vidis da nije bilo tako tragicno to okupljanje...:) citajuci ove tvoje postove u kojim se ispreplicu memoari na bivsu vezu...pitam se koliko osobi treba da preboli?i prebolili uopće ikad ovakvu traumu? nekako mi se cini da ti jos uvijek tapkas na mjestu ziveci od uspomena...mozda ne bi trebao gledati svjetla grada u noci nego svjetlost novog jutra...i pustiti staru prtljagu proslosti tamo gdje joj je i mjesto....
14.05.2006. (10:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja sam inace vise za manje zabave ak mi je stalo do tih ljudi, da mozemo pricati, da mozemo slusati kaj je koji put bitnije.. al mi isto tak dodje da se utopim u masi ljudi kad hocu biti anonimna, da me nitko ne zna.. i ona zatvorim oci i plesem.. ali mi jako brzo dosadi, guzva i dim i alkohol.. ni ne znam kad sam zadnji put bila vani i plesala.. hmm.. al ok.. nije bitno.. a kaj se tice nase obljetnice mature, za hmm 3 godine.. iskreno, mislim da necu ni doci.. ili ak i dodjem, otici cu nakon pola sata maximalno, kad se uvjerim da su ljudi ostali isti ko i u srednjoj.. ne mogu biti blizu njih a da mi ljutnja ne pocne teci zilama.. ne govorim da su oni krivi, ali jednostavno, nakon kaj sam upoznala ljude na faxu koji su me prihvatili takvu kakva jesam, koji me vole zbog toga sto jesam, kad sam vidjela kako je to kad te ljudi prihvate.. nakon toga, jedino sto osjecam prema ljudima iz srednje je prezir.. opet, ne velim da su oni krivi, ja nisam osoba koja se uklapala, koju je lako prihvatiti, upoznati.. ali kad te ljude vise nikad u zivotu ne bih vidjela, ne bih zalila ni sekunde.. i na faxu mi nedaju pricati o srednjoj jer znaju kaj je bilo, jer znaju kak reagiram na to, pokusavaju me ograditi od tih uspomena.. a za slomljeno srce.. nisam sigurna da ikad zacijeli do kraja.. barem oziljak ostane.. i uvijek ostaju sjecanja.. mozda ne vise onako divljacki bolna kao u pocetku, ali definitivno sjetna.. i mislim da to nikad ne prolazi.. bar ne ljudima kakvi smo mi.. naucimo zivjeti s tim da mozemo voljeti nekog drugog, iskreno voljeti, ali da nam je stalo i do onih prije.. ne znam, mozda se neki ljudi jednostavno radjaju sa sposobnoscu da u sebi zadrze puno vise ljubavi nego drugi.. koliko god boljelo.. hug :)
14.05.2006. (12:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, slažem se s Violaine, ali i sama znam da je preko nekih stvari jako jako teško prijeći. podsjećaš me na jednu osobu, on je prezirao društva u kojima je blo više od 5 osoba.. i to su morale biti osobe s kojima se razumio, naravno.... onda je nekako lakše disati.. .. .. možda jednog dana i tebi bude lakše disati.... ... .... blah. samoća je pogubna, znam i sama.. ja sam od nje poludjela prije par godina. i kad sam shvatila da ne mora biti tako..bilo je lakše... ali eto, sad mi je još gore... i tak... hugić prodiću
14.05.2006. (14:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Violaine
vidis da nije bilo tako tragicno to okupljanje...:) citajuci ove tvoje postove u kojim se ispreplicu memoari na bivsu vezu...pitam se koliko osobi treba da preboli?i prebolili uopće ikad ovakvu traumu? nekako mi se cini da ti jos uvijek tapkas na mjestu ziveci od uspomena...mozda ne bi trebao gledati svjetla grada u noci nego svjetlost novog jutra...i pustiti staru prtljagu proslosti tamo gdje joj je i mjesto....
14.05.2006. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PROdotes
e da je to tako lako ko šta zvuči :o) a preboli... duljina samo ovisi o vezi i o čovjeku...
14.05.2006. (11:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
minion
ja sam inace vise za manje zabave ak mi je stalo do tih ljudi, da mozemo pricati, da mozemo slusati kaj je koji put bitnije.. al mi isto tak dodje da se utopim u masi ljudi kad hocu biti anonimna, da me nitko ne zna.. i ona zatvorim oci i plesem.. ali mi jako brzo dosadi, guzva i dim i alkohol.. ni ne znam kad sam zadnji put bila vani i plesala.. hmm.. al ok.. nije bitno.. a kaj se tice nase obljetnice mature, za hmm 3 godine.. iskreno, mislim da necu ni doci.. ili ak i dodjem, otici cu nakon pola sata maximalno, kad se uvjerim da su ljudi ostali isti ko i u srednjoj.. ne mogu biti blizu njih a da mi ljutnja ne pocne teci zilama.. ne govorim da su oni krivi, ali jednostavno, nakon kaj sam upoznala ljude na faxu koji su me prihvatili takvu kakva jesam, koji me vole zbog toga sto jesam, kad sam vidjela kako je to kad te ljudi prihvate.. nakon toga, jedino sto osjecam prema ljudima iz srednje je prezir.. opet, ne velim da su oni krivi, ja nisam osoba koja se uklapala, koju je lako prihvatiti, upoznati.. ali kad te ljude vise nikad u zivotu ne bih vidjela, ne bih zalila ni sekunde.. i na faxu mi nedaju pricati o srednjoj jer znaju kaj je bilo, jer znaju kak reagiram na to, pokusavaju me ograditi od tih uspomena.. a za slomljeno srce.. nisam sigurna da ikad zacijeli do kraja.. barem oziljak ostane.. i uvijek ostaju sjecanja.. mozda ne vise onako divljacki bolna kao u pocetku, ali definitivno sjetna.. i mislim da to nikad ne prolazi.. bar ne ljudima kakvi smo mi.. naucimo zivjeti s tim da mozemo voljeti nekog drugog, iskreno voljeti, ali da nam je stalo i do onih prije.. ne znam, mozda se neki ljudi jednostavno radjaju sa sposobnoscu da u sebi zadrze puno vise ljubavi nego drugi.. koliko god boljelo.. hug :)
14.05.2006. (12:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Achtung Baby
da, slažem se s Violaine, ali i sama znam da je preko nekih stvari jako jako teško prijeći. podsjećaš me na jednu osobu, on je prezirao društva u kojima je blo više od 5 osoba.. i to su morale biti osobe s kojima se razumio, naravno.... onda je nekako lakše disati.. .. .. možda jednog dana i tebi bude lakše disati.... ... .... blah. samoća je pogubna, znam i sama.. ja sam od nje poludjela prije par godina. i kad sam shvatila da ne mora biti tako..bilo je lakše... ali eto, sad mi je još gore... i tak... hugić prodiću
14.05.2006. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...