Komentari

jelek.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Under my skin

    Uh, teška tema. Moji starci su uvijek bili u nekim granicama. Zapravo sam imala maksimalnu slobodu koju sam trebala imati. Oni su mi to mogli priuštiti jer su mi vjerovali, a ja sam znala što se do mene očekuje. Ispala sam takva kakva jesam, iako imam brata koji je potpuno drugačije ispao, a, kao, isto su nas odgajali (nisu, vjerujte mi, nisu). Intenzitet kontrole djece treba prije svega ovisti o tome kakva ta djeca jesu, sredini u kojoj žive i sl., ali slažem se da roditelji danas rijetko znaju gdje su im klinci, jer da znaju, sumnjam da bi se dvanaestgodišnjaci opijali po parkovima i pušili marihuanu u tri ujutro.

    avatar

    15.03.2006. (09:57)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    ti radiš pravi posao na blogu. kad daš neki navod, onda daš i svoj komentar. čestitam ti na takvom pristupu

    avatar

    15.03.2006. (10:41)    -   -   -   -  

  • tisina...

    moji roditelji su pritiskali i mene i sestru... ona je bjezala od kuce, a ja od svega... danas, kao majka teenagera, ne pritiscem ga previse, ponekad mu objasnim da moram znati gdje je i kad ce doci, i zasto to moram znati... iako, ako je i mrvicu poput mene, to sto meni govori daleko je od istine :)))) no, imam u njega puno povjerenje... ako i ne kaze kamo ide, znam da zna sto i koliko smije, gdje su granice na kojima bi se ponasao onako kako ne smije... imam puno povjerenje u njega... jesam li u pravu ili grijesim, pogotovo zato sto ga sama odgajam, pokazat ce vrijeme... pusa tebi :*

    avatar

    15.03.2006. (13:54)    -   -   -   -  

  • praktikum

    ja sam svojoj objasnila da je moj "posao" da ju na takav način maltretiram i da to znači da mi je stalo do nje:)))

    avatar

    15.03.2006. (15:03)    -   -   -   -  

  • lolina

    ehh da je škola roditeljstva,... lakše bi bilo , imam neke knjige i priručnike da si pomognem oko odgoja , ali ljubav je najvažnija, možda nekad za nekog klinca nije dovljna jer razlikuju se djeca i iz iste kuće , nastojim obaviti što bolje mogu svoju ulogu ,a da je lako ..nije...

    avatar

    15.03.2006. (17:56)    -   -   -   -  

  • pegy

    Puno si toga napisala, morat ću se reducirati u mislima da ne budem preduga. :) Što se gornjeg dijela teksta tiče, smatram da vraćanje u prošlost samo da bismo se vraćali, ne bi bilo dobro. No, lošim smatram i odbacivanje svega onoga dobroga što je obitelj nekad imala, a danas nema. Ono što nije bilo dobro je da su očevi ipak manje sudjelovali u odgoju. Smatram da u njemu moraju sudjelovati oba roditelja, jer mi sve drugo znači lijenost onoga drugoga u tom smislu. Što se tiče slučaja blogerice, možda i imaš pravo, možda je uistinu to bio njezin poziv. No, svejedno, to ne znači da je poziv bio ispravan. Jer, možda netko dijete zlostavlja drugu djecu iz istog razloga pa ne smatramo to nečim dobrim. Osim toga, to ipak, ako sam dobro pratila, nije dijete od 10 godina. Linč sigurno nije rješenje, ali ne smatram ni poželjnim linč koji se vodi protiv nastavnika. Svjesna sam da ima onih koji to ne zaslužuju biti. Ali i ja i moji vršnjaci smo išli u školu, i uvijek je bilo profesora koji su bili dobri, onih koji su bili strogi, onih koji su se drečili bez veze, onih koji su bili dosadni ... svakavih. No, svejedno, nitko od nas nije imao potrebu trčati u Novi list i to govoriti na taj način. Naravno da ne smatram da profesori mogu raditi što ih je volja, ali uvjerena sam da ovi medijski "bumovi" ne rade dugoročno nešto dobro. Mislim da bi puno bolje bilo da imamo inspekcije koje rade svoj posao bez da o tome bruje mediji i prave senzaciju i prolazni hit. Rekla si da ta cura možda je i žrtva na neki način. Da, meni se čini da je najveća žrtva upravo od strane medija.

    avatar

    15.03.2006. (20:57)    -   -   -   -  

  • trill

    Ne mogu reći da znam u svakom trenutku gdje mi je kćer tinejdžerica. Ne zato jer se ona ne javlja ili me nije briga, nego zato što kod nje pojam "vani" označava 3 mjesta na kojima može biti. Gdje je trenutno na ta tri nije toliko važno. Blizu su. Poznajem njene prijateljice i imam u novčaniku njihove brojeve mobitela, za svaki slučaj. Ne ograničavam izlaske kćerki, osim vremenski, ali mora imati mobitel sobom. Više za slučaj nekih nepredvidljivih događaja, nego zbog kontrole. Mi smo mali grad i tu kontrola nije nešto što je neophodno. A za onu malu blogericu...mene zanima ne toliko što je pisala, nego di su njeni roditelji. Znam da bi ja potegla do ministarstva, najmanje, da moje dijete dobije ukor u školi zbog svog mišljenja. Bilo ono ispravno ili ne.

    avatar

    16.03.2006. (15:09)    -   -   -   -  

  • KOKI

    moja dječica se stalno javljaju...toliko puta da su i meni čak ponekad dosadni...naravno da im to nikada ne kažem jer sam zapravo sretna što je tako...:)

    avatar

    17.03.2006. (15:53)    -   -   -   -  

  • ŠKORPION12

    ...djecu treba štititi - pomoći im da se opredjele za dobro. Ja sam za povjerenje - prijateljski odnos između djece i roditelja!pusa

    avatar

    20.03.2006. (17:24)    -   -   -   -  

  • nimbus

    Najbolja pomoć u odgoju djece je SPORT! Sport utječe na psiho-fizički razvoj djece, sport odgaja,znaš uvijek gdje ti je djetete!

    avatar

    21.03.2006. (13:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...