Razmišljala sam o tome da li su me neki događaji iz djetinjstva mogli potaknuti na to, ali (nažalost) - ne mogu naći nikakvo opravdanje ;( Obitelj mi je dobra da se bolja poželjeti ne može, moji su uvijek bili (i ostali) brižni roditelji, pokušavali meni i sestri pružiti što više; u stvari, kad malo mislim, možda su se ponašali i 'pre-zaštitnički'. A ja kao dijete - oduvijek sam bila preranjiva; sve bi previše uzimala k srcu - uostalom, to radim i dan-danas. Tako da, ako je tko kriv za trzavice i narušenje odnosa u mojoj obitelji - to bih bila JA. Npr. (1primjer od mnogih) Božić pred 3 godine - točnije bož.ručak sveo se na to da mi je mama 'utrpala' u tanjur (normalnu porciju, no, ne prema mojim mjerilima), i ja, kakva jesam (-brza na jeziku) odmah sam se pobunila, na što sam tati digla živac (kako i ne bih - bož.idila, a ja se natjeravam oko 1 žlice više ili manje u tanjuru). Kako je završio ručak? - kombinacija tatine nagle naravi ('kratko, ali žestoko') i maminog dugog i sporog 'kljucanja'. Znam da je to tužno, ali tijekom ovih godina sam se toliko otuđila od mame - ponekad smo kao 2 stranca u kući.
Evo, da te sada pitam koji ti je dan omiljeni, a koji najmanje voliš u tjednu - što bi odgovorila? Većina ljudi rekla bi da voli vikend, a mrzi ponedjeljak. A ja - čista suprotnost! Zašto? - Vrlo jednostavno: pojam vikenda, zahvaljujući zadnjih 8 g. (dobro -nekih 7 god. jer vidim da me i moji 'puštaju' - kuže da ću sad 21 i da mi ne mogu visiti nad tanjurom kao kad sam imala 14) sveo se na ručak-torture (nešto 'ala' ranije opisano) - i tako skoro svaki - pa tko ih ne bi mrzio! A naravno - ponedjeljak je značio početak dugog tjedna - tjednom sam bila sama svoj gospodar: mogla sam jesti svašta i ništa, slobodno vježbati - nije bilo one vikend-napetosti. I takav osjećaj imam i dan danas - iako mi puštaju da se hranim kako hoću - meni na izbor - još uvijek mi je vikend mora.
Pokušavam skužiti koji mehanizmi kod mene su 'otpusni ventil' - kao što je povraćanje kod bulimije - još nisam došla do potpunih odgovora.
Kužim, i sasvim je smisleno da ako uživam-vježbam, a ako ne - ne, no - evo problema: ne može proći dan a da ja ne 'odradim' svoju 'rutu' - jednostavno mi svaki dan mora biti pokriven nekom aktivnošću. (znam - tu sam isto razvila neku ovisnost.)
A što se hrane tiče - ajme meni! Opet se pozivam na ono što si napisala - i slažem se - ako ti učenje ne ide, sigurno je bolje provesti ta dva sata radeći bilo što drugo nego piljiti u knjigu, a u glavu ti niš' ne ulazi. Ali, ja sebe ograničavam - sputavam - i na ovom području. Moj problem je što sam krz sve te silne dijete i povremena, kratkoročna dobijanja na težini - razvila takav mehanizam da točno znam koliko mogu pojesti a da se ne udebljam - što ne znači malo hrane. I tu se razvila moja ovisnost o hrani. Dakle, moja glavica već automatski, za rana jutra radi jelovnik za cijeli dan - sad na vidjelo dolaze i 2dana tjedno na fitnessu - svjesna sam da te dane mogu više pojesti - uživati u hrani pa sam i opušenija. A što se ranije spomenutog sputavanja tiče - to izgleda ovako: ako sam si zacrtala određeni jelovnik, onda treba postojati određeni balans između unesenog i potrošenog. Skužila sam da(pogotovo dok pripremamveće ispite) se učenjem isto 'troši' - tako da, ako želim planirani jelovnik, moram ga i odraditi - odnosno, ta 2 sata ću se 'ubijati' nad knjigom kako bi pslije mogla uživati u par kockica čokolade, jogurtu, kikirikiju;čemu već :( - ZNAM, NEMAM RIJEČI - BOLESNA NAVIKA :(
Još mi nešto nije jasno. Prvo, da te pitam : jesi li se potpuno oslobodila misli o hrani - da li si doista uspjela povratiti normalan ritam prehrane?
Ono što mi nije jasno jest vrijeme prehrane: naime, moji večernji obroci su veći od 'danjih' - općenito unesem više kalorija večerom i tv-grickanjem(bez brige, nije ništa pre-nezdravo - osim čokolade koje se ne mogu odreći) nego tijekom čitavog dana. Ova navika mi se izgradila zahvaljući nenadanim odlascima u goste i sl. -a glasi: čuvati se preko dana tako da ako što i 'iskrsne' navečer - normalno pojesti i ostati - hm - nepromijenjen. Tako da bi moja mama šizila za ručak, a ja bi to nadoknadila večerom. A danas - naokn večere ubacila sam još milijun obročića - stalno nešto grickam - i to je moj problem, jer - ne mogu bez toga, a pogotovo kad sam sve tako fino uredila da, večer završavam nečim slatkim - i sve to bez ikakvog pomaka na vagi :-( Ma, što se to sa mnom dogodilo?? Kužim ja da smisao života nije u hrani - ali kako si pomoći?
U kojoj mjeri si ti bila opterećena hranom - ako smijem tako izravno pitati?
A sada dosta - idemo na počinak (iako u zadnje vrijeme ne mogu zaspati; ne znam koji mi je vrag )
Odmori se za vikend, napuni baterije, i punom parom naprijed - nemoj posustati
P.S. Znam da sve što sam nadrobila zvuči - scary - ali, ja sam zapravo više došla do svih tih zaključaka dugogodišnjim analizama svojega ponašanja - većina toga se odvija na granici svijesti - da se ne bi mislilo da sam neki 'freak' - sa
01.04.2006. (01:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angie
Razmišljala sam o tome da li su me neki događaji iz djetinjstva mogli potaknuti na to, ali (nažalost) - ne mogu naći nikakvo opravdanje ;( Obitelj mi je dobra da se bolja poželjeti ne može, moji su uvijek bili (i ostali) brižni roditelji, pokušavali meni i sestri pružiti što više; u stvari, kad malo mislim, možda su se ponašali i 'pre-zaštitnički'. A ja kao dijete - oduvijek sam bila preranjiva; sve bi previše uzimala k srcu - uostalom, to radim i dan-danas. Tako da, ako je tko kriv za trzavice i narušenje odnosa u mojoj obitelji - to bih bila JA. Npr. (1primjer od mnogih) Božić pred 3 godine - točnije bož.ručak sveo se na to da mi je mama 'utrpala' u tanjur (normalnu porciju, no, ne prema mojim mjerilima), i ja, kakva jesam (-brza na jeziku) odmah sam se pobunila, na što sam tati digla živac (kako i ne bih - bož.idila, a ja se natjeravam oko 1 žlice više ili manje u tanjuru). Kako je završio ručak? - kombinacija tatine nagle naravi ('kratko, ali žestoko') i maminog dugog i sporog 'kljucanja'. Znam da je to tužno, ali tijekom ovih godina sam se toliko otuđila od mame - ponekad smo kao 2 stranca u kući. Evo, da te sada pitam koji ti je dan omiljeni, a koji najmanje voliš u tjednu - što bi odgovorila? Većina ljudi rekla bi da voli vikend, a mrzi ponedjeljak. A ja - čista suprotnost! Zašto? - Vrlo jednostavno: pojam vikenda, zahvaljujući zadnjih 8 g. (dobro -nekih 7 god. jer vidim da me i moji 'puštaju' - kuže da ću sad 21 i da mi ne mogu visiti nad tanjurom kao kad sam imala 14) sveo se na ručak-torture (nešto 'ala' ranije opisano) - i tako skoro svaki - pa tko ih ne bi mrzio! A naravno - ponedjeljak je značio početak dugog tjedna - tjednom sam bila sama svoj gospodar: mogla sam jesti svašta i ništa, slobodno vježbati - nije bilo one vikend-napetosti. I takav osjećaj imam i dan danas - iako mi puštaju da se hranim kako hoću - meni na izbor - još uvijek mi je vikend mora. Pokušavam skužiti koji mehanizmi kod mene su 'otpusni ventil' - kao što je povraćanje kod bulimije - još nisam došla do potpunih odgovora. Kužim, i sasvim je smisleno da ako uživam-vježbam, a ako ne - ne, no - evo problema: ne može proći dan a da ja ne 'odradim' svoju 'rutu' - jednostavno mi svaki dan mora biti pokriven nekom aktivnošću. (znam - tu sam isto razvila neku ovisnost.) A što se hrane tiče - ajme meni! Opet se pozivam na ono što si napisala - i slažem se - ako ti učenje ne ide, sigurno je bolje provesti ta dva sata radeći bilo što drugo nego piljiti u knjigu, a u glavu ti niš' ne ulazi. Ali, ja sebe ograničavam - sputavam - i na ovom području. Moj problem je što sam krz sve te silne dijete i povremena, kratkoročna dobijanja na težini - razvila takav mehanizam da točno znam koliko mogu pojesti a da se ne udebljam - što ne znači malo hrane. I tu se razvila moja ovisnost o hrani. Dakle, moja glavica već automatski, za rana jutra radi jelovnik za cijeli dan - sad na vidjelo dolaze i 2dana tjedno na fitnessu - svjesna sam da te dane mogu više pojesti - uživati u hrani pa sam i opušenija. A što se ranije spomenutog sputavanja tiče - to izgleda ovako: ako sam si zacrtala određeni jelovnik, onda treba postojati određeni balans između unesenog i potrošenog. Skužila sam da(pogotovo dok pripremamveće ispite) se učenjem isto 'troši' - tako da, ako želim planirani jelovnik, moram ga i odraditi - odnosno, ta 2 sata ću se 'ubijati' nad knjigom kako bi pslije mogla uživati u par kockica čokolade, jogurtu, kikirikiju;čemu već :( - ZNAM, NEMAM RIJEČI - BOLESNA NAVIKA :( Još mi nešto nije jasno. Prvo, da te pitam : jesi li se potpuno oslobodila misli o hrani - da li si doista uspjela povratiti normalan ritam prehrane? Ono što mi nije jasno jest vrijeme prehrane: naime, moji večernji obroci su veći od 'danjih' - općenito unesem više kalorija večerom i tv-grickanjem(bez brige, nije ništa pre-nezdravo - osim čokolade koje se ne mogu odreći) nego tijekom čitavog dana. Ova navika mi se izgradila zahvaljući nenadanim odlascima u goste i sl. -a glasi: čuvati se preko dana tako da ako što i 'iskrsne' navečer - normalno pojesti i ostati - hm - nepromijenjen. Tako da bi moja mama šizila za ručak, a ja bi to nadoknadila večerom. A danas - naokn večere ubacila sam još milijun obročića - stalno nešto grickam - i to je moj problem, jer - ne mogu bez toga, a pogotovo kad sam sve tako fino uredila da, večer završavam nečim slatkim - i sve to bez ikakvog pomaka na vagi :-( Ma, što se to sa mnom dogodilo?? Kužim ja da smisao života nije u hrani - ali kako si pomoći? U kojoj mjeri si ti bila opterećena hranom - ako smijem tako izravno pitati? A sada dosta - idemo na počinak (iako u zadnje vrijeme ne mogu zaspati; ne znam koji mi je vrag ) Odmori se za vikend, napuni baterije, i punom parom naprijed - nemoj posustati P.S. Znam da sve što sam nadrobila zvuči - scary - ali, ja sam zapravo više došla do svih tih zaključaka dugogodišnjim analizama svojega ponašanja - većina toga se odvija na granici svijesti - da se ne bi mislilo da sam neki 'freak' - sa
01.04.2006. (01:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...