hej..ja sam opet zapala u depresiju... ne znam..bila sam na tom kirbaju kod bake na selu i jedan čovjek je prodavao noževe..ja sam valjda stojala ispred tog štanda i pola sata buljila u njih. i onda sam si pogledala u ruke, sjetila se Domagoja, njegovih riječi i otišla.. Inače skupljam noževe, ali je možda bolje da neko vrijeme budem dalje od njih zbog rezanja.. a ova depresija.. ubija me.. još sam se sinoć posvađala sa starom, rekla mi je da sam ja propalitet, da sam ja kriva što je ona završila na hitnoj, što pije tablete za smirenje itd itd... i opet sam se htjela ubiti.. valjda da dokažem nešto.. ne znam ni sama što ali nisam.. prvo sam razgovarala sa jednim frendom i on mi je rekao da nazovem domagoja, da će mi on znat pomoć i dat savjet.. i pričala sam i s njim, i priznao mi je da ima kožni tumor i.. sve se odjednom zapetjalo u tom mom jebenom životu i jedva čekam otići u taj centar i ja iako sumnjam da će mi oni pomoći.. ubiti sigurno hoće na trenutak, ali moji zapravo još nisu ni svijesni da ja idem na psihijatriju..jebote imam 17 godina i već se moram ići tamo lječiti.. i to je njima sasvim o.k. a ne shvačaju da je to sve zbog njih i da mi uništavaju život svijesno ili ne svijesnoi... i sorry na ovoliko dugačkom komentaru i greškama, treus mi se ruke i jedva gledam.. volim te, drži se... pusa
26.05.2006. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
joj draga nemoj biti u depresiji, nadam se da ce ti u zagrebu moci pomoci..i ako zelis mozda bi se mogle jednom upoznati jer ja sam iz zagreba..ako zelis javi se..samo mi budi sretna i sve ce biti ljepse..jos fucking 3 dana skolee..jedva cekam da pobjegnem od svega i zaboravim na sve probleme... mala keep going, samo se drzi pa se cujemo..pusa
30.05.2006. (20:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eto sam da pozdravim.....necu sad pametovat jer mi to stvarno neide...i neuspjevam bas pomoć ljudima...ja ih mogu sam jos vise deprimirat.....ja sam ful osoba u kurcu.....izvana je samnom ja se pravim da sam okay...sve mi je zajebancija.....smjesak od uha do uha......A UNUTRA...U NEKOJ DUBINI......JA GORIM....SVE VISE PROPADAM......samo my best frendovi to vide...a to su rijetki....niko me nezna dobro...niko mi nemoze pomoć......al...jebes......NEKAKO SAM POSTALA RAVNODUSNA PREMA SVEMU......ZABOLI ME.....life sucks....i to je sve.....ja se samo vikendom oslobodim...kada locem i kada se napusim ko stoka.....onda me zaboli i jedino tako mogu pricat o svemu......aj citam te......posve te razumijem......kissssssssssssssssss
30.05.2006. (22:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da hoce mene ko poslati negdje da nesto poduzmu u vezi mene ;D pozz...
17.09.2006. (18:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
just_me
komm na tvoj prosli post. I ja sam u osnovnjaku prelazila s jako dobrim uspjehom, a sad... Nisam na rubu toga da padnem raz, neg imam jedinica koliko i slova u romanu.
Kad cujem kako prolaze sekunde na satu, cesto se osjecam bespomocno. Kao da mogu toliko toga napraviti, a zapravo samo sjedim i ne micem se. Kao da to nesto sto me gura naprijed je znatno slabije od onog sto me neprestano koci i ne da mi naprijed. A ne da mi naprijed, jer sam se jako razocarala u ljudima, i kad bi opet skupila snage i krenula dalje, ZNAM da bi opet pala. Najgore od toga je to sto me ne bi imao tko uloviti pri mom padu. Nitko. Prije depresije sam se smatrala ok. Debela, ruzna, ali imam se jos hrabrosti boriti protiv svih njih, i pokazati im da nest vrijedim. Depra... Debela, ruzna, jadana, glupa, nimalo interesantna, ne moze me spasiti niti moj smisao za humor...gdi su sad svi koji su mi kao dobri prijetelji? Gdi su sad kad mi je tesko? Kad se ove noci zelim ubiti,ukloniti jednu bescutnu mrlju na ovom svijetu? Zasto me nitko ne zove, i ne pita kako sam? Pa da mu kazem koliko mi je tesko. Da me utjesi. Pa makar preko tel. Da... U muci se poznaju junaci. U mojim se mukama, nitko nije poznao. Dapace, vise imam feeling da im to sad sluzi kao dobar i mastan trac. Ono, sazaljevanje dok te gledaju, a dok ti okrenu leda; CUDNA!! Da, cudna sam. Jer sam jadna. Jer se ne mogu naci u ovom velikom svijetu. Jer mrzim udistai ovaj zrak, a znam da ne funkcioniram bez njega... Jer zelim imati nekoga tko je uvijek tu za mene, a kada mi netko kaze da se mogu osloniti na njega, pogledam ga ocima punim mrznje i opitanja zasto mi laze. I zato jer mu ne mogu vjerovati. Kao niti ikom vise. Jer drzim vecinu stvari za sebe, Samo za sebe. Jer kad bi ih nekom rekla, bojim se da bi svi pobjegli od mene, jer covjek se boji onog sto mu nije u svakodnevnom zivotu. Filozofija ili iskustvo? Ili jednostavno izigrano povjerenje. Samoca, minimalizam samopouzdanja i samopostovanja, udah smrti i ja. Pozz.
01.12.2007. (16:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Don't hate me because I hate you. One day I'll kil
hej..ja sam opet zapala u depresiju... ne znam..bila sam na tom kirbaju kod bake na selu i jedan čovjek je prodavao noževe..ja sam valjda stojala ispred tog štanda i pola sata buljila u njih. i onda sam si pogledala u ruke, sjetila se Domagoja, njegovih riječi i otišla.. Inače skupljam noževe, ali je možda bolje da neko vrijeme budem dalje od njih zbog rezanja.. a ova depresija.. ubija me.. još sam se sinoć posvađala sa starom, rekla mi je da sam ja propalitet, da sam ja kriva što je ona završila na hitnoj, što pije tablete za smirenje itd itd... i opet sam se htjela ubiti.. valjda da dokažem nešto.. ne znam ni sama što ali nisam.. prvo sam razgovarala sa jednim frendom i on mi je rekao da nazovem domagoja, da će mi on znat pomoć i dat savjet.. i pričala sam i s njim, i priznao mi je da ima kožni tumor i.. sve se odjednom zapetjalo u tom mom jebenom životu i jedva čekam otići u taj centar i ja iako sumnjam da će mi oni pomoći.. ubiti sigurno hoće na trenutak, ali moji zapravo još nisu ni svijesni da ja idem na psihijatriju..jebote imam 17 godina i već se moram ići tamo lječiti.. i to je njima sasvim o.k. a ne shvačaju da je to sve zbog njih i da mi uništavaju život svijesno ili ne svijesnoi... i sorry na ovoliko dugačkom komentaru i greškama, treus mi se ruke i jedva gledam.. volim te, drži se... pusa
26.05.2006. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doll
nisam ni ja nešto vedra u zadnje vrijeme
pozdrav
27.05.2006. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
* Delia *
joj draga nemoj biti u depresiji, nadam se da ce ti u zagrebu moci pomoci..i ako zelis mozda bi se mogle jednom upoznati jer ja sam iz zagreba..ako zelis javi se..samo mi budi sretna i sve ce biti ljepse..jos fucking 3 dana skolee..jedva cekam da pobjegnem od svega i zaboravim na sve probleme...
mala keep going, samo se drzi pa se cujemo..pusa
30.05.2006. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
people dont die from suicide,they die from sadness
eto sam da pozdravim.....necu sad pametovat jer mi to stvarno neide...i neuspjevam bas pomoć ljudima...ja ih mogu sam jos vise deprimirat.....ja sam ful osoba u kurcu.....izvana je samnom ja se pravim da sam okay...sve mi je zajebancija.....smjesak od uha do uha......A UNUTRA...U NEKOJ DUBINI......JA GORIM....SVE VISE PROPADAM......samo my best frendovi to vide...a to su rijetki....niko me nezna dobro...niko mi nemoze pomoć......al...jebes......NEKAKO SAM POSTALA RAVNODUSNA PREMA SVEMU......ZABOLI ME.....life sucks....i to je sve.....ja se samo vikendom oslobodim...kada locem i kada se napusim ko stoka.....onda me zaboli i jedino tako mogu pricat o svemu......aj citam te......posve te razumijem......kissssssssssssssssss
30.05.2006. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
GeTiA
Da hoce mene ko poslati negdje da nesto poduzmu u vezi mene ;D
pozz...
17.09.2006. (18:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
just_me
komm na tvoj prosli post. I ja sam u osnovnjaku prelazila s jako dobrim uspjehom, a sad...
Nisam na rubu toga da padnem raz, neg imam jedinica koliko i slova u romanu.
Kad cujem kako prolaze sekunde na satu, cesto se osjecam bespomocno. Kao da mogu toliko toga napraviti, a zapravo samo sjedim i ne micem se. Kao da to nesto sto me gura naprijed je znatno slabije od onog sto me neprestano koci i ne da mi naprijed. A ne da mi naprijed, jer sam se jako razocarala u ljudima, i kad bi opet skupila snage i krenula dalje, ZNAM da bi opet pala. Najgore od toga je to sto me ne bi imao tko uloviti pri mom padu. Nitko.
Prije depresije sam se smatrala ok. Debela, ruzna, ali imam se jos hrabrosti boriti protiv svih njih, i pokazati im da nest vrijedim. Depra... Debela, ruzna, jadana, glupa, nimalo interesantna, ne moze me spasiti niti moj smisao za humor...gdi su sad svi koji su mi kao dobri prijetelji? Gdi su sad kad mi je tesko? Kad se ove noci zelim ubiti,ukloniti jednu bescutnu mrlju na ovom svijetu? Zasto me nitko ne zove, i ne pita kako sam? Pa da mu kazem koliko mi je tesko. Da me utjesi. Pa makar preko tel. Da...
U muci se poznaju junaci. U mojim se mukama, nitko nije poznao. Dapace, vise imam feeling da im to sad sluzi kao dobar i mastan trac. Ono, sazaljevanje dok te gledaju, a dok ti okrenu leda; CUDNA!!
Da, cudna sam. Jer sam jadna. Jer se ne mogu naci u ovom velikom svijetu. Jer mrzim udistai ovaj zrak, a znam da ne funkcioniram bez njega...
Jer zelim imati nekoga tko je uvijek tu za mene, a kada mi netko kaze da se mogu osloniti na njega, pogledam ga ocima punim mrznje i opitanja zasto mi laze. I zato jer mu ne mogu vjerovati. Kao niti ikom vise. Jer drzim vecinu stvari za sebe, Samo za sebe. Jer kad bi ih nekom rekla, bojim se da bi svi pobjegli od mene, jer covjek se boji onog sto mu nije u svakodnevnom zivotu.
Filozofija ili iskustvo? Ili jednostavno izigrano povjerenje. Samoca, minimalizam samopouzdanja i samopostovanja, udah smrti i ja.
Pozz.
01.12.2007. (16:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
! JaCa
ovo gore sam ti ja napisala, al ne znam zasto je kao anonimac, kad sam kommala kao bloger -.-
citamo se, pozz.
01.12.2007. (16:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...