Preskačemo ovu nedjelju..što je dosta - dosta je..Sutra je novi dan..je ponedjeljak, i je nekome radni..ali, opet se vraćamo na ono obećanje..i što kaže moj Ćutuk mili:"Ništa mi neće ovi dan pokvarit'!" Je l' tako? Tako je! Ljubi te tvoj medo..
30.04.2006. (20:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne znam zašto al mislim da nisi nikad prestala skupljati kamenje po cesti. i tražiti zvijezde u parkovima noću. mene uvijek za rukav možeš povući. i onda ćemo zajedno biti čudaci. pus mala
30.04.2006. (20:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Erchamion
Zivot... Rijec... Sto je zivot? Sto nam znaci? Definicija, definicija, definicija... Zar nije dosta okvira?! Cudaci? Gdje je granica? Ja ju ne vidim... Tko je veci cudak? Onaj sto je prozivio i plivao u toj bujici zivota ili onaj koij se prepustio cekajuci tonuce? Svi tonemo i svi cemo potonuti... Ali kako? Zamahom ili praznog pogleda? Sve ono sto je ustaljeno, sto je uokvireno normalnim biva, a cim nesto odstupa, cim je neuobicajeno cudno je... I drustvo odbacuje... PA neka odbacuje... Pa neka ne slusaju srce... Ja cu ga slusati... Uvijek sam ga i slusao... I jednom davno i ja sam sakupljao kamenje... Svakakvih oblika...
30.04.2006. (20:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad smo kod kamenja draga moja Dragon Fly... ja skupljam kamenje iz jednom meni običnog ali drugima, neshvatljivog razloga. ovako, svaki kamen kad ga primim u ruku osjetim da ima određen oblik, svaki od njih drugačije prijanja uz konture moje ruke i njezin polozaj. neki su glatki i prilagodljivi neovisno o polozaju u kojem ih drzim. neki su neukrotivi i nikako se ne mogu smjestiti u moju ruku, stalno jedan dio provirujem drugi manjka... treci su pak oni koji odgovaraju mojoj ruci ali samo u određenom polozaju. kad ih okrenem drugačije, vise nisu kompatibilni. to me kamenje podsjeća na ljude. bezbroj oblika, bezbroj karaktera... jedni su tvrdoglavi i neukrotivi, drugi su fleksibilni....i volim to kamenje jer kad ga primim u ruku podsjeti me na nekoga, i zato ih skupljam. budimo čudaci...trčimo kroz lišće i kupajmo se u fontanama, hodajmo bosi kroz centar grada, zastanimo i dopustimo sebi ostati zabuljeni u nešto čarobno...
30.04.2006. (20:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oprosti zbog kilometarskog komenatara, ali eto, uvijek me iznova preneš i počnem razmisljati o svemu. trudim se.doista se trudim biti slobodna od svih okvira i svega onoga čime me zele mjeriti. ima jedan divan citat od gustava meyrinka, njemačkog pisca, mozda sam ti vec i napisala jednom tu rečenicu. ona kaže- NEMOJ ME MJERITI MJERILIMA LJUDI JER ONI POZNAJU SAMO SEBI SLIČNE.
30.04.2006. (20:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ajmo biti cudaci! ja zelim biti cudak. naajcudljiviji i najsanjariviji. s naajvise skupljenih kamenja i s najneurednijim sjedenjem za stolom i baratanjem vilicom. ja bi.. bas bi..
30.04.2006. (23:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ajmo biti cudaci! ja zelim biti cudak. naajcudljiviji i najsanjariviji. s naajvise skupljenih kamenja i s najneurednijim sjedenjem za stolom i baratanjem vilicom. ja bi.. bas bi..
30.04.2006. (23:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...cudak...zapravo rijedak dar...sanjar...kojem nije bitno gledanje ljudi...tako divno...i ponekad tesko...ali kao sto rece...hajdemo biti djeca...hajdemo skupljati kamenje po cesti...cesti zivota...i nije bitno kako ce nas gledati...jer to je nas zivot...samo nas...i mi cemo se suociti sa sobom jednog dana...i pozaliti sto nismo skupljali kamenje...ne netko drugi...ne drustvo koje nam zeli kreirati zivote...zato hajdemo skupljti kamenje...pusa :)
30.04.2006. (23:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
najveći strah koji ima čovjek je da muse smanji ugled u očima drugih, zato ne radi ono što bi radio, da ga ne bi smatrali luđakom, čudnim i prolupali... ali nekako sam počela gledati na život drugačije, ne osvrćem se na poglede jer što više promatram da li me netko gleda, to manje uživam u svom vremenu, radim ono što mi odgovara, ležim na klupicama, hodam bosa ako me žuljaju tenisice i nikad ne nosim kišobrana ai prestala sam žuriti, da, često sam bolesna, al bar se guštam :) a društvo je postavilo norma jer društvo voli imati kontrolu nad svime, lakše je kad su svi isti i sputani, sve je manje stresno za društvo kad smo isti.
01.05.2006. (09:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja sam jedna od onih koji skupljaju kamenje :). Pogotovo me vuče kamenje iz različitih povijesti, ima kod nas po istri na tisuće razrušenih gradinam kaštela, zidova bez traga povijesnih oznaka, zanemarenih, gotovo uvijek uzmem neki kamenčić, ili čak poveću kamenčugu :))
01.05.2006. (10:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dopustila sam si zadnje vrijeme biti dijete.. uživati u samo meni slatkim sitnicama.. volim sama šetati gradom i promatrati prolaznike, čitati osjećaje s njihovih lica.. čitati knjigu u tramvaju dok se svi oko mene žure i ljute na gužvu.. promatrati zvijezde.. hodati po kiši.. :) .. i sretnija sam.. i više ništa nije tako jako bolno ako imam svoje male radosti :) prekrasan post!
01.05.2006. (10:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
joooj, sad si me sjetila na moje kamenje... imam ih nekoliko razbacanih po cijelome stanu... negdje na policama ili u ladicama... uspio sam sad pronaći samo dva, i sjetio se dva dgađaja, ali znam da ih negdje mora biti još... stvarno sam već bio zaboravio na njih! * hvala ti!
01.05.2006. (11:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Dragi moji "čudaci", ja vas sad sve toliko volim, da mi srce rastapa:))) Ni znala nisam da svi imamo toliko skrivenog kamenja po stanu...Kad uvijek pričamo o tako nebitnim životnim temama,a zaboravimo što je bitno..Uz vas ponovno proživljavam neke stvari za koje sam mislila da sam zaboravila, hvala***
01.05.2006. (11:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
huh, rasplaka si me ovim postom, iz mnogo razloga.... moja je kuća puna kamenja... i radeći sve što radim, zapravo sam jedna velika čudakinja :-)) hvala što si svratila kod mene... i, imaš mail...
01.05.2006. (14:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..Pisao sam sličan post...mislim da si čak spomenula da i ti znaš čovjeka koji skuplja kamenje..
..često ležim na klupi, gotovo svakodnevno čitam medju gomilom u tramvaju, jer u tramvaju provedem dva sata dnevno..i...imam još par nekih navika..i briga me kome se ne svidjaju...a norme..he...one se mjenjaju iz dana u dan..
01.05.2006. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
camillica
Bila sa mala klinka kad smo ljetovali na Hvaru i moj tata je sakupljao kamenje raznih veličina. Mislim da je to kamenje htio kasnije nekako doraditi jer mu je svaki kamen ličio na nešto. Moja mama nije bila baš presretna zbog toga. A najbolji štos je bio kad je to kamenje slao poštom u Zagreb, a poštari su rekli: Kak je ovaj paket težak ko da je kamenje unutra!
01.05.2006. (15:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada bi svi ljudi razmišljali kao ti ovaj bi svijet bio puno ljepši. Ja se sva ukočim kada radim nešto neobično i osjetim da me netko zbog toga čudno gleda. Od onih sam koje se strogo drže općeprihvaćenih pravila "normalnog" ponašanja i ljutim se na sebe zbog toga, jer puno puta poželim napraviti nešto ludo, nešto čudno, osjetiti se slobodno, neopterećeno... Ali kalupi u koje su me smjestili nikada mi neće dopustiti da iskočim iz njih i budem ono što jesam. Žalosno!
01.05.2006. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rada čokolada
mislim, ono..sve znas :))) sjeti se obecanja od danas uvijek, uvijek, ok? ***
30.04.2006. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rada čokolada
Preskačemo ovu nedjelju..što je dosta - dosta je..Sutra je novi dan..je ponedjeljak, i je nekome radni..ali, opet se vraćamo na ono obećanje..i što kaže moj Ćutuk mili:"Ništa mi neće ovi dan pokvarit'!" Je l' tako? Tako je! Ljubi te tvoj medo..
30.04.2006. (20:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bobelline
ne znam zašto al mislim da nisi nikad prestala skupljati kamenje po cesti. i tražiti zvijezde u parkovima noću. mene uvijek za rukav možeš povući. i onda ćemo zajedno biti čudaci. pus mala
30.04.2006. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Erchamion
Zivot... Rijec... Sto je zivot? Sto nam znaci? Definicija, definicija, definicija... Zar nije dosta okvira?! Cudaci? Gdje je granica? Ja ju ne vidim... Tko je veci cudak? Onaj sto je prozivio i plivao u toj bujici zivota ili onaj koij se prepustio cekajuci tonuce? Svi tonemo i svi cemo potonuti... Ali kako? Zamahom ili praznog pogleda? Sve ono sto je ustaljeno, sto je uokvireno normalnim biva, a cim nesto odstupa, cim je neuobicajeno cudno je... I drustvo odbacuje... PA neka odbacuje... Pa neka ne slusaju srce... Ja cu ga slusati... Uvijek sam ga i slusao... I jednom davno i ja sam sakupljao kamenje... Svakakvih oblika...
30.04.2006. (20:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::in the middle of a heartbeat::..
...prekrasan ti je blog...predivno pišeš...stvarno sam...očarana...pozdrav...
30.04.2006. (20:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Violaine
kad smo kod kamenja draga moja Dragon Fly... ja skupljam kamenje iz jednom meni običnog ali drugima, neshvatljivog razloga. ovako, svaki kamen kad ga primim u ruku osjetim da ima određen oblik, svaki od njih drugačije prijanja uz konture moje ruke i njezin polozaj. neki su glatki i prilagodljivi neovisno o polozaju u kojem ih drzim. neki su neukrotivi i nikako se ne mogu smjestiti u moju ruku, stalno jedan dio provirujem drugi manjka... treci su pak oni koji odgovaraju mojoj ruci ali samo u određenom polozaju. kad ih okrenem drugačije, vise nisu kompatibilni. to me kamenje podsjeća na ljude. bezbroj oblika, bezbroj karaktera... jedni su tvrdoglavi i neukrotivi, drugi su fleksibilni....i volim to kamenje jer kad ga primim u ruku podsjeti me na nekoga, i zato ih skupljam. budimo čudaci...trčimo kroz lišće i kupajmo se u fontanama, hodajmo bosi kroz centar grada, zastanimo i dopustimo sebi ostati zabuljeni u nešto čarobno...
30.04.2006. (20:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Violaine
oprosti zbog kilometarskog komenatara, ali eto, uvijek me iznova preneš i počnem razmisljati o svemu. trudim se.doista se trudim biti slobodna od svih okvira i svega onoga čime me zele mjeriti. ima jedan divan citat od gustava meyrinka, njemačkog pisca, mozda sam ti vec i napisala jednom tu rečenicu. ona kaže- NEMOJ ME MJERITI MJERILIMA LJUDI JER ONI POZNAJU SAMO SEBI SLIČNE.
30.04.2006. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mere words..
ajmo biti cudaci! ja zelim biti cudak. naajcudljiviji i najsanjariviji. s naajvise skupljenih kamenja i s najneurednijim sjedenjem za stolom i baratanjem vilicom. ja bi.. bas bi..
30.04.2006. (23:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mere words..
ajmo biti cudaci! ja zelim biti cudak. naajcudljiviji i najsanjariviji. s naajvise skupljenih kamenja i s najneurednijim sjedenjem za stolom i baratanjem vilicom. ja bi.. bas bi..
30.04.2006. (23:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
desert_rose
...cudak...zapravo rijedak dar...sanjar...kojem nije bitno gledanje ljudi...tako divno...i ponekad tesko...ali kao sto rece...hajdemo biti djeca...hajdemo skupljati kamenje po cesti...cesti zivota...i nije bitno kako ce nas gledati...jer to je nas zivot...samo nas...i mi cemo se suociti sa sobom jednog dana...i pozaliti sto nismo skupljali kamenje...ne netko drugi...ne drustvo koje nam zeli kreirati zivote...zato hajdemo skupljti kamenje...pusa :)
30.04.2006. (23:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LokalPatriot
nismo li za neke čudaci i kad oko ponoći unosimo komentare... :-))
01.05.2006. (00:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DAN ZA DANOM
najveći strah koji ima čovjek je da muse smanji ugled u očima drugih, zato ne radi ono što bi radio, da ga ne bi smatrali luđakom, čudnim i prolupali... ali nekako sam počela gledati na život drugačije, ne osvrćem se na poglede jer što više promatram da li me netko gleda, to manje uživam u svom vremenu, radim ono što mi odgovara, ležim na klupicama, hodam bosa ako me žuljaju tenisice i nikad ne nosim kišobrana ai prestala sam žuriti, da, često sam bolesna, al bar se guštam :) a društvo je postavilo norma jer društvo voli imati kontrolu nad svime, lakše je kad su svi isti i sputani, sve je manje stresno za društvo kad smo isti.
01.05.2006. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Woolf - male divlje ženske priče
ja sam jedna od onih koji skupljaju kamenje :). Pogotovo me vuče kamenje iz različitih povijesti, ima kod nas po istri na tisuće razrušenih gradinam kaštela, zidova bez traga povijesnih oznaka, zanemarenih, gotovo uvijek uzmem neki kamenčić, ili čak poveću kamenčugu :))
01.05.2006. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lonely girl
dopustila sam si zadnje vrijeme biti dijete.. uživati u samo meni slatkim sitnicama.. volim sama šetati gradom i promatrati prolaznike, čitati osjećaje s njihovih lica.. čitati knjigu u tramvaju dok se svi oko mene žure i ljute na gužvu.. promatrati zvijezde.. hodati po kiši.. :) .. i sretnija sam.. i više ništa nije tako jako bolno ako imam svoje male radosti :) prekrasan post!
01.05.2006. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
f
joooj, sad si me sjetila na moje kamenje... imam ih nekoliko razbacanih po cijelome stanu... negdje na policama ili u ladicama... uspio sam sad pronaći samo dva, i sjetio se dva dgađaja, ali znam da ih negdje mora biti još... stvarno sam već bio zaboravio na njih! * hvala ti!
01.05.2006. (11:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragonfly
@Dragi moji "čudaci", ja vas sad sve toliko volim, da mi srce rastapa:))) Ni znala nisam da svi imamo toliko skrivenog kamenja po stanu...Kad uvijek pričamo o tako nebitnim životnim temama,a zaboravimo što je bitno..Uz vas ponovno proživljavam neke stvari za koje sam mislila da sam zaboravila, hvala***
01.05.2006. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Woolf - male divlje ženske priče
Ima nas! Ima nas! Neka nas! Neka nas! Čudaci United around the World! :palac gore:)))))))))))))
01.05.2006. (12:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
--u prahu znojnog sjećanja--
kamenje... jedini suveniri koje dovlacim od svuda... sa svih kontinenata, hehe... dal sam zbog toga cudak? vrlo rado. :) lijep pozdrav...
01.05.2006. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
indian woman
huh, rasplaka si me ovim postom, iz mnogo razloga.... moja je kuća puna kamenja... i radeći sve što radim, zapravo sam jedna velika čudakinja :-)) hvala što si svratila kod mene... i, imaš mail...
01.05.2006. (14:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gracia
i ja skupljam kamencice draga moja. hvala ti na ovom postu :-*
01.05.2006. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
siddarhta
..Pisao sam sličan post...mislim da si čak spomenula da i ti znaš čovjeka koji skuplja kamenje.. ..često ležim na klupi, gotovo svakodnevno čitam medju gomilom u tramvaju, jer u tramvaju provedem dva sata dnevno..i...imam još par nekih navika..i briga me kome se ne svidjaju...a norme..he...one se mjenjaju iz dana u dan..
01.05.2006. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
camillica
Bila sa mala klinka kad smo ljetovali na Hvaru i moj tata je sakupljao kamenje raznih veličina. Mislim da je to kamenje htio kasnije nekako doraditi jer mu je svaki kamen ličio na nešto. Moja mama nije bila baš presretna zbog toga. A najbolji štos je bio kad je to kamenje slao poštom u Zagreb, a poštari su rekli: Kak je ovaj paket težak ko da je kamenje unutra!
01.05.2006. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marita
Predivan tekst. Btw i ja skupljam kamenje, malo, kamencice i radim mozaik. Pozdrav
01.05.2006. (16:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život je duga cesta...
evo me. i ja sam otkrila u svojoj vitrini punu staklenku školjaka...i kamenčića. Želim ih očistiti od prašine, pa se odmah pridružujem!
01.05.2006. (17:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
feniksovo pero
Kada bi svi ljudi razmišljali kao ti ovaj bi svijet bio puno ljepši. Ja se sva ukočim kada radim nešto neobično i osjetim da me netko zbog toga čudno gleda. Od onih sam koje se strogo drže općeprihvaćenih pravila "normalnog" ponašanja i ljutim se na sebe zbog toga, jer puno puta poželim napraviti nešto ludo, nešto čudno, osjetiti se slobodno, neopterećeno... Ali kalupi u koje su me smjestili nikada mi neće dopustiti da iskočim iz njih i budem ono što jesam. Žalosno!
01.05.2006. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...