Poštovani gospodine Kauzljar, Moje su godine jedva dosegle polovinu Vaših. Imam djecu, jedno je staro kao vaš unuk. Međutim, postoje stvari koje s jasnoćom i lakoćom ugrađujem u svijest svoje djece odgojem, a to otprilike slijedeće: "Vidi dušo naše nogometaše- bravo dečki! Sada pola svijeta gleda ovu utakmicu i svi vide da jedna mala Hrvatska ima reprezentaciju na svjetskom prvenstvu. Malena smo zemlja, a naši sportaši pronose njeno ime na ponos sviju. Jer Janica Kostelić, Ivica Kostelić, Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Blaka Vlašić, svi naši nogometaši, atletičari imaju nešto što malo tko ima- ljubav za domovinu, ponos, poštovanje i ljubav. Pobjednik u sportu je onaj koji zna da će dati sve, ali sve od sebe, da bude bolji snagom volje, srca i na ponos svoje obitelji, naroda i domovine. A kockice su svršeni marketing i prepoznatljiv simbol. Navijati ćemo za naše da im damo snage, zar ne mila?" To je poštovani gospodine sport. Dado Pršo je sport. Ganuće dok svira Himna je snaga koju sportaši crpe iz svojih korijena. I čudna li čuda. Očito je da je su nogometaši katolici i oni iz dijaspore jedini uspješno crpili snagu iz ljubavi prema Bogu, narodu, obitelji, domovini i da su bili dostojni znakova države Hrvatske. Ostalo su kalkulatni- pošto-poto tipovi koji žrtvuju prosperitet Domovine i Reprezentacije za vlastiti interes. Besramno, pred kamerama. Ali, to što vidim ja vidjeli su i svi ostali i to je sreća u nesreći od rezultata 2:2. Vidite, rekreativac u sportu trči do granice boli. Razlika između Dade Prše te Nike Kovača, nasuprot gospode rekreativaca je u tome što se oni žrtvuju trpeći bol i goreći na terenu da bi nekakvi Guzmani gubili lopte i očekivali nove na srebrnom pladnju. Žalim što Sandi Blagonić uspoređuje hrvatski gol, u svojoj kolumni na Iskonu, sa vulvom "majke Hrvatske" i žalim ga jer utučeno je u to dijete školovanja i novaca, a on eto nije sposoban niti vlastitu Domovinu poštovati, već bi u njenu jezgru uvaljao ni manje ni više nego "kaka (prezime igrača)". Stoga srca nam nedostaje dragi gospodine djede-u-čuđenju- srce u kojem živi naša najljepša bit, mjesto u kojem živi duša i ljepota. Stoga meni jedan gol hrvatske reprezentacije ne može nitko novcem platit'. Zlo je prisutno u propagiranju tupila, ambivalentnih osjećaja prema svojoj domovini, traženje novih načina drskosti. Zato srce, ljubav i Bog- Hrvatska! Do nekog novog sportskog okršaja, srdačan pozdrav
24.06.2006. (15:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinek moj, rekao bi Ćiro Blažević, zahvaljujem ti što si uopće komentirao moj post (inače ga nitko ne komentira). Postoji vic. Govori djed svome unuku: „Vidiš dijete ja sam ti sada u mudroj dobi.“ „A kakva je to dob?“ pita unuk. „To znači da ja sada znam odgovore na mnoga pitanja ali me više nitko ništa ne pita.“ Odgovori djed. Za to, valjda nitko niti ne komentira moje postove. Tko šljivi starog čovjeka. U tome si ti izuzetak i zato ti još jednom hvala. No, ja svojim postom nisam želio potaknuti raspravu o športu. Želio sam potaknuti razmišljanja ljudi o njihovoj djeci. Vidim da i ti 's jasnoćom i lakoćom ugrađuješ u svijest svoje djece odgojem'. Moj dugogodišnji život naučio me je da bismo mi stariji češće trebali slušati svoju djecu i od njih učiti. Djeca su još nevina u svojim razmišljanjima i nisu još zatrovana raznim odgojnim metodama i nuđenjem raznih štetnih i nepotrebnih ljudskih ideologija i pravila koja im nameću stariji. Eto, to je bila moja želja. Ali kad smo već kod športa i tvojeg razumijevanja ljubavi i ponosa prema športašima koji pronose slavu svoje domovine, ne mogu odoljeti da ne kažem nešto i o tomu. Do jučer je tvoj otac, ja i mnoge druge naše generacije ponosili se nekim drugim rodoljubljem, nekom drugom domovinom, zaklinjali se toj domovini i slavili neku drugu himnu. Prije nas neke druge generacije su prisezale vjernost domovini uz prekriženi nož i revolver ili kralju i otadžbini. To je potrošna roba. Zbog toga ja mislim da su svi ti pojmovi osmišljeni zbog potrebe da se vlada ljudskim emocijama. Emocije jesu boja duše svakog čovjeka ali ako ih se ne nadzire mogu biti vrlo opasne. Mislim da to dokazuju mnogi ratovi u povijesti čovječanstva. Učiti svoju djecu da uvećavaju takve emocije a da ih ne znaju nadzirati, znači činiti im medvjeđu uslugu. I na kraju malo tuđe mudrosti. Budističko učenje kaže da je patnja posljedica neumjerenih želja. Nisu li zbog toga mnogi navijači patili kada se naša reprezentacija nije plasirala za dalje takmičenje? I ima još jedna mudra izreka: „Oči neće vidjeti ono što srce ne želi da vide.“ Zato nemoj da imamo novih športskih okršaja. Zašto bismo nas dvojica uopće imali bilo kakvih okršaja?
25.06.2006. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zauvijek
Poštovani gospodine Kaužljar, Nema okršaja, radi se o figuri govora. Pregledah Vaš blog pomnije i vidjeh da parafrazirate Bibliju- Novi zavjet. To nam je dodirna točka. Naime, čovjek je biće ogromnog potencijala, brzina kojom misli još je uvijek nanadmašna. Silina te moći uma, brzina kojom iz sjećanja i situacija primamamo raznovrsne senzacije i podatke, uistinu je ništa bez korektiva. Taj korektiv je prezentiran čovjeku nizom modusa prilagođenih kulturi i podneblju (Bhagavad Gitta, Vede, Biblija, Kuran..) Poznato Vam je iz Biblije da je čovjek pokušao odavno sagraditi Babilnosku kulu kako bi obnovio Savez s Bogom, da ga ne ostavi samog sa Zlom u ovom palom svijetu. Međutim tada Zli učini da ljudi govore različitim jezicima i oni od nerazumijevanja razjedinjeni ostahu u tami. Tako se i Vi na trenutak pomislili da se radi o stvarnom okršaju, a ja Vas uvjeravam da tome nije tako. Zahvaljujem se na Vašem odgovoru na komentar i čudi me da nema i drugih komentatora. Očito je trend takav da ljude privlači zlo, a dobro im se čini neisplativim. No, vraćam se na temu, kao lijepo kaže Vesna Krmpotić, Sunce je jedno, a razni jezici ga drugačije zovu. Isto je i sa Bogom, svijesti i moralom, korektivom koji nas drži da se u našoj svakodnevici ne valjamo u blatu tračeva, objesti, lakomosti ili da jednostavno ne izgubimo živce. Ispred svega je načelo dobra i zla tj. Bog tj. ideal apsolutne kvalitete kojem težimo, zatim slijedi naša obitelj koja se zahvaljujući našoj svijesti o dobru i zlu razvija na zdravim temeljima, zatim slijedi Domovina koja nam je omogućila određenu kvalitetu života, onda dugo nema nikoga, zatim slijedi imperativ preživljavanja i borba protiv nemoći i nepravde. Jer ispravan je onaj koji se suprotstavlja Zlu. Tek onda ide "šport i glazba". Nažalost, mnogi se prilagođavaju i zbog vlastitog konformizma toleriraju zlo, pa čak traže i priznanje od Zlog, ne bi li, u strahu od strašne sile, bili pošteđeni. A znamo i ja i Vi, da pravedan Božji gnjev rješava stvar ognjem i mačem- vele uskoro. Uistinu hinduisti smatraju da su izvor ljudske nesreće tri gune koje tjeraju čovjeka da radi protiv svoje božanske prirode. Iluzija jest ovo sve oko nas (komercijalizacija, visoka potrošnja, kriteriji ljepote i uspjeha, lopatanja jezikom po onoj "cilj opravdava sredstvo") Scenografija je to koja treba odvući pažnju od bitnih pitanja za svakoga čovjeka- jesam li zvijer ili sam anđeo. Ako postoji strah onda on nije od Boga. Pretvarajmo zlo u dobro- to je jedini način (priča Isus učenicima u žitnom polju- korov u žito). S poštovanjem
27.06.2006. (11:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poštovani gospodine 'Zauvijek', Svjestan sam vaše mladosti u odnosu na mene ali vaše vrlo ozbiljno razmišljanje ne dopušta mi da vam kažem 'ti' ili nekako drugačije. Ne znam zašto moje citate iz Biblije (stari zavjet) smatrate parafraziranjem jer oni to nisu. A slažem se s vama da je snaga čovjekovih misli ogromna. Njihova brzina možda i nije presudna ali snaga jest. Zato ću citirati neke mudre izreke vrlo poznatih ljudi iz Knjige životnih zakona (o umu, mislima i riječima): „1. Um je sve; što misliš, to ćeš i postati. Čovjekov um je sam čovjek. Tko vlada svojim umom, vlada i svojim svijetom. Duhovno je jače od bilo koje sile. 2.Svijetom vladaju misli. Kakve su ti uobičajene misli, takva će biti i narav tvoje duše – jer misli duši daju boju. Neka vam misli budu uvijek ispravne – jer kako razmišljate, takvi jeste. Njegujte misli kojih se nećete stidjeti. Danas ste ondje kamo su vas dovele vaše misli. Sutra ćete biti ondje kamo će vas odvesti vaše misli. 3. Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim, a zbog jedne riječi često ga smatraju glupim. Snaga riječi je velika. Govor je zrcalo duše; kako čovjek govori takav i jest. Lijepe riječi vrijede puno a stoje malo. Govorite primjereno ili radije šutite. Kad riječima jednom dopustite da vam izmaknu, više ih ne možete opozvati. Pošto je izgovorite, riječ vlada vama. Dok je neizgovorena, vi vladate njome. Napukla kost može zarasti, no rana koju načini riječ može izjedati zauvijek. Budete li se brinuli za svoj karakter, vaš će se ugled sam pobrinuti za sebe. Mislim da ovome ne treba nikakav korektiv. Što se Babilonske kule tiče u Bibliji stoji: „Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane.Jedan drugom reče: 'Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!' Opeke im bile umjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše: 'Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!' Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče: 'Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo (siđemo?) i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.“ Dakle, nije jezik pobrkao Zli nego sam Jahve Bog. Budući da „Zloga“ pišeš prvim velikim slovom, valjda misliš na Zloga kojega još zovu Sotonom ili Zvjeri. On je inače prema Bibliji posrnuli Anđeo koji se suprotstavio Bogu zbog čega ga je Bog prognao. Isto tako, ako se radi o razlučivanju dobra i zla evo citata iz Biblije: “Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi:»Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?» Žena odgovori zmiji:»Plodove sa stabla u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog – da niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!» Nato će zmija ženi:»Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onoga dana kada budete njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi (bogovi?) koji razlučuju dobro i zlo.» Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno; ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.” (zar se dijete stidi svoje golotinje – posebno svojih spolnih organa - pred svojom majkom ili ocem?) Kako je zmija mogla znati da će čovjek i žena (budu li kušali plod sa zabranjenog stabla) postati kao bogovi koji razlikuju dobro od zla? Po čemu je žena vidjela da je stablo dobro za jelo ako još nije razlikovala što je dobro a što zlo? Zašto im je bilo neugodno kada su shvatili da su goli? Što je u tomu zlo? Zašto je njhova želja da razlučuju dobro od zla od Boga proglašena grijehom – istočnim grijehom, a kazna za taj grijeh prenijeta na sve buduće ljudske generacije? Zar nije dobro da budući gospodari svega na zemlji, a što im je Bog namijenio, znaju razlikovati dobro od zla? Slažem se s vama da bi bilo normalno suprotstavljati se zlu u korist dobra (što danas ljudi rijetko čine), ali ne možemo proglasiti nenormalnim ni činjenicu da su dobro i zlo dvije krajnosti jednog istog pojma. Jedno bez drugoga ne bi mogli postojati jer ih ne bi mogli razlučivati. Skori kraj ove civilizacije nije ništa novo. O tome umni ljudi, knjige i legende već odavno govore: Knjiga otkrivenja, ep Mahabaharata, hinduistička i budistička učenja itd. Tibetantske legende kažu jednostavno: „Patnja je posljedica neumjerenih želja.“ A patnje je na svijetu sve više – dakle sve više je i neumjerenih želja. Knjiga otkrivenja (Apokalipsa) govori da je Isus dopustio Zlom silnu moć i slavu kojom će Zli pokoriti čovječanstvo a tada će pravedna ruka Isusova presuditi svima koji su napustili njega - Isusa i porazit će Zloga. Drugim riječima, čovječanstvo će morati pogoditi silne nevol
28.06.2006. (09:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zauvijek
Poštovani gospodine Kauzljar,
Moje su godine jedva dosegle polovinu Vaših. Imam djecu, jedno je staro kao vaš unuk. Međutim, postoje stvari koje s jasnoćom i lakoćom ugrađujem u svijest svoje djece odgojem, a to otprilike slijedeće:
"Vidi dušo naše nogometaše- bravo dečki! Sada pola svijeta gleda ovu utakmicu i svi vide da jedna mala Hrvatska ima reprezentaciju na svjetskom prvenstvu. Malena smo zemlja, a naši sportaši pronose njeno ime na ponos sviju. Jer Janica Kostelić, Ivica Kostelić, Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Blaka Vlašić, svi naši nogometaši, atletičari imaju nešto što malo tko ima- ljubav za domovinu, ponos, poštovanje i ljubav. Pobjednik u sportu je onaj koji zna da će dati sve, ali sve od sebe, da bude bolji snagom volje, srca i na ponos svoje obitelji, naroda i domovine. A kockice su svršeni marketing i prepoznatljiv simbol. Navijati ćemo za naše da im damo snage, zar ne mila?"
To je poštovani gospodine sport. Dado Pršo je sport. Ganuće dok svira Himna je snaga koju sportaši crpe iz svojih korijena. I čudna li čuda. Očito je da je su nogometaši katolici i oni iz dijaspore jedini uspješno crpili snagu iz ljubavi prema Bogu, narodu, obitelji, domovini i da su bili dostojni znakova države Hrvatske. Ostalo su kalkulatni- pošto-poto tipovi koji žrtvuju prosperitet Domovine i Reprezentacije za vlastiti interes. Besramno, pred kamerama. Ali, to što vidim ja vidjeli su i svi ostali i to je sreća u nesreći od rezultata 2:2.
Vidite, rekreativac u sportu trči do granice boli. Razlika između Dade Prše te Nike Kovača, nasuprot gospode rekreativaca je u tome što se oni žrtvuju trpeći bol i goreći na terenu da bi nekakvi Guzmani gubili lopte i očekivali nove na srebrnom pladnju. Žalim što Sandi Blagonić uspoređuje hrvatski gol, u svojoj kolumni na Iskonu, sa vulvom "majke Hrvatske" i žalim ga jer utučeno je u to dijete školovanja i novaca, a on eto nije sposoban niti vlastitu Domovinu poštovati, već bi u njenu jezgru uvaljao ni manje ni više nego "kaka (prezime igrača)". Stoga srca nam nedostaje dragi gospodine djede-u-čuđenju- srce u kojem živi naša najljepša bit, mjesto u kojem živi duša i ljepota. Stoga meni jedan gol hrvatske reprezentacije ne može nitko novcem platit'.
Zlo je prisutno u propagiranju tupila, ambivalentnih osjećaja prema svojoj domovini, traženje novih načina drskosti. Zato srce, ljubav i Bog- Hrvatska!
Do nekog novog sportskog okršaja, srdačan pozdrav
24.06.2006. (15:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antun.kauzljar
Sinek moj, rekao bi Ćiro Blažević, zahvaljujem ti što si uopće komentirao moj post (inače ga nitko ne komentira). Postoji vic. Govori djed svome unuku: „Vidiš dijete ja sam ti sada u mudroj dobi.“ „A kakva je to dob?“ pita unuk. „To znači da ja sada znam odgovore na mnoga pitanja ali me više nitko ništa ne pita.“ Odgovori djed. Za to, valjda nitko niti ne komentira moje postove. Tko šljivi starog čovjeka. U tome si ti izuzetak i zato ti još jednom hvala.
No, ja svojim postom nisam želio potaknuti raspravu o športu. Želio sam potaknuti razmišljanja ljudi o njihovoj djeci. Vidim da i ti 's jasnoćom i lakoćom ugrađuješ u svijest svoje djece odgojem'. Moj dugogodišnji život naučio me je da bismo mi stariji češće trebali slušati svoju djecu i od njih učiti. Djeca su još nevina u svojim razmišljanjima i nisu još zatrovana raznim odgojnim metodama i nuđenjem raznih štetnih i nepotrebnih ljudskih ideologija i pravila koja im nameću stariji. Eto, to je bila moja želja.
Ali kad smo već kod športa i tvojeg razumijevanja ljubavi i ponosa prema športašima koji pronose slavu svoje domovine, ne mogu odoljeti da ne kažem nešto i o tomu. Do jučer je tvoj otac, ja i mnoge druge naše generacije ponosili se nekim drugim rodoljubljem, nekom drugom domovinom, zaklinjali se toj domovini i slavili neku drugu himnu. Prije nas neke druge generacije su prisezale vjernost domovini uz prekriženi nož i revolver ili kralju i otadžbini. To je potrošna roba. Zbog toga ja mislim da su svi ti pojmovi osmišljeni zbog potrebe da se vlada ljudskim emocijama. Emocije jesu boja duše svakog čovjeka ali ako ih se ne nadzire mogu biti vrlo opasne. Mislim da to dokazuju mnogi ratovi u povijesti čovječanstva.
Učiti svoju djecu da uvećavaju takve emocije a da ih ne znaju nadzirati, znači činiti im medvjeđu uslugu.
I na kraju malo tuđe mudrosti. Budističko učenje kaže da je patnja posljedica neumjerenih želja. Nisu li zbog toga mnogi navijači patili kada se naša reprezentacija nije plasirala za dalje takmičenje? I ima još jedna mudra izreka: „Oči neće vidjeti ono što srce ne želi da vide.“ Zato nemoj da imamo novih športskih okršaja. Zašto bismo nas dvojica uopće imali bilo kakvih okršaja?
25.06.2006. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zauvijek
Poštovani gospodine Kaužljar,
Nema okršaja, radi se o figuri govora. Pregledah Vaš blog pomnije i vidjeh da parafrazirate Bibliju- Novi zavjet. To nam je dodirna točka. Naime, čovjek je biće ogromnog potencijala, brzina kojom misli još je uvijek nanadmašna. Silina te moći uma, brzina kojom iz sjećanja i situacija primamamo raznovrsne senzacije i podatke, uistinu je ništa bez korektiva. Taj korektiv je prezentiran čovjeku nizom modusa prilagođenih kulturi i podneblju (Bhagavad Gitta, Vede, Biblija, Kuran..) Poznato Vam je iz Biblije da je čovjek pokušao odavno sagraditi Babilnosku kulu kako bi obnovio Savez s Bogom, da ga ne ostavi samog sa Zlom u ovom palom svijetu. Međutim tada Zli učini da ljudi govore različitim jezicima i oni od nerazumijevanja razjedinjeni ostahu u tami. Tako se i Vi na trenutak pomislili da se radi o stvarnom okršaju, a ja Vas uvjeravam da tome nije tako.
Zahvaljujem se na Vašem odgovoru na komentar i čudi me da nema i drugih komentatora. Očito je trend takav da ljude privlači zlo, a dobro im se čini neisplativim.
No, vraćam se na temu, kao lijepo kaže Vesna Krmpotić, Sunce je jedno, a razni jezici ga drugačije zovu. Isto je i sa Bogom, svijesti i moralom, korektivom koji nas drži da se u našoj svakodnevici ne valjamo u blatu tračeva, objesti, lakomosti ili da jednostavno ne izgubimo živce. Ispred svega je načelo dobra i zla tj. Bog tj. ideal apsolutne kvalitete kojem težimo, zatim slijedi naša obitelj koja se zahvaljujući našoj svijesti o dobru i zlu razvija na zdravim temeljima, zatim slijedi Domovina koja nam je omogućila određenu kvalitetu života, onda dugo nema nikoga, zatim slijedi imperativ preživljavanja i borba protiv nemoći i nepravde. Jer ispravan je onaj koji se suprotstavlja Zlu. Tek onda ide "šport i glazba". Nažalost, mnogi se prilagođavaju i zbog vlastitog konformizma toleriraju zlo, pa čak traže i priznanje od Zlog, ne bi li, u strahu od strašne sile, bili pošteđeni. A znamo i ja i Vi, da pravedan Božji gnjev rješava stvar ognjem i mačem- vele uskoro.
Uistinu hinduisti smatraju da su izvor ljudske nesreće tri gune koje tjeraju čovjeka da radi protiv svoje božanske prirode. Iluzija jest ovo sve oko nas (komercijalizacija, visoka potrošnja, kriteriji ljepote i uspjeha, lopatanja jezikom po onoj "cilj opravdava sredstvo") Scenografija je to koja treba odvući pažnju od bitnih pitanja za svakoga čovjeka- jesam li zvijer ili sam anđeo. Ako postoji strah onda on nije od Boga. Pretvarajmo zlo u dobro- to je jedini način (priča Isus učenicima u žitnom polju- korov u žito).
S poštovanjem
27.06.2006. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antun.kauzljar
Poštovani gospodine 'Zauvijek',
Svjestan sam vaše mladosti u odnosu na mene ali vaše vrlo ozbiljno razmišljanje ne dopušta mi da vam kažem 'ti' ili nekako drugačije. Ne znam zašto moje citate iz Biblije (stari zavjet) smatrate parafraziranjem jer oni to nisu. A slažem se s vama da je snaga čovjekovih misli ogromna. Njihova brzina možda i nije presudna ali snaga jest. Zato ću citirati neke mudre izreke vrlo poznatih ljudi iz Knjige životnih zakona (o umu, mislima i riječima):
„1. Um je sve; što misliš, to ćeš i postati. Čovjekov um je sam čovjek. Tko vlada svojim umom, vlada i svojim svijetom. Duhovno je jače od bilo koje sile.
2.Svijetom vladaju misli. Kakve su ti uobičajene misli, takva će biti i narav tvoje duše – jer misli duši daju boju. Neka vam misli budu uvijek ispravne – jer kako razmišljate, takvi jeste. Njegujte misli kojih se nećete stidjeti. Danas ste ondje kamo su vas dovele vaše misli. Sutra ćete biti ondje kamo će vas odvesti vaše misli.
3. Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim, a zbog jedne riječi često ga smatraju glupim. Snaga riječi je velika. Govor je zrcalo duše; kako čovjek govori takav i jest. Lijepe riječi vrijede puno a stoje malo. Govorite primjereno ili radije šutite. Kad riječima jednom dopustite da vam izmaknu, više ih ne možete opozvati. Pošto je izgovorite, riječ vlada vama. Dok je neizgovorena, vi vladate njome. Napukla kost može zarasti, no rana koju načini riječ može izjedati zauvijek. Budete li se brinuli za svoj karakter, vaš će se ugled sam pobrinuti za sebe.
Mislim da ovome ne treba nikakav korektiv. Što se Babilonske kule tiče u Bibliji stoji: „Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane.Jedan drugom reče: 'Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!' Opeke im bile umjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše: 'Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!' Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče: 'Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo (siđemo?) i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.“
Dakle, nije jezik pobrkao Zli nego sam Jahve Bog. Budući da „Zloga“ pišeš prvim velikim slovom, valjda misliš na Zloga kojega još zovu Sotonom ili Zvjeri. On je inače prema Bibliji posrnuli Anđeo koji se suprotstavio Bogu zbog čega ga je Bog prognao. Isto tako, ako se radi o razlučivanju dobra i zla evo citata iz Biblije:
“Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi:»Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?» Žena odgovori zmiji:»Plodove sa stabla u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog – da niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!» Nato će zmija ženi:»Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onoga dana kada budete njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi (bogovi?) koji razlučuju dobro i zlo.» Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno; ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.” (zar se dijete stidi svoje golotinje – posebno svojih spolnih organa - pred svojom majkom ili ocem?)
Kako je zmija mogla znati da će čovjek i žena (budu li kušali plod sa zabranjenog stabla) postati kao bogovi koji razlikuju dobro od zla?
Po čemu je žena vidjela da je stablo dobro za jelo ako još nije razlikovala što je dobro a što zlo?
Zašto im je bilo neugodno kada su shvatili da su goli? Što je u tomu zlo? Zašto je njhova želja da razlučuju dobro od zla od Boga proglašena grijehom – istočnim grijehom, a kazna za taj grijeh prenijeta na sve buduće ljudske generacije? Zar nije dobro da budući gospodari svega na zemlji, a što im je Bog namijenio, znaju razlikovati dobro od zla?
Slažem se s vama da bi bilo normalno suprotstavljati se zlu u korist dobra (što danas ljudi rijetko čine), ali ne možemo proglasiti nenormalnim ni činjenicu da su dobro i zlo dvije krajnosti jednog istog pojma. Jedno bez drugoga ne bi mogli postojati jer ih ne bi mogli razlučivati. Skori kraj ove civilizacije nije ništa novo. O tome umni ljudi, knjige i legende već odavno govore: Knjiga otkrivenja, ep Mahabaharata, hinduistička i budistička učenja itd. Tibetantske legende kažu jednostavno: „Patnja je posljedica neumjerenih želja.“ A patnje je na svijetu sve više – dakle sve više je i neumjerenih želja.
Knjiga otkrivenja (Apokalipsa) govori da je Isus dopustio Zlom silnu moć i slavu kojom će Zli pokoriti čovječanstvo a tada će pravedna ruka Isusova presuditi svima koji su napustili njega - Isusa i porazit će Zloga. Drugim riječima, čovječanstvo će morati pogoditi silne nevol
28.06.2006. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...