Ovo mi je bio dosta zbrkani tekst, pa sam se malo namučila, ali iz svega ovoga, zapravo proizlazi da su ta četiri uzroka zapravo povezana krajnjom svrhom. Jer i proizvođenje i samoniklost imaju svoju svrhu. Kada plitica ne bi imala svrhu, ne bi došlo ni do njene proizvodnje, pa ni do uporabe srebra i njenog oblikovanja u baš takav oblik. Isto tako i cvijet, kada njegovo otvaranje ne bi imalo točno određenu svrhu (u ovom slučaju razmnožavanje), do tog otvaranja ne bi ni došlo. Zato mislim da se kauzalnost često tumači kao nešto što se slučajno desi, a zapravo pojam određuje nešto što se događa s točno određenom svrhom. Nadam se da ovo sve ne zvuči previše zbrčkano, ali mislim da opisuje prilično točno ono što sam ja iz ovog teksta zaključila.
20.03.2006. (12:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Heidegger voli eksperimentirati njemačkim jezikom, a to onda pred prevoditelja postavlja zahtjev da ekspreimentira hrvatskim jezikom. Pa je prevoditelj Josip Brkić u dva izdanja Pitanja o tehnici dao dva ponešto različita prijevoda, a ja sam odabrao one verzije koje su mi se činile razumljivijima. Ključno je, mislim, ono o raskrivanju, prelasku iz skrivenosti u ne-skrivenost (grčko 'a-letheia' što znači istina u doslovnom je prijevodu 'ne-skrivenost')... Jer, kao što pjeva Björk, ''All the modern things...have allways existed. They've just been waiting for the right moment...'' I ja sam, kao i ti, sklon svrsi, finalnom uzroku, dati najveću važnost (osobito nasuprot modernoj znanosti koja odbacuje svrhe kao privide), ali se onda vrlo brzo nameće pitanje svrhe svega, svrhe cjeline. Osim toga, za umjetničko djelo bismo možda mogli navući da ima svrhu nekoga radovati...ali onda je pitanje svrhe radovanja...
20.03.2006. (14:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
guest
"Covjek je mjera svih stvari.." i covjek mjeri sve pa i svrhu. Sto nije nista pogresno (da li postoji pogresno, dobro, lose - ja mislim da ne) no mozda bi tu svrhu trebalo onda identificirati s covjekom, a to hoce reci sa svijescu, a ne sa svime-sto-jest. Jer, hej, mi govorimo o onome sto je vidljivo, dakle nama, ne znajuci ni koliko ni gdje je to sve silno 'jos-nevidljivo' - ali i opet, znati da nesto jest pa u to vjerovati iz nase limitirane percepcije je bolji put nego poput 'moderne znanosti' negirati i pod svaku cijenu boriti se protiv necega sto je 'privid', 'na rubu...' itd. ono sto vec jest, ne moze biti undone, u nama poznatom svemiru
20.03.2006. (14:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rekao bih da Heidegger ovdje hoće napraviti jedan obrat u shvaćanju ''causa efficiens''. Naime, H. sumnjiči Aristotela da je prirodno zbivanje (a isto tako i umjetničko ''stvaranje'') pokušao istumačiti prema obrtničkoj proizvodnji. No, Heidegger bi obratno: u prirodi sve niče samo od sebe, doduše prema nekoj svrsi, ali koja nije eksplicitna nego je sličnija implicitnoj svrhovitosti igre. I umjetnik stvara sličnije tako shvaćenoj prirodi nego li obrtniku: ni umjetniku kad krene ''stvarati'' svrha nije posve eksplicitna, prije je nalik nekoj slutnji. Mnogi umjetnici imaju taj osjećaj ''nisam ja taj koji stvara, nešto se tek zbiva kroz mene''. Tu neeksplicitnu svrhovitost Heidegger shvaća kao prvenstveni oblik stvaralaštva, koji se ne može svesti na analogiju s obrtništvom, gdje obrtnik (kao ''causa efficiens'') ima pred sobom jasnu eksplicitnu svrhu - dakle ''plan''.
26.08.2006. (17:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tanka srebrna nit
Ovo mi je bio dosta zbrkani tekst, pa sam se malo namučila, ali iz svega ovoga, zapravo proizlazi da su ta četiri uzroka zapravo povezana krajnjom svrhom. Jer i proizvođenje i samoniklost imaju svoju svrhu. Kada plitica ne bi imala svrhu, ne bi došlo ni do njene proizvodnje, pa ni do uporabe srebra i njenog oblikovanja u baš takav oblik. Isto tako i cvijet, kada njegovo otvaranje ne bi imalo točno određenu svrhu (u ovom slučaju razmnožavanje), do tog otvaranja ne bi ni došlo. Zato mislim da se kauzalnost često tumači kao nešto što se slučajno desi, a zapravo pojam određuje nešto što se događa s točno određenom svrhom. Nadam se da ovo sve ne zvuči previše zbrčkano, ali mislim da opisuje prilično točno ono što sam ja iz ovog teksta zaključila.
20.03.2006. (12:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Heidegger voli eksperimentirati njemačkim jezikom, a to onda pred prevoditelja postavlja zahtjev da ekspreimentira hrvatskim jezikom. Pa je prevoditelj Josip Brkić u dva izdanja Pitanja o tehnici dao dva ponešto različita prijevoda, a ja sam odabrao one verzije koje su mi se činile razumljivijima. Ključno je, mislim, ono o raskrivanju, prelasku iz skrivenosti u ne-skrivenost (grčko 'a-letheia' što znači istina u doslovnom je prijevodu 'ne-skrivenost')... Jer, kao što pjeva Björk, ''All the modern things...have allways existed. They've just been waiting for the right moment...'' I ja sam, kao i ti, sklon svrsi, finalnom uzroku, dati najveću važnost (osobito nasuprot modernoj znanosti koja odbacuje svrhe kao privide), ali se onda vrlo brzo nameće pitanje svrhe svega, svrhe cjeline. Osim toga, za umjetničko djelo bismo možda mogli navući da ima svrhu nekoga radovati...ali onda je pitanje svrhe radovanja...
20.03.2006. (14:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
guest
"Covjek je mjera svih stvari.." i covjek mjeri sve pa i svrhu. Sto nije nista pogresno (da li postoji pogresno, dobro, lose - ja mislim da ne) no mozda bi tu svrhu trebalo onda identificirati s covjekom, a to hoce reci sa svijescu, a ne sa svime-sto-jest. Jer, hej, mi govorimo o onome sto je vidljivo, dakle nama, ne znajuci ni koliko ni gdje je to sve silno 'jos-nevidljivo' - ali i opet, znati da nesto jest pa u to vjerovati iz nase limitirane percepcije je bolji put nego poput 'moderne znanosti' negirati i pod svaku cijenu boriti se protiv necega sto je 'privid', 'na rubu...' itd. ono sto vec jest, ne moze biti undone, u nama poznatom svemiru
20.03.2006. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Svrha umjetnosti? Da čovjeka učini boljim! /poslije dobre knjige nisam više ista!/ lucija9
14.04.2006. (21:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Rekao bih da Heidegger ovdje hoće napraviti jedan obrat u shvaćanju ''causa efficiens''. Naime, H. sumnjiči Aristotela da je prirodno zbivanje (a isto tako i umjetničko ''stvaranje'') pokušao istumačiti prema obrtničkoj proizvodnji. No, Heidegger bi obratno: u prirodi sve niče samo od sebe, doduše prema nekoj svrsi, ali koja nije eksplicitna nego je sličnija implicitnoj svrhovitosti igre. I umjetnik stvara sličnije tako shvaćenoj prirodi nego li obrtniku: ni umjetniku kad krene ''stvarati'' svrha nije posve eksplicitna, prije je nalik nekoj slutnji. Mnogi umjetnici imaju taj osjećaj ''nisam ja taj koji stvara, nešto se tek zbiva kroz mene''. Tu neeksplicitnu svrhovitost Heidegger shvaća kao prvenstveni oblik stvaralaštva, koji se ne može svesti na analogiju s obrtništvom, gdje obrtnik (kao ''causa efficiens'') ima pred sobom jasnu eksplicitnu svrhu - dakle ''plan''.
26.08.2006. (17:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...