Komentari

mama44.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Svea tj. DD

    Draga, pa što je bilo? Neki veliki problemi? Drži nam se, šaljem ti veliku pusu i virtualni zagrljaj!

    avatar

    20.04.2006. (12:49)    -   -   -   -  

  • u ime...

    Samo ti malo odšuti i distanciraje, događa se,barem meni, često da s odstojanja neke stvari izgledaju drugačije...ponekad dobiju čak i komičnu notu. Nisi keten...samo si čovjek. Ili je svaki čovjek ponekad i kreten??? Drž se.

    avatar

    20.04.2006. (12:52)    -   -   -   -  

  • grintavac

    samo mi se nemoj pridavati..bori se ..jos si mlada...

    avatar

    20.04.2006. (12:56)    -   -   -   -  

  • Vjesti iz nesvjesti

    Ma nemogu vjerovat! Ali eto neću pitat šta je bilo. Samo ću postavit pitanje: šta se dogodilo? :)

    avatar

    20.04.2006. (13:13)    -   -   -   -  

  • Vjesti iz nesvjesti

    Ne znam šta bi ti reko. Glavu gore i samo naprijed. Ako treba kome karikirat nešto samo reci :)))

    avatar

    20.04.2006. (13:29)    -   -   -   -  

  • Vjesti iz nesvjesti

    harikirat a ne karikirat

    avatar

    20.04.2006. (13:29)    -   -   -   -  

  • jednostavan blog

    uh šta se sad dogodilo,ne daj se ,pa šta nekad treba biti i kreten.

    avatar

    20.04.2006. (13:33)    -   -   -   -  

  • Vjesti iz nesvjesti

    A onda dobro. Evo ovi moji gosti se vraćaju sa ručka. Sad bi se valjda trebali počet pakirat pa laganini večeras napustit ovo moje jedino utočište :))

    avatar

    20.04.2006. (13:36)    -   -   -   -  

  • kruh naš svagdanji ...

    MAAAMAAAA, ne daj se!!! meni se činilo da si ti fajter, i vjerujem da se nisam privarijo! i nemoj to radit, prijateljski savjet, nemoj se distancirat od bloga, od nas, jerbo ćemo undak mi bit tužni, a ni ti nećeš bit bolje. Cila ekipa iz tobusa će nekome zube prošetat ako te zajebava, zna li ta osoba, ili osobe kakvi smo mi zajebani čovici?

    avatar

    20.04.2006. (13:49)    -   -   -   -  

  • libraria

    znam, život je pun kušnji, a naročito kod "malih", poštenih ljudi kao što si ti! kad god ugrabiš zraku svjetla, posjeti te tmina, tek toliko da ne zaboraviš tko je glavni! ali, draga, bez obzira koliko te život izmučio i bez obzira na to što je na pomolu još muka, tvoja dobrota i sve žrtve koje si dosad dala, jednog dana naići će na plodno tlo! ali, da bi taj dan došao, ne smiješ prestati davati sve od sebe, moraš hrabro koračati kroz život visoko uzdignute glave, jer ti vrijediš i zaslužujuš sreću! K I S S

    avatar

    20.04.2006. (14:19)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    baš me zanima kaj se desilo???

    avatar

    20.04.2006. (14:20)    -   -   -   -  

  • trill

    Dođe to tako :) Odmori se, ispuši, šuti...radi onako kako tebi paše. Tko će ako nećeš ti? :)

    avatar

    20.04.2006. (14:25)    -   -   -   -  

  • kiwi-club zadovoljstvom protiv kila

    Neko mi se čini da ti nije ni do komentara, jer neće ispraviti učinjeno, ali tko zna. Nekako gledajući svoj slučaj ispada nedvojbeno da su problemi i rješenja u meni, dok su okolnosti i okruženje relativno neutralni. Ta se šablona može primijeniti na mnoge druge situacije i druge ljude. Da li je problem to što je svijet ili što su ljudi ovakvi ili onakvi, izgleda da i nije. Gotovo uvijek je problem našeg pozicioniranja, naše procjene mogućnosti i sebe i drugih i određenih situacija. Nerealna očekivanja ne mogu nego rezultirati razočarenjem. Zašto ti ovo govorim, zato da malo razvodnim istinu koju si sama napisala, jer uz svu tvoju dragost i dobrotu, život ne vraća po zaslugama, nego po babu i stričevima. Ja sam nekako naučio kada me život najviše stisne da zastanem, ponekad i potpuno stanem, jer naoko najveći problemi možda već u sljedećem trenutku neće izgledati tako. Život me ne jednom ranio, i moje su srce ujedale ljute guje, trgajući ga u tisuću komadića, sikćući i radujući se mojoj boli, a ja sam naivno mislio da će vrijeme učiniti svoje, ali nije, zmije su ostale zmije, one koje sam potjerao zamijenile su nove, borba se na trenutke činila besmislena. Ni sam ne znam u kom trenutku došla je misao, impuls, svjetlo i srce sam počeo puniti oprostom i razumijevanjem, za slabosti, za gadosti, shvatio sam da oni koji meni nanose bol zapravo pate puno više nego ja, da su oni sami osuđeni na pustoš, na hladnoću, na tišinu. Naučio sam da rane liječi samo ljubav. Ova moja niska razmišljanja je možda potpuno promašena vezano za tvoju konkretnu situaciju, ali na neki način sam ti htio reći da možda nije problem u činjenicama, nego u tome kako ih prihvaćamo. Ili ne znam, možda sam samo htio reći da će biti dobro, samo treba malo izdržati, ili da te na neki poseban način zaista volim, možda sam te htio samo ovako virtualno zagrliti i zapravo ništa ne reći, ne znam, drži se, ako Bog u tvom srcu da, brzo će opet doći vrijeme za osmjehe :)

    avatar

    20.04.2006. (14:34)    -   -   -   -  

  • Break The Chains

    Ma nisi ti kreten, samo se neke stvari nisu posložile kak si ti zamislila. Ne, znam dal je istina, ali vele ljudi da na puno toga sami utjećemo. Kad malo razmisliš, posložit ćeš sve da na kraju ne ispadne baš tak strašno. Sretno!

    avatar

    20.04.2006. (14:40)    -   -   -   -  

  • kada bi pametniji popuštali-budale bi prevladale

    Ne možeš živjeti svoj život za druge, moraš ga živjeti za SEBE. Svatko od nas centar je svog malog svemira. ( " ...svako ima nekog svog malog Boga kom se potajno moli..." - pogodi tko je to napisao?). Nesebično davanje sebe drugima nije ništa drugo do egocentrično ispunjavanje vlastitih želja i potreba da se drugima damo, da budemo potrebni. A onda to umotamo u ljubav prema bližnjima, u brigu o djeci i nemoćnim roditeljima, u dijeljenje milostinje onima kojima to treba i onima kojima to ne treba...To je naše civilizacijsko nasljeđe i TAKO TREBA BITI, TO JE ISPRAVNO... No, samo sretan čovijek može ispuniti svoju zadaću usrećivanja drugih. Mora poći od sebe i zadovoljiti SEBE, iz toga crpiti (a zatim iz toga zračiti) energiju -isijavati dobrotu i ljubav koja grije druge u našoj okolini... Ne budi tužna, ne budi tmurna...kada si ti takva , i mi smo, ti si dio nas. Mamice, sve je dobro...ti si dobra.Pobrini se za SEBE, molim te.Pronađi način.

    avatar

    20.04.2006. (14:47)    -   -   -   -  

  • varosanka

    Ne znam koju rijec utjehe da ti pruzim.Zivot je takav,nikada ne znas sto te sutra ceka...Zelim ti svu snagu da izdrzis,ma sto got ti zivot nosi, znas kako se kaze da ziv covjek svasta izdrzi...biti ce jos puno lijepih trenutaka, treba zivjeti za njih....

    avatar

    20.04.2006. (15:42)    -   -   -   -  

  • mama44

    @PAVAO: naravno, imaš potpuno pravo u svemu...sve je to lijepo i dobro, čak ponekad uspijevam pobrinuti se za sebe...na svoj način...i ide...ali problem nije u egocentričnom davanju sebe da bi se osjetila potrebnom (Isuse, sad se već pitam da li je to razlog rađanja tolike djece - loše!!!), problem je u tome što u ovom jebenom svijetu svtarno moraš postati teški, samoživi, odvratni i odurni egoist, e da bi uspio preživjeti bez bolnih prizemljenja!!Jer, pusti priče o muževima, djeci, besparici, lijenosti, depresijama, hiperaktivnosti, veselju, žalosti....sve je to igra.Najgora stvar na svijetu je kad IZGUBIŠ POVJERENJE U ČOVJEKA. E, a kad ti se to uporno, često i u pravilnim ciklusima događa, onda je svaka sljedeća ateracija još pogibeljnija.Da bi to podnio, moraš biti teški egoist.A ja to još uvijek nisam.Vjerovatno sam krivo skrojena, što, nadam se bar, nije moja krivica...mijenjati taj čip vrlo je teško, čak neizvedivo.Otprilike, kao da se hoćeš pretvoriti iz bijelca u afričkog crnca.Mislim da je čak i to lakše izvedivo.Kažem ti, a ti reci da nisam u pravu i daj savjet, ako ga znaš...a očito znaš...evo: oprezan si, jer ti se vrela voda nebrojeno puta prolila po rukama.Već imaš ružne ožiljke.No,opet pristavljaš vodu,jer ti treba, znaš da će uzavreti, sjećaš se kako je bilo prošli put kad te opeklo.Paziš, uzimaš hvataljke, sretan si, jer ćeš ovaj put ti biti faca, a ne taj lonac i vrela voda...obilaziš oko njega, promatraš, voda ključa i ti se pitaš da li ima još neki bolji način da ta voda stvarno ne dođe do tvojih ruku.I taman kad si, po svom mišljenju, dobro zahvatio ručke, nekim čudom lonac se prevrće i vrela voda opet krene po tvojim rukama.Kakve tu veze ima briga za sebe?Kakve veze ima davanje?Kakve veze ima usrećivanje drugih?Htjela sam samo usrećiti sebe i dokazati si da mogu jednom zakuhati vodu, a da se ne ofurim...ali ne ide.Zar to nijebio još jedan pokušaj brige za sebe?I što sada?..nakon tolikih opekotina, već je potrebna i plastična operacija, za koju nemam para.Dobro, te ruke i ne izgledaju tako loše,još može proći uz malo kozmetike, ali svaka sljedeća opekotina mogla bi biti kobna.Pa, onda, zaključak dolazi sam od sebe:DRAGA MOJA, NEMOJ SE VIŠE BAVITI ĆORAVIM POSLOM,VIDIŠ I SAMA DA TI NE IDE, PUSTI DRUGE DA NA SVOJE NAČINE ZAKUHAVAJU VODU, A TI FINO OSTANI PRI HLADNOJ.Jer, što je sigurno - sigurno je.I ne vjeruj loncu ni kad darove nosi.Tako.

    avatar

    20.04.2006. (18:02)    -   -   -   -  

  • lady

    Mama44...sve če bit OK...ne daj se..možda Ti treba malo predaha...odmori se malo...dođi u Sloveniju pa idemo na babji čvek....razumeš ti mene...idemo nekamo na samo i ču razgovarati samo nas dvoje..tako..bla..bla..bla..pit čemo kavico...i još nešto..bilo bi ludo znaš..ajde mama44..ti si uvjek močna i fenomenalna....velik poljubac samo Tebi!!!!! pa čitam ja tebe ne brini!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

    avatar

    20.04.2006. (20:15)    -   -   -   -  

  • ja i narod vičemo

    Evo i mene, Pavao je u pravu, a ovo što si u odgovoru njemu spomenula (bar sam tako shvatio) o toploj i hladnoj vodi, pa, ne znam, i ja puno zakuhavam što možda i nije za moje ruke, al' nemam mira, vidiš i sama iz naslova mog bloga, takav sam cijeli život pa šta. A htio sam samo reći da svejedno ostaneš iznad svega (znaš kako u filmovima pokušavaju opisati kad je netko već izdahnuo, a gleda svoje tijelo i one oko njega!!!) i ne gubi vjeru u čovjeka, ja unatoč svemu što sam prošao to "nisam dopustio samom sebi", jer onda se ni ja ne bih osjećao čovjekom. Evo, već danas se razvedrava nebo, nek i tebi donese sunce!

    avatar

    20.04.2006. (21:18)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...