Ej - glavu gore!
Moramo stati na kraj ovakvim bad-raspoloženjima. Ovo zadnje što si napisala opisuje i moj dan. Planiram svaki dan - sat- minutu, a svjesna sam da ne može biti sve "k'o po špagu" - a onda opet, koliko god bila toga svjesna - užasno se iživciram kad nije sve - hm - 'kako bi trebalo biti' (čitaj: onako kako si ja to zacrtam). Živi užas! I onda počnem razmišljati: e - ako je ovo život,onda...:( Zanimljivo je to: Ja doista jesam svjesna svih svojih problema u mojoj glavici, svih mušica koje me muče i nedaju mi mira; i da moram pomoći nekome sa istim/sličnim problemom, dala bih sve od sebe - bezbroj savjeta, prijedloga, bila bih toj osobi puna podrška. A sama sebi ne mogu pomoći - zašto? Tj. - da se ispravim:mogu pomoći sama sebi, ali trenutno mi se to čini jaako teško. Radim tako sitne koračiće da ne znam da li uopće koračam ili stojim na mjestu. No, trenutno je i to bolje - ma, sve samo ne krenuti 'na dolje, u dubinu, ponor iz kojega se neću znati izvući..' Glede vježbanja, kalorija, i svih tih opsesija, kod mene je sve na istome, ali, ima jedna sitna promjena: doista već o-ho-ho vremena govorim o povratku one 2-3 kile (koje su se u međuvremenu pretvorile u 4-5), a stalno padam.Neku večer sam se 'bacila' na ozbiljno razmišljanje i shvatila da to ZAISTA nema smisla. Tako da moja 'dijagnoza' zadnjih 5 dana glasi: svjesno radim na tome da (trenutno) održim, a postepeno vratim tih par kilica. Uspjela sam (i ponosna sam na to!) razdvojiti 2 strane svoje osobnosti: dok sjedam za stol već mehanički radim svoju uobičajenu porciju, no, zatim si svjesno kažem: Čekaj malo - ako čitavo ovo vrijeme se hraniš ovim režimom i niš' se ne događa (osim što još više mršavim) očito trebaš nešto promijeniti. I doista uzimam više hrane - ne puno, ali opet...i da - onda slijedi onaj UŽASAN osjećaj gubitka kontrole - potpunog poraza. Tada - u 'završnoj fazi' slijedi umirivanje tipa: da- pojela si više, ništa strašno - bilo je fino, da - dobiti ćeš kile - a zašto - jer to želiš, jer si to isplanirala. I tako ja imam osobnog psihijatra - sebe ;-) Nekome tko ovo čita sa strane činiti će se sve ovo smiješno, ali - bome je mučno i naporno. Skužila sam da je najgore za vrijeme i nakon obroka - sada sam primjerice čist ok. Što misliš - ova moja tehnika planiranog dobivanja-vraćanja tih par kila - je li dobra? Mislila sam - ako volim sve imati pod kontrolom -i uvjerim glavicu da je i to 'vraćanje' dio kontrole - možda uspijem?! MORAM USPJETI (više-nažalost nije samo štos u ispijenom izgledu već i u zdravlju - 'stvari' nemam već i podosta dugo i svjesna sam da to nije dobro - dapače :(
Vidiš - čitala sam i ja to za riblje ulje. Štos ti je u omega-3 masnim kiselinama koje pozitivno djeluju na mozak, poboljšavaju koncentraciju, raspoloženje.
No, za bolje raspoloženje (anti-crne misli;) jako ti je dobar vitamin B12 (smeđe tabletice). Uzimala sam ga neko vrijeme i mislim da ću opet.
Pa, pa
P.S. Jesi li pokušala sa metodom 'pročitaj 28.03.'?!
11.04.2006. (01:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angie
Čitam opet pa si mislim - istina je ako si se pretrpala, a nisi sve uspjela ostvariti - rezultat je nezadovoljstvo i frustracija(kod 'običnih ljudi', a kod nas 'extra-sensitive jedinki' to sve-pa još na treću !) Još sam nešto skužila - mi smo svjesne da je taj osjećaj 'imam moć kontrole' onaj koji nam ne da mira i spokoja, ALI nije dobra mi čista suprotnost. Dakle, od svega toga iplaniranoga ti NE MORAŠ svemu zadovoljiti - postoje prioriteti - uvijek i u svemu. Ako ne ispuniš baš ništa, krajnji rezultat će biti nezadovoljstvo - istina, ALIneće propasti svijet - probuditi ćeš se iduće jutro i krenuti dalje. MISLIM DA BI U SVEMU - pa i u tome trebalo slijediti pravilo ZLATNE SREDINE. Ja sam to skužila - i polako, ali sigurno idemmu u susret. Uspjet ću - moram- uvjeriti ću mozgić da popusti i dopusti da kroz kontrolu vratim te kile, a kada to uspijem - shvatit će da zapravo kroz 'čitavo to kontroliranje' - kontrola postaje sve slabija. Meni osobno - dokaz da sam se i mrvicu oslobodila og osjećala - malo opustila od tog grča - biti će kada povratim prvu kilicu. Biti će teško, ali uspjet ću - i neću posustati. Nemoj niti ti!
Mislim da bi se najprije trebalo riješiti tog gooolemog pritiska (JA TO MORAM) - i dokazati si da od jednog neisplaniranog dana neće ropasti svijet - dale, potpuno se odreći - odbaciti kontrolu, a zatim je povratiti - u granicama normale - odnosno, onoliko koliko je potrbno da nas ne sputava.
Znam - veliki posao....
11.04.2006. (01:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jucer je bas bio koma dan,nadam se da je krenulo nabolje...iskreno,meni je danas sve ovo s anom i mijom prelilo casu...sad idem malo po vasim blogovima i vidim da se sve vise cura povlaci,one su bile tek prolaznici koji nisu jos preduboko zaglibili tako da vjerujem da ce se izvuc...ali strah me za nas,sta ako ovo nikada ne prestane unatoc nasoj volji i odlukama i da li su one stvarno stopostotne?ne znam koliko si tocno sa nama,ali sjecam se jos prije kad nas je bilo svega nekolicina na ovim stranicama,jedna cura se vratila vilinskaprasina(mozda si je citala),ne znam da li ce ostati,vise mi se cini da se bori protiv ovoga...ponekad pomislim da ce svi otici jer vidim da se ovako jos vise pokopavamo...ne znam...ti mi se cinis kao jedina koja doista zeli prestati,ja od dana do dana mijenjam odluku...uopce ne znam sta sam htjela reci ovim komentarom...valjda samo to da mi se drzis...pusa
12.04.2006. (15:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angie
Ej - glavu gore! Moramo stati na kraj ovakvim bad-raspoloženjima. Ovo zadnje što si napisala opisuje i moj dan. Planiram svaki dan - sat- minutu, a svjesna sam da ne može biti sve "k'o po špagu" - a onda opet, koliko god bila toga svjesna - užasno se iživciram kad nije sve - hm - 'kako bi trebalo biti' (čitaj: onako kako si ja to zacrtam). Živi užas! I onda počnem razmišljati: e - ako je ovo život,onda...:( Zanimljivo je to: Ja doista jesam svjesna svih svojih problema u mojoj glavici, svih mušica koje me muče i nedaju mi mira; i da moram pomoći nekome sa istim/sličnim problemom, dala bih sve od sebe - bezbroj savjeta, prijedloga, bila bih toj osobi puna podrška. A sama sebi ne mogu pomoći - zašto? Tj. - da se ispravim:mogu pomoći sama sebi, ali trenutno mi se to čini jaako teško. Radim tako sitne koračiće da ne znam da li uopće koračam ili stojim na mjestu. No, trenutno je i to bolje - ma, sve samo ne krenuti 'na dolje, u dubinu, ponor iz kojega se neću znati izvući..' Glede vježbanja, kalorija, i svih tih opsesija, kod mene je sve na istome, ali, ima jedna sitna promjena: doista već o-ho-ho vremena govorim o povratku one 2-3 kile (koje su se u međuvremenu pretvorile u 4-5), a stalno padam.Neku večer sam se 'bacila' na ozbiljno razmišljanje i shvatila da to ZAISTA nema smisla. Tako da moja 'dijagnoza' zadnjih 5 dana glasi: svjesno radim na tome da (trenutno) održim, a postepeno vratim tih par kilica. Uspjela sam (i ponosna sam na to!) razdvojiti 2 strane svoje osobnosti: dok sjedam za stol već mehanički radim svoju uobičajenu porciju, no, zatim si svjesno kažem: Čekaj malo - ako čitavo ovo vrijeme se hraniš ovim režimom i niš' se ne događa (osim što još više mršavim) očito trebaš nešto promijeniti. I doista uzimam više hrane - ne puno, ali opet...i da - onda slijedi onaj UŽASAN osjećaj gubitka kontrole - potpunog poraza. Tada - u 'završnoj fazi' slijedi umirivanje tipa: da- pojela si više, ništa strašno - bilo je fino, da - dobiti ćeš kile - a zašto - jer to želiš, jer si to isplanirala. I tako ja imam osobnog psihijatra - sebe ;-) Nekome tko ovo čita sa strane činiti će se sve ovo smiješno, ali - bome je mučno i naporno. Skužila sam da je najgore za vrijeme i nakon obroka - sada sam primjerice čist ok. Što misliš - ova moja tehnika planiranog dobivanja-vraćanja tih par kila - je li dobra? Mislila sam - ako volim sve imati pod kontrolom -i uvjerim glavicu da je i to 'vraćanje' dio kontrole - možda uspijem?! MORAM USPJETI (više-nažalost nije samo štos u ispijenom izgledu već i u zdravlju - 'stvari' nemam već i podosta dugo i svjesna sam da to nije dobro - dapače :( Vidiš - čitala sam i ja to za riblje ulje. Štos ti je u omega-3 masnim kiselinama koje pozitivno djeluju na mozak, poboljšavaju koncentraciju, raspoloženje. No, za bolje raspoloženje (anti-crne misli;) jako ti je dobar vitamin B12 (smeđe tabletice). Uzimala sam ga neko vrijeme i mislim da ću opet. Pa, pa P.S. Jesi li pokušala sa metodom 'pročitaj 28.03.'?!
11.04.2006. (01:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angie
Čitam opet pa si mislim - istina je ako si se pretrpala, a nisi sve uspjela ostvariti - rezultat je nezadovoljstvo i frustracija(kod 'običnih ljudi', a kod nas 'extra-sensitive jedinki' to sve-pa još na treću !) Još sam nešto skužila - mi smo svjesne da je taj osjećaj 'imam moć kontrole' onaj koji nam ne da mira i spokoja, ALI nije dobra mi čista suprotnost. Dakle, od svega toga iplaniranoga ti NE MORAŠ svemu zadovoljiti - postoje prioriteti - uvijek i u svemu. Ako ne ispuniš baš ništa, krajnji rezultat će biti nezadovoljstvo - istina, ALIneće propasti svijet - probuditi ćeš se iduće jutro i krenuti dalje. MISLIM DA BI U SVEMU - pa i u tome trebalo slijediti pravilo ZLATNE SREDINE. Ja sam to skužila - i polako, ali sigurno idemmu u susret. Uspjet ću - moram- uvjeriti ću mozgić da popusti i dopusti da kroz kontrolu vratim te kile, a kada to uspijem - shvatit će da zapravo kroz 'čitavo to kontroliranje' - kontrola postaje sve slabija. Meni osobno - dokaz da sam se i mrvicu oslobodila og osjećala - malo opustila od tog grča - biti će kada povratim prvu kilicu. Biti će teško, ali uspjet ću - i neću posustati. Nemoj niti ti! Mislim da bi se najprije trebalo riješiti tog gooolemog pritiska (JA TO MORAM) - i dokazati si da od jednog neisplaniranog dana neće ropasti svijet - dale, potpuno se odreći - odbaciti kontrolu, a zatim je povratiti - u granicama normale - odnosno, onoliko koliko je potrbno da nas ne sputava. Znam - veliki posao....
11.04.2006. (01:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DiT
Potpuno te razumijem...ja se tjesim a nakon svake kise dolazi sunce...pusa
11.04.2006. (20:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zrcalo sa dva lica
jucer je bas bio koma dan,nadam se da je krenulo nabolje...iskreno,meni je danas sve ovo s anom i mijom prelilo casu...sad idem malo po vasim blogovima i vidim da se sve vise cura povlaci,one su bile tek prolaznici koji nisu jos preduboko zaglibili tako da vjerujem da ce se izvuc...ali strah me za nas,sta ako ovo nikada ne prestane unatoc nasoj volji i odlukama i da li su one stvarno stopostotne?ne znam koliko si tocno sa nama,ali sjecam se jos prije kad nas je bilo svega nekolicina na ovim stranicama,jedna cura se vratila vilinskaprasina(mozda si je citala),ne znam da li ce ostati,vise mi se cini da se bori protiv ovoga...ponekad pomislim da ce svi otici jer vidim da se ovako jos vise pokopavamo...ne znam...ti mi se cinis kao jedina koja doista zeli prestati,ja od dana do dana mijenjam odluku...uopce ne znam sta sam htjela reci ovim komentarom...valjda samo to da mi se drzis...pusa
12.04.2006. (15:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...