Komentari

knjiz.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • inhibitor

    Ne ću te tužiti za ovo snosno/nesnosno.

    avatar

    29.03.2006. (20:10)    -   -   -   -  

  • kog boga ne središ malo taj tekst. Mislim ... velika i mala slova, odvojeni pasusi i .. tako. Prvi osnovne, remember?

    avatar

    29.03.2006. (22:45)    -   -   -   -  

  • Knjizevni terorist

    New kid in the town

    avatar

    29.03.2006. (23:17)    -   -   -   -  

  • Vodnik Života P.Budisavlj

    @Teroristu, nažalost, tako ti je u ovoj zemljici od pamtivijeka, barem što se tiče proze. Sjećam se zimskih ferija prije par desetljeća...putovao sam u posjetu baki i ponio sam sa sobom zbirku hrvatske novele druge polovine 20.stoljeća. Isuse bože! Osjećaj koji sam imao čitajući ta štiva otprilike je onaj koji bi se čovjeku javio pri dolasku na novu dužnost inženjera u novosagrađenim pogonima Nižnji Novgoroda ili Krasnojarska: socijalistička peterokatna perifirija, egzistencijalna tjeskoba blagajnice koja hoće ići na more, pathos ništavila poetski rekapituliran par desetljeća kasnije u Bagićevoj 'Treba li pisati...'...da skratim, obuzeo me užas kao da sam se preko noći iz Zagreba preselio u Zenicu! Taj osjećaj pamtim i danas kao što su drevne američke civilizacije pamtile mirise: osjećaj ispraznosti jednog svijeta koji je već tada izgledao sasvim kulisno, provizorno i privremeno: naime, zbog nekog vraga već tada sam imao osjećaj da to ne može biti stvarni svijet, da je sve ovo oko mene nekakva fikcija. Otuda vjerojatno turobnost te stvartnosti koja je beziznimno bila proscenij svih malih ljudskih nesreća (ne drama, nego, upravo tako nesreća, tj. pehova, jer, mali Hrvateki mogu samo imati peh, oni ne mogu imati životnu nesreću a nekmoli da stasaju do digniteta osobne ljudske drame ili, sad ću pretjerati, tragike: to je za velike narode, to je za Ruse i Amere, za nas, nesvrstane, tada je u kozmičkoj lutriji bio predviđen samo životni peh: dobio si mjesto višeg inženjera kemije u kutinskoj tvornici umjetnog gnojiva!: shit happens, a jebiga, šuti, dobro je, moglo je biti i gore!) kojima se bavila ta zbirka: valjda su i ostali znali da je sve to lišeno bilo kakve biti, da je sve to nebitno i da nije istina, ali, u tom svome svijetu nizu mogli, ili se nisu usudili, zamisliti nekakav smisao, neki izlaz, neko svijetlo u kojem bi stvari počele poprimati boju. Takav je i hrvatski film: kao teenager gledao sam od 4, 6 i 8 sve te Ozue, De Sice i Godare u neprežaljenoj zagrebačkoj Kinoteci, i jednoga sam dana, na početku Radija 101, na Horvaćanskom još, šetao do tramvaja sa slavnim ovdašnjim režiserom Ogrestom. On je tada također bio balavac, ni 25 nije mogao imati, i pitao sam ga što bi on to snimao, da je pravi režiser a ne tek kalfa; odgovor me je zapanjio: Je ti se posebno zanimam za pedesete i sve što se tada zbivalo! A u kurac: ja sam slušao Siouxie, Cabaret Voltaire i Curtisa, velim, gledao sam kod Galete Michaela Snowa i dva-tri kinotečna filma dnevno, a jebeni Zrinko priča o crnogorskim majorima u stanovima s visokim stropovima i problematici druge petoljetke! Tako je tome do dana današnjega: ovdje nitko živ ne zna napisati priču ili snimiti film o književniku kojega je zarobila sumanuta obožavateljica, jer, ovdje sve treba biti sudbinski i povijestno monumentano, kao kod Bulajića: ovdje Revolucija, ondje divizija, tamo Sile Osovine, simo tifusari, uglavnom, između čekića Povijesti i nakovnja širokih narodnih masa u njoj nigdje čovjeka i njegove drame. To je ta idiotska stvarnosnost naše stvarnosne proze: kako da Pavičić o bilo čemu piše kad mu je nesnosno živjeti u nekom socijalističkom splitskom zdanju otpale sive žbuke s viječnim vlaškim kamenom u cipeli: njega jedino na ovom svijetu jebe to sivilo pržine (jeste li ikada šetali novoizgrađenim Splitom u ljetno podne: kao da šećete napuštenom cementarom, recimo) koja se uvlaći u sobe, pod noke, u duše, i sve što on čeka, mada to ne zna, jest jedna merquesovski fantastična cijeloromantična kiša. Kakav život! Kakva književnost! Odvratno nešto.

    avatar

    30.03.2006. (07:36)    -   -   -   -  

  • inhibitor

    Onaj koji vjeruje da živi bez mita ili izvan njega predstavlja "iznimku". Stoga ti predlažem novi nick, onako prijateljski, grof Ludwig von Zinzendorf.

    avatar

    30.03.2006. (07:56)    -   -   -   -  

  • Tarzan Imamović

    @Inhibitor: A sad mi, uz kavu i novine, molim te objasni kakve bi to veze Nicolaus Ludwig Zinzendorf imao s tvrdnjama gornjeg komentara (osim ako tebi samo prezime Ziznendorg nije smiješno koliko i nožni prsti, pa te to samo po sebi uveseljava).

    avatar

    30.03.2006. (09:37)    -   -   -   -  

  • inhibitor

    E jeboga ti sad, da ga jebo. 1. rečenica se odnosi na komentar, a prijedlog nicka je zato jer mi smrde noge.

    avatar

    30.03.2006. (09:53)    -   -   -   -  

  • Dželaludin Zinzendorf

    Ma ne ljuti se odmah druže moj i supatniče! Čuj, kvragu, logično je da prijedlog nicka nije samorazumljiv kao fora lišena bilo kakve konotacije kad je taj nesretni Zinzendorg zaista šarafio po ovoj dolini suzah od 1700. kada je rođen u Dresdenu, pa do svoje smrti, kada je umro do dosade. Dobro ti jutro i želim vam svima nice day!

    avatar

    30.03.2006. (10:01)    -   -   -   -  

  • momo

    dear terorist, mene zanima samo jedno : imash li ti uopshte vlastito mishlenje o ichemu ili je sve shto znash - recikliranje tudjih stavova i misli iznesenih u komentarima i poturenih pod svoje u obliku posta? naravno, pitanje je retorichko i odgovor ne ochekujem...

    avatar

    30.03.2006. (12:07)    -   -   -   -  

  • guzica

    ustao sam. pogledao oko sebe. kompjuter je opet ostao upaljen preko noći. dok sam mu prilazio razmišljao sam kako bih se danas mogao prisiliti da ga ugasim. ili ne. sjeo sam pred ekran, drhtavom rukom napipao miša i u gomili linkova krenuo tražiti onaj književnog terorista. ono što je trajalo nekoliko trenutaka doimalo se kao vječnost. pomislio sam kako sam se možda trebao prvo umiti i oprati zube, ali bilo je već prekasno. bijela strelica već je napipala link koji sam tražio, lagani pritisak kažiprsta proizveo je zvuk koji mi se u tom trenutku učinio iznimno melodiozan... dok sam čitao prve rečenice, lice mi se počelo razvlačiti u smješak...

    avatar

    30.03.2006. (12:09)    -   -   -   -  

  • Učitelj retorike

    @momo: Ne vjerujem da bi normalan čovijek, pročitavši posljednje postove i komentare po njima, ignorirajući sve događaje u proteklih sedam dana mogao sada još jednom, kao da ništa nije pročitao, započinjati flame - je l' da da to može samo idiot!? E, stari, ovo je pitanje retoričko, i na njega bi zaista idiotski bilo odgovarati. Sad kad si naučio pravi smisao izraza 'retoričko pitanje' slobodno možeš do nekog drugog bloga: na ovome si ipak nešto naučio za cijeli svoj život, zar ne? Zauvijek tvoj,

    avatar

    30.03.2006. (13:09)    -   -   -   -  

  • inhibitor

    Mudro zboriš ti gore, rasprava nikako da se rasplamsa u pravom smjeru. Dragi bljogos-anonimusi, ako vam se ne sviđa ono što Egzorcist piše, dajte više neke protuargumente umjesto da serete govna na usta.

    avatar

    30.03.2006. (13:35)    -   -   -   -  

  • ena.z

    Moralo je od nečega početi! Jesu li oni u kurcu pa su odlučili glumiti Carvera ili su počeli glumiti Carvera pa su otišli u kurac, nije mi baš jasno što si htio reći (meni se čini ono prvo). Da su čvaknuli ili duvnuli pa pisali, da li bi bili manje u kurcu?

    avatar

    30.03.2006. (14:21)    -   -   -   -  

  • Učitelj retorike

    @Draga Ena, kako kaže veliki Jorge, svaka stvar na svijetu može postati klicom pakla ako je čovijek ne uspije zaboraviti; recimo, navodi Borges, karta Mađarske. Dakle, ako se čovijek poistovijeti sa svojim simboličkim mandatom, recimo ako rimski car zaist pomisli da je bog na zemlji, neminovno će zagaziti u ludilo i konja smatrati senatorom a sestru dobrom jebačicom. Sad, ne bih išao toliko daleko da kažem kako identifikacija s Carverom neminovno porađa aveti mraka i užase razdrte psihe, nego bih još jednom poentirao: Carver je u Hrvata divna izlika za bavljenje književnošću: ako je rečenica 'Ona spava.' književnost par exellence, onda književnikom može biti i Jurica Pavličić. Pogledati izvode dolje, a za kratku definiciju vidi: Leb, apologija banalnosti.

    avatar

    30.03.2006. (16:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...