Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Goldeneye

    na neki način, starost ne postoji. osoba koja je pod smežuranom kožom u svojoj je osobnosti ista ona kao i prije nekoliko desetaka godina. samo tijelo stari

    avatar

    31.05.2006. (08:19)    -   -   -   -  

  • OKRENI SE SEBI

    .. starost znači mudrost, svako razdoblje života ima svoje čari... svakako treba živjeti život intenzivno .....

    avatar

    31.05.2006. (11:51)    -   -   -   -  

  • ŠKORPION12

    ..NE MOGU SHVATITI TAJ STRAH OD GODINA, pa život se ne živi UNATRAG. mi ljudi smo zbilja komplicirani! pozdrav

    avatar

    31.05.2006. (11:59)    -   -   -   -  

  • more nade

    Tema je odlična. Mene je natjeralo na misli kad je jednom netko rekao kako su u svim bajkama vile malade, lijepe, zgodne, a vještice opake i stare. Pa se sad misli! Mene to zamislilo. Ima puno takvih priča. Smatram da čovjek može biti kao i vino s godinam sve bolje i bolje ali ovisi kako se čuva u kojem podrumu i u kakvim bačvama... Mislim da je grijeh našeg društva što starost veže uz neproduktivnost, a dosta starijih (preko 65) to i prihvaća. NO, ima puno vitalih ljudi koji se agnagažiraju u trećoj dobi u raznim udrugama i rade društveno koristan posao. Vani u trećoj životonoj dobi ljudi upisuju fakultete, ili npr. bivši manageri budu poslovni anđeli start-up tvrtkama (mladost i iskustvo, ruka pod ruku). Ima puno prostora da treća životna dob bude vrijeme mudrosti i plodova. Apsolutno se slažem s tobom! Starost nije kraj. Drago mi da si u srednjim godinama. Ja sam mlađa 13 godina i zaista mi je drago da mogu ovdje čitati tvoja iskustva i razmišljanja. Pozdrav!

    avatar

    31.05.2006. (14:14)    -   -   -   -  

  • betanija

    Drago mi je da pišeš o toj temi. U potpunosti se slažem s onim što je napisao Goldy.

    avatar

    31.05.2006. (15:03)    -   -   -   -  

  • metanoja

    Upravo, starost je prognana iz naših svakodnevnica... Zanimljiva tema! Ja sam se sjetio Ivana Pavla II... Njegovih teških koraka, jedva izgovorenih riječi, iskrivljenih usta... Bio je uistinu čovjek: koji je stvoren da jednog dana dodje na zemlju, da živi, ostari, umre... I treba to prihvatiti! Možda se ljudi boje starosti upravo zbog straha od ostavljenosti, samoće... Treba prihvatiti godine koje nam dolaze u susret a u kojima nećemo moći stvarati ljepotu, nego joj se jedino diviti... Vele neki: MLADO LUDO, STARO BEZ PAMETI! Ovo malo za šalu... Ja jedva čekam da ostarim :))) Hej, hej... Pa 41 i nije baš malo... Skoro pola stoljeća :)))

    avatar

    01.06.2006. (00:04)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Hvala svima na lijepim komentarima, drago mi je što slično razmišljamo! :)))

    avatar

    01.06.2006. (07:39)    -   -   -   -  

  • @pple

    Drago mi je da si se javila i tako ostavila trag do tvojih riječi. Ako sam dobro shvatila mi smo skoro pa generacija ( za koji mjesec 40. slavim). Godine mi ne smetaju, dapače, ponosna sam na svaku od njih iako se već počela pojavljivati i koja lagana borica oko očiju. Smatram da je svaka godina koju proživljavamo upravo sada za nas najljepša godina. Roditelji mi više nisu u cvijetu mladosti, ali vidim u njima toliko mudrosti, životne škole - ukratko sve pozitivno.
    Kada pogledam stare ljude, sjetim se tu svojih djedova i baka, osjetim nježnost. Stari ljudi su strari po godinama, ali ne moraju biti duhom. I naš život je samo put, a svaki put nekamo vodi, pa tako i naš život. Treba se samo potruditi živjeti ga što bolje možemo u miru sa samima sobom, sa dragim ljudima i unijeti što je više vedrine u svaki trenutak. KAD BI MLADOST ZNALA, KAD BI STAROST MOGLA. Topli pozdrav i ja od danas dolazim k tebi na malo "razgovora".

    avatar

    01.06.2006. (08:54)    -   -   -   -  

  • more nade

    Super mi je bio tvoj komentar da stiditi se = bojati se. Ni ja nikad to ne bi povezala, ali sad kad vidim kako je nećak reagirao na to kad sam mu rekla nema veze ja ću biti s tobom, razumijem da na neki način ovo tvoje objašnjenje stoji... :-) Pozdrav!

    avatar

    01.06.2006. (11:19)    -   -   -   -  

  • moe boe

    oduvijek sanjam da sam sretna stara baka s albumima punim šarenih slika i šalicom kakaa na terasi obojenoj ljetnim sutonom

    avatar

    01.06.2006. (14:37)    -   -   -   -  

  • pegy

    Da, dotakla si puno tema koje se tiču same čovjeke biti. Moram biti iskrena i reći da bih voljela doživjeti duboku starost i jednog dana svojim unucima pričati ono što ja od svojih predaka nisam mogla čuti radi spleta okolnosti i/ili prerane smrti. Ipak, iako sam mlada, ponekad znam osjetiti (vlastiti) pritisak godina. Ne da se osjećam staro, nikako, baš naprotiv. Nego jer kao da mi radi njih odmiče ostvarenje nekih želja. O smrti sam prvi put počela misliti baš negdje kad i ti, sa nekih 7-8 godina i mogu ti reći da mi je osjećaj gotovo isti kao i danas. Bar kad mislim na ono "fizičko" u njoj. Vjerujem u Boga, vjerujem i da je ovo samo put do vječnog života, ali svejedno ne mogu baš onako skroz skroz spokojno iščekivati taj dan. Sjećam se kad je lani umro pokojni papa Ivan Pavao II. Svi mi vjernici uvjereni smo da je tada otišao k Bogu, a svejedno smo plakali i bili žalosni radi gubitka i radi toga što više nije ovdje s nama. Doduše je, ali u nekom sasvim drugom obliku. Mislim nekako da je najbitnije živjeti u nadi, ljubavi, vjeri. Onda ćemo imati onaj osjećaj mira i spokojstva.

    avatar

    01.06.2006. (16:18)    -   -   -   -  

  • Friva

    Ne bojim se starosti i prihvaćam ju kao jedan normalni slijed. Slažem se sa svime što si napisala.

    avatar

    01.06.2006. (21:02)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Što je to u starosti što nam se ne sviđa? Ne znam. Živimo svi nekako odvojeni. Nemamo doticaja niti sa smrću niti sa starcima, bake i djedove posjećujemo ali zapravo ne dijelimo s njima život. Stariji ljudi imaju svoje priče, a nama one često idu na živce jer se ponavljaju; jer ispada da su prošla vremena uvijek bila bolja od ovih,… A zapravo su ti ljudi već dali najbolji dio sebe i puni su iskustva. Jest da su ponekad naporni, da su teški u bolesti, da su teški ako za mladih dana nisu malo isklesali svoju narav… Ali, starosti se bojimo. Idemo na plastične operacije, ma, ne baš masovno, ali nam to nekako stavljaju pod nos. Koristimo ovu ili onu kremu protiv bora. Ne pokazujemo sjedine jer to nekako nije in. Ponekad se ljudi i nose neadekvatno godinama pa ispadnu prije nakaradni nego zanimljivi…
    Valjda se bojimo. Valjda ne njegujemo dovoljno duh pa onda ipak želimo to nadoknaditi na tijelu jer bismo htjeli lijepo izgledati….
    A mislim da se neki nutarnji mir čita na licu bez obzira na godine,…. Da se dobrota srca vidi i ako se broji mnogo godina. Ima nešto čak i u očima… Ne znam to definirati, ali ima nešto…
    Da, možda je to to. Ne okrećemo se nutarnjem bogatstvu pa onda bježimo od stvarnosti… A u Bibliji već kažu da je sijeda glava mudra, da pred njom treba ustati iz poštovanja…
    Eto… Hvala za komentar kod mene. Lijepo mi je bilo pročitat pohvalu o pisanju. Jako lijepo čut. A starija si od mene samo jednu godinu, točno kako sam i mislila. Krenula sam kasnije u školu… Samo iz jednog razloga – da bih se dulje igrala… Bila sam ja inače pametna i sve ostalo, ali bilo je super. Zato sam sada takva kakva jesam. To igra čini od čovjeka. Šteta što to sada često zaboravljam!!
    Pozdrav i ugodan vikend!

    avatar

    01.06.2006. (22:41)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    Ja primijetih 4 sijede nedavno u mojoj kosurini. Zgrozih se! Stas', shok.

    avatar

    01.06.2006. (22:50)    -   -   -   -  

  • svjetioničarka

    Izvrsno si sve rekla i potpisujem sve. Starost donosi jedno veliko bogatstvo proizašlo iz golemog iskustva i prekrasan mozaik kojeg smo gradili pomoću nama dragih ljudi, ali i posložili sami na sebi svojstven način

    avatar

    02.06.2006. (15:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...