Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • Ratnik paorskog srca

    ja sam srećom u zagrebu bio samo privremeno, i znao sam da je privremeno, mada su te dviej godine bile duuuuge. Ali ni tad nisam govorio da se vraćam kući kad bih otišao na vikend. pa cijela mi je obitelj bila u zagrebu!
    Ma volim ja Zagreb, ali u malim dozama. Svakodnevno gubiti sate da bi se nešto obavilo bilo mi je previše. I sav sretan maknuo sam se iz njega napokon. i sad se volimo na daljinu i ljubav nam cvjeta

    avatar

    22.05.2006. (11:54)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    Ja jos uvijek kazem da idem doma kad idem posjetit mamu i ostalu rodbinu, ali pri tome iskljucivo mislim na roditeljski dom kad kazem dom. Ali ja se svugdje osjecam kao stranac poradi toga sto mi je otac Makedonac, majka Hrvatica, ja rodjena i odrasla u Sloveniji, isla u skolu na hrvatskoj strani Sutle, ma, eto, i sad gdje ja pripadam? Ispada da nigdje. Ali me to previse ne dira.

    avatar

    22.05.2006. (12:14)    -   -   -   -  

  • kiwi-club zadovoljstvom protiv kila

    Mnoge misli pošaljemo bez nekog pretjeranog umnog napora i nismo svjesni da netko o njima razmišlja dublje, da ih analizira i preispituje, uspoređuje sa drugima i na kraju krajeva svojima. Ponekada upotrijebimo i riječi koje nisu najprimjerenije i onda može zbilja svašta ispasti. Onako na prvu, priču oko doma nekako vežem više za osjećaje nego za razum. Znam čovjeka koji domom smatra Hercegovinu, iako niti je rođen u njoj, niti je ikada živio, a čak je i općenito sasvim malo u njoj boravio. Od tuda su njegovi otac i majka, rođaci i mnogi zagrebački i po svijetu raseljeni prijatelji i on ih jednostavno osjeća kao svoje, a svoje malo mjesto u Hercegovini kao svoj dom. Nikada nisam razmišljao da li njegovo vezanje osjećaja pripadnosti i doma ima pretjerane logike, poštujem i njega i njegov osjećaj i njegov izbor. Možda i u ovim mojim riječima ima nelogičnosti, nepovezanosti i neispravnog razumijevanja tvojih misli, ali gladan sami i trenutno mi nije lako prodrijeti dublje od ovoga. Lijep pozdrav ma gdje bila :)

    avatar

    22.05.2006. (12:18)    -   -   -   -  

  • KOKI

    ali ti si jedna od rijetkih koja ajmo reč "prizna" da sad ima novi dom..meni su najgori oni koji odu i onda stalno seru kak bi se rado vratii jer im je tu pravi dom!...:):):)

    avatar

    22.05.2006. (12:20)    -   -   -   -  

  • trill

    Ništa nije niti jednostavno, niti crno bijelo. Meni moji kažu, u šali, da mi je dom tamo gdje spavam. I je. Tamo gdje spavam i gdje je moja obitelj. Sve je to moj dom. Znam na moru, kad se vraćamo u kamp ili garsonjeru reći: "Ajmo sad doma" ili kad dođem u svoj stari kvart u Zagrebu opet kažem da sam malo došla doma. Naravno, najviše mi je dom tu gdje smo se sad okućili, ali meni u mislima je dom ono mjesto gdje se čovjek dobro osjeća. Gdje osjeti toplinu, pripadnost i da je među svojima. Ako postoji više takvih mjesta, to je samo plus za čovjeka. Drago mi je da je tebi Beč postao dom. To ja sebi prevodim da si se potpuno prilagodila, saživjela i da si sretna u njemu. Doma si :))

    avatar

    22.05.2006. (12:35)    -   -   -   -  

  • pegy

    Nikako ne mogu govoriti skroz iz perspektive skroz slične svojoj s obzirom na mjesto i kojem živim. Zato i ne znam gdje bi mi dom bio da sam sada negdje drugdje. Mislim da kada je riječ o gastarbajterima, oni stvarno zemlju u koju dođu ne smatraju svojom, jer planiraju valjda ograničeno vrijeme provesti u njoj (baš kako si i ti rekla). No, vrlo često se to pretvori u još godinu, još godinu, još godinu ... i najzad tamo ostanu. I najzad im je to CIJELO vrijeme bio dom. Mislim da ljudi teže shvaćaju prelazak iz države u državu, nego iz grada u grad unutar iste države. Ipak je riječ o skroz drugom jeziku, načinu življenja (makar razlike mogu u realnosti biti i manje, kao slučaj Imotski-Zagreb-Beč). Osobno, da mogu birati, ne bih otišla van. Ne glumim i ne prenemažem se, stvarno tako mislim. Sada. No kako nas životni putevi nekad odvedu i u neplanirane vode, tko zna. :)

    avatar

    22.05.2006. (14:56)    -   -   -   -  

  • dva

    ti si novi tip "gastićke", stari tip se pamti, predugo je trajalo... mislim da je lakše živjeti, raditi, funkcionirati itd. ako razmišlja na ovaj tvoj način.. pozdravčić iz domaje :)))

    avatar

    22.05.2006. (15:11)    -   -   -   -  

  • KAHWA, SLANATZ, KURATZ, PALATZ

    jako zanimljiv post , takav cu i ja za nekih par mjeseci napisati kada budem otišao na fax..bilo u Zagreb ili inozemstvo.

    avatar

    22.05.2006. (15:11)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Razumijem poruku iz ovog posta.U pravu si.Kao i mnogi drugi u svojim komentarima.Doma si tam gdi ti rit zalegne,a krevet je tvoj.I sve oko tebe kaj miriši na tebe.Da te pitam,vidim,iz Zagreba si.Nekog si ostavila u tom gradu.Kad dojdeš u posjetu svojima,kaj veliš kad krećeš tam gdi te tvoji čekaju,gdi si odrasla:Idem doma svojima?Ili...?

    avatar

    22.05.2006. (21:45)    -   -   -   -  

  • almost Poznata

    teško mi je komentirati jer sam čitav život tu gdje jesam i nemam drugi osjećaj za dom....ja sam od onih koji bi se teško odlučili za odlazak u stranu zemlju pa čak i u drugi grad....sad tako razmišljam,ali kad sam bila mlađa da me put odnio drugdje vjerujem da bih otišla,no sad mi je to nezamislivo

    avatar

    22.05.2006. (22:00)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Ratniče, primjetila sam ja već da ti ZAgreb u potpunosti nije baš "legao" i to je skroz O.K. priznati i odvaliti taj dio obaveza koji možda ne možeš negdje drugdje (i mene samu je ta centralizacija smetala) i vratiti se ili otići negdje drugdje gdje se osjećaš bolje.
    I mene to gubljene vremena zbog javnog prijevoza u ZAgrebu zna izluditi i to je jedna od stvari koja ovdje bolje funkcionira, premda je grad veći. Iako je vožnja zagrebačkim ZET-om uvijek neponovljivi sociološki fenomen)))
    Xiola, ja (a vjerujem i drugi blogeri) kada pomislim na tebe, pomislim i na London. To ide zajedno. Jer tamo živiš i koliko sam skužila, vrlo dobro osjećaš puls grada, imaš već svoja mjesta, a ako se dobro sjećam nedavno si se i ponovno "zaljubila" u svoj grad. Mislim da su i korijeni jednako važni, ali u smislu tvog osobnog izgrađivanja na nekom određenemom mjestu. Ili u tvom slučaju, zbog velike količine utjecaja, oni ti i nisu toliko bitni, ili možda tako jasno definirani. Ali i to te određuje kao osobu neopterećenu nekim okvirima i to se vidi i u tvojem duhovitom pisanju.)))
    Kiwiclub, primjer tvog prijatelja je isto jedan pokazatelj nejasnog razdvajanja nekih stvarnosti. Naravno da svatko ima pravo osjećati što hoće ili stvari vidjeti onako kako mu se čini najsretnije. Samo neka razmišljanja imaju očito bolju "prođu", bez obzira koliko bila ukorijenjena u stvarnosti. Tako je i zagrebački gradonačelnik, iako iz HErcegovine, purger (ili se barem tako želi osjećati). Ako ništa drugo, ZAgreb mu je dom i to nitko neće osporavati, dok će meni prigovarati kako mi BEč ne može biti dom...Iako sam vjerojatno barem u kontekstu života u gradu, napravila možda manji skok od gospona Bandića..)))
    Koki, meni takvi ljudi stvarno nisu jasni, jednako kao što mi nisu jasni ni oni koji su nezadovoljni sa svime u Hrvatskoj, a ne čine ništa da stvari promjene, ili se barem maknu na nekoo (za njih) bolje mjesto. JEr najgore je živjeti negdje gdje sei nezadovoljan. Pa čovjek sam odlučuje gdje i kako će živjeti, zar ne?)))
    Trill, vidim da si me shvatila potpuno. Tako i ja vidim stvari. I kada sam ddva i pol mjeseca na moru, uvijek kažem na kraju dana da idemo doma...jer tih dva mjeseca mi je tamo dom. I zapravo mi je kuća na mor više postala drugi dom nego ZAgreb)))

    avatar

    23.05.2006. (10:24)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Pegy, upravo taj princip samozavaravanja o kojem pišeš tipa "još samo koju godinu" mi je nešto potpuno neshvatljivo i opasno za emocionalno zdravlje. JEr vjerujem da čovjek treba biti opušten u tom smislu i uživati u životu tamo gdje je. A znaš što mi je najgore u toj priči? Kada ljudi tako ostave djecu kod baka i djedova u domovini i onda djeca rastu bez njih....a roditelje vide samo za praznike. Poznam nekoliko takve djece i mogu bez imalo zadrške reći da se radi o više-manje nesređenim ili emocionalno zakinutim ljudima koji onda kasnije u životu trebaju puno više rada na sebi da bi to iznivielirali. Što se tiče razlika u odnosu na prelazak iz manjeg mjesta u grad iste države i odlaska u drugu državu...istina je da su stvari tu donekle različite, ali ja sam doživjela da mi je sada s poznavanjem jezika nekada lakše komunicirati s ljudima iz grada na stranom jeziku nego s nekima iz moje vlastite domovine koji žive drukčijim načinom života. Vjerujem ti kada kažeš da ne bi otišla van i zaista poštujem i takve odluke. Bitno je da čovjek sam odabere i da je zadovoljan)))
    Dvojko, vjerujem da je i prije mene bilo takvih vrsta "gastića" koji su se dobro osjećali u "stranoj" zemlji, možda smo u manjini...U svakom slučaju, nisam ni ja imuna na sve gastičke pojave ponašanja. Tako se kada putujem za ZAgreb uvijek opremim svojim najnovijim izdanjima odjeće ...svjesna sam toga i često se ljutim zbog te opterećenosti Hrvata krpicama, mobitelima i sl. ali očito sam i ja u nekim stvarima ona prava "gastička" (ili jednostavno tipična Hrvatica,) ne u smislu pokazivanja novog auta, već želim reprezentativno izgledati....Inače, ima još jako puno podvrsta tuh novijih gastića, ali nisam htjela udaviti, pa samo jedn primjerak da te malo uveselim...NAime, postoji jedan sloj intelktualnih (ili običnih-vulgaris) snobova-gastiča koji svakako moraju u Beču živjeti vrlo blizu centra grada u starim zgradama gdje su uglavnom smješteni i uredi odvjetnika, doktora i sva hoh-krema, pa se valjda i oni onda osjećaju dijelom tog miljea. Premda su ti prostori lijepi i veliki s visokim stropovima i zgodni za vidjeti, totalno su nepraktični, uglavnom puni problema sa izolacijom, sami beton bez zelenih površina (osim obližnjeg parka), ali cijena nije bitna...jer to je centar i stara jezgra i tako si dijelom neki liječe komplekse ili stvaraju svoju vrstu malo prenaglašene "integracije pod svaku cijenu".)))

    avatar

    23.05.2006. (10:49)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Sulyaga, drago mi je da ti je zanimljiv psti, vidim da se i ti spremaš možda u inozemstvo na studij. Iskreno, moram priznati da bi mi Japan bio predaleko (u svakom pogledu) i da je baš BEč iz više razloga bio naš odabir. Ja to zovem "tako blizu, a tako daleko" varijantom. Jer smo u Zagrebu za četiri sata, a opet živimo po nekim stvarima u drugom svijetu.
    U svakom slučaju, vjdrujem da je bolje ići na takva daleka mejsta dok si još mlad i bez obiteljskih obaveza i žeim ti puno sreće i dobar provod, gdje god da odeš)))
    Magična Noć, sva familija i dio prijatelja mi je u Zagrebu. Onu analogiju sa ljudima iz domaje koji odu u drugo mjesto, možeš primjeniti i na meni. JEdnako kao što moja prijateljica rođena u Daruvaru, a živi u Zagrebu kaže kada ide svojima u Daruvar rječima: "Idemo u Daruvar", tako i ja uvijek prije puta za Zagreb kažem da idemo u Zagreb...NE kažem da idem doma, jer mi je dom sada ovdje. Ili kažem ovdje Esterajherima da idem posjetiti svoj rodni grad ili zavičaj...)))
    almost Poznata, vjerujem da veliku ulogu u tome imaju stavovi. Tako mi je ponekda čudno kada mi ljudi pričaju kako oni nikada ne bi mogli živjeti negdje drugdje, bez da su to ikada i probali. Mislim da se tu više radi o njihovim afinitetima, nego o stvasnoj ne-prilagodbi. A s gosinama, sigurno da to postaje sve teže)))
    HVALA VAM SVIMA NA ZAISTA ODLIČNIM KOMENTARIMA I RAZUMJEVANJU PROČITANOG POSTA. JER JA SVOJ BLOG IPAK MOGU ZAMISLITI SAMO NA HRVATSKOM DOPISUJUĆI SE SA SVOJIM ZEMLJACIMA, BEZ OBZIRA GDJE MI BIO DOM.

    avatar

    23.05.2006. (11:02)    -   -   -   -  

  • frkachu

    ja sam naturalizirani purger, i svi me vole, svima sam duhovit, svi čekaju na red da me upoznaju...

    avatar

    23.05.2006. (16:46)    -   -   -   -  

  • jja

    Krasan tekst, bas me pogadja u zicu ovih dana...ali vidis i ja kazem, idem doma za Hrvatsku a i sad kad se vracam za Njemacku opet kazem idem kuci. Bogati smo mi u srcu, mi sa dva doma. Da, dom je tamo gdje zivim ali dom je i tamo gdje sam provela 90% svoga zivota (ovo nije statististicki izracunato, ne ide mi matematika niti mi je ikad isla) dom je je tamo gdje je mama, gdje je ekipa iz skole...ne znam kako bi drugacije nazvala to mjesto? Iskreno, moze neki prijedlog :-) No vjerujem da mozemo voljeti vise osoba istovremeno, svaku na svoj nacin tako mozemo i voljeti ta oba svoja doma, svaki na svoj nacin. Zanimljive su mi tvoje definicije gastica no ne spadam ni u jednu od njih. Da, i meni mnogi govore vani ces uvijek biti stranac, ali ja se tako osjecam sve manje i manje i neke stvari, neke pedantne, da ne kazem sitnicave crte karaktera pa i tocnost, disciplinu sve to vise odgovara Njemackoj nego zemlji iz koje zapravo dolazim ;-) Dapace nasla sam svoje mjesto pod suncem, jest da je trajalo ali sve mi se cini da mi u Hrvatskoj ne bi islo brze...pozdrav

    avatar

    23.05.2006. (17:54)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    Mono ovo je za mene preteška tema,i nebih se želio kompromitirati,jer nisam to nikada doživio.Mislim to da živim negdje drugdje.Sječam se samo jednog filma,mislim da je glumio Gregurević,gdje se jedan Gastarbeiter nije mogao naći nigdje.U Njemačkoj je bio stranac,a kad bi dolazio doma,nije bio prihvačen,jer su mislili suseljani da je bio bahat.Kao ima novaca pa misli da može kaj hoče...Zato što ne komentiram,već samo glasno razmišljam,neću više,već ću te samo pozdraviti...ajdBok...

    avatar

    23.05.2006. (19:02)    -   -   -   -  

  • Irida

    ....................ja sam k'o biljka, gdje me posadiš tu rastem, lako i i brzo se adaptiram...........zapravo vjerujem u onu; dom ti je tamo gdje ti je srce..........irida

    avatar

    23.05.2006. (19:14)    -   -   -   -  

  • Optionmaster

    Da si odselila u Kanadu ili USA prije toliko godina da ti se uskoro udaje ili zeni dijete koje ti se tamo rodilo, a da NIKADA nisi bila nazad niti u posjeti, bilo bi ti vrlo jednostavno odgovoriti na tu nedoumicu (gdje je dom), ha ha!

    avatar

    23.05.2006. (22:15)    -   -   -   -  

  • dva

    ja kad pomislim na Beč, pomislim na jednu Monoperj Anku, Djevojčicu i Savršenog :)) reci, jer teško biti Hrvat u Beču nakon jučerašnje pobjede???

    avatar

    24.05.2006. (08:45)    -   -   -   -  

  • Hajdučica.blog

    i izgubiše Austrijanci - uvjerljivo :-D // pozdrave šaljemo!

    avatar

    24.05.2006. (09:57)    -   -   -   -  

  • barba

    ubi bene, ubi patria.

    avatar

    24.05.2006. (12:59)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Frkachu, uopće ne sumnjam u to...)))
    Jja, naravno da volim oba mjesta..i ono gdje živim i ono gdje sam rođena, i naravno da su osjećaji različiti...Ja sam se više osvrnula na činjenicu da je dom tamo gdje čovjek živi (jedan dio života ili čitav život) i da se stvari nazovu svojim imenom...S čime ja osobno nemam problema, ali neki ljudi oko mene imaju. I ja se prije osjećam kao kod kuće u okruženju gdje funkcioniraju stvari na višem nivou. Drago mi je da si i ti pronašla svoje mjesto pod Suncem i na žalost moram se složiti da ti u Hrvatskoj to vejorajatno ne bi išlo brže...I ovo je jedna konstatacija, a ne emocionalno obojena želja...JEr naravno da želim da i u domaji budu neke stvari na višem stupnju, ali poznavajući mentalitet većine ljudi, bojim se da to neće baš ići, ili vrlo sporo...I to je ono što me u čitavoj priči uvijek rastuži.)))
    Franc, razumijem te. Istina je da čovjek neke stvari možda ne razumije ako ih nije doživio, ali ja nemam ništa protiv komentiranja ako se čovjek pokuša staviti u neku poziciju ili barem pokuša sagledati stvari uz više uglova. Mislim da je problem nerazumjevanja među ljudima baš u skučenosti vlstitih stavova ili nemogućnosti da ljudi jednostavno priznaju kako o nekoj stvari ne znaju što bi mislili ili rekli, kao što ti činiš. I to cijenim.
    A što se tiče gastiča i njihove neprilagođenosti i u novom i u starom kraju...to je baš ono što se događa kada je čovjek sam, a onda i okolina skučena u svoje male svjetove i teško prihvaća promjenu, prilagodbu, adaptaciju, pa se često rode situacije izgubljenosti i snobizma s jedne strane i odbojnosti i neprihvaćanaj s druge...ajd bok i tebi))

    avatar

    24.05.2006. (16:26)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Irida, podsjetila si ma ne Isabel Allende i knjigu "Moja izmišljena zemlja" gdje ona sa svojm dugim stažom života u dijaspori, radi sličnu usporedbu sa biljkom...koja nosi korijenje sa sobom i raste i u nekoj drugoj zemlji gdje ju presadiš...To je opet ona, iako na drugom tlu, možda obogaćena, kako kaže jja u svom komentaru)))
    Optionmaster, meni je i sada jednostavno, ali vidim da niej uvijek ljudima oko mene. A i tvoj primjer je naravno drastičniji, jer u tom slulčaju više i ne postoji neka direktna ili konkretna povezanost sa korijenima)))
    Dvojko, nešto slično sam i ja napisala za xiolu i London. A što se tiče tekme, stvarno su jadni Esterajheri, ali već imaju fantastično dobru tradiciju prihvaćanja poraza i riječi poput...strpljena, još rada i sl. im ne silaze sa usana....JEdno im se mora priznati...već su i naučili gubiti i čestitati protivnicima. U nogometu, barem, sa skijanjem je druga priča...)))
    Hajdučice, pa di si ti ženo? Vidim, u Austriji....ajde napiši koju da pojašač naš kružok)))
    Barba, dalo bi se i o toj latinskoj...ali tako nekako)))

    avatar

    24.05.2006. (16:43)    -   -   -   -  

  • jja

    Mono- ja sam si bas zeljela da me savjetujes oko pojma, je ovo u Njemackoj zovem domom ali kad idem za Hrvatsku kazem idem doma...ne znam mozda sam ja prekratko vani...ali recimo sljedeca situacija: ti si na odmoru u Hrvatskoj, negdje si u gradu, gledas na sat, vidis kasno je...i kazes, joj gle koliko je vec, moram doma, kuci itd....i na sto pri tom mislis? Na Bec ili na mjesto u hrvatskoj gdje ides te veceri spavati? Jel kuzis sad sto me zanima...nadam se da sam uspjela malo bolje pojasniti
    Inace, i ja sam za to da se stvari nazivaju svojim imenom. No u ovom konkretnom slucaju nisam sigurna koje bi to ime bilo...

    avatar

    25.05.2006. (14:26)    -   -   -   -  

  • plokmin

    Jura još to pjeva, bio sam na koncertu prije nekoliko mjeseci :-))Vidiš, ti si otišla iz Zagreba a ja sam došao u tvoj rodni grad. I meni nije bilo lako, jer život me ovdje donio. Uvijek kad uhvatim vremena vratim se kući i uvijek kažem "idem doma". Zašto, a ovdje provedem 300 dana u godini? Mene veže sentiment onda mnogo jači od tvojeg?? Ispada da sam ja gastić po tome jer ovdje samo spavam i radim. Ne može se mjeriti odlazak u drugi grad unutra države sa odlaskom van nje same jer mi smo mali i praktički gdje god kreneš brzo stižeš na željenu destinaciju, tako da onda cijelu državu mogu nazvati domom. Prošao sam više manje sve naše gradove i u svakom od njih sam se zadržao neko vrijeme. Možda je to razlog što mjesto rođenja još zovem domom. Zašto onda lutam okolo? Ne znam. Napisamo sam post "Moj dom je dolje u predgrađu" pa ako želiš pogledaj ga što ja o tome mislim. Moja majka mi zna reći da ti je dom tamo gdje ti je četkica za zube.:-)). Gastić će se jednog dana vratiti, a ti nisi gastić kažeš. To znaći da ćeš svoju starost provesti u Beču?

    avatar

    26.05.2006. (07:52)    -   -   -   -  

učitavam...