Komentari

ophellius.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • pokisli

    Super ti je pjesma...neobična pomalo.. Baš mi se sviđa..nekad sam nešto slično napisao

    avatar

    23.06.2006. (15:51)    -   -   -   -  

  • The haunted palace

    Tnx. Neobična pjesma u moru neobičnih misli i osjećaja.

    avatar

    24.06.2006. (18:08)    -   -   -   -  

  • I lost myself somewhere

    dobar ti je blog,hvala na komentaru...od kud si? sviđa mi se tvoje stajalište o mojoj temi...pussa

    avatar

    24.06.2006. (18:09)    -   -   -   -  

  • mr.dolmance

    lijepo ti je ovdje...dobar kolaz...misticno... pozdrav :-)

    avatar

    24.06.2006. (22:10)    -   -   -   -  

  • I lost myself somewhere

    u potpunosti se slažem s tobom...pozdrav

    avatar

    25.06.2006. (12:24)    -   -   -   -  

  • I lost myself somewhere

    blago tebi kad možeš tako razmišljat ali mislim da nitko nakon nekog pada više nema snage za ništa baš zato jer misli da će opet past,više se ne trudi i ostavlja sve kako je...mislim da je jako malo na ovom svijetu onih koji će se boriti sve dok ne uspiju...a to je jako žalosno.

    avatar

    25.06.2006. (17:47)    -   -   -   -  

  • The haunted palace

    Mislim da u svemu treba naći dozu optimizma - nikad nije toliko loše da ne bi moglo biti gore.
    Ali ako ostaneš ležati na podu, ako ostaneš pognute glave i dopustiš da te proguta neuspjeh onda ćeš i sam sebe uvjeriti da se ne možeš nositi s iskušenjima koje ti ovaj svijet svakodnevno priprema. Poslije kiše dolazi sunce. Obriši suze i kreni dalje, živi dalje, ljubi dalje, diši kao nekad... Bori se.

    avatar

    25.06.2006. (18:02)    -   -   -   -  

  • I lost myself somewhere

    to je istina...ali ovisi i od osobe,koliko je tko spreman uložiti snage i volje u nešto...i koliko je netko samouvjeren...sve se može kad se hoće...

    avatar

    25.06.2006. (18:05)    -   -   -   -  

  • The haunted palace

    Naravno, ovisi od osobe do osobe, ovisi o njihovoj snazi. Mislim da svatko sebi duguje tu borbu. Najveći uspjeh je kad čovjek dobije bitku koju vodi sam sa sobom. I ponovno će pokleknuti, ali će se isto tako i ponovno ustati.

    avatar

    25.06.2006. (18:13)    -   -   -   -  

  • ...dan za danom...

    zakon pjesma...

    avatar

    27.06.2006. (13:08)    -   -   -   -  

  • pjesme za njega...

    vrijedni su oni koji nas mogu vidjeti,mislim da se njima vrijedi posvetiti... blog je savršen... pozdraff

    avatar

    27.06.2006. (13:34)    -   -   -   -  

  • The haunted palace

    ivančica - slažem se. Vrijedni su oni koji su uvijek tu.Oni kojima ne moramo nacrtati kako se osjećamo. Vrijedni su samo oni koji to uistinu žele.Sve ostalo je samo dobar glumački izraz.

    avatar

    02.07.2006. (16:12)    -   -   -   -  

  • pokisli

    Nije ovo bila ta pjesma.. mislim da je druga bila..

    avatar

    02.07.2006. (20:31)    -   -   -   -  

  • pokisli

    hvala na pohvalama.. :-)

    avatar

    02.07.2006. (20:32)    -   -   -   -  

  • Idimmu

    avatar

    13.11.2006. (14:11)    -   -   -   -  

  • The haunted palace

    Idimmu - ovdje dugo nisam bila. Odveć dugo. Najbitnija stvar na svijetu? Jako zahtjevno pitanje. Uopće ne znam što bih napisala. Možda bi većina ljudi, barem poučena nekim iskustvom kako svijet funkcionira, napisala - obitelj, prijatelji, zdravlje, pare. Najbitnija stvar na svijetu, nešto što me održava i uvijek iznova diže su moje emocije. Bez njih sam ništa. Sposobnost da volim, nemogućnost da mrzim i zavidim. Sućut i tolerancija, da mogu pružiti ruku čak i onima koji su me gazili dok moje tijelo nije pustilo i zadnju kap krvi. Suze kojih se više ne sramim, te sitne slane kapljice koje me tješe kad i netko pokuša slomiti sve ono dobro i pozitivno u meni. Najbitnije na svijetu - moja duša, ljubav koja gori, nespresušno vrelo strasti i putenosti. Sposobnost da nekog nasmijem i usrećim. Mašta u kojoj sam se toliko puta gubila i proživjela bezbroj trenutaka poznatih samo meni. Od zanosa u Veroni preko svile u Versaju pa sve do obale Mississippija. I ono što mi je najvažnije jest da ne izgubim sve to što me pokreće,jer onda sam ništa, prazna i nepotpuna, i kako bih išta mogla vratiti ovome svijetu, ljudima koje volim, ako nisam ja?
    I možda će se učiniti da serem previše o svojem altruizmu - rijetki su oni koji me uistinu vide onakvu kakva jesam, ali razlog je jasan. Strah da će ih ukrasti i odnijeti sa sobom na mjesto na kojem ne želim biti. Mjesto na kojem neću moći disati ni postojati.

    avatar

    10.12.2006. (12:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...