Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (42)

Marketing

  • Fubar Surabenu, Momentalist

    imao je hamdija pravo kad je rekao da je životna škola jedina škola. kako u odrastanju tako i u odgajanju

    avatar

    10.06.2006. (21:21)    -   -   -   -  

  • palotinci

    Plivati se uči plivajući, pričati pričajući, pa tako i živjeti živući.
    Djeca se najbolje uče ljubavi i društvenom životu u društvu koje ih voli. Dakle neka dijete odraste s roditeljima i braćom i sestrama koji ih vole. www.palotinci.hr

    avatar

    11.06.2006. (08:48)    -   -   -   -  

  • ANONIMAC

    Djeca su lukava mala stvorenja i idu do one granice do koje im mi dopuštamo.Roditelji samo moraju znati da moraju biti dosljedni u svom odgoju.Moja bebačica je jednom u dućanu izvela scenu i nikada više.Nisam je u životu udarila,ali po pogledu zna gdje je njena igra prešla granice.Dosta sam strog roditelj u nekim stvarima,ali imam dobro,odgojenu curicu koja zna i dijeliti i igrati se sa drugom djecom.A što se tiče ovog nesretnog slučaja sa psom,ne znam kome može iti pasti napamet ostaviti dvogodišnje dijete sa psom,bez nadzora.

    avatar

    11.06.2006. (10:25)    -   -   -   -  

  • almost Poznata

    danas je sve više roditelja kretena koji puste da dijete gospodari s njima,svjedok sam toga svaki dan u vrtiću gdje radim,oni su totalno nemoćni i onda očekuju od institucije da im odgoji dijete...a to ne ide tako...dijete nije krivo,dijete samo iskušava do kojih granica može ići, a te su granice kod mnogih roditelja potpuno nenormalne...moja se kći nikad nije usudila bacat po trgovini i vrištat da nešto želi,to kod mene ne prolazi...

    avatar

    11.06.2006. (10:42)    -   -   -   -  

  • rozza

    slažem se s tobom.. i ja isto tako puno toga ne znam, ali sam zato na primjeru mojih roditelja i ostalih iz moje okoline koji imaju djecu odlučila da ću se potruditi ne raditi njihove greške.. sigurno je recimo da će moje dijete moći razgovarati sa mnom o svemu. bez ikakvog straha i srama. moji su dosta konzervativni i neke stvari su im tabu tema tako da sam informacije morala tražiti drugdje.. u teen godinama mi to nije smetalo, ali sad vidim da to ipak nije dobro i da sam vrlo lako mogla krenuti krivim putem. naravno, roditelji su meni i bratu usadili sve one temeljne vrijednosti i ne mogu se požaliti zbilja na ništa osim na nedostatak razgovora u određenim situacijama. od njih ću pokupiti sve dobre stvari i upotpuniti s onim što mislim da je falilo.. znam da neće biti lako, ali trudit ću se maksimalno. odgoj djeteta je po meni najodgovornija zadaća.
    slažem se i u vezi nesretnog slučaja sa psom.. nedopustivo je tako malo dijete ostaviti samo da se igra sa psom i da ga pritom navlači i igra se s njim kao da je igračka. i psi imaju neki prag tolerancije.. žalosno je sve to.

    avatar

    11.06.2006. (10:46)    -   -   -   -  

  • plokmin

    Svatko tko ima dijete misli da ga odgaja na najbolji mogući način. Daje sve od sebe. Sugestije sa strane možda i smatra uvredom pa je onda bolje ništa i ne govoriti jer zašto, kad on misli da zna više, bolje. Slijepilo. To je isto kad kažu:"Zar nam nije lijepo dijete", a tebi dođe da kažeš: "Nije baš je nekako ružno" Niti jedna knjiga na ovom svijetu ne može nas naučiti tome, pomoći malo da, ali da imamo šprancu po kojoj će se odvijati djetetov razvoj-nema. Onaj tko nema djece razmišlja racionalno i kaže napraviti ću to i to kad ga budem imao/la ali izjalovi se-znam! Moja mati je sa mnom sjedila prvih 4 razreda osnovne škole jer nisam želio učiti dok je sa bratom postupila drugačije i pustila ga da plovi sam. Da li je to bilo krivo ili ne, ne znam. Brat je sad "bolji". Današnja djeca su razmažena a onda to povlači i neodgojenost, prgavost, promjene raspoloženja. Ako dijetetu ne kupiš igračku koju on želi tog trena nije da ga ne voliš već mora se postaviti autoritet i utuviti mu u glavu da ne može dobiti sve kad god on poželi. Imam prijatelja koji ima dijete od 5, 6 godina i dijete ga zove po imenu i na način na koji govori čini ga mnogo starijim nego što je. Kaže nešto u stilu: "Pero donesi mi vode"..JA to ne mogu zamisliti da sam svome ocu mogao reći. Koliko god oni imali problema sa mnom mislim da su me roditelji odgojili na najbolji način. Utuvili su mi neke vrijednosti, prioritete i na tome im mogu biti zahvalan. Onda je bilo jedno vrijeme a sada su druga vremena i tome se treba prilagođavati kao svemu u životu. Čim prije izađe iz bračnog kreveta naučiti će se životnim stvarima SAM, a roditelji će biti sjena koja će ga pratiti da ne padne tijekom svojih istraživanja. Čuvati! P.S. Ovo s psom je u glavama većini roditelja, a ti shvati to...

    avatar

    11.06.2006. (10:53)    -   -   -   -  

  • Coloring my life...

    cilj svakog roditelja je(bi trebao biti)odgajanje djeteta u jednu kompletnu osobu sa svojim stavom i idealima...još sam mlada i ne razmišljam o stvaranju svoje obitelji ali znam da neke stvari nisu dobre i da ih neću dopuštati svojoj djeci.imam jako dobre roditelje koji su me možda malo razmazili dok sam bila mala ali sve je u granicama normale. odkad sam krenula u školu,moji roditelji nisu napisali ni jednu zadaću samnom,ne zato što im nije bilo stalo,nego zato što su znali da sam sposobna to učiniti i sama...i nikada nisam imala problema.vidim na primjeru svojih prijatelja koji su do petog,šestog razreda radili domaće zadaće s roditeljima da te osobe sada nisu sposobne u potpunosti samostalno razmišljati i živjeti. u nekim situacijama koje bi trebali znati proći žmirečki,oni su zbunjeni i traže neku pomoć.njihovi roditelji su njima učinili medvjeđu uslugu. a tu se ne radi o ljudima koji imaju poteškoća u razvoju,već o sasvim normalnim ljudima koji nisu naučili samostalno odlučivati.ja sam još ko klinka znala šta želim u puno toga,samo što su me roditelji usmjeravali i odlučivali dali mogu ostvariti ono što sam naumila.sada,mogu reći,već sasvim samostalno donosim odluke o svom životu,a ako ikad negdje zapnem,oni će mi pomoći.samim time što su mi davali da sam odlučujem,nisam imala nekih neostvarenih želja i sada nemam potebu za nekim iživljavanjem iako imam 17 godina,i zbog toga što me u ničem nisu spriječavali,znam svoje granice...znam šta mogu tražiti i očekivati od njih ali i od ostatka svijeta. znam da ću svoju djecu odgajati kao što su mene odgajali moji roditelji.

    avatar

    11.06.2006. (11:57)    -   -   -   -  

  • rainbow in the dark

    slažem se sa svakim zarezom. naravno, puno toga se čovjeku u glavi promijeni kada ima djecu, ali neke stvari uvjetovane su čisto zdravim razumom, i to u dva smisla. u smislu da ih znaš iako nemaš djecu i da kad si roditelj moraš u svemu tome imati u vidu uvijek zdravi razum prije onoga "to je moje dijete".

    avatar

    11.06.2006. (12:20)    -   -   -   -  

  • trill

    Djeca su mali mudrijaši i pokušavaju na sve načine, svjesno ili nesvjesno dobit ono što žele. Mislim da nema djeteta koje nije barem jednom vrištalo ili bacalao se po podu da nešto dobije. Njačešće je to baš u dućanu ili tako nekom javnom mjestu jer ako nema publike, nema ni smisla. Moji su isto to izveli. Svaki jednom, s oko 2 godine, i nikad više :) Iako mi je bilo neugodno, jer takvo ponašanje naravno privlači pozornost, ignorirala sam ga/ju. Kad se nakon par minuta (može biti i sekundi, meni se činilo kao sati ;) ) dijete nije smirilo, rekla sam mu mirnim glasom da neka nastavi plakati i vrištati ako mu se već vrišti, ja ću biti odmah u drugoj polici. I otišla sam. Nakon par sekundi nepažnje dijete se smirilo i pošto nije imalo nikakvog učinka nije to više nikada ponovilo.
    Voljeti djecu ne znači popuštati im, nego ih odgajati s ljubavlju. Sve one karakteristike koje bi željeli kod svog djeteta najviše im mi možemo usaditi. Nesebičnost, dijeljenje, pomoć drugima, samostalnost,razmišljanje svojom glavicom, iskrenost...ma puno toga.
    Ja mislim da ćeš ti biti jako dobra majka :) Djeca vole organiziranost, sigurnost, red i dosljednost, a kod tebe toga ima u izobilju :)

    avatar

    12.06.2006. (07:51)    -   -   -   -  

  • freestyler

    iako nemam baš neko bogato iskustvo u odgajanju djece, u ovih 14 godina koliko svakodnevno odgajam svog sina, naučio sam da unaprijed zacrtane postavke ne piju vode, sve se jednostavno samo riješava u datom trenutku uvijek na najbolji mogući način, koji je ponekad tako različit od onoga što sam ranije mislio da bi u datom trenutku bilo najbolje, tako da sam skroz prestao razmišljati o tome, netko je ranije u komentarima jako lijepo rekao da se život uči živjeći i tako je, djecu odgajamo živjeći s njima, pokazujući im kako mi živimo i oni uče, prihvaćaju ... no sada sve ovo što sam rekao brzinski zaboravi jer, kako svi koji poznaju i mene i mog sina kažu da ja nemogu govoriti o odgoju djece zbog toga što ja imam sina koji je totalno drugačiji od sve ostale djece i ja sa njim nemam nikakvih problema kakve znaju roditelji imati sa svojom djecom ... uživaj ...:)))

    avatar

    12.06.2006. (09:12)    -   -   -   -  

  • Leni1

    Mene jedino nervira kad vidim koliko roditelji sjebati dijete,želim reči,da ima djece od kojih roditelji naprave takve male divljake,da se čovijek jednostavno šokira!!!I da Ti istim takvim roditeljima želiš skrenuti pozornost na neke pogreške u odgoju,ti isti bi ti za vrat skočili,tvrdeči da nemaš pravo.

    avatar

    12.06.2006. (09:14)    -   -   -   -  

  • Rozan

    Tvoj stav prema odgoju identičan je kao i stav mog tate. Ne znam jel uvijek pali, ali ja sam poprilično dobro ispala:PPPPP
    Što hoće reći, ne treba djeci uvijek popuštati i razmaziti ih, a pogotovo ne staviti ih IZNAD roditelja, iako to većina ljudi čini. Jako loša metoda, jer tako djeca dobivaju dojam da su ONI najvažniji na svjetu i IZNAD svih i uvijek u centru pozornosti.
    Tako je, npr. moja ujna odgojila mog rođaka, uvijek mu je davala najbolji komad mesa koji je prethodno nerijetko izvadila iz tanjura svog muža, jerbo ' dijete je najbitnije ' , pa tako moj rođak i danas misli da mu pripada najbolji komad mesa i, ne vidjevši uopće pogrešku u tome, i danas, s 38 godina ga vadi iz tanjura svog oca. Banalan primjer, but you got my point:)

    avatar

    12.06.2006. (09:34)    -   -   -   -  

  • ZiziMars14

    SVAKA CAST! U potpunosti se slazem s tobom.... Pogotovo ovo sto pricas kad djete skuzi kako moze dobit nesto... I onda tu metodu (poput bacanja po ducanu i plakanj) koristi svakom prilikom... Nemam klinaca, mislim da sam jos ipak premlada... Ali zato imam brata i sestru blizance, i jos jednog malog brata... Mislim da imam dosta prakse, ali opet, sve ce to biti drugacije kad ce moja djeca biti u pitanju... A ono... Da, oke, kritike i to, ali ne volim kada se netko pravi najpametniji, kao on sve zna zato sto on ima dijete a ti ne, a vidi se iz drugog gledista da taj roditelj bas i nije toliko pametan... Eh... Razbrbljah se i sad se pitam dal ima ovaj komentar smisla.... Jedino, ovo za zivotinje... Volim zivotinje... Svi u mojoj familiji, volimo zivotinje... I jednog dana vjerujem da cu i ja imat familiju koja ce imati psa ili neku drugu zivotinju u kuci... Za ovo sto citam u novinama, zgrazava me, ali... Bolje da dalje ne komentiram... Ja cu i dalje voljeti zivotinje... Eh... Saljem ti veliki pozdravcic, super pises i nedaj se kad ti netko drzi prodike ako znas da si u pravu ;) (ja moram prizznati to nikako ne volim, ali sta ces, ljudi valjda vole biti pametni :)... ) Pa pa :)

    avatar

    12.06.2006. (10:58)    -   -   -   -  

  • ZiziMars14

    Eh da, a ovo sto pricas sve imam u mom primjeru doma... Najmladji brat je bio tolko mazen, pazen, voljen.. Sve mu se davalo... Svi smo ga obozavali... Stvarno je bio centar paznje... I eto, kud nas je to sad sve dovelo, da kad on nesto ne dobije, to je strka panika, svi se sjate oko njega, ma dobro, i na koncu dobije sto je htio.... Eh, kod mene ne prolazi to... Kad ga ja cuvam, klinac je predobar... Pametna su ta djeca, i vise nego sto znamo :)

    avatar

    12.06.2006. (11:01)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Jučer sam počela pisati komentar na ovaj post kad se blog ugasio. Danas moram biti malo kraća jer žurim. Imaš potpuno pravo, od naslova do zadnje točke - bar što se mog mišljenja tiče. Imat ćeš dobro odgojenu djecu ako se budeš držala većeg dijela onog što si napisala. Inače mi se čini da si osoba pozitivnih stavova kojih se držiš, no ne pod svaku cijenu, a to je za odgoj djece važno - čak i kad su ti stavovi drugačiji od tvojih. Najvažnije od svega - dijete treba znati granice, ono to i želi i ispipava, kao što Santea kaže, i to ponekad od nevjerojatno rane dobi. Neke stvari u odgoju ovise i o vanjskim utjecajima, no mislim da su oni sporedni u odnosu na odgoj koji se provodi uglavnom kod kuće (u školi se vrlo malo toga može korigirati). Puno bi se o tome moglo pisati, super su ti ideje, na žalost žurim. Pozdrav! :))))

    avatar

    12.06.2006. (11:50)    -   -   -   -  

  • ŠKORPION12

    ...nadam se da ću znati (ako) kad budem trebala.. pusa

    avatar

    12.06.2006. (12:59)    -   -   -   -  

  • :: e - storm ::

    mislim da ću cijeli život shvaćati što znači biti dobar roditelj, i da na kraju neću biti ni blizu odgovoru... jer puno je toga što se želi napraviti, a malo toga dođe na vidjelo. ovisi o individui.

    avatar

    13.06.2006. (00:53)    -   -   -   -  

  • jedna mala tipkovnica

    "retardirana" djeca su djeca ... koja uče u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima u ovoj našoj državi.

    A kako odgojiti takvo dijete?

    Zdravo dijete kojeg roditelji odgajaju da bude ovisno o njima su pacijenti.

    avatar

    13.06.2006. (02:52)    -   -   -   -  

  • lorraine

    Znas i sama da imam troje djece, i sretna sam jer znam da ih dobro odgajamo. Ni jedan se ne baca po podu u ducanu, ni jedno ne spava s nama itd. A rado dajem sve sto prerastu i sto mi samo zauzima mjesto po kuci, znam da to sve nekome treba. A glede onog psa, prestrasno, nemam rijeci,citala sam. Nego, nista se ti ne boj,kad budes imala svoje znat ces vec sta i kako treba:). Pusa

    avatar

    13.06.2006. (04:09)    -   -   -   -  

  • KOKI

    po ne znam koji put ponavljam da sam jaaaako ponosna na svoju dječicu...iskreno, često se i sama pitam kako mi je uspjelo tako dobro ih odgojiti...možda su se oni jednostavno rodili tak dobri, pristojni, pažljivi, lijepi...:):):):)

    avatar

    13.06.2006. (08:46)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    djeca vole red...u svemu, od kupanja, hranjenja, rituala spavanja. ako taj red uspiješ prenjeti na odgoj, već je učinjeno pola posla. druga polovica po meni je dosljednost u odlukama, nema malo bi, malo ne bi. a na kraju naučiš reagirati u svakoj situaciji...instinkt mame :)))

    avatar

    13.06.2006. (09:01)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Ni ja nemam djecu, tako da što se toga tiče - ne mogu govoriti o nekom osobnom iskustvu. No, kao što se kaže - ne moraš biti Cezar da bi Cezara razumio, tako je i s roditeljstvom. To ne znači da ne razumijem roditelje i da baš ništa ne znam o odgoju djece ili da ne mogu vidjeti/procijeniti da je nešto u tome dobro ili loše. Često je ono "vidjet ćeš" samo isprika onih roditelja čija su djeca jako razmažena i jako dobro manipuliraju njima. Čitala sam komentare pa vidim što je Santea napisala - to je to. Dijete će pokušati. Ako odmah vidi da ne može na taj način manipulirati, priča je završena - nema više bacanja na pod u trgovini. No, ako vidi da to pomaže - usvojit će to kao način ponašanja. I da ne duljim, kao što smo svi mi jedinstveni i neponovljivi, tako je i s djecom. Pravila postoje, postoje načini, ali zapravo nema univerzalnog recepta/formule za savršen odgoj.
    Slučaj koji se dogodio s djetetom i psom strašan je, da ne ponavljam što su drugi već rekli - i ti, i Santea, i Roza...jasno je.

    avatar

    13.06.2006. (09:39)    -   -   -   -  

  • more nade

    Meni je isto prilično tragično kad dijete spava s roditeljima. Gledam primjer svoje sestre, od prvog dana nećak ima svoju sobu u kojoj je i ona jedno vrijeme spavala prih par mjeseci dok se opravljala od poroda i dok joj je bilo lakše da je s djetetom u istoj sobi, no i tada je on spavao u svom kinderbetu a ona na kauču. Kasnije se ona preselila u sobu i fino danas postoje oni bebafoni i kad čuju da plače dignu se i odu do njega. Ujutro ga znaju staviti kod sebe u krevet da se pogiraju, no dobro se zna gdje se spava i nećak uopoće nije s tim nesretan, nego naprotiv obožava svoj krevetić. Stvarno mislim da roditelji zaslužuju imati bar mali dio svoje privatnosti u bračnom krevetu, svoje zajedničke noći i intimu. Naravno, kad je to moguće.

    avatar

    13.06.2006. (10:07)    -   -   -   -  

  • Mozgalice

    Bože, kakva nesuvisla diskusija. Pegi, sve što si rekla - u pravu si! Bravo. Dok ne počnemo misliti svi tako, bit će nam kao sada. Za početak, moramo zanemariti trenutno i materijalno, a onda će sve dobro i pravilno doći na površinu. Tek tada možemo ispravno diskutirati. Ljubimo bližnjega kao sebe sama !

    avatar

    13.06.2006. (10:25)    -   -   -   -  

  • zvijezda s manama

    Gledajući neke prijateljice koje su postale majke mogu samo reći da imam dojam da su današnja djeca poprilično razmažena. Gledam šta im se sve dopušta i mislim u sebi-ne bi ti to kod mene prolazilo. Ponekad mi se čini da ću biti jako stroga mama. Moji su bili dosta strogi, smatram da su me dobro odgojili, ali odgoj je bio po principu: jedan pogled govori više od riječi. Ne bih volila nastavit tu tradiciju, ali se red mora znati. Svaki put se razočaram kad donesem sestrični poklon, kad potrošim sate i sate tržeći nešto što bi ju razveselilo, a ona mi ne kaže ni hvala. OK, djete je plaho (btw, sad će u 2. razred!!) al da ne zna reći hvala???!! Isto tako mi nije jasno zašto roditelji toliko uče s djecom. Ja sam recimo mrzila crtanje (a i totalni sam antitalent) pa je mama često sjedila uz mene, i treba pomagat djeci, ali jedna kolegica totalno pretjeruje. Po njezinoj priči sam stekla dojam da dijete uopće ne uči ako ona nije s njim. Svaki dan poslije posla zajedno sjedaju za stol i pišu zadaću, uče pjesmice napamet i riješavaju zadatke. I tako do 10, pola 11. Klinci su danas stvarno opterećeni gradivom, ali ovo mi se ipak čini malo previše. To dijete bi u 10 već trebalo bit u krevetu!!!

    avatar

    13.06.2006. (11:58)    -   -   -   -  

učitavam...