Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (57)

Marketing


  • beštijica

    Ja mislim da svi u svakom odnosu imamo očekivanja i kad ogoliš sve do srži, kad oljuštiš sve slojeve, ostaje da ne postoji bezuvjetan odnos. I po meni je to skroz ok. Naime, za mene je bitno koliko sam ja spremna, sposobna i u mogućnosti dati i ulagati u neki odnos. Unijeti sebe. Mislim da tu leži odgovor na moja (naša) očekivanja.

    avatar

    24.05.2006. (11:39)    -   -   -   -  

  • KOKI

    oooo, pa ja sam ti prvak u očekivanju, a jednako tako i prvak u razočaranju....:)..i nikako da se naučim na vlastitom primjeru..:)

    avatar

    24.05.2006. (11:41)    -   -   -   -  

  • Leni1

    Situacuije o kojima si sada pisala za mene nisu nepoznanica,koliko sam samo to puta doživjela!Jedno me mući,ne znam gdje da povućem granicu,ako odmah vratim istom mjerom,to je djetinjasto,ako pustiš neko vrijeme,onda si budala!!!
    Mislim da se u takvim situacijama vidi jbolje nečja zrelost,slažeš se?

    avatar

    24.05.2006. (11:41)    -   -   -   -  

  • baby

    danas mi jedan "prijatelj" ima rođendan. nije mi prijatelj,nas dvoje imamo nedefiniran odnos. on meni nikad nije čestitao moj rođendan,a ja njemu čestitam svaki. i ne očekujem da mi čestita! danas sam mu poslala poruku,kao i svake godine. odgovorio mi je. prvi put. ne sa svog broja jer na njemu očito nema kuna,već sa nekog drugog.. meni to puno znači jer doista nisam očekivala ni slovo..
    a ljubav.. trenutno očekujem da će mi se moja jedina ljubav vratiti kad shvati koliko je bio sretan sa mnom (jer je bio) i koliko mu falim,a znam da mu falim. svaki dan ja očekujem poruku ili poziv,i ništa.. gubim nadu.. a bez nje neću moći dalje..
    puno puta sam dopustila da ljudi od mene prave budalu,i znam da bi opet dopustila jer jednostavno ne znam drugačije. naivna sam,i uz sav trud ne mog to promjeniti..

    avatar

    24.05.2006. (11:54)    -   -   -   -  

  • tweety:)

    Kao i u svemu i ovdje je odgovor "zlatna sredina"...svi smo mi barem jednom osjetili tu neuzvraćenu ljubav...i onda imaš samo dva izbora: ili se nadati ili odustati...A kako je za ljubav i za prijateljstvo potrebno dvoje ne može se samo jedna osoba bezuvjetno truditi i davati sve od sebe dok će druga to iskorištavati...iako to često bude tako...Mislim da je jedino roditeljska ljubav bezuvjetna...ostale ipak imaju neke granice...I ja sam takva da ću primiti puno udaraca ali dođe do toga da jedan udarac bude fatalan i ubije prijateljstvo...jer nitko ne voli biti vreća za udaranje....

    avatar

    24.05.2006. (12:30)    -   -   -   -  

  • Wanda

    Vidiš, kad mi je stalo do nekoga dajem se skroz i zato imam i velika očekivanja od te osobe. Naravno, dese se i razočarenja, sigurno, ali ne često. Ipak se ne dajem svima skroz. Samo nekima. I mislim da je tako ok.

    avatar

    24.05.2006. (12:52)    -   -   -   -  

  • Princeza i njena mama.....

    Joj, ne znam šta da ti kažem.....poznata sam po tome da puno očekujem...., ali isto tako puno i dajem.....!!! To je definicija onih drugih....,oni su valjda realniji...., iako se meni ne čini da je to tako.....Očekujem pažnju, telefonski poziv, pitanje kako si i šta radiš...., očekujem da se dođe u posjetu mome djetetu kada je bolesno...., očekujem pomoć.....Puno toga očekujem...., a možda ne bi trebala.....Možda bi trebala prestati očekivati, a samim time i davati....???!!! Pusa

    avatar

    24.05.2006. (13:21)    -   -   -   -  

  • antibarbarus

    Hm, ne znam što reći nakon što si napisala zapravo sve što i ja na temu tvog današnjeg posta mislim. Možda bih samo, iz vlastitog životnog iskustva, a imam ga u svojih već pedesetak godina života poprilično, izdvojio problem posesivnosti i problem bezuvjetnosti u prijateljstvu i ljubavi. Posesivnost (bilo u ljubavi bilo u prijateljstvu) velika je nesreća i za onoga kojega netko želi totalno posjedovati, ali ništa manje i za onoga tko želi drugoga totalno posjedovati. Posesivnost brzo nagriza i sigurno ubija i prijateljstvo i ljubav. Ništa manje, po meni, nisu problematični niti bezuvjetno prijateljstvo i bezuvjetna ljubav (i prema vlatitom djetetu, Pegy, osim što imam tri kćeri godinama sam radio u školama!). I bezuvjetno prijateljstvo i bezuvjetna ljubav su također nesreća i za jednu i za drugu stranu. Za jednu stranu zbog neuzvraćanja prijateljskih osjećaja i ljubavi, što svaki zdravi čovjek sasvim prirodno očekuje, a za drugu stranu jer pogoduju njenoj egocentričnosti, sebičnosti, emocionalnoj nezrelosti što joj otežava život među ljudima čineći je nesposobnom za najveću sreću koja je, makar to neki (iz raznoraznih razloga) ne htjeli ni drugima ni sebi priznati, ipak u uzajamnom darivanju. Inače, oprosti što moj nadimak nije link. Naime, nisam na Blogu.hr, između ostalog zbog toga što ne podnosim agresivne reklame i što volim - diskretniju atmosferu. Imao sam neko vrijeme blog na Blogovima Humanitas ali je taj blog sustav privremeno ugašen. Dakle, sada sam na http://antibarbarus.blogspot.com/ Do ponovnog čitanja i komentara!

    avatar

    24.05.2006. (13:35)    -   -   -   -  

  • Fubar Surabenu, Momentalist

    gledaj, ja pokušavam živjeti prema tome da nađem ravnotežu u svemu. nikad nisam bio najveći gad, nikad nisam bio najsvetiji svetac, isto kao i ljudi oko mene, nitko nije sasvim loš, nitko nije sasvim dobar. ponekad dajemo, ponekad primamo, ponekad želimo nešto primiti, a nije nam pruženo, ponekad nešto se traži od nas, a mi ne pružamo. tako to jest, mora biti ravnoteže.
    možda ona nije toliko očita, recimo u npr. ljubavi, ti si u nekog zaljubljena, a on u tebe nije, već u nekog drugog, no možda je netko treći zaljubljen u tog drugog. ravnoteža je sveprisutna, makar se mi ne osjećamo kao njen dio.

    avatar

    24.05.2006. (13:36)    -   -   -   -  

  • silmarien

    normalno je valjda da čovik uvik nešto očekuje...po meni je ideal ljubavi (a govorin isključivo subjektivno) ljubav prema vlastiton ditetu...dok je nisan osjetila nisan ni sanjala da more postojati jedan tako jak osjećaj..tako bezuvjetan, tako vječan...i kad bi se i druge osobe mogle voliti barem upola tako jako sve bi bilo savršeno...jer što god da moj mali princ uradi ja ću ga uvik voliti najviše, ja ću mu oprostiti...da li bi to uradila da je rič o nekoj drugoj osobi? NE BI! nažalost je tako!

    avatar

    24.05.2006. (13:42)    -   -   -   -  

  • Full of it

    Srecom, mislim da nisam u zivotu jos upoznala osobu "oko za oko, zub za zub",i sama nisam taj tip, ali ne mogu se otrgnut pitanju gdje je granica? Do kada covjek moze podnositi ne uzvracanje i taj tupi osjecaj samoce i bezvrijednosti kada je ta druga osoba u pitanju? Kada zivis za samo malo, malcice, a ne dobijes ni toliko? Nepobitna cinjenica je ta da kada volimo, zaista volimo, onda lako prelazimo preko svega i zelim vjerovati da tako mora biti i da tako uistinu je, ali tko smo onda mi?!

    avatar

    24.05.2006. (13:53)    -   -   -   -  

  • Lady Di

    lijepo bi bilo kada bi se moglo tako živjeti bez očekivanja, bilo u ljubavi, bilo u prijateljstvu...voljeti i ne tražiti ništa zauzvrat, biti sretan u svojoj ljubavi i onda kada ti nije uzvraćena, jer pišu neke ''mudre'' glave da je ljubav najdragocjeniji dar i onda kada nije uzvraćena...ipak, svatko od nas, negdje u dubini duše želi da njegova ljubav bude uzvraćena, želi barem dio onoga što drugome daje ili onoga što prema drugome osjeća, to je naša, ljudska iskonska potreba da budemo voljeni...isto je i kod prijateljstva, jer i prijateljstvo je ljubav....ravnoteža postoji, ne možemo stalno i u nedogleda davati i davati, a ne dobijati ništa zauzvrat...umorimo se, nakon svega...i odustanemo, na kraju...ipak, najvažnije je da ne odustanemo od samih sebe, kolikogod je ponekad teško nositi se sa svime...

    avatar

    24.05.2006. (15:22)    -   -   -   -  

  • Fubar Surabenu, Momentalist

    "Znate, svijet se ne pokreće zakonima napisanima na papiru... Pokreću ga ljudi... Neki pripadaju zakonu, ostali ne... Ovisi o pojedincu i želji kako će svijet izgledati... Kako će ga on napraviti... Jednako tako trebate mnogo sreće - da ga netko drugi naposljetku ne pretvori u pakao.... I nije tako jednostavno kako kažu u osnovnoj školi... Dobro je imati dobre i snažne vrijednosti i održati ih takvima... U braku, u kriminalu, u ratu... Uvijek i svugdje......... Pogriješio sam.... Jednako tako i Paulie i Sam... Željeli smo bolji život, ali na kraju, bio je lošiji od većine ostalih ljudi... Znate, mislim da je važno držati ravnotežu u stvarima... Da, ravnoteža, to je prava riječ... Netko tko želi previše, riskira i gubi apsolutno sve... Naravno, sa druge strane, čovjek koji želi premalo od života, možda i ne dobije ništa."
    to je citat iz video igre Mafia, a podržava moju teoriju o ravnoteži

    avatar

    24.05.2006. (15:48)    -   -   -   -  

  • trill

    Ne znam koliko je to samo očekivanje u pitanju, ali znam da kad mi neki meni bliski ljudi čestitaju, da mi je drago. I da sam malo razočarana kad ta čestitka izostane. Što mi je osoba bliža, to je i to razočaranje veće. I meni se znalo dogoditi, doduše jako rijetko, da se izgubim u datumu i zaboravim da je nekome rođendan, obljetnica ili neki drugi važan datum i znam da se onda osjećam grozno. Čestitam naknadno i ispričam se. Meni najbliža prijateljica je imala rođendan i tek navečer sam se sjetila. Bilo je prekasno da odem ili nazovem, pa sam samo poslala sms. Došao je nazad odgovor u stilu " Ajd konačno. Već sam se spremala nazvati te da mi čestitaš. Falilo mi je to :)" Kako je nama lijepo, tako je i drugima. Za neke ljude znamo pouzdano da nam žele sreću i sve najbolje, bez obzira na datum, ali kad je baš taj datum opet smo sretni što su nam to i rekli. Neke stvari vrijedi ponavljati :)

    avatar

    24.05.2006. (16:58)    -   -   -   -  

  • trill

    I da, mislim da očekivanja postoje u svakom odnosu. Bili mi toga svjesni ili ne...

    avatar

    24.05.2006. (16:59)    -   -   -   -  

  • Sultanija's world

    Moraš imati očekivanja, kakva takva, inače ništa ne bi imalo smisla i život bi bio bez ikakvog smisla. Kad ništa ne očekuješ, ništa ni ne dobiješ! Ja u svom životu vjerovatno uvijek previše očekujem....često se razočaram, ali ne mogu se promjeniti, takva sam! Uvjek težim onom najboljem, a nekad na kraju i ne prođem baš dobro, ali šta da radim...

    avatar

    24.05.2006. (17:52)    -   -   -   -  

  • Running before time took our dreams away....

    Zanimljivo razmišljanje i moram reći da se slažem u potpunosti.Bezuvjetna ljubav majke prema djetetu i obratno je jedna stvar ali romantična i prijateljska ljubav su nešto potpuno drugačije.Nije sebično očekivati da će nam neko uzvratiti pažnju i ljubav nego je to upravo ljudski,tj. ono što nas čini bićima sposobnima da volimo i da budemo voljeni.Veliki pozdrav od mene.

    avatar

    24.05.2006. (18:02)    -   -   -   -  

  • Run

    Jednostavno si me iznenadila s koliko si "stvari" povezala pojam očekivanja. Znaš kada nešto očekuješ od drugoga ti čekaš, i čekaš i čekaš.... i ako dočekaš (odnosno ako se ispune tvoja očekivanja) automatski se osjećaš zadovoljnijim, a ako se kojim slučajem ne ispune, ostaješ često razočaran. Post ti je izvrstan, ali ja mislim ipak da ljudi očekuju mnogo i previše. Vezani su za očekivanja. Katkad su toliko slijepi da ne rade ništa, ne trude se upregnuti vlastitu snagu i sve prepuste očekivanjima.Zato mislim da ne valja previše očekivati od drugih. Trebalo bi se potruditi da ispunimo neka očekivanja koja smo sami zacrtali za sebe, a ne koja su nam drugi nametnuli. Jedino u tom slučaju se očekivanja približuju željama...

    avatar

    24.05.2006. (19:36)    -   -   -   -  

  • Coloring my life...

    ako ti neprestano daješ i daješ...a ništa ne dobivaš(bilo u vezi bilo u prijateljstvu)...s vremenom ćeš prestati davati...ljubav koju osjećaš ne može trajati vječno ako za to nema razloga...da bi ljubav rasla i jačala treba osjetiti poticaj...bar mali mig da onom koga volimo nije svejedno...

    avatar

    24.05.2006. (20:02)    -   -   -   -  

  • Spiderman

    BAŠ SUPER BLOG! NEKA NETKO POSJETI MOJ PLEASE!!!!

    avatar

    24.05.2006. (21:27)    -   -   -   -  

  • kiwi-club zadovoljstvom protiv kila

    Mijenjam tvoj naslov za ''Volim, dakle postojim'' :)
    Upravo spremnost na bezuvjetno davanje čini bit ljubavi, jer tako je lako voljeti one koji vole nas, koji nas podržavaju i obasipaju dobrotom i poklonima. Kako tada razlučiti ljubav od slabosti pred ugodom. Istinska ljubav je vrhunac ljudskih mogućnosti, pobjeda nad egom, kada racionalno prelazi u sferu božanskoga, kada postižemo jednu višu dimenziju kojom nadilazimo one nagonske instinkte koji tako čvrsto gospodare našom podsviješću. Onaj dio koji smo spremni dati bezuvjetno je zapravo ljubav, ostalo je pusta trgovina i zato ono što možemo kupiti ili zaslužiti nije ljubav, to može biti vrlo nalik ljubavi, može biti vrlo ugodno, može dati osjećaj sreće i ispunjenosti, ali ipak se ne radi o ljubavi. Kada je ljubav uzvraćena pričamo o sjedinjenju dvije duše u jednu i tek tada smatramo da je čovjek u potpunosti ispunio smisao svog postojanja i dolaska na ovaj svijet. Kada bi čovjek mogao voljeti sve ljude i sve što ga okružuje do tog nivoa sjedinjenja postao bi Bog, jer Bog je čista esencija bezgranične i bezuvjetne ljubavi.
    Zaključak. Prava ljubav nema očekivanja, ne ispostavlja račune, ne traži, ne može se niti kupiti, niti prodati, može se samo poklanjati, ali ako nije uzvraćena ne samo da može biti uzrok velike patnje, nego čak i osjećaja totalne promašenosti života do granice kada sama tjelesna egzistencija nema više smisla. Kroz cijelu povijest ljudskog roda vrlo je mali broj ljudi imao mogućnost postizanja tog stupnja ljubavi i to je nešto što tek dolazi. Buduće generacije tek trebaju otvoriti ta sada tek odškrinuta vrata. Ljudski rod treba prije toga još proći veliku katarzu.
    I za sam kraj, shvati ovo samo kao moje promišljanje, nema baš nikakvih naznaka da sam osobno dosegnuo ideale o kojima pričam, ali nastojim očekivanja okrenuti prvenstveno prema sebi, jer baš ja sam ono na što mogu daleko najviše utjecati. Iako imam izuzetno sretan ljubavni život, nije sve savršeno i ja sam samo čovjek podložan svim ljudskim slabostima i nisam se u stanju u potpunosti odreći svih očekivanja i uza sav moj trud nisam u stanju bezgranično i bezuvjetno voljeti, ali vjeruj mi da kada dajem, dajem, i spreman sam platiti cijenu puno veću od puste krvi i mesa :)

    avatar

    24.05.2006. (23:55)    -   -   -   -  

  • nataly's life

    kad smo vec kod ocekivanja,ja mislin da ja očekujen u zivotu i vise nego sta je potrebno i kao posljedica toga budi se nezadovoljstvo prema odredenim stvarima...nije dobro očekivat tamo di znas da to se nemoze ostvarit jer onda sam sebe unistavas nadama...ali smatran da djela trebaju bit na pristojan način uzvracena...npr.nemozes ti za nekin puzat konstantno cilo vrime zvat ga i ocekivat da imas dobrog frenda ilio,nemozes za nekin slinit godinama znajući da od toga nece bit nista jer cemu svrha toga...a sta je prava ljubav?tvrdim da je to obostrana ljubav koja se osjeca jednako s jedne i druge strane di nema spora o tome niti lipice jel se voli ili ne...eto,to bi bilo my opinion,pozdrav i pusaa !

    avatar

    25.05.2006. (00:33)    -   -   -   -  

  • Hrvoje

    Amerikanci imaju izreku:"Nadaj se najboljem,budi spreman na najgore."
    Treba se nadati,a sto se tice ocekivanja,mislim da ne bi trebali sve detaljno isplanirati unaprijed,pa onda to ocekivati,jer cemo se razocarati.Možda je najbolje uciniti sa svoje strane najbolje sto je moguce i biti zadovoljan s onime sto se dobije,jer tako bez nekog velikog ocekivanja,bit ce bolje nego da smo puno ocekivali,a dobili samo 5% ocekivanoga.

    avatar

    25.05.2006. (00:36)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Znaš, dugo sam vremena, zapravo veći dio života, bila idealist koja se zanosila idejom bezuvjetne ljubavi, prijateljstva i sl., no sad zaista više ne bih rekla da to postoji. Čak i kad mislimo da ne očekujemo ništa zauzvrat ipak neki mali djelić nas samih gleda, zbraja (ovo je ružna riječ, ali kasno je i ne mogu se sjetiti bolje) i očekuje nešto zauzvrat. I naravno da, kao i ti, ne mislim da je u životu ljubav i prijateljstvo stvar omjera razglednica za razglednicu, poziv za poziv, čestitka za čestitku, ali i kad si uvjeren da nešto pružaš bezuvjetno prije ili kasnije skužiš kad je ravnoteža prilično narušena i postaje ti jasno da je u tebi ipak postojalo neko malo tik-tak brojilo koje je sve to primjećivalo...

    avatar

    25.05.2006. (00:52)    -   -   -   -  

  • plokmin

    U ljubavi moraju postojati "očekivanja" i to uvijek jer ako samo jedna strana daje onda mislim da je nestalo one prave ljubavi, možda i nije nestala nego se primirila. Treba joj poticaj, bilo kakav, da se vrati na staro. Kakav onda to mora biti poticaj?? Prekid??, Odlazak jedne osobe. Onda se vraća na staro, ali možda. Očekivanja su male stvari jer u ljubavi se o svemu razgovara tako da i takva očekivanja sama po sebi moraju biti temom razgovora. Ove male stvari su ono što se očekuje za rođendan, za godišnjice o kojima se ne priča, već ono što jedna osoba radi za drugu. Očekivanja možemo nazvati i iznenađenjem jer svaki put nas vesele iako očekujemo. Nekad neće stići pa ćemo biti tužni a nekad će stići pa će nas razveseliti pa tako i iznenaditi. Prijateljstvo je slično tome ali ne uvjetuje se ničim. Niste vezani kao recimo u ljubavi brakom ili običnom vezom, ali ne možemo reći da ne postoji nekakav osjećaj ma kakv on bio. Osjećaj ugode, povezanosti, mira, smijeha, veselja. Onda to mogu nazvati i "malom ljubavlju" Kad ja nekome čestitam pet godina za redom rođendan, recimo, a ta osoba meni ne vrati niti jednom u tih pet godina mene to možda i rastuži ali ne ubije jer negdje će kompenzirati svoje ne javljanje za rođendan.( primjer ) Napraviti će nešto možda instinktivno, biti će to stvar trenutka.. I ta jednosmjerna ulica ima svoje, jer ako nekome čestitate 5 godina rođendan, šestu godinu će i njemu/njoj sinuti da treba "vratiti" pozdrav. I naravno, nećemo brojati koliko se tko puta javio i slažem se da ne može ići uvijek jednosmjerno jer onda ta osoba ne doživljava nas kao prijatelja, kao partnera, ali mislim da u bilo kakvim odnosima postoje kompenzacije. Izbalansirati će se tijekom godina. Zato imam prijatelja iz prvog razreda osnovne škole. Ako se ništa ne kompenzira onda tu nema ni partnerske ni prijateljske ljubavi. Samo navika i kraćenje vremena.

    avatar

    25.05.2006. (09:20)    -   -   -   -  

učitavam...