Komentari

miagoaway.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • sarchy

    e to je meni najgora stvaru koju su mi donjele ana i mija. Ne znam više cijeniti male trenutke sreće, više se ne smijem onkao iskreno, ustvari nikad nisam potpuno sretna. Ali nadam se da će se to promijeniti, dobro ja već kod sebe vidim neke naznake toga i to se polako mijenja. Ali prije godinu dana, sve je bilo bezveze, bez nekog smila, milslia sam da se više nikad neću nasmijat onako iskreno od srca

    avatar

    20.04.2006. (12:03)    -   -   -   -  

  • Between Heavens and Hell

    I ja sam to osijetila na svojo koži. Mislim, većinu onog što si napisala.

    avatar

    20.04.2006. (22:32)    -   -   -   -  

  • angie

    Ja se isto tako znam osjećati - gledam ljude oko sebe zaokupljene svime i svačime, kako glupostima tako i onim važnim stvarima, i sve im je u tome i oko toga, a u cijeli taj splet uključena je njihova obitelj, prijatelji, znanci - oni ŽIVE. A onda se zapitam - a ja - što je sa mnom? Tako bi voljela biti zaokupljena svim tim 'stvarima' - sitnicama, glupostima. Da - ja jesam zaokupljena jednom velikom glupošću - hranom; onu koju je Bog stvorio da nas drži i održi na životu. Iako, nisam jedna od onih koji misle da smisao hrane je 'samo' u tome. Ima ona svoju 'dubinu': ona je ta oko koje se obitelj okuplja nedjeljom da blaguje, koja napuni kuću za blagdane, koja stavlja točku na i jednoj romantičnoj šetnji u ljetno predvečerje...Sve ovo stoji, ALI - GDJE je granica?? Kada sve to postaje (bolesna)zaokupljenost hranom? Zapravo, tu granicu 'normalni ljudi' ne vide - a zašto? -pa jer je nema potrebe vidjeti:jedan dan uživaš u društvu sa prijateljima, roštiljate i pojedeš više, a već drugi trčiš sa faksa, doma, vamo-tamo, pojedeš tek nešto sa nogu,...samo što 'ti ljudi' ne razmišljaju o tome (kao ja sada) već su fokusirani na prijatelje, faks, da li će stići (kad već 'amo-tamo' žure). A mi?- mismo u vječitom 'plus-minus' svijetu: danas toliko više, sutra toliko manje - vječito u jednom grču. I moram opet napisati: a život teče - njima onako, a nama ovako..... a samo bi htjela biti zaokupljena tim malim 'nebitnim sitnicama' (koje čine život).... (Sorry na podužem komentaru - 'opet ja i moja razmišljanja) Drž'mi se! Pa, pa :) (uza svu svijest o svemu - jer ako je tko svijestan svih životnjih s/t/r/anja onda smo to mi - MORAMO se tjerati da razmišljamo što pozitivnije - kad god je to moguće!)

    avatar

    21.04.2006. (00:27)    -   -   -   -  

  • BAŠ ME BRIGA

    ej...ovo je super post...htjela sam te pitat dali si se ti lječila od bulimije?odg na moj blog ako nije problem...ja isto povraćam,ne svaki dan,ali opet...nadam se da to mogu sama rješiti...kiss

    avatar

    21.04.2006. (12:23)    -   -   -   -  

  • zrcalo sa dva lica

    hvala na savjetu,prakticiram ga neko vrijeme i stvarno pali...slazem se sa postom,ali onda opet svi imamo promjene raspolozenja pa ne bi bilo fer da samo anu tj miju okrivimo za to iako u vecini slucajeva upravo to jest razlog...neki imaju stav da kad si ni za sta raspolozen nije smak svijeta prepustiti se i odlezati taj dan,ja ipak mislim da je bolje zaokupiti se necim,pokusati to pobjediti jer prepustanje produzuje stvar...sto se tice povracanja i ja se tako ponasam,a onda to krene iznova iz dana u dan sto je grozno...ali borimo se,ne moze to proci bez rezultata...pusa

    avatar

    21.04.2006. (13:50)    -   -   -   -  

  • sjebana

    bok! super ti je blog kao prvo!Iskreno ti se i divim mislim u istim smo govnima,ali ti se i dalje boris i dajes prednost važnijim stvarima u zivotu(npr.fax).Ja sam svojih poslijednjih pet godina života posvetila miji.Nekada je to bilo zbog hrane i mršavljenja.Ono izrigala bi se kada sam zbrljala dijetu koji put.A sada rigam i dalje ali vise ne zbog mršavljenja i hrane,već zbog samoga povracanja.Navukla sam se na taj osjecaj praznjenja.Od 12 mjeseca radim to savaki dan neprekidno i po vise puta dnevno.Prije sam bila umjerenija i normalnija.Bed je sto poslije toga mi jako malo energije ostane da bi se mogla usredotociti na neke vaznije stvari u zivotu.Sve mi se trenutacno svodi na hranjenje,ja mogu jesti po par sati a da se ne najedem.Zbilja se tesko usredotocavam na bilo sta drugo.Svako jutro si obecam da vise necu,a onda opet iz pocetka.A zbilja me nitko ne razumije i ništa ne kuzi!!!Ma ne kuzim ni ja.Jucer sam bila opet u bedu i zbilja mi doslo da se ubijem.Mislim koji je smisao svega.I vec dugo brijem da me nitko ne voli,ukljucujuci i moje roditelje.Nemam bas neke prijatelje,nemam tipa(a u fazi sam kad ga ocajnicki trebam),usamljenija sam no ikada.I mrsavija sam no nikada,zbilja kontradiktorno!!

    avatar

    22.04.2006. (15:12)    -   -   -   -  

  • rexia

    istina istina i što je još gore...jednom kada se izrigaš nikada nečeš prestati...nikada vjeruj mi...znaš ono kada pristupiš školjci i stvori ti se ona kisela slina u ustima i krenu ti suze jer znaš što slijedi onda se nagneš još više sklopiš oči i pustiš da izađe...samo se izdigne ta kiselina i nakon što si gotova,ostaje miris u nosu....some things just don't go away

    avatar

    23.04.2006. (16:36)    -   -   -   -  

  • PaNtErA

    HEEEJ!!! Ovako, ja s anorexiom nikada nisam mogla na kraj.. Zapravo, pokušala bih ne jesti i onda bih učinila grešku, npr. pojela pizzu i sve bi palo u vodu.. Morala sam gurnuti prste i povraćati... Prošlo ljeto sam se nekako othrvala s Miom, ali sada se opet vratila... Neka ti mi budemo poticaj.. Kada vidiš kako drugi mršave, dobiješ i ti želju... Budi hrabra! Pusa

    avatar

    23.04.2006. (16:37)    -   -   -   -  

  • perfect_angel

    Razumijem te u potpunosti... ja sam neka 2 mj. bila u takvom stanju... Sve mi je bilo loše... s dečkom neprestalno svađe, sa starcima isto, nisam imala ni jednu frendicu uz sebe... ma SVE, ali baš sve mi je bilo glupo... a sad... znaš, sretna sam. Odlučila sam to, i ne mislim iznevjeriti samu sebe... Pričala sam sa roditeljima i rješili smo sve te "probleme", sa dečkom je također tako.. frendice, pa.... shvatila sam da mi ne trebaju jer su sve u potpunosti lažne. Naravno imam neke osobe uz sebe s kojima rado odem na kavicu, rolanje, itd.... ugl. poanta ovog svega je da moraš sama odlučiti da želiš biti sretna, i moraš si uvući u glavu da je ovaj život previše vrijedan da ga provedeš bez smješka na licu... bez ikakvih želja, motiva... Vjerojatno ti se ovo sve sad čini glupo... možda teško, nemoguće ali vjeruj mi stvarno se možeš promjeniti AKO TO SAMA ŽELIŠ!!!! ... i za kraj pussa :)

    avatar

    23.04.2006. (19:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...