Komentari

alkion.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • shosannadreyfus

    Evo moga primjera kako se ja nosim sa svojim strahovima: često se ne suočim s onim čega se plašim. Pokušavam to sakriti u pozadinu misli tako da bi možda zaboravila čega se plašim ili o čemu brinem. Mislim ipak da je važnije ustanoviti čega se točno plašim a i također se pokušati prisjetiti kako je strah započeo. Možda je postojao neki određeni događaj ili trenutak koji ga je potaknuo. Ponekad kada se suočim s problemom, on više ne izgleda tako velik. Ponekad je strah od neke stvari veći od same stvari! Možda će slijedeći dan problem izgledati manji! I uvijek govorim sama sebi “Danas je ono sutra o kojem sam brinula jučer.”

    avatar

    07.03.2006. (17:34)    -   -   -   -  

  • tipkojisjedi

    A strah od vatre?

    avatar

    07.03.2006. (21:51)    -   -   -   -  

  • shosannadreyfus

    Evo me opet: ja imam trajno iskustvo sa mučninama i vrtoglavicom uslijed oštećenog centra za ravnotežu. Mada to potpuno ne odgovara stvarnom stanu, lječnici to nazivaju KINETOZA ili bolest kretanja, a javlja se kao posljedica zbunjenosti mozga kontradiktornim informacijama. Osjetilo vida mozgu šalje jednu informaciju, no u isto vrijeme centar za ravnotežu u unutarnjem uhu i osjetilni živci koji pomažu održanju ravnoteže mogu poslati drukčiju informaciju. Ali ja sam nakon konstatirane bolesti pod svakodnevnim konzumiranjem lijeka i onda je sve u redu, suprotno kod ne uzimanja ljeka gubim osječaj za prostor i često padnem a ako je prisutan i neki stres onda se desi da izgubim i svjest. Uf, al sam te udavila.

    avatar

    07.03.2006. (23:16)    -   -   -   -  

  • veneca

    Zanimljiva je priča o stahovima... Ja sam prije nekoliko godina doživjela nešto slično klaustrofobiji. Do tada nisam imala nikakvih problema, a od tada se bojim i kod razmišljanja, o recimo vožnji avionom (prije toga se vozila normalno :-))) ) ili nekoj drugoj situaciji gdje bih bila ograničena malim prostorom.... Ozbiljan problem se može pojaviti kod potrebe boravka na takvom mjestu... putovanja, boravak u nekim komorama iz zdravstvenih razloga (razna snimanja)....... Tvoj tekst me potakao da potražim i druge tekstove na internetu... sigurna sam da ima nešto o tome kako se prevladava klaustrofobija.. hvala ti :-)))) Pozdrav ti šaljem

    avatar

    08.03.2006. (08:50)    -   -   -   -  

  • od sexa do lokomotive

    ovo je vrlo zanimljivo! Sa uzitkom sam citala.

    avatar

    08.03.2006. (09:31)    -   -   -   -  

  • izgubljena

    u mojim genima je više strahova...mraka i vode se ne bojim :))...ako sada očekuješ da nabrojim strahove, e pa neću... hvala na čestitci..

    avatar

    08.03.2006. (09:32)    -   -   -   -  

  • Mladen

    Vrlo dobar analitički pristup. To je osnova razumjevanja. Ja sam bio osjetljiv na okretanje i gubitak kontrole kretanja. Ako bi slučajno čitao novine u osobnim kolima odozada uhvatila bi me mučnina na duži period. Zato volim biti naprijed. Prije nekoliko godina sam krenuo sam na neke vježbe gdje se treba vrtjeti oko svoje osi. Radio sam to ma kud pukjlo. Nakon nekoga vremena nestale su sve te mučnine. Stvar je u našim glavam. Razumjevanje, ali ono stvarno, tijelom. Dobar ti je ovaj post. Mogel bi nekome i pomoći. Pozdrav :)

    avatar

    08.03.2006. (11:02)    -   -   -   -  

  • D.S.O.

    Ja sam sva osjetljiva.. pa i moj centar za ravnotežu.. odmah mi slabo dodje:((( hvala na lipe želje.

    avatar

    08.03.2006. (11:46)    -   -   -   -  

  • Friva

    Nikada nisam imala mučninu zbog vožnje, ali zbog neugodnog mirisa DA. Hvala na čestitci, a tvom Svjetlu također želim sretan Dan žena!

    avatar

    08.03.2006. (11:58)    -   -   -   -  

  • Darko

    Mislim da su i mnogi naši socijalni odnosi uvjetovani instinktima iz nekih davnih vremena. Zanimljivo kako smo ove urođene strahove naučili kontrolirati, a neki nam se naučeni strahovi čine nepodnošljivima.

    avatar

    08.03.2006. (12:40)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Dragi Alkion, nije mi straha, cak ni od (vlastite!) smrti... jedino sto mi jest mozda jako netrpljivo to su prejaki zvukovi, pogotovo kada dolaze iznenadjeno... ali od vode, od voznje, od vrtanja ne... Drago mi je da smo opet u stanju nastaviti s nasim blogovima i nasim druzenjem na istim! Saljem Ti justo srdacni voooZdric moj! :)))

    avatar

    08.03.2006. (13:13)    -   -   -   -  

  • veneca

    Puno hvala na čestitkama....

    avatar

    08.03.2006. (14:10)    -   -   -   -  

  • Mala iz Grada

    Dragi Alkion ovoj e fenomenalan post. Mnoge podatke sam znala od prije. Uz urođene strahove čovjek se rodi sa urođenim refleksom za hodanje. Možda si nekada imao priliku vidjeti pedijatra kako bebi od 1-2 mj pruža svoj kažiprst tj daje joj ga izmežu njenih dlanova. Na to beba instiktivno hita (čvrsto) za prste a potpm ih doktor podiže na noge dok bebice prave korake. taj instikt odumire oko 5 mj života da bi ga ta ista beba morala ponovo usvojiti od 9 do 14 mj života . Ja isto imam užasnih problema sa mučninama i to uglavnom na brodu. Za ovaj trening nisam prije znala i jako je interesantno. Moj prijatelj je također pilot pa mi je pričao kakvu su oni obuku prolazili još u jna meni je bilo mučno slušati ga - to definitivnone bi izdržala. Još jednom jako interesantan post.

    avatar

    08.03.2006. (14:13)    -   -   -   -  

  • alkion

    isollea; pazi scenu. ja i sestra u tunisu. malo selo Sidi bu Said. Sve puno puncato štandova sa đinđama minđama, tamburinima, devinom kožom, nargilama. Kupim neku sitnicu, pitam masnog prodavača, "How many camels can i get for my sister?", kaže on, "For tausnd"...dodjem do drugog štanda i ne kupim ništa, pitam opet, "How many camels can i get for my sister?", kaže legenda, "No camels, ši iz not Klaudia Šifer!"...kažu da ako se tamo dogovoriš da nema izvlačenja, još sam je mogo i prodat.

    avatar

    08.03.2006. (14:16)    -   -   -   -  

  • matheo

    Meni su nekako najgori ti jaki zvukovi, to me baš uzdrma! :) Pozdrav

    avatar

    08.03.2006. (16:08)    -   -   -   -  

  • alkion

    @M.H.Svabica: ljepo je čuti da se ne plašiš. I meni je drago da se možemo opet pisati do mile volje; @Veneca: vjerujem da znaš kako mi je drago vidjeti tvoj nik bilo gdje, valjda se mi koji se družimo od nekih svojih početaka ovog virtualnog svijeta radi nalazimo uvijek; @dubrovčanko (ili dubrovkinjo - nisam siguran što je prihvatljivije): motorika je zauzimala vrlo veliki dio moje profesije (prenošenje i stjecanje znanja, vještina i navika u letenju) tako da mi ti prapovjesni i u genu zapisani podaci nisu nepoznati (to su takozvani nesvjesni pokreti hvatanja rukicama i kretanja nožicama). Naime svako novorođenče može tako na svojim rukicama nositi svoju težinu - stisak šake je toliko jak da neće popustiti. Tvog prijatelja pilota vjerojatno znam (svi vijnu piloti smo se u to doba međusobno znali). Malo me grize radoznalost posebice jer se trenutno ne mogu sjetiti niti jednog bivšeg kolege iz Dubrovnika - sem par njih koji su relativno rani "utekli" u tzv civilno zrakoplovstvo.

    avatar

    08.03.2006. (16:14)    -   -   -   -  

  • okeco

    jako dobro ... no, ja sam u onoj skupini gdje samo tablete pomazu pri voznji, narucito u zagorje, preko laza, da vidis samo kako se pretvaram u hulka :))))) doduse samo u faci dobivam tu prekrasnu zelenu boju

    avatar

    08.03.2006. (16:53)    -   -   -   -  

  • studena

    odlican post. kao dijete sam redovito povracala pri voznji autom, a ponekad mi je bilo cak mucnina dok bi se vozila liftom. jednom sam dozivjela da me uhvatila mucnina dok sam vozila po jednoj cesti punoj zavoja :/ a onda sam procitala knjigu o akupresuri. osim tocke na dlanu, postoji i tocka na bradi, ispod usnice u udubljenju, koja se lagano pritisce 5-6 puta po 10 sekundi. uz to se normalno dise. zaista nije potrebno kupovati kojekakve skupe naprave kad si bez problema sam mozes pomoci :))

    avatar

    08.03.2006. (19:44)    -   -   -   -  

  • ..choose A for life..choose A for freedom..

    zdravo..a ti mi živiš u blizini najljepšeg grada,ili? :)ajd budi pozdravljen..

    avatar

    08.03.2006. (20:45)    -   -   -   -  

  • izgubljena

    ne bojim se zmija...onako kad dođem u ZOO maštam o jednim čizmama i torbi i cipelama...ma ustvari o 2-3 torbe od jednog primjerka te životinje...tuži me onim zaštitnicima životinja :DDDD... evo bojim se pauka...ali sada manje nego prije...najviše se bojim neuspjeha...

    avatar

    09.03.2006. (10:25)    -   -   -   -  

  • izgubljena

    hvala na čestitkama ;**************

    avatar

    09.03.2006. (10:29)    -   -   -   -  

  • uspomena

    Ja nemam problema s 'putujućim' mučninama, bez obzira na prijevozno sredstvo, ali moj sin se odmalena muči s tim. Bolna mu je točka autobus. Srećom, tabletice protiv mučnine su vrlo učinkovite. A ja se, ako baš mogu birati, najradije vozim brodom. Plovidba mi je potpuno prirodno stanje. Nemam ništa ni protiv visine i rado letim, a kad je u pitanju vožnja na kotačima - podnosim je, ali uvijek jedva čekam da prođe.

    avatar

    09.03.2006. (19:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...