Komentari

serafina.blog.hr

Dodaj komentar (36)

Marketing

  • ( Angel of Darkness )

    yes,jednom i ja da ti prva ostavim komentar...yes,yes
    šta da ti kažem,ma bolje ti je ne vidjeti mene ljutu-dečko me se jednom tako prepao da je hodao uz mene ali sa razmakom od 2 m,jer ga bilo strah da ga nečim ne sastavim
    svi mi znamo izgubiti kontrolu-netko tada reagira kao ti a netko se povuče u sebe...
    ma gdje nalaziš takve priče-savršene su...prekrasna je!
    meni je drago zbog toga što si na cool listi jer to i zaslužuješ(super pišeš i tu se svi slažemo),a što te briga ako se nekome ne svidi...

    avatar

    19.05.2006. (21:43)    -   -   -   -  

  • trill

    Stekla sam dojam, možda grešim, da te pomalo brine to što znaš često vikati i kako će to jednog dana biti s tvojom djecom. Tu sam doma :) Inače, nisam ni malo smirena osoba, neki kažu da sam čak i hiperaktivna, strpljenja baš i nemam, niti vremena. Ali, kad god su moja djeca u pitanju napravi se kao neki klik. Ništa šta radim nije toliko važno kao oni, strpljenja imam beskrajno, volje za poslušati isto. Moji roditelji nisu bili takvi, kao ni tvoja majka, možda je baš zato kod mene drugačije. Ponekad je dobro zavikati, ali ako se baš mora, neka to bude na drvo. Ne na djecu :)

    avatar

    19.05.2006. (21:46)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Dobra ti večer. Nije dobro vikati, pogotovo ne na djecu. Prvi put ih možda uplaši dreka, poslije toga oguglaju. Dok nisam imala Potočnice, ljutnju sam izražavala izuzetno tihim glasom i govorom kroz zube. Nećakinje kažu da je bilo zastrašujuće... Obzirom da je u našoj kući obično kakofonija glasova, jer svi istovremeno pričamo, pitamo i odgovaramo, moj tihi glas ne bi uopće došao do izražaja. Zato normalnim glasom razgovaram no režem riječima. U životu sam možda dvaput prasnula, ali to je bilo stvarno za pamćenje. Imam visoki prag tolerancije. E sad, jel´ to dobro ili nije... Neki kažu da je praskanje, puštanje oduška u ljutnji i bijesu daleko bolje od gutanja i suzdržavanja... U svakom slučaju, ne bih ti se voljela naći na udaru. U emisiji se kontroliraš? ;)) O svijesti i podsvijesti do treće godine ne bih komentirala, začudila me i prije ta tvrdnja, ne vjerujem nešto u nju.

    avatar

    19.05.2006. (21:47)    -   -   -   -  

  • yosie

    e, a ja se upravo izderala na sestru,... ;)) lijepa priča, ko obično ;))

    avatar

    19.05.2006. (22:30)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Večernji pozdrav!
    Nisam se nadala tako kasno javljati jer bi mi bilo pametnije spavati, ali… Nešto se sve oduljilo večeras, a ja mislila samo pogledati kako stoji tvoja stranica pa vidjeh – novi post. I pročitah. I da se ne bi dogodilo da se ne stignem sutra javiti, činim to danas.
    O deranju… Ahh… Ne stojim dobro na tu temu iako mi kažu da znam biti tiha. Ali, ja znam da znam biti i strahovito glasna. Ali, nedavno sam to pred nekim verbalizirala u smislu: jako vičem… I bilo me sram kad sam to izgovarala iako se druga strana smijala i niti jednom riječju mi nije rekla: nisi u pravu! Ma, znala sam da nisam u pravu čim sam vidjela taj osmijeh. Valjda se nešto iščitavala s lica… I otada se trudim. Maksimalno. Jučer sam se uhvatila da sam opet jako povisila glas i stavila volumen na prilično veliki +. Ne baš na najveći, ali opet je malo izmaklo kontroli. Pa sam danas malo opet pazila.
    A kad se ljutim…. Nijanse ljutnje. Kad sam jako povrijeđena čak i ne govorim. Kad me povrijedi netko ne previše blizak, onda sam glasnija… Ali, mislim da je dobro stvar odverbalizirati ali tek kad se čovjek smiri jer se u suprotnom izreknu riječi zbog kojih ti je poslije žao.
    A podsvijest i svijest? Hm, da, mislim da to ostaje… I često reagiramo onako kako su nam to namrli. Dobro je kad to uvidimo pa pokušamo drugačije. Ja znam neke reakcije koje sam uočila kod sebe, a tipične su za moje roditelje.. Znam, stoji da su radili najbolje, a sad je na meni raditi najbolje….
    Ugodan vikend!! Čujemo se :))))
    Sutra je subota i veselim joj se… :)

    avatar

    19.05.2006. (23:07)    -   -   -   -  

  • toma juda

    Stvar je u tome da ti kada se dereš na nekoga usmjeravaš svoju bio energiju na bioenergiju drugoga i oduzimaš mu je, odnosno crpiš ga. Čini to trideset dana i taj čovjek će klonuti. to je kao da auto ostane bez benzina. Pozdrav....

    avatar

    19.05.2006. (23:26)    -   -   -   -  

  • zgbaba-bez šminke

    evo, nisam te prepisala, tek sad sam došla, al i ja upravo pisala o traumama i posljedicama iz djetinjstva. Mene je mama kažnjavala šutnjom. I tatu. Odvratno nešto! Zato ja urlam! Ako imaš kakvo stablo viška za srušit, rušim ga garant!

    avatar

    20.05.2006. (09:24)    -   -   -   -  

  • serafina

    @Angel-iz knjiga, skoro sve lijepe priče pročitala sam u knjigama koje mi je otac poklonio:)
    @Trill-ma ponekad me strah mene same!@pjesmo moja-pa nisam stalno takva da bi vikala,a u emisiji ponekad glumuim,čuj nemre čovik bit svaki dan onako dobre volje.@yosie-uči od mene i ne viči, poslje če ti biti žao.@triptih-ti sve znaš:) @tomo juda-potpuno si upravu, o tome pišem.@zgbaba-ni ovo drugo nije riješenje,ali meni se ipak čini kao bolji izbor. Sigurno je, znaš kako glasno i uvjerljivo ja znam vikati, ista sam majka:(

    avatar

    20.05.2006. (12:49)    -   -   -   -  

  • teuta

    Mudrice, jako si to lijepo napisala. Užitak te je čitati. Gle, to je sasvim sigurno da sam odgoj veoma utjeće na budućnost svakog čovjeka. A samo vikanje, koliko god zna biti negativno, ujedno zna biti pozitivno u tim slučajevima ako čovjek previše toga bolnog nosi u sebi. Tada je dobro se izvikati, barem. Dakle, samim vikanjem, usmjeravaš i upućuješ ili negativnu energiju prema nečemu ili nekome, a ujedno s tim vikanjem oslobašaš tu negativnu energiju iz sebe, iz svoje podsvijesti. Vrlo interesantno, draga...A u vezi mog posta, dakako da se slažem s tobom jer i ja mislim da neki preozbljni pristup svemu tome može biti samo negativan. Dakle, puno smijeha i seksa!! Znaš da je to moje moto. Topli pozdrav, srećo...cmokkkk.

    avatar

    20.05.2006. (14:53)    -   -   -   -  

  • sed

    Ne znam jesi žena ili djevojka. To bi možda bilo važno. No, potpuno je jasno da osvijestiti problem znači biti na pola puta do potpunog rješenja. Vidjeti i priznati svoju pogrešku je skok od sedam milja! Kad te uhvati "Huja" broji u sebi od deset prema jedan žmiri i diši duboko. Pomaže!
    Osim toga Jednom od frekvencija zvuka se RAZBIJA KAMENAC U BUBREZIMA! Moćno, zar ne?
    I još.....odgovor na tvoj komentar u mom blogu: ja ne nazdravljam s pićem, nego s ljudima!

    avatar

    20.05.2006. (16:57)    -   -   -   -  

  • munjena dalmatinka

    sad san skužila da ti jučer nis uspila ostaviti komentar jer me je server izbacija iz nekog razloga...i sad neman blage što san napisala hi hi...ma ja mislin da smo i mi ionako slika i prilika naših roditeljov u većini stvari--pa tako, ako su na nas vikali i namin će instinktivno doći da viknemo na našu dicu (kod mene-buduću hi hi)...ali to definitvno ubija naš duh...ja osobno ne volin viku iako iman običaj glasno pričati, ali ne da se deren nego me jednostavno priroda obdarila takvin glason =)) ali viku nikad nisan podnosila jer bi mi automatski suze na oči išle, ali bi se ugrizla za jezik i trpila..srića Bog, moji na me nisu puno vikali, stvarno ritko kad..a stin se stvaaarno slabo postiže, samo moreš ubit čovika u pojam (ako ti je to bija cilj)

    avatar

    20.05.2006. (20:15)    -   -   -   -  

  • nepušačica

    šta bi bilo da te mama tukla? bi li i ti tukla okolo? ma šalim se. i razumijem te. i nadam se da su moji starci bili normalni tih par godina kojih se ne sjećam. inače nisu bili. toga se sjećam :))))))))

    avatar

    21.05.2006. (01:37)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    tad ne viči, grli ljubi, oprosti i prije te netko natjera na bijes ;))

    avatar

    21.05.2006. (12:09)    -   -   -   -  

  • @pple

    Znaš za mene kažu da sam uvijek nasmijana i kako to mogu. Dok su se drugi na poslu stalno nešto žalili, ja nisam jer mislim da mi žaljenje i opterećivanje ljudi oko sebe neće pomoći. Ali da me zna uhvatiti žuta minuta, zna...Ja onda navijem neku glazbu pogodnu za ples, navijem do daske i plešem gledajući se u staklo na namještaju i uz put naravno, pjevam iz svega glasa.
    Možda ne treba za svaku sitnicu galamiti, ali bolje je iz sebe istresti višak koji se nakupio nego držati u sebi. Kada ti dođe da vikneš, slobodno vikni na mene.

    avatar

    21.05.2006. (14:34)    -   -   -   -  

  • u ime...

    predivna i iskrena samoprocjena...temelj tebe kao dobre mame. sigurno!!! neke svoje osobine ne možeš ni promijeniti ako ih prije ne osvijestiš. a ti si ih osvijestila. deranje svakako nije baš ugodno za slušatelja...ali vjeruj mi... nije ni svo zlo u njemu. nakon ispada iz samokontrole uvijek postoji mogućnost ispričavanja...mami, prijatelju, djeci....svejedno. nemoramo biti savršeni, hvala dragom Bogu! veliki ti pozdrav šaljem

    avatar

    21.05.2006. (18:39)    -   -   -   -  

  • indian woman

    volim ove tvoje pričice koje ubaciš u post.... a što se tiče vikanja, dobro si me sjetila, zadnjih godina malo vičem... a u životu sam najviše vikala kad sam bila nezadovoljna i bez mira u sebi... i ne volim viku, iako nekad može biti produktivna kad se stvari nakupe... kad ti dođe da se istreseš, odeš na neku liticu ili stijenu i vičeš li vičeš... :-)))).... a, dobra tije pouka roditeljima... djeca upijaju kao spužvice... imaju ona i svijest, ne samo podsvjest, ali podsvjest je u to rano vrijeme aktivnija nego možda kasnije...

    avatar

    21.05.2006. (19:18)    -   -   -   -  

  • svjetioničarka

    slučaj iz djetinjstva je isti kao i kod mene - isto vrlo autoritativna majka i isti slučaj sa vikanjem (dobro, možda u malo manjem omjeru nego što je kod tebe slučaj) - posljedica: danas kad bi neko vikao na mene u potpunosti se zamrznem, a u vratu me toliko počne gušiti da moram nekamo otići, moliti boga da počnem plakati jer ću se ugušiti... Ali kod mene je to sve dovelo do situacije da tu "metodu" vikanja ne koristim, tj. klonim je se kao vrag od tamjana...

    avatar

    21.05.2006. (20:30)    -   -   -   -  

  • zrno gorušice

    dobro je što si svjesna svog problema...to je već korak k rješenju...

    avatar

    21.05.2006. (23:03)    -   -   -   -  

  • silmarien

    vidiš ja san mama i dođe mi tisuću puta u jednome danu da vrištin , da vrištin ko luda..ali pronašla san idealnu tehniku..a to van je: par dana nakupljan u sebi sve ono negativno, i šutin , a onda oden na košarkašku utakmicu , stanen u prvi red i deren se ko luda na suce i protivničke igrače..i niko me krivo ne gleda nego ljudi oko mene još i odobravaju moju dreku i kažu da san vatrena navijačica i da san legenda a u biti ne znaju da je to moja terapija..kako kartu za utakmice dobijen mukte moja terapija je totalno besplatna, izbacin sve negativno iz sebe i bez obzira na rezultat oden kući smirena..mada naravno uvik volin da moj klub dobije a košarku i pratin od malih nogu..spojila san ugodno s korisnin i meni SUPER!!!!

    avatar

    22.05.2006. (12:05)    -   -   -   -  

  • zgbaba-bez šminke

    onda bi zajedno mogle u drvosjeće! ;))

    avatar

    22.05.2006. (13:23)    -   -   -   -  

  • Gali

    Znala sam ja da ti nisi mirna dušica. Pozdraf

    avatar

    22.05.2006. (14:04)    -   -   -   -  

  • lady Arwen

    Uh, ja rijetko vičem. Ne volim to jer znam da je feeling užasan. Kad netko na tebe viče osjećaš se inferiornijim. Zato se radije okrenem i odem ispuhati negdje drugdje. Ili pak nabacim sarkastičnu promjedbu. Imaš pravo, kad na nekog vičeš ubijaš mu dušu.

    avatar

    22.05.2006. (16:24)    -   -   -   -  

  • ex nexu

    ma daj serafinče, pa drvo ti nema duha! I to iz jednostavnog razloga što bi onda bilo previše duhova i samim time kuće duhova ne bi bile dostatne količini istih! kapiš? dakle, teorija otočana pada u vodu! ;) ma ja bi ti zatvorio usta selotepom ili nekom drugom ljepljivom trakom pa ti faco vrišti ak možeš!hehe pozdrav

    avatar

    23.05.2006. (09:55)    -   -   -   -  

  • Črčkarije...

    gibo nije samo zapeo za oko vec i za uho :) a ona pjesma Kad sam nasamo s njom mi je jedna od najljepsih s novog albuma, iako su i druge predivne.
    slazem se da djetinjstvo ima velike posljedice na nas.. ali mislim da to ljudi pocnu sami na sebi primjecivati tek nakon 18 godine, tako nesto. evo ja sada polako uvidam neke stvari kod sebe koje prije nisam uvidala. i nekako mi se cini da sto sam starija da to vise primjecujem... veliki pozdrav

    avatar

    23.05.2006. (12:13)    -   -   -   -  

  • P A N T E R A

    draga moja, čitam tu i upijam svaku mudrosti koji si istresla u riječima. i vjerojatno je istina da se vikom ubija duh, ali ti si u pravilu smirena i dobra osoba i naravno da dođeš u period kada je vrištanje jedini način da isprazniš iz sebe svu negativnu energiju koja se nakupila u tebi. meni je sasvim razumljivo da netko reagira tako, a netko drugi na neki drugačiji način. zašto bi svi bili isti? kada bi bili svijet više ne bi bio tako šareno mjesto... ljubim te draga i viči koliko želiš...jer znam da ćeš se nakon toga dobro nasmijati i to je ono što je važno. to se broji :)

    avatar

    23.05.2006. (12:47)    -   -   -   -  

učitavam...