Komentari

81828.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • staramajka

    ta je briga tipicna za svakog normalnog roditelja, ako te to tjesi. ali djeca su sretnija ako si ti sretna, tako da bi bilo dobro da se malo pozabavis i sobom, pocevsi od cipela i jakete pa na dalje, do slobodnog vremena samo za sebe tu i tamo.

    avatar

    23.03.2006. (18:19)    -   -   -   -  

  • grintavac

    E lipa moja dica dok su mala onda im se radujes..imasih kraj sebe..ali pocnu naglo rasti i jednostavno odu..nisu vise tu....zato uzivaj u svaku minutu sa njima...to ti se nece vratiti..bokic

    avatar

    23.03.2006. (18:49)    -   -   -   -  

  • almost Poznata

    otkad imam kći stalno sam u strahu da joj se nešto ne dogodi

    avatar

    23.03.2006. (19:19)    -   -   -   -  

  • Elena... Mama..drži..me

    Mala djeca mala briga velika velika briga tako bar kažu...ma cijeli život roditelj provede u brizi,ali to je normalno...to svaki pravi roditelj osjeća...,a ti pošto već sada toliko brineš sigurna sam da ćete vas dvoje kako ste sada tako ćete uvijek biti dobri odlični roditelji...pozdrav mila...

    avatar

    23.03.2006. (20:45)    -   -   -   -  

  • zezalica

    a da samo znaš kako to vrijeme brzo prođe...narastu, ni izljubit ih ne stigneš....eh...

    avatar

    23.03.2006. (20:45)    -   -   -   -  

  • stefica

    to bi se moglo i meni desit...sat cini tik-tak-tik-tak..a meni se cini da nisan jos spremna..hmm a jel covik ikad bude??? ili je najbolje skocit pa se nadat da ces isplivat ??

    avatar

    23.03.2006. (21:39)    -   -   -   -  

  • LokalPatriot

    sa djecom život dobije potpuno drugi smisao...budi ponosna i čuvaj svoje najveće blago...

    avatar

    23.03.2006. (23:38)    -   -   -   -  

  • lorraine

    Prijo,lipo su ti svi ovo iskomentirali i sa svima se slazem u necemu.najvise sa starommajkom...al majko,nemamo ti mi bidne ni babe xy ovde pa ni nove cipele nemamo:))))))))))ja imam,danas bila:)

    avatar

    24.03.2006. (05:41)    -   -   -   -  

  • još sanjam

    sjećam se vremena kada su moji sinovi bili bebe-gledala sam ih u čudu...kako sam mogla stvoriti nešto živo!? oni se miču, smiju se, plaču....traže ljubav i daju ti je u obilnim količinama....draga, možeš im dati svu svoju ljubav i to je ono najvažnije....od nje će postati dobri ljudi! lijep sunčani pozdrav i pusice tvojoj dječici

    avatar

    24.03.2006. (07:39)    -   -   -   -  

  • staramajka

    razumijem iz iskustva o cemu lorraine govori, i znam da je jako tesko, skoro sasvim neizvedivo, naci vremena i snage za bilo sto drugo osim djece kada te ona okupiraju po cijeli dan i izvlace ti zadnji atom snage, a baka servisa nigdje u blizini, a na baby sittere kao pojam nismo nauceni niti imamo novaca za to. samo sam, vidjevsi najdonji post o njenoj situaciji i stanju u glavi, stekla dojam da je varosanka nesretna i depresivna trenutnom stanju stvari - a tko ne bi bilo? - pa o brizi za sebe govorim kao o stanju svijesti, bez obzira na mogucnosti. nekada i one male stvari puno znace, vesele covjeka (citaj zenu) i podizu samopouzdanje a i teme i opce stanje duha, kao oprana kosa, karmin na brzinu nanesen prije zurnog izlaska, stikla u setnji umjesto patika u funkciji ortopedske cipele, majca dubljeg izreza, parfem nanesen pri jutarnjoj toaleti, desetminutna setnja po suncu dok je suprug kod kuce a djeca spavaju subotom popodne, neka aktivnost koja nju veseli i ispunjava a kojoj se moze vracati u svakom ukradenom slobodnom trenutku, dobra knjiga, blog (!), omiljena serija. ovo sad nabrajam primjere bez veze, svatko ce uvijek naci nesto sto njega osobno veseli, sitnice koje zivot znace, nesto sto je samo tvoj vlastiti uzitak, nevezano za djecu. jer ako se opusti i prepusti ulozi majke a sve drugo u startu odbaci kao neizvedivo i nepotrebno, samo ce biti jos vise u depresiji. dakle opci stav je bitan, pokusavati, truditi se, iznalaziti nacine za pomoci samoj sebi i svom raspolozenju, a samim time i djeci. zene se znaju, u kuci s djecom, cijeli dan ne pocesljati. ne stignu se ni pogledati u ogledalo. ja ovo iz iskustva govorim, bez kritike, bila sam tu. mislis nemam kad, a i zasto, za koga, i onako me samo djeca vide po cijeli dan, a njima to nije vazno. tebi je vazno! a samim time i djeci, jer ti ces biti puno veselija i samim time lakse ces se nositi sa stresnim situacijama s njima, ako se samo malo trgnes i bar na najminimalniji, samoj sebi mozda smijesan nacin samoj sebi ugodis. a druga je tema, vezana za ovu, to sto muzeve treba natjerati da ti u ovome pomognu, jer mahom nisu svjesni dok im se na to ne ukaze... varosanko, oprosti sto ti ovako uzurpiram blogne prostore, u najboljoj je namjeri!prepoznala sam se, pa ne mogu odoliti da ne podijelim iskustva...

    avatar

    24.03.2006. (14:21)    -   -   -   -  

  • inamorata

    Mislim da se ne treba bojati biti roditelj, nego roditeljstvo živjeti dan po dan i u najboljoj namjeri truditi se podignuti ih u ljude kakvi zavređuju poštovanje. Pozdrav Varošanko i uživaj u klincima :)

    avatar

    24.03.2006. (15:17)    -   -   -   -  

  • Mladen

    Ljubav je najvažnija. Malenima time učvršćuješ vjeru u život i snažiš dušu. Naravno da je i briga za ono važno za život potrebno, ali s ljubavlju sve to lakše ide. Čak se to čini s velikom srečom i zadovoljstvom. Maleni će rasti i postajati ljudi. Tu i tamo će pomalo i iznenaditi. Biti će i problema u osamostaljivanju, možda. Važno je vjerovati im i biti im majka majka i otac otac. I još jednom, ljubav je najvažnija! Vidim da si nova na blogu. Samo naprijed. Biti će tu i puno prijatelja. Pozdrav :)

    avatar

    24.03.2006. (15:46)    -   -   -   -  

  • *Ohana*

    Bravo Mladene, to je najbolji odgovor: ljubav! To ih moras nauciti- sve drugo je sporedno! Ne znam jesi li citala na mom blogu citate iz knjige "Razgovori s Bogom" koji govore o potisnutim emocijama? Ja mislim da bi ih svaki roditelj trebao procitati. Ima i jedna dobra knjiga, glupo se zove, ali je dobra- "7 koraka do uspjesnje obitelji". Ja sam je dobila na poklon i rado bih je poklonila svim novim obiteljima. Uloga roditelja jako je vazna, ali ako te vodi ljubav- nemozes pogrijesiti! Sunchi!!!

    avatar

    24.03.2006. (16:50)    -   -   -   -  

  • varosanka

    Hvala vam svima na toplim rijecima!

    avatar

    24.03.2006. (20:06)    -   -   -   -  

  • caricavrta

    mene je stalno toga strah

    avatar

    24.03.2006. (21:05)    -   -   -   -  

  • Forza Fiume

    Istina je da se zbog djece treba odreći nekih stvari,ali koliko sreće i zadovoljstva nam djeca pruže,to se nemože mjeriti ničime,uživaj u svojoj djeci,veseli se s njima,igraj se,jer što su veća to će te manje trebati,i odjednom ćeš shvatiti da ih viđaš,tek kad im treba komad robe ili džeparac.Laka ti noć!

    avatar

    24.03.2006. (21:33)    -   -   -   -  

  • lorraine

    Staramajko,mladene,ohana...bas ste sve lijepo napisali.U svakoj rijeci se slazem s vama i nadam se da ste mojoj dragoj prijateljici bar malo podigli moral,da ste joj ovim rijecima bar malo vratili optimizma u zivot.Znam da joj treba,znam da joj ne mogu pomoci samo moje rijeci u mailu ili tel. razgovoru,jer eto,netko drugi ce to nekad reci nekim drugim rijecima nego ja,mozda nekom drugom bojom glasa....:)Prijo...vidis da sam ti lipo govorila:)! p.s.Nemojte se ljutiti na smajlice,ja ocu necu,uvijek sve bacim na valcer:)Takva sam!:)

    avatar

    24.03.2006. (21:49)    -   -   -   -  

  • suprugoljubac

    maajko, majko stara slušaj pjesmu sina svooog.....dobro kaže majkica, djeca su briga naša svagdašnja....s njima je teško, ali bez njih bi bilo još i teže (poblogu, za koga živjeti?)........ovaj vaš strah, preispitivanje i zabrinutost samo govori o tome da će djeca imati PRAVE roditelje....lijepi pozdrav!

    avatar

    24.03.2006. (23:03)    -   -   -   -  

  • HERA !!!

    Ma srećo snaći čete se vi. Kad se čovjek nađe u toj situaciji počinje drugačije i odgovornije razmišljati!Puno sreće!Lijep ti dan želim!

    avatar

    25.03.2006. (08:27)    -   -   -   -  

  • i

    zavidim ti ;-) sretno!

    avatar

    26.03.2006. (15:09)    -   -   -   -  

  • Vjeruj mi, i mene je ponekad u životu zaboljelo. Ali, kak si rekla, s vremenom dođeš k sebi i ideš dalje. Pozdrav!!!

    avatar

    27.03.2006. (07:42)    -   -   -   -  

  • Što se tiće roditeljstva, tu imam iskustva. Najvažnija stvar - učiti djecu da se vesele malim, običnim, svakodnevnim stvarima. I pazi ih, čuvaj ih, naročito kad počnu odrastati. Sad je lako s njima - možeš im i narediti ako treba ( naređuj što manje). Ali budi pažljiva kad počnu odrastati. Još jedna ne manje važna stvar - dati im svu svoju ljubav bez obzira kakvi su u pojedinim trenucima. Sretno! Pozdrav!

    avatar

    27.03.2006. (07:47)    -   -   -   -  

  • Break The Chains

    Ovo u 07:47 sam ja. Ne znam zbog čega mi se zezne link, a ne skužim to na vrijeme. Pozdrav!

    avatar

    27.03.2006. (07:56)    -   -   -   -  

  • blogotomija

    Divim se tvom optimizmu. I ja imam troje, ali mene trenutačno puca depresija. Najmlađi ima šest mjeseci i stvarno, stvarno mi je dosta biti prikovana uz kuću. Ja bi sad cipele i znaš ono. Ma, dobro. Valjda je to samo faza.

    avatar

    27.03.2006. (10:01)    -   -   -   -  

  • staramajka

    ovo gornje razmisljanje je mene uvik izvlacilo iz crnila - "valjda je ovo samo faza"! i je, i brzo ce proci! tako se brzo faze smjenjuju, i ne shvatis jos da je jedna prosla, a vec si u slijedecoj! kako beba raste, tako se mi prilagodjavamo! treba nastojati otkaciti depresije i pokusati ODMAH uzivati u svakoj fazi do maksimuma - jer poslije ce bit prekasno!

    avatar

    27.03.2006. (14:30)    -   -   -   -  

učitavam...