Komentari

miagoaway.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • zrcalo sa dva lica

    sto se tice tvog komentara na mom blogu-znam da nisi lose mislila i znam da si donekle u pravu,ali jednostavno prestala sam vjerovati da cu ikada vise normalno funkcionirati....vecina cura ovdje jest mlada,ali ja imam 21 i nisam na pocetku toga.prosla sam sve od godisnjih izgladnjivanja i 42 kg,povracanja kao posljedice dobivanja kg natrag da bi se sad opet pokusala vratiti ani...drago mi je zbog tebe sto uspijevas u ovoj svojoj borbi da rascistis sa prosloscu i zivis zdravo,ali ja to vjerovatno ni ne zelim jer sta god drugi rekli mene mrsavost i kontrola upotpunjuju,tek tada ja mogu biti sretna i stvarno funkcionirati...ovo bi mozda drugima zvucalo sick,ali znam da ces ti shvatiti jer si i sama to prosla,prosla sam i ja i mozda jesam glupa,ali nastojim se vratiti tome...nikad vise u ekstremnom slucaju,ali tek toliko da znam da ja upravljam svojim nagonima,a ne oni sa mnom...

    avatar

    28.03.2006. (10:49)    -   -   -   -  

  • sarchy

    Da istina je kako je ponekda potrebno dotaknuti samo dno da bi shvatili neke stvari i ja sam dotakla samo dono (pokušaj samoubojstva, nakon što sam dosegla 65kg) i vjeruj mi nakon toga sam potpuno druga osoba, shvatila sam koje su mi stvari u životu bitne i kaj vrijedi truda a kaj ne. A i mnogo puta sam čula od vršnjaka i starijih kako sam dosta zrela u nekim razmišljanjima. Ja ću uskoro navršiti 20, a jedna moja frendica ima skoro 24 i jednom mi je izjavila kako mnogo zrelija razmišljam od nje. I to me jako dirnulo. Zato uživaj u životu, i zaboravi na Miju, ja isto još tu i tamo imam probleme s njom, ali znam da ima važnijih stvari u životu. BITI SRETAN, a Mija mi to uskraćuje

    avatar

    28.03.2006. (11:17)    -   -   -   -  

  • jessie50

    ali ja nemogu odijednom prestati nakon gotovo 3 godine!!!!!!!!!!!pokušavam i mislim da malčice napredujem,počela sam se jako bojati povrčati i osiječam grižnju svaijesti a i to je nešto!drago mi je što si ti uspijela,čitam te...kiss

    avatar

    28.03.2006. (15:46)    -   -   -   -  

  • I'm sad, I'm fat....

    drago mi je sta vise nisi toliko opsjednuta kao sta si nekada bila i nadam se da vise nikad neces ni biti...kiss

    avatar

    28.03.2006. (15:53)    -   -   -   -  

  • sad tek vidim kako si zalutala na moj blog.. slima je samo tvorevina bez značenja.. sto se tiče tvoje mije.. i ane.. nedaj se.. prijatelji nisu oni koji te uništavaju nego oni koji te grade i podržavaju i vole i obogaćuju.. a značenje tvog.. ajme bože.. ne razumijem.. razočarana?

    avatar

    28.03.2006. (15:55)    -   -   -   -  

  • angie

    Zadnjih par tjedana čitam malo ove blogove i mislim si: "Cure moje, bježite dok još možete, dok još nije kasno, a one koje su već 'opasno u igri' - neka je Bog sa vama". Sasvim slučajno sam došla i do tvojeg bloga i jako mi se svidio; zapravo, bit mojih posjeta svim tim blogovima (podsvjesno) bio je naći nekoga, makar jednu osobu koja mi može potvrditi da se to može - da je moguće prekinuti taj začarani krug. Jesam li ana; jesam li mia - imam li anoreksiju; imam li bulimiju? Da se pita ljude oko mene - koji me svakodnevno okružuju, vjerojatno bi rekli da jesam mršava, ali ono što svakoga zbuni jest moj 'duh' - neprestano se šalim, nasmijana sam,...pa takva osoba ne može bolovati od takvog poremećaja. A ono - duboko u meni, u mojem malom srcu koje živo kuca - za slobodom, za životom, za ljubavi - velika je i neopisiva tuga, nemoć; jedan veliki grč koji me drži i ne želi me pustiti. Ne, ne bolujem od ovih bolesti u 'klasinom smislu', ali mislim da postoje mnoge podvrste (ajmo ih tako nazvati). DA, svakodnevno mislim na hranu; DA, ne može mi proći dan bez vježbanja; DA, imam u glavi računice koliko bavljenja čime troši koliko kalorija,DA - kad nešto neplanirano pojedem obuzme me veliki pritisak (to je onaj osjećaj kontrole - odnosno njegovo pomanjkanje u tom trenutku); DA, osjetim veliko olakšanje kada se ispušem u teretani (hvala Bogu, dobrih 2 sata) - ali, zanimljivo je, ne zato jer ću taj dan lakše smršaviti (što je cilj svih ovih cura) - nego jer znam (svjesna sam) da ću taj dan moći malo više uživati u hrani, a da ostanem 'na istom'. Zapravo, meni već duže vrijeme nije za cilj smršaviti - nikako. Istina, to mi je bila početna misao vodilja - ali u 7.razr. - a to je bilo pred 8 godina! Polako, kako je vrijeme prolazilo, ja sam postajala sve 'čeličnija, čvršća', a zapravo, sve bolesnija. Dovela sam se do toga da sam potpuno svjesna da sam mršava, svjesna sam kada vidim svoj odraz u ogledalu da mi traperice plešu i to doista nije lijepo za vidjeti, i vjerovali ili ne - od 9.mj. sam si ponovno dala za cilj dobiti 2kg (nakon što sam si to zadala par mj.ranije, pa par mj. prije toga...) - i govorim si - ma, taman - traperice će ti opet super stajati, neće ti više toliko 'stršati kosti'...meni nije jasno da sam ja svjesna svga toga - svjesna sam kad vidim 2. cure u trapericama da je lijepo vidjeti 'bokiće, guzu - da se dečki za tim okreću' - nisam nikako za debelo, ali sam za žensku figuru - za ono što nam je Bog podario. I sada, čitajući ovih par redaka, nije mi jasno kako i zašto ja to ne mogu - zašto se ne mogu odreći svojih rituala, odnosno, kada i pokušam, ulovi me paničan strah; strah da GUBIM KONTROLU. I ovoga sam svjesna - i kažem si - Curo, sad ćeš navršiti 21, pametna si, lijepa, a život teče - sat po sat, dan po dan...i tako si pokušavam 'samopomoći' već par godina. Bilo je nekih obrata, ali kratkoročno, o tome 2. put, kada me opet uhvati želja da se nekome izjadam, odnosno, da i mene netko sasluša - budući sam uvijek ja ta koja je drugima rame za plakanje. (Nažalost, u odnosu na 9.mj. i moju odluku - imam gotovo 1 kg manje - kako, zašto - ne znam :( I zato (to mi je i bio plan) znaj da imaš moju punu podršku, čitam tvoj blog, pronalazim sebe u njemu, i tvoje riječi daju mi snagu koju već dugo nisam osjetila. Hvala ti i NEMOJ ODUSTATI :-)

    avatar

    30.03.2006. (01:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...