lijpo si ovo napisala. No što ćeš, sve je to život, a on ide dalje. Možda da je sve drukčije postavljeno, ne bi nam bilo zanimljivo. Tako mora biti. Ona i mnogi drugi moraju na svoj put, put bez povratka, makar onog povratka kojeg mi poznajemo. No, ja vjerujem u povratak duše, ponovo u ovaj svijet, da se odradi ono neodradjeno, da se iskupi za sve krivo uradjeno da se nagradi za nenagradjeno i kazni za nekažnjeno.. tek ako je tomu tako, život ovaj ima nekog smisla.. ne ovaj trenutno nego onaj vječni i svaki slijedeći konkretni... pozdravljam te pusicaaaaaaa..;))
27.05.2006. (15:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kažeš nevoliš se opraštat,ja sam imao par oproštaja,u tom trenutku kao da mi se tlo pod nogama urušava,kao da propadam od boli koja me gnječi iznutra,a suze koje žele izać nemogu koliko oči stišćem,u svakom tom trenutku jednostavno sam poželio okrenit se i otić ,ali ni to nisam mogao ,kao da se skamenim,sjećam se kao mali za rata dok sam se majkom pozdravljao,morala je ostat u bolnici u ratu u Vu,sjećam se da mi se rušio svijet,do najsitnijeg kamena u prašinu se sve pretvaralo! izjedalo me to ,i sad dok ti pišem to imam neki čuda osjećaj ,pusa arwen :-(((((
27.05.2006. (18:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
takve su stvari prebolne... ali, vjeruj mi, preci ces preko toga... cuvaj uspomenu na nju i veseli se onom danu kada ces ponovno s njom recitirati izmisljenu pjesmicu ljujajuci se... drzi se... pozdrav!
27.05.2006. (18:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tuzno...svi smo to osjetili bar jednom..."Moze sva voda iz mora ispariti i presahnut rijeke, isusit posvema, al covijek kad legne ne ustaje vise, dok nebesa bude, nece se podici, od sna se svojega probuditi nece." - Job 14,11.12...Ali ja uvijek pomislim u tim trenucima na Matosevu - "Utjehu kose": "U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja jos je bila ziva, pa mi rece:-Miruj!U smrti se sniva."..Topli pozdrav.
27.05.2006. (18:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PRVI PUT SAM NA TVOM BLOGU I VEOMA MI JE DRAGO DA SAM GA OTVORIO BAŠ NA OVOM POSTU. STRAŠNO ME JE PODSETIO NA GUBITAK MOG DRAGOG I VOLJENOG TATE U JANUARU OVE GODINE. NE ZNAM I NE ŽELIM TI DATO OSETIŠ, ALI JAKO MI NEDOSTAJE. SAMA POMISAO NA NJEGA MI TERA SUZE NA OČI A O SLIKAMA NE SMEM NI DA RAZMIŠLJAM. NO,DOSTA TUŽNIH TEMA. SVE JE TO SASTAVNI DEO ŽIVOTA- TEŠIMO SE TIME DOK U SRCU OSTAJE VELIKA RANA KOJA TEŠKO ZACELJUJE. A SAD STVARNO DOSTA- ŽELIM TI PRIJATAN VIKEND I UŽIVAJ ČITAJUĆI . VELIKI POZDRAV!!!
27.05.2006. (19:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a joooj ..jako tužno...nadam se da će sve biti okej...mora biti...mene je isto toga strah...znam da je smrt sastavni dio života al ja to ne mogu prihvatiti..izgubila sam osobu koja mi je najviše značila, koja mi je bila uzor i zaštita i od tad se panično bojim smrti...
27.05.2006. (20:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da ti kažem da sam danas plakala nad slikama meni vrlo drage pokojne osobe- moga djeda... prošlo je 6 godina a boli me kao toga dana kad me napusti... ;((
27.05.2006. (20:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bol nikad ne nestaje... ona samo postaje sastavni dio života... uvijek je tu da nas podsjeća na one koje smo izgubili... i ja se panično bojim smrti ali jedino ako pred smrt shvatim da nešto nisam učinila kako treba ili da nisam učinila uopće... mislim da je najljepša smrt ona u snu... ali dosta o toj mračnoj temi...
27.05.2006. (22:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mrzim oproštaje....pogotovo s jaaako bliskim osobama....ne mogu gledati kako netko polako odlazi s ovog svijeta......previše je bolno....preživjela sam to već jednom....srećom, bila sam dosta mala......prekrasan post....tjera te da se zamisliš.....mislim nakon što ga pročitaš jednostavno se želiš zamisliti....
27.05.2006. (22:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jednog ćeš dana osjetiti da je tvoj trenutak da napustiš zemlju blizu i tada ćeš pomisliti “da, evo ga, upravo sada kada mi treba, nemam više što na zemlji raditi”. vjerujem u smrt. nema smisla roditi se, a da ne umreš jednom. vjerujem da je sam čin umiranja jedan od najveličanstvenijih trenutaka u životu svakog čovjeka, jer ideš dalje, u neki novi svijet... šaljem ti jedan topli, mekan, ugodan zagrljaj!
28.05.2006. (00:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mene je mučila misao, kako samo dobri ljudi prebrzo odlaze s ovoga svijeta... no, davno prije kada mi je umrla jedna stvarno draga osoba na vjeronauku (onda je bio održavan samo u Crkvi) čula sam rečenicu: Svatko od nas ima svoju misiju na Zemlji... kad ju ispuni, Bog ga nagradi i pozove k sebi u raj - da bezgranično uživa..(čitaj: baz ijedne brige)... To je bilo kada sam imala samo 10 godina... i još uvijek se vraćam tim nevinim mislima iz ranoga djetinjstva.. na svakom ukopu natojim misliti kako je ta duša konačno našla svoj mir... ufff..baš si me dirnula.... trenutno me rastanak kao riječ strašno pogađa... bit će bolje... Pozzz!!!!
28.05.2006. (07:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijep pozdrav ;) Nije me dugo bilo, pa evo, sada idem citati sto sam propustila na tvom blogu... Gotova je skola, tko bi rekao :) Jos samo maturu rijesiti... Sto se ovog posta tice, nadam se da ce biti sve ok.
28.05.2006. (10:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da ti odgovorim,da sve je dobro završilo bio sam jako mali,ali sjećam se svega dobro,možda bi bilo bolje da se ne sjećam katkad se pitam to,ali šta je tu je.pusa arwen draga
28.05.2006. (13:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i ja sam ovih dana u sličnim razmišljanjima i mislim isto kao ti i ako smo generacijski daleko...u svemu se s tobom slažem.......Veeeeeeeeliki pozdrav ti šaljem i sve najbolje želim!
28.05.2006. (16:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
što reć,znam da ti je teško,ali bećeš ni sama vjeorvat koliko ćeš je brzo početi zaboravljati ma koliko god je voljela,zato jer je život programiran tako da ide,ide,ide...i nestaje..samo ponekad zastane ali nastavi istim tempom
28.05.2006. (20:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..i have a dream..
predivno napisano.. pretuzno za razmisljati.. zivot ide dalje..
27.05.2006. (14:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Nostalgia Factory
kad se radi o voljenima, tu sam najsebičniji
27.05.2006. (15:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
erin
lijpo si ovo napisala. No što ćeš, sve je to život, a on ide dalje. Možda da je sve drukčije postavljeno, ne bi nam bilo zanimljivo. Tako mora biti. Ona i mnogi drugi moraju na svoj put, put bez povratka, makar onog povratka kojeg mi poznajemo. No, ja vjerujem u povratak duše, ponovo u ovaj svijet, da se odradi ono neodradjeno, da se iskupi za sve krivo uradjeno da se nagradi za nenagradjeno i kazni za nekažnjeno.. tek ako je tomu tako, život ovaj ima nekog smisla.. ne ovaj trenutno nego onaj vječni i svaki slijedeći konkretni... pozdravljam te pusicaaaaaaa..;))
27.05.2006. (15:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
GiRL iN tHe BoX
prelijepo,nekako me dirnulo i potaknulo na razmišljanje...svi smo mi sebični kad se radi o nekome koga volimo,i to i nije tako loše.poZz=)
27.05.2006. (16:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ginger
...eto nadan se da neće otić još dugo kad je tako voliš..pusa
27.05.2006. (17:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
regrut
kažeš nevoliš se opraštat,ja sam imao par oproštaja,u tom trenutku kao da mi se tlo pod nogama urušava,kao da propadam od boli koja me gnječi iznutra,a suze koje žele izać nemogu koliko oči stišćem,u svakom tom trenutku jednostavno sam poželio okrenit se i otić ,ali ni to nisam mogao ,kao da se skamenim,sjećam se kao mali za rata dok sam se majkom pozdravljao,morala je ostat u bolnici u ratu u Vu,sjećam se da mi se rušio svijet,do najsitnijeg kamena u prašinu se sve pretvaralo! izjedalo me to ,i sad dok ti pišem to imam neki čuda osjećaj ,pusa arwen
:-(((((
27.05.2006. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
--u prahu znojnog sjećanja--
takve su stvari prebolne... ali, vjeruj mi, preci ces preko toga... cuvaj uspomenu na nju i veseli se onom danu kada ces ponovno s njom recitirati izmisljenu pjesmicu ljujajuci se... drzi se... pozdrav!
27.05.2006. (18:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ledynada
Tuzno...svi smo to osjetili bar jednom..."Moze sva voda iz mora ispariti i presahnut rijeke, isusit posvema, al covijek kad legne ne ustaje vise, dok nebesa bude, nece se podici, od sna se svojega probuditi nece." - Job 14,11.12...Ali ja uvijek pomislim u tim trenucima na Matosevu - "Utjehu kose": "U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja jos je bila ziva, pa mi rece:-Miruj!U smrti se sniva."..Topli pozdrav.
27.05.2006. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
scena 4 {[vehementno.
da.zivot je skup sretnih, ali nažalost, i nesretnih trenutaka:(
27.05.2006. (19:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gaga
PRVI PUT SAM NA TVOM BLOGU I VEOMA MI JE DRAGO DA SAM GA OTVORIO BAŠ NA OVOM POSTU. STRAŠNO ME JE PODSETIO NA GUBITAK MOG DRAGOG I VOLJENOG TATE U JANUARU OVE GODINE. NE ZNAM I NE ŽELIM TI DATO OSETIŠ, ALI JAKO MI NEDOSTAJE. SAMA POMISAO NA NJEGA MI TERA SUZE NA OČI A O SLIKAMA NE SMEM NI DA RAZMIŠLJAM. NO,DOSTA TUŽNIH TEMA. SVE JE TO SASTAVNI DEO ŽIVOTA- TEŠIMO SE TIME DOK U SRCU OSTAJE VELIKA RANA KOJA TEŠKO ZACELJUJE. A SAD STVARNO DOSTA- ŽELIM TI PRIJATAN VIKEND I UŽIVAJ ČITAJUĆI . VELIKI POZDRAV!!!
27.05.2006. (19:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
apple
a joooj ..jako tužno...nadam se da će sve biti okej...mora biti...mene je isto toga strah...znam da je smrt sastavni dio života al ja to ne mogu prihvatiti..izgubila sam osobu koja mi je najviše značila, koja mi je bila uzor i zaštita i od tad se panično bojim smrti...
27.05.2006. (20:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Minna-Sama
da ti kažem da sam danas plakala nad slikama meni vrlo drage pokojne osobe- moga djeda...
prošlo je 6 godina a boli me kao toga dana kad me napusti... ;((
27.05.2006. (20:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eellwyn
bol nikad ne nestaje... ona samo postaje sastavni dio života... uvijek je tu da nas podsjeća na one koje smo izgubili... i ja se panično bojim smrti ali jedino ako pred smrt shvatim da nešto nisam učinila kako treba ili da nisam učinila uopće... mislim da je najljepša smrt ona u snu... ali dosta o toj mračnoj temi...
27.05.2006. (22:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Muha
mrzim oproštaje....pogotovo s jaaako bliskim osobama....ne mogu gledati kako netko polako odlazi s ovog svijeta......previše je bolno....preživjela sam to već jednom....srećom, bila sam dosta mala......prekrasan post....tjera te da se zamisliš.....mislim nakon što ga pročitaš jednostavno se želiš zamisliti....
27.05.2006. (22:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilith Entertainment
:( Ja se pitam koliko bi moj zivot bio drukciji da nisam izgubila neke ljude
27.05.2006. (23:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako izgleda san
jednog ćeš dana osjetiti da je tvoj trenutak da napustiš zemlju blizu i tada ćeš pomisliti “da, evo ga, upravo sada kada mi treba, nemam više što na zemlji raditi”. vjerujem u smrt. nema smisla roditi se, a da ne umreš jednom. vjerujem da je sam čin umiranja jedan od najveličanstvenijih trenutaka u životu svakog čovjeka, jer ideš dalje, u neki novi svijet...
šaljem ti jedan topli, mekan, ugodan zagrljaj!
28.05.2006. (00:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Piano
Mene je mučila misao, kako samo dobri ljudi prebrzo odlaze s ovoga svijeta... no, davno prije kada mi je umrla jedna stvarno draga osoba na vjeronauku (onda je bio održavan samo u Crkvi) čula sam rečenicu: Svatko od nas ima svoju misiju na Zemlji... kad ju ispuni, Bog ga nagradi i pozove k sebi u raj - da bezgranično uživa..(čitaj: baz ijedne brige)... To je bilo kada sam imala samo 10 godina... i još uvijek se vraćam tim nevinim mislima iz ranoga djetinjstva.. na svakom ukopu natojim misliti kako je ta duša konačno našla svoj mir... ufff..baš si me dirnula.... trenutno me rastanak kao riječ strašno pogađa... bit će bolje... Pozzz!!!!
28.05.2006. (07:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tenderness
Lijep pozdrav ;) Nije me dugo bilo, pa evo, sada idem citati sto sam propustila na tvom blogu... Gotova je skola, tko bi rekao :) Jos samo maturu rijesiti... Sto se ovog posta tice, nadam se da ce biti sve ok.
28.05.2006. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
regrut
da ti odgovorim,da sve je dobro završilo bio sam jako mali,ali sjećam se svega dobro,možda bi bilo bolje da se ne sjećam katkad se pitam to,ali šta je tu je.pusa arwen draga
28.05.2006. (13:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
builderica
i ja sam ovih dana u sličnim razmišljanjima i mislim isto kao ti i ako smo generacijski daleko...u svemu se s tobom slažem.......Veeeeeeeeliki pozdrav ti šaljem i sve najbolje želim!
28.05.2006. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jóhann
Tužne misli Lady. Svi mi moramo osjetiti tu bol...Nemamo izbora, nažalost. Drži se... Gilbhart.
28.05.2006. (17:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lakeisha
nema gore stvar nego kad izgubiš na taj način nekoga koga si volio. ali kako si i sama rekla sve je to dio života. teško jest, no treba izdržati!
28.05.2006. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ArchAngel
:(
28.05.2006. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
velvetgeisha
:(
28.05.2006. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Lonely Maura*
što reć,znam da ti je teško,ali bećeš ni sama vjeorvat koliko ćeš je brzo početi zaboravljati ma koliko god je voljela,zato jer je život programiran tako da ide,ide,ide...i nestaje..samo ponekad zastane ali nastavi istim tempom
28.05.2006. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...