Dragi prijatelju! I dalje čeznem kaka ću opet doći u tvoje Plave planine. Ne znam kada će to biti i hoće li se ikada opetovati moj put u neobičnu zemlju Australiju iz godine 1990. Trinaest godina prošlo je odonda. Jednom mi je pisala prof. Ana Bruning iz Sydneya da će me opet pozvati, ali to se nije dogodilo. U Australiju se vratila i Marija Zrno zajedno s mojim portretom koji je radila u svome atelijeru u Ljubljanskoj ulici u Zagrebu u vrijeme hrvatsko-srpskog rata.
Ono što mi se nije nimalo svidjelo u početku hrvatske države, bilo je to, da se nije razvijalo zajedništvo. Prevladavali su tipovi koji su umjesto ideje zajedništva razvijali ideju egoističkog privatizma. Velik je broj onih koji su dokazivali svojim ponašanjem da im nije uopće do našeg zajedništva, nego samo do sebe. Oni su hrvatsku državu držali samo šansom za svoje vlastito, da se obogate bez obzira da druge, ne vodeći nimalo računa o narodu. Stoga sam pisao u obnovljenom HKL-u 1994-95. da nije važna samo sloboda države, nego i sloboda naroda. A u našem humorističkom prilogu "Grabancijaš" isukao sam svoju oštru žaoku: rekao sam da je naša domovina u doba Juge bila krava za mužu, a u samoj hrvatskoj državi postala je krava za klanje. Tako su se uistinu ponašali naši novopečeni kapitalisti i razni drugi smutljivi zgrtači love. Dr. Ante Starčević je želio hrvatsku državu, da bi najbolje osobine našeg čovjeka došle bolje do izražaja; umjesto toga došle su do izražaja najgore mane tog čovjeka. Sve samo za sebe a ništa za domovinu!
Tako je došlo i do nepomirljive desne i lijeve opcije, koja je sve žešća. Počelo je to u vrijeme Tuđmana, a završilo s Račanom.
Suvremeni komunisti pod krinkom socijal-demokracije odrekli su se svih svojih ideala, odbacili svoje izvorne ideje, a zadržali državu birokracije, upravo je tu birokraciju Karl Marx, njihov prvi i glavni ideolog, označio kao glavnog neprijatelja ljudske slobode. Tako je on pisao već kao mladić u "Rajnskim novinama". Ujedno je razvijao teoriju alijenacije t.j. posvemašnjeg otuđenja čovjeka u kapitalizmu, kojega je pak Lenjin označio u knjizi "Imperijalizam - najviši stadij kapitalizma" kao vrhovno zlo na zemlji.
Za to je najbolji primjer Ivica Račan, neuspješni reformator. Pljunuti cunctator. Komunisti su se podigli 1941. s oružjem i uputili u svoju revoluciju da bi izbacili strani kapital iz zemlje, a on ga vraća u naše krajeve. Dakle, nisu važne ideje, nego samo vlast, pa ma koliko bila prazna, promašena i neuvjerljiva. Tako se u nas pojavio t.zv. vulgarni kapitalizam u njegovoj najokrutnijoj i najbestidnijoj inačici. Nisu važne ideje nego vlast, mast i strast. Takvi su ti besramni igrači koji se vole igrati sudbinama naroda nad kojima zavladaju. Ideologije kemijski razaraju ljudski mozak.
Straše nas duboko takve iracionalne opsesije. Ukazuje se strašni Principat i iskrivljeno lice boga Janusa. Sve to dolazi iz Europe koja se želi ujediniti, ali to neće uspjeti ako ne bude poštenja i pravog morala. Ako se budućim članicama oduzme suverenitet. Ne može se razvijati religiozna etika bez religije, kako je to definirao Max Weber. Radičina Agonija Europe još traje. Suvremene europske dekadentne hedoniste veliki talijanski pisac Italo Calvino doživljuje i opisuje kao umiruće gubavce. Cijela Europa nalikuje na njegovog Raspolovljenog visconta koji nije cijeli čovjek nego razrezan na dvije nepomirljive polovice. Zlo i dobro nisu sjedinjeni, nego odvojeni. Ono što se događa danas na našem kontinentu veoma je daleko od onog uzvišenog ideala ujedinjene Europe kako je to u svojoj viziji gledao Dante, od kojega je ta ideja i potekla. Vidljivo je bitno osakaćenje suvremenog europskog čovjeka, što su, s obzirom na Hrvate, podvrgli oštroj kritici svojedobno i Jozo Kljaković i Bogdan Radica. Nova Europa ne smije biti carstvo gubavaca.
Martin Luther, silno obuzet svojom svemoćnom sjenom, pravi je patrijarh novog svijeta koji je stvorio kapitalizam. Ne smijemo se prepustiti njegovom negativnom Doppelgángeru. Ovo je danas doba tzv. faustovske kulture, kako bi to rekao Oswald Spengler, koji je u svojem matematičkom umu sve precizno odmjerio i izračunao. Faust prodaje svoju dušu Mephistu da bi došao do svih zemaljskih užitaka Hrvatska ne želi faustovsku ulogu, ona se vraća magijskoj kulturi. A ona je upravo za to pozvana kao drugi narod po starosti u Europi. Prvi su nosioci baskijskog haplotipa, drugi su nosioci hrvatskog haplotipa.
Pišu danas mnogi uvaženi svjetski autori da je s Jadrana došla sva europska kultura, to je njezin glavni, prvotni izvor. Počelo je to još u doba zadnjeg ledenog doba. Kada je došlo do otapanja glacijalnih prepreka, velikih ledenjaka, nastao je pravi Jadran jer je morska razina narasla za 70 metara.
Stoga je danas potrebna temeljita rekonstrukcija hrvatske povijesti pri čemu je odsudan čimbenik Cromosom Y, koji ukazuje na našu pravu prošlost. Ono što smo mi radili kao transfer prapovijesti u sku
12.05.2006. (22:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PISMO PRIJATELJU U PLAVE PLANINE
(VI)
prof. Zlatko Tomičić
Dragi prijatelju! I dalje čeznem kaka ću opet doći u tvoje Plave planine. Ne znam kada će to biti i hoće li se ikada opetovati moj put u neobičnu zemlju Australiju iz godine 1990. Trinaest godina prošlo je odonda. Jednom mi je pisala prof. Ana Bruning iz Sydneya da će me opet pozvati, ali to se nije dogodilo. U Australiju se vratila i Marija Zrno zajedno s mojim portretom koji je radila u svome atelijeru u Ljubljanskoj ulici u Zagrebu u vrijeme hrvatsko-srpskog rata.
Ono što mi se nije nimalo svidjelo u početku hrvatske države, bilo je to, da se nije razvijalo zajedništvo. Prevladavali su tipovi koji su umjesto ideje zajedništva razvijali ideju egoističkog privatizma. Velik je broj onih koji su dokazivali svojim ponašanjem da im nije uopće do našeg zajedništva, nego samo do sebe. Oni su hrvatsku državu držali samo šansom za svoje vlastito, da se obogate bez obzira da druge, ne vodeći nimalo računa o narodu. Stoga sam pisao u obnovljenom HKL-u 1994-95. da nije važna samo sloboda države, nego i sloboda naroda. A u našem humorističkom prilogu "Grabancijaš" isukao sam svoju oštru žaoku: rekao sam da je naša domovina u doba Juge bila krava za mužu, a u samoj hrvatskoj državi postala je krava za klanje. Tako su se uistinu ponašali naši novopečeni kapitalisti i razni drugi smutljivi zgrtači love. Dr. Ante Starčević je želio hrvatsku državu, da bi najbolje osobine našeg čovjeka došle bolje do izražaja; umjesto toga došle su do izražaja najgore mane tog čovjeka. Sve samo za sebe a ništa za domovinu!
Tako je došlo i do nepomirljive desne i lijeve opcije, koja je sve žešća. Počelo je to u vrijeme Tuđmana, a završilo s Račanom.
Suvremeni komunisti pod krinkom socijal-demokracije odrekli su se svih svojih ideala, odbacili svoje izvorne ideje, a zadržali državu birokracije, upravo je tu birokraciju Karl Marx, njihov prvi i glavni ideolog, označio kao glavnog neprijatelja ljudske slobode. Tako je on pisao već kao mladić u "Rajnskim novinama". Ujedno je razvijao teoriju alijenacije t.j. posvemašnjeg otuđenja čovjeka u kapitalizmu, kojega je pak Lenjin označio u knjizi "Imperijalizam - najviši stadij kapitalizma" kao vrhovno zlo na zemlji.
Za to je najbolji primjer Ivica Račan, neuspješni reformator. Pljunuti cunctator. Komunisti su se podigli 1941. s oružjem i uputili u svoju revoluciju da bi izbacili strani kapital iz zemlje, a on ga vraća u naše krajeve. Dakle, nisu važne ideje, nego samo vlast, pa ma koliko bila prazna, promašena i neuvjerljiva. Tako se u nas pojavio t.zv. vulgarni kapitalizam u njegovoj najokrutnijoj i najbestidnijoj inačici. Nisu važne ideje nego vlast, mast i strast. Takvi su ti besramni igrači koji se vole igrati sudbinama naroda nad kojima zavladaju. Ideologije kemijski razaraju ljudski mozak.
Straše nas duboko takve iracionalne opsesije. Ukazuje se strašni Principat i iskrivljeno lice boga Janusa. Sve to dolazi iz Europe koja se želi ujediniti, ali to neće uspjeti ako ne bude poštenja i pravog morala. Ako se budućim članicama oduzme suverenitet. Ne može se razvijati religiozna etika bez religije, kako je to definirao Max Weber. Radičina Agonija Europe još traje. Suvremene europske dekadentne hedoniste veliki talijanski pisac Italo Calvino doživljuje i opisuje kao umiruće gubavce. Cijela Europa nalikuje na njegovog Raspolovljenog visconta koji nije cijeli čovjek nego razrezan na dvije nepomirljive polovice. Zlo i dobro nisu sjedinjeni, nego odvojeni. Ono što se događa danas na našem kontinentu veoma je daleko od onog uzvišenog ideala ujedinjene Europe kako je to u svojoj viziji gledao Dante, od kojega je ta ideja i potekla. Vidljivo je bitno osakaćenje suvremenog europskog čovjeka, što su, s obzirom na Hrvate, podvrgli oštroj kritici svojedobno i Jozo Kljaković i Bogdan Radica. Nova Europa ne smije biti carstvo gubavaca.
Martin Luther, silno obuzet svojom svemoćnom sjenom, pravi je patrijarh novog svijeta koji je stvorio kapitalizam. Ne smijemo se prepustiti njegovom negativnom Doppelgángeru. Ovo je danas doba tzv. faustovske kulture, kako bi to rekao Oswald Spengler, koji je u svojem matematičkom umu sve precizno odmjerio i izračunao. Faust prodaje svoju dušu Mephistu da bi došao do svih zemaljskih užitaka Hrvatska ne želi faustovsku ulogu, ona se vraća magijskoj kulturi. A ona je upravo za to pozvana kao drugi narod po starosti u Europi. Prvi su nosioci baskijskog haplotipa, drugi su nosioci hrvatskog haplotipa.
Pišu danas mnogi uvaženi svjetski autori da je s Jadrana došla sva europska kultura, to je njezin glavni, prvotni izvor. Počelo je to još u doba zadnjeg ledenog doba. Kada je došlo do otapanja glacijalnih prepreka, velikih ledenjaka, nastao je pravi Jadran jer je morska razina narasla za 70 metara.
Stoga je danas potrebna temeljita rekonstrukcija hrvatske povijesti pri čemu je odsudan čimbenik Cromosom Y, koji ukazuje na našu pravu prošlost. Ono što smo mi radili kao transfer prapovijesti u sku
12.05.2006. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...