Ja jako volim slavonske svatove. Ja sam svirajući od moje šesnaeste godine znao reći, da su slavonski svatovi slobodna teritorija. Ozbiljno. U svatovima se smije pjevati što tko hoće (i one najlajavije pjemse) i nitko se ne uzrujava, smije se i jelte malo i švalerati tko to zna dobro zamaskirati i puno toga. A o piću da i ne govorimo. U moje smo vrijeme svatove svirali tri dana. Počeli bi u petak predveče pa do negdje dva, a u subotu smo već morali bit kod mladoženje najkasnije u 8, jer smo morali ići po kuma, ali pječice. Nama sviračima je bilo najbolje kod kuma. Tu smo na miru mogli jesti a obvezno je bilo kulina i šunke. To nam je toga dana skoro bio jedini obrok.Kad smo dopratili kuma mladoženjinoj kući naravno jelo se, e onda, naravno opet pješice k mladoj, gdje je bio ručak. Od mlade na vjenčanje pa otud opet k mladoženji i udri neki puta do zore (to je valda da se vidimo ko tvoj pašo). I onda oko podne još jednom pa do mraka. Meni je najbolje bilo kad bi poslije svatova navratili u birtiju na piće. Al kad tri dana piješ, a mora se jer inače taj napor nebi mogli izdržati (nije onda bilo pojačala i mikrofona, nego nasuvo!), onda se ni nemoš napit. Onda smo u britiji svirali nama, za našu dušu. Ah, mogao bih do sutra. Lijepo je to bilo vrijeme. Sada se samo mogu sjećati i, kako se to kod naš kaže, smagivat. I kako onda u svatovima da ne smršaviš? Mislim na svirače. I sam kažeš da su pauze male, zabole noge stajajući, prsti svirajući a grlo nesmije, znamo se mi paziti. Ja ti, bajo moj novogradiški, želim još puno tako lipi svatova! Puno te pozdravljam!!!!!
23.05.2006. (15:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
Ja jako volim slavonske svatove. Ja sam svirajući od moje šesnaeste godine znao reći, da su slavonski svatovi slobodna teritorija. Ozbiljno. U svatovima se smije pjevati što tko hoće (i one najlajavije pjemse) i nitko se ne uzrujava, smije se i jelte malo i švalerati tko to zna dobro zamaskirati i puno toga. A o piću da i ne govorimo. U moje smo vrijeme svatove svirali tri dana. Počeli bi u petak predveče pa do negdje dva, a u subotu smo već morali bit kod mladoženje najkasnije u 8, jer smo morali ići po kuma, ali pječice. Nama sviračima je bilo najbolje kod kuma. Tu smo na miru mogli jesti a obvezno je bilo kulina i šunke. To nam je toga dana skoro bio jedini obrok.Kad smo dopratili kuma mladoženjinoj kući naravno jelo se, e onda, naravno opet pješice k mladoj, gdje je bio ručak. Od mlade na vjenčanje pa otud opet k mladoženji i udri neki puta do zore (to je valda da se vidimo ko tvoj pašo). I onda oko podne još jednom pa do mraka. Meni je najbolje bilo kad bi poslije svatova navratili u birtiju na piće. Al kad tri dana piješ, a mora se jer inače taj napor nebi mogli izdržati (nije onda bilo pojačala i mikrofona, nego nasuvo!), onda se ni nemoš napit. Onda smo u britiji svirali nama, za našu dušu. Ah, mogao bih do sutra. Lijepo je to bilo vrijeme. Sada se samo mogu sjećati i, kako se to kod naš kaže, smagivat. I kako onda u svatovima da ne smršaviš? Mislim na svirače. I sam kažeš da su pauze male, zabole noge stajajući, prsti svirajući a grlo nesmije, znamo se mi paziti. Ja ti, bajo moj novogradiški, želim još puno tako lipi svatova! Puno te pozdravljam!!!!!
23.05.2006. (15:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...