Komentari

elka.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Elka

    anja mrš stoko glupa blog mi je fool cool
    kurvo.
    ti si jedna mala umišlkjena glupača kkkkkkkkkkkkkuuuujjjjjjjjjoooooooooooooooo
    jeliu ti jasno kkkkuuuuuuuujjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjooooooooooooooooo
    iiiiiiiilllllllllllllllllllllllliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
    jjjjjjjjoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooššš šššššššššššššššššššššššš
    bolje kkkkkkkkkkkkkkkkkuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuurrrrrrrrrrrrvvvvvvvvvvvvvvvvvvvoooo ooooooooooooo

    avatar

    11.05.2006. (18:02)    -   -   -   -  

  • Vjesti iz nesvjesti

    SVITALO je, kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je jo uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mracnog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad teskim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka. Dvadeset i tri godine su prosle od onog jutra, kada se dovukao pod ova vrata kao izgubljeni sin: sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci stotinjarku, tri dana i tri noci pio i lumpao sa zenama i kelnericama, a onda se vratio i nasao zakljucana vrata i ostao na ulici, te otada zivi na ulici vec mnogo godina, a nista se nije promijenilo uglavnom. Zastao je pred stranim zakljucanim vratima, i kao i onog jutra imao je osjecaj hladnog, gvozdenog dodira te teske, masivne kvake u skoljci svoga dlana: znao je, kako ce ta vrata biti teska pod njegovom rukom i znao je, kako se lisce mice u kronjama kestenova i cuo je jednu lastavicu, kako je prhnula iznad njegove glave, a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav cadav, umoran, neispavan, osjecajuci kako mu nesto plazi oko okovratnika: po svoj prilici stjenica. Nikada nece zaboraviti onog mracnog svitanja i one pijane, posljednje, trece noi i onog sivog jutra - dok zivi. Na uglu, gdje se je kao mali decko igrao sa svojim bijelim janjcem, stajalo je gradiliste obzidano kao covjek visokim zidom i na tom visokom zidu bile su naslikane reklame za zenske steznike i koksove patent-peci: steznici su bili vitki, stegnuti u pasu, a ispod jedne gvozdene patent-peci lizao je plamen. Da, tu pod zidom, tu je onog jutra stao i nije mogao dalje. Osjecao je srce u grlu, u nogama, u zglobovima, u prstima, medu rebrima, u mesu, i tako sav samo jedno tamno krvavo srce, prislonio se uza zid da ne padne. Dugo je stajao pod vitkim zenskim steznicima, a prsti su mu bili puni prasine i maltera, jer je zid bio star, pljesniv, s pjegama od salitre. Prosao je pokraj njega jedan pekarski naucnik s mrezom topla peciva: zamirisale su zemlje i culo se dugo iza ugla kako pekar vuce svoje papuce po asfaltu. Zastao je Filip kod tog starog i trulog zida i dotaknuo ga rukom kao da dira jedan dragi i zaboravljeni grob. Kisa je s vjetrom izlizala steznike: ispod morta provirivale su na sve strane cigle, a tek na jednom mjestu ostao je jos modrikasti jeziac koksovog plamena pod stalkom naslikane gvozdene patent-peci; ugledavsi taj davno pokojni znamen, Filip je osjetio kako se u njemu rastvaraju daleke, pomrle slike, i tako mu je bilo kao da pred neshvatljivo ogromnim prostorima stoji potpuno sam. Culi su se ljudski koraci iza ugla. Prosao je pekarski naucnik s mrezom topla peciva; zamirisale su zemlje i culo se dugo iza ugla kako pekar vuce svoje papuce po asfaltu. Nigdje nije bilo nikoga. Prazna ulica, sa starim sivim tornjem na dnu drvoreda i tihim odsjajima blagoga jutra po zatvorenim oknima, zavjese, cvjetovi u loncima, zakljucana vrata, verige, lavlje glave, kameni pragovi i mjedene ploce stanara; gdje-gdje po koje starinsko zvonce. Pod jednokatnicom stajala je svjetiljka. Ona ista, koja je svijetlila nad krevetom njegovih najpaklenijih djecakih kriza: taj upaljeni narancasti odraz promatrao je noci i noci na stropu izmedu zmajskih obraza i glicinija i modrog jorgovana, a plamciac je svjetiljkin izgarao i micao se neprekidno, kao bolesna ribica izmedu cetiri stakla prljave posude.... Uzivaj i citaj umjesto spamanja, slanja lanaca srece i sranja po tuđim blogovima.

    avatar

    14.05.2006. (21:11)    -   -   -   -  

  • Elka

    samo još nešto braco glup si i uopće jesi ti taj kojem je ona ženska pušila karu ha?

    avatar

    15.05.2006. (17:56)    -   -   -   -  

  • Elka

    i jeli ti to jasno braco

    avatar

    15.05.2006. (17:58)    -   -   -   -  

  • Vjesti iz nesvjesti

    SVITALO je, kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je jo uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mracnog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad teskim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka. Dvadeset i tri godine su prosle od onog jutra, kada se dovukao pod ova vrata kao izgubljeni sin: sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci stotinjarku, tri dana i tri noci pio i lumpao sa zenama i kelnericama, a onda se vratio i nasao zakljucana vrata i ostao na ulici, te otada zivi na ulici vec mnogo godina, a nista se nije promijenilo uglavnom. Zastao je pred stranim zakljucanim vratima, i kao i onog jutra imao je osjecaj hladnog, gvozdenog dodira te teske, masivne kvake u skoljci svoga dlana: znao je, kako ce ta vrata biti teska pod njegovom rukom i znao je, kako se lisce mice u kronjama kestenova i cuo je jednu lastavicu, kako je prhnula iznad njegove glave, a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav cadav, umoran, neispavan, osjecajuci kako mu nesto plazi oko okovratnika: po svoj prilici stjenica. Nikada nece zaboraviti onog mracnog svitanja i one pijane, posljednje, trece noi i onog sivog jutra - dok zivi. Na uglu, gdje se je kao mali decko igrao sa svojim bijelim janjcem, stajalo je gradiliste obzidano kao covjek visokim zidom i na tom visokom zidu bile su naslikane reklame za zenske steznike i koksove patent-peci: steznici su bili vitki, stegnuti u pasu, a ispod jedne gvozdene patent-peci lizao je plamen. Da, tu pod zidom, tu je onog jutra stao i nije mogao dalje. Osjecao je srce u grlu, u nogama, u zglobovima, u prstima, medu rebrima, u mesu, i tako sav samo jedno tamno krvavo srce, prislonio se uza zid da ne padne. Dugo je stajao pod vitkim zenskim steznicima, a prsti su mu bili puni prasine i maltera, jer je zid bio star, pljesniv, s pjegama od salitre. Prosao je pokraj njega jedan pekarski naucnik s mrezom topla peciva: zamirisale su zemlje i culo se dugo iza ugla kako pekar vuce svoje papuce po asfaltu. Zastao je Filip kod tog starog i trulog zida i dotaknuo ga rukom kao da dira jedan dragi i zaboravljeni grob. Kisa je s vjetrom izlizala steznike: ispod morta provirivale su na sve strane cigle, a tek na jednom mjestu ostao je jos modrikasti jeziac koksovog plamena pod stalkom naslikane gvozdene patent-peci; ugledavsi taj davno pokojni znamen, Filip je osjetio kako se u njemu rastvaraju daleke, pomrle slike, i tako mu je bilo kao da pred neshvatljivo ogromnim prostorima stoji potpuno sam. Culi su se ljudski koraci iza ugla. Prosao je pekarski naucnik s mrezom topla peciva; zamirisale su zemlje i culo se dugo iza ugla kako pekar vuce svoje papuce po asfaltu. Nigdje nije bilo nikoga. Prazna ulica, sa starim sivim tornjem na dnu drvoreda i tihim odsjajima blagoga jutra po zatvorenim oknima, zavjese, cvjetovi u loncima, zakljucana vrata, verige, lavlje glave, kameni pragovi i mjedene ploce stanara; gdje-gdje po koje starinsko zvonce. Pod jednokatnicom stajala je svjetiljka. Ona ista, koja je svijetlila nad krevetom njegovih najpaklenijih djecakih kriza: taj upaljeni narancasti odraz promatrao je noci i noci na stropu izmedu zmajskih obraza i glicinija i modrog jorgovana, a plamciac je svjetiljkin izgarao i micao se neprekidno, kao bolesna ribica izmedu cetiri stakla prljave posude.... Uzivaj i citaj umjesto spamanja, slanja lanaca srece i sranja po tuđim blogovima.

    avatar

    15.05.2006. (19:21)    -   -   -   -  

  • Elka

    ok
    braco koji ti je uopće tko si ti danas sam prvi put bila i na tvom blogu koji mi kurac sereš šta ti jejaja

    avatar

    15.05.2006. (19:44)    -   -   -   -  

  • TATIN KUTAK

    Drago,mi je sta si se javila.Neznam sta je bilo izmedju tebe i brace i bas me i ne zanima. I nemoj na mome blogu ostavljati njemu poruke,ako hoces ostavi ih na svome.
    Razumijes,moj blog je za ljude koji se meni javljaju a ne za gluposti,a kada pozelis se meni javiti samo dodji.

    avatar

    15.05.2006. (21:29)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...