga trebao osuđivati i kritizirati zbog nečega što radi. čim te razveselilo što si pomogla nekome, to je već velika stvar =)

    avatar

    19.06.2006. (16:06)    -   -   -   -  

  • bad--girl--

    baš tužno..

    avatar

    19.06.2006. (16:21)    -   -   -   -  

  • The Magical Mystery Tour!

    jako je lijep osjećaj pružiti pomoć osobi kojoj je potrebna...šteta jedino što to više ljudi ne radi...

    avatar

    19.06.2006. (17:13)    -   -   -   -  

  • Dnevnik nas 2 2

    Draga moja dobra Helix, naravno da su te djevojčice iznimka.Dala si im novce i nitko te neće osuditi zbog toga. Ja imam primjer jednog vrlo lijepog dječaka iz mog susjedstva kojeg je nažalost mama napustila kao (ima i starijeg brata) a tata nažalost pije i nemaju brigu roditelja kakvu zaslužuju. No moj mali prijatelj je išao u vrtić sa mojim sinom..i stariji je godinu dana od njega...Evo priče: Jednog dana sam mom sinu kupila Pokemon lopticu, on ju je odnio u vrtić, no drugi dan je nestala. Saznala sam da mu je uzeo dječak kojeg su držali problematičnim, po imenu Bubi (ime sam izmijenila,nećete mi zamjeriti). Zatražila sam od tete da riješi problem. Ona je pozvala Bubija da vrati lopticu i da se ispriča mom sinu. Bubi je prilazio pognute glave, držeći tu lopticu kao najveće blago, vratio je Marinu i ispričao mu se, a u očima su mu se caklile suze. Smilio mi se, iako su mi rekli da je problematičan i sve o njegovoj obitelji. Isti dan sam kupila još jednu lopticu i jedva čekala drugi dan da stignem u vrtić. Kako sam došla nešto ranije, Bubi je još drijemao u svom krevetiću. Prišla sam mu onako snenom, pomilovala ga po glavi i pružila mu tu lijepu novu lopticu. Rekla sam mu da mu je to poklon od mene jer je bio pošten i vratio Marinu njegovu lopticu i zamolila ga da bude dobar prijatelj sa njim ubuduće. Nježno mi se nasmiješio i pogledao me svojim lijepim tamnim okicama kimajući glavom. Nakon toga, svaki dan je trčao prema meni da me pozdravi i da mi kaže kako je on čuvao i branio Marina cijeli dan. Tako mene Bubi pozdravlja gdje god me vidi. Neki dan je mom Marinu, neznam zašto, napucao loptu na neki krov, pa je pala u dvorište gdje se do nje nije lako moglo doći.To čini i drugoj djeci, valjda zato jer ga rado ne pozivaju na igru....Krenula sam potražiti Bubija. I našla sam ga, naravno musavog i crnih ruku. Zagrlila sam ga i pozdravila riječima: "Pa gdje si Bubi, prijatelju moj. Jesmo li ja i ti već dugo prijatelji?" Kimnuo je glavom znajući što je učinio. "Pa zašto si onda mom Marinu to učinio sa loptom?", Odmah mi je odgovorio:"Teta, ja znam gdje je pala, ako hoćete ja ću lako doći do nje jer poznam dječaka u čije je dvorište upala, pa ću vam je donijeti., Dogovorili smo se da Marinu vrati loptu kad je uspije dobiti natrag. Nakon dva dana, Bubi je donio loptu Marinu. I ja sam i ovog puta nagradila Bubija za poštenje dajući mu novce za sladoled. Bio je sretan i čak mi se zahvalio, obećavajući mi da se slučaj više neće ponoviti. To je eto moj mali prijatelj, za kojeg kažu da je "farabuto", no on je samo jedan drag i nesretan dječak kojem fali malo ljubavi,pažnje i netko tko će mu ukazati na pogreške. Nažalost ima puno nesretne djece na svijetu i puno onih koji ih iskorištavaju na razne načine......

    avatar

    19.06.2006. (17:31)    -   -   -   -  

  • Grimizne misli

    Lijepo je što si to uradila,a čini mi se da su bile iskrene.Sve i da nisu bile iskrene,ja bih im opet dala nešto,prosile one na nagovor odraslih ili ne,ipak su samo DJECA KOJA PROSE.Da roditelji imalo brinu o njima nebi im uopće dopuštali da kopaju po smeću! Pa to su samo djeca,nedaj da te nitko uvjeri da nisi postupila kako treba!

    avatar

    19.06.2006. (18:09)    -   -   -   -  

  • joe

    PA BITNO JE DARIVATI SRCEM.Bravo!!!!!!!!!!! A to što ima svakakvih organiziranih prosjaka,to je žalosno.Često oni kojima najviše triba ne pitaju...

    avatar

    19.06.2006. (18:37)    -   -   -   -  

  • fragile_79

    na ovaj sam post jednostavno morala odgovoriti. divno, sve sto si ucinila, ona neobicna radost koju si osjetila. rijetki je ikada osjete. rijetki mogu na taj nacin voljeti, rijetki se na taj nacin mogu osjetiti sretnima zbog drugih. divno. i tocno je ono to si rekla. mnogo puta kupujemo skupe poklone djeci, a da to uopće ne znaju cijeniti. kod mene je to bilo drugacije. ne znam zasto. mozda sam imala sve pa sam odlucila razviti u zivotu onu drugu stranu sebe. ono nesto vrijednije od svega materijalnog. i sto je najbitnije naucila sam cijeniti sitnice. voljeti. naucila sam pomoci, iako mozda davanje novca na taj nacin nije pomoc. bitno je djelo. zamisli sada kada bi svatko od nas sakupio jutrom zvijezde pobacane na plazi osudjene na smrt... koliko bi ih bilo spaseno... i unatoc tome sto ponekada na obalama ne susrecem nikkoga da mi pomogne ja ih vracam u more, iako mnogi smatraju moj trud uzaludnim ja znam da nije. neke od njih ipak su spasene.
    i ostaju.
    i zive.
    pusa

    avatar

    19.06.2006. (20:09)    -   -   -   -  

učitavam...