A on nije moj favorit - zapravo imam sramotne predrasude prema francuskim filosofima. :( Tako da o Sartreu nemam pojma. Ali zna Blueville, ako je uspiješ nagovoriti da se vrati u filosofske vode kad onako dobro plovi literarnim... Uostalom, ne mora to biti strogo razdvojeno, literatura i filosofija. Imaš nešto kod Aleksandra na Skandalon klubu, vidi link lijevo, pri dnu.
18.05.2006. (14:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alek
Mozes pogledati na ovim adresama: http://filozofija.differentia.co.yu/sartr-humanizam.htm (odeljak iz Egzistencijalizam je humanizam), kao i na adresi: http://filozofija.differentia.co.yu/sartr-razgovor.htm (razgovori o literaturi i angazmanu) Davore, svaka cast ovolikim tekstovima. Moram cesce navracati. (Aleksandar)
22.05.2006. (10:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo nekoliko objašnjenja za lakše čitanje... Kod sofista je osobito naglašena suprotnost nomos naspram fysis, dakle pitanje: je li nešto po ljudskom zakonu/konvenciji, ili je tako po naravi, prirodno? To razlikovanje onoga ''po prirodi'' i onoga ''po konvenciji'' odgovara razlici koja je određujuća za filosofiju još od Parmenida, između istinitog znanja i pukog suviše ljudskog mnijenja. Sofisti odbacuju to razlikovanje time što sve proglašavaju mnijenjem, tako da istine (grčko aletheia, istina doslovno prevedeno znači ne-skrivenost, raz-skrivenost, ne-zaboravljenost) niti nema - odnosno sve je podjednako (ne)istinito. Time stječu moć - jer ako je sve podjednako neistinito onda njihova govornička vještina (koja je glavna odlika sofista) odlučuje, i biva prihvaćeno ono mnijenje koje oni zastupaju, bez obzira ne njegovu istinitost. Očigledno, npr. današnji odvjetnik ili političar populist je u tom smislu pravi primjer sofista - presudna je govornička vještina, ne na čijoj je strani istina. Sokrat u takvoj situaciji mora razviti vještinu raz-govora tako da može parirati sofistima. Stoga često nalikuje sofistu. Ali ostaje presudna razlika: Sokrat je usmjeren ka istini, sofist nadvladavanju prostivnika u razgovoru.
01.06.2006. (15:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hrabren
ništa nema o Sartreu i egzistencijalizmu, ajd malo o tome, obožavam ga
18.05.2006. (10:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
A on nije moj favorit - zapravo imam sramotne predrasude prema francuskim filosofima. :( Tako da o Sartreu nemam pojma. Ali zna Blueville, ako je uspiješ nagovoriti da se vrati u filosofske vode kad onako dobro plovi literarnim... Uostalom, ne mora to biti strogo razdvojeno, literatura i filosofija. Imaš nešto kod Aleksandra na Skandalon klubu, vidi link lijevo, pri dnu.
18.05.2006. (14:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alek
Mozes pogledati na ovim adresama: http://filozofija.differentia.co.yu/sartr-humanizam.htm (odeljak iz Egzistencijalizam je humanizam), kao i na adresi: http://filozofija.differentia.co.yu/sartr-razgovor.htm (razgovori o literaturi i angazmanu)
Davore, svaka cast ovolikim tekstovima. Moram cesce navracati. (Aleksandar)
22.05.2006. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Evo nekoliko objašnjenja za lakše čitanje... Kod sofista je osobito naglašena suprotnost nomos naspram fysis, dakle pitanje: je li nešto po ljudskom zakonu/konvenciji, ili je tako po naravi, prirodno? To razlikovanje onoga ''po prirodi'' i onoga ''po konvenciji'' odgovara razlici koja je određujuća za filosofiju još od Parmenida, između istinitog znanja i pukog suviše ljudskog mnijenja. Sofisti odbacuju to razlikovanje time što sve proglašavaju mnijenjem, tako da istine (grčko aletheia, istina doslovno prevedeno znači ne-skrivenost, raz-skrivenost, ne-zaboravljenost) niti nema - odnosno sve je podjednako (ne)istinito. Time stječu moć - jer ako je sve podjednako neistinito onda njihova govornička vještina (koja je glavna odlika sofista) odlučuje, i biva prihvaćeno ono mnijenje koje oni zastupaju, bez obzira ne njegovu istinitost. Očigledno, npr. današnji odvjetnik ili političar populist je u tom smislu pravi primjer sofista - presudna je govornička vještina, ne na čijoj je strani istina. Sokrat u takvoj situaciji mora razviti vještinu raz-govora tako da može parirati sofistima. Stoga često nalikuje sofistu. Ali ostaje presudna razlika: Sokrat je usmjeren ka istini, sofist nadvladavanju prostivnika u razgovoru.
01.06.2006. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...