Bliže o Bože moj, k sebi me vij, varavog svijeta sjaj oku mi skrij!! onaj primjer sa novčanicom je fantastičan...jednostavan, a puno govori......i nama! pusa : )))*
03.06.2006. (07:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baća,evo moram priznat,od prije nekog vremena,ni ja ne uzimam kruh života,ne znam što me sputava,pokušavam to prevladat ali evo već tri godine je tako kako jes,čak ni u Međugorju đe je većina to učinila ja sam ostala na mjestu,a hram Božiji redovit posjećivam i dobro se tamo osjećam,a pogotovo utorci Sv,Antunu,izađem ispunjena za nevjerovat, Mislim da si skopčao što sam ja mislila pod kruh života,a i ja sam skopčala da ti nisi misli samo na ovaj segment o kojem ja pišem,ali mene samo on muči.Poljubac
03.06.2006. (10:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A što bi mi da nemamo vjere? Po tko zna koji put za sebe kažem da nisam od onih što su stalno u crkvi ili oko svećenika i crkve. Samo mi Bog može dati snage da svladam poteškoće i da nekako sa svojom obitelji izađem na pravi put. Odrekao sam se mnogo čega, loših navila, "prijatelja" koji su me trebali dok su imali koristi od mene, dvolične rodbine i kojekakvih ružnoća. To je ono što sam mogao učiniti da nam bude bolje. Zašto bih se odrekao Boga kad je uvijek bio na mojoj strani kad mi je bilo najteže ali i najljepše. Njemu zahvaljujem kad sam u vlastitoj tišini i vjerujem i vjerovat ću. Volio bih još u svom životu vidjeti ljepota koje je On stvorio i naići na tragove Njegove dobrote.
03.06.2006. (15:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja nas tu nekoliko vidim kako sjedimo u jednom krugu, kao u nekom američkom filmu, i izbacujemo iz sebe sav jad i muku. Prepoznajemo se uzajamno, rekla bih, duše nam se prepoznaju. Ali... Treba biti zaista iskren. A to je ponekad teško. Mislim da nam svima treba onog pravog, tihog i iskrenog razgovora. Nedostaju nam u životu ljudi koji bi nas slušali bez osuđivanja.
03.06.2006. (19:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
još sanjam
Bliže o Bože moj, k sebi me vij, varavog svijeta sjaj oku mi skrij!!
onaj primjer sa novčanicom je fantastičan...jednostavan, a puno govori......i nama! pusa : )))*
03.06.2006. (07:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama44
Hvala, Baća...ovo mi dođe kao evanđelje poslije buđenja...lijepo uđem, kliknem i pročitam...i lakše mi je, odmah.Poljubac ti šaljem:))
03.06.2006. (08:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatko grko
Baća,evo moram priznat,od prije nekog vremena,ni ja ne uzimam kruh života,ne znam što me sputava,pokušavam to prevladat ali evo već tri godine je tako kako jes,čak ni u Međugorju đe je većina to učinila ja sam ostala na mjestu,a hram Božiji redovit posjećivam i dobro se tamo osjećam,a pogotovo utorci Sv,Antunu,izađem ispunjena za nevjerovat,
Mislim da si skopčao što sam ja mislila pod kruh života,a i ja sam skopčala da ti nisi misli samo na ovaj segment o kojem ja pišem,ali mene samo on muči.Poljubac
03.06.2006. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
A što bi mi da nemamo vjere? Po tko zna koji put za sebe kažem da nisam od onih što su stalno u crkvi ili oko svećenika i crkve. Samo mi Bog može dati snage da svladam poteškoće i da nekako sa svojom obitelji izađem na pravi put. Odrekao sam se mnogo čega, loših navila, "prijatelja" koji su me trebali dok su imali koristi od mene, dvolične rodbine i kojekakvih ružnoća. To je ono što sam mogao učiniti da nam bude bolje. Zašto bih se odrekao Boga kad je uvijek bio na mojoj strani kad mi je bilo najteže ali i najljepše. Njemu zahvaljujem kad sam u vlastitoj tišini i vjerujem i vjerovat ću. Volio bih još u svom životu vidjeti ljepota koje je On stvorio i naići na tragove Njegove dobrote.
03.06.2006. (15:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zmajka
Ja nas tu nekoliko vidim kako sjedimo u jednom krugu, kao u nekom američkom filmu, i izbacujemo iz sebe sav jad i muku. Prepoznajemo se uzajamno, rekla bih, duše nam se prepoznaju. Ali... Treba biti zaista iskren. A to je ponekad teško.
Mislim da nam svima treba onog pravog, tihog i iskrenog razgovora. Nedostaju nam u životu ljudi koji bi nas slušali bez osuđivanja.
03.06.2006. (19:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šokačka posla
zbilja zanimljivo...ja bi se isto usto i pokupio lovu hehe...pozdrav
03.06.2006. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...