E, moj prijatelju, nije da nema ljudi koji imaju vizije (da ne kažem koji znaju ili barem slute) što bi trebalo (ili bilo dobro) učiniti da se (možda) riješe mnogi akutni ali i kronični problemi ljudskog roda, naročito da se izbjegne sveopća (nuklearna, ekološka, klimatološka ili bilo koja druga, možda moralna) kataklizma u koju svi skupa (koliko god netko mislio da možda nije skupa) srljamo. Samo, jedno su vizije, a drugo je zbilja. Većina ljudi je (i to jedva) spremna (i to što je manje moguće) korigirati svoje ponašanje koje ne pridonosi ni osobnom ni kolektivnom boljitku tek kad - lupi glavom u neki zid. Samo što je onda nerijetko - kasno, da ne kažem prekasno, za dotičnog pojedinca, možda i za njegovu obitelj, narod ili za sve nas skupa. Ipak, nisam katastrofičar. Sve u svemu ljudske stvari još (uvijek) nisu baš tako crne da ne bi mogle biti crnje. A ima i puno lijepih stvari (poput ovog bloga) i divnih i dragih ljudi (poput tebe i osoba koje na tvom blogu pišu srdačne komentar). Tako je na individualnoj razini, tako je na nacionalnoj razini, tako je i na internacionalnoj (tj. globalnoj) razini. Nije niti da nema religije nesuženih (dakle širokih) horizonata, religije koja najbolje odgovara sadašnjosti, religije koja možda ima najbolje izglede biti svjetonazorom budućnosti. Ona je već petstotinjak pa i više godina u srcu sve većeg broja ljudi (ne samo zapadnog civilizacijskog kruga, premda je u njemu rođena), iako najveći broj ljudi u, recimo, Hrvatskoj, nije do sada imao prilike čuti njen naziv. Prave stvari rijetko su kad dostupne samo tako, na površini! Koga baš zanima, više na tu temu može naći na webu Zajednice Humanitas (stranica "Sekcije") ili na Forumu Humanitas, uskoro i na novom ambicioznom portalu Humanitas koji je u pripremi. Iskreno se radujem što i ti sudjeluješ u tom jedinstvenom u Hrvatskoj humanističkom projektu. Što nas bude više, što glasniji i učinkovitiji budemo, manje će biti mjesta rezignaciji i - pesimizmu. U našim srcima ali i u srcima naših prijatelja i drugih ljudi. Ivan Supek je učinio što je mogao, usamljeni humanist (kakav je, stjecajem okolnosti, najčešće bio) nije ni mogao puno više učiniti. Na nama je da nastavimo gdje je on zastao, kad nam je prije nekoliko godina napisao onu svoju podršku za Ligu Humanitas. A šta da ti dalje pišem, sve znaš!
04.02.2006. (21:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja neću nadodati ništa što već piše ovdje, nego ću samo te pozdraviti dragi Vedrane, jer nekako si mi falio! Nije te bilo dosta dugo sa svježim postom!! Pozdrav! pusa
04.02.2006. (21:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danas je znanost nadmasila mnogo toga, no opet nedovoljno da bi se u punom znacaju pomoglo covjecanstvu. Ljudi i dalje umiru, vode se ratovi, terorista sve vise...I onda se pitam gdje ovo sve vodi???
04.02.2006. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, dragi Antibarbarus, citirane misli Carla Sagana došle su na ovaj blog kasnije nego što sam mislio da će doći i svakako je na mjestu Tvoj komentar na kojem Ti želim ovim svojim kratkim dodatkom zahvaliti. Carl Sagan bio je jedan od vrhunskih znanstvenika - astronoma, planetologa i popularizator znanosti, čovjek koji je nastojao aktivno širiti vidike čovječanstva i jedan je od mojih dragih učitelja, ako uopće mogu tako reći. Naravno, imamo mi u Hrvatskoj našeg dragog akademika Ivana Supeka koji spada u sam vrh svjetske znanstvene i humanističke elite koja je u određenom smislu bila zatvorena za sve one koji nisu bili nositelji titule sveučilišnog profesora. Nekako mislim, a vjerojatno nisam u pravu, da je takav elitizam bio pogrešan.Svakako su imali opravdane razloge. Ipak, danas, koliko mi se čini, u Hrvatskoj, ali i u svijetu nema više sličnih nastojanja. Možda su forme ostale, ali sadržaj kao da je posustao, posrnuo i izblijedio...Na pozornici svijeta glavni su igrači multinacionalne kompanije i interesi pojedinaca koji gazduju u bjesomučnoj trci za profitom i bogatstvom koje donosi vlast i moć, a koje u pravilu jako kvare ljude, što je i sam vrlo poštovani akademik Supek u jednom od svojih zaključnih odgovora rekao u nedavno emitiranoj trodjelnoj emisiji na Radio Sljemenu. Na žalost, humanisti i prosvjetitelji, svjetlonoše čovječanstva neće moći učiniti mnogo, neće moći pružiti čovječanstvu viziju s pokrićem, sve dok sa scene ne nestanu elite koje guraju u mrak patnje i samouništenja svojom bahatošću i gramzljivošću u bilo kojem smislu. Ostaje sasvim jasno da ljudska vrsta nastala evolucijom i kao najvrijedniji do sada poznati dragulj u njenoj kruni može postići ostvarenje fantastičnog kozmičkog sna ili neslavno propasti. Moj je optimistički san ipak ono prvo. Vivat Humanitas!
04.02.2006. (23:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antibarbarus
Dragi prijatelju, slažem se s tobom da je dobrim dijelom problem u elitama (naročito financijskim, ali i gospodraskim, političkim, vjerskim i svakim drugim). O tome je pisao još dobri stari sir Thomas More kao jedan od prvaka humanističke misli). Ipak, mislim da je ne manji problem u nama, tzv. malim, običnim ljudima. Svatko od nas misli skoro samo ili doslovno samo na ovaj ili onaj svoj mali interes, na ovaj ili onaj svoj mali uspjeh, nespreman udruživati se i zajedno s drugima nešto krupnije napraviti (osim kad smo baš u nekoj velikoj gabuli). Prisjetimo se one kratkotrajne solidarnosti i udruženosti u nedavnoj ratnoj nevolji na ovim prostorima, na solidarnost na bojištima i u skloništima kad su po Zagrebu padale granate. Netko će reći - ali to je druga priča, radilo se o ratnoj nevolji, o kolektivnoj životnoj opasnosti, a i tada su neki potajice švercali oružjem, nekretninama, tajnama, drpali što i gdje su god uspjeli drpiti itd. Sve je to točno, samo ti koji su to radili i dalje su udruženi, organizirani, kao što su bili i tada kad su (uspješno) radili to što su radili (jer drugačije to ne bi ni uspjeli). A mi više nismo niti toliko solidarni koliko smo tada bili. Milijuni divnih malih ljudi, milijuni divnih snova, deseci i stotine tisuće divnih postova na divnim blogovima, ali - svatko više ili manje samo (ili barem prije i iznad svega) za sebe. U isto to vrijeme, oni drugi, organizirani u centre financijske, gospodaraske, političke, vjerske i svake druge moći beru vrhnje sveg ljudskog znanja i gigantskog kolektivnog rada, radeći od nas, malih i tako razjedinjenih pozemljara, manje ili više što hoće. Čak i sindikati i mnoge udruge (srećom ne baš sve) postaju centrima veće ili manje moći u službi svojih elita (vrhuški). Što je tome tako najistaknutiji (točnije, skoro jedini živući autentični hrvatski humanist od formata) Ivan Supek nije ni najmanje kriv. Učinio je najviše što je mogao. A tako će učiniti i Zajednica Humanitas (i, vrlo mi je drago zbog toga, nas dvojica u njoj). Pa što bude - bude. Toliko od mene ovdje o tome.
05.02.2006. (00:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antibarbarus
Oprosti ako sam ja kriv za dvostruki komentar. U svakom slučaju - nisam namjerno. Molim te da duplikat izbrišeš.
05.02.2006. (00:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bok cakani. Lijepo si to napisao. Sneno i opet toliko realistično. Hm, mi ljudi koliko smo i beznačajni toliko smo i posebni. Svakako imamo određenu ulogu u ovom beskrajnom svemiru.
Gdje su naši snovi? U nama....i nek tamo ostanu....bez obzira na razvoj tehnologije, našu "crnu" budućnost. Bez snova nema mašte, bez mašte nema budućnosti.
Bok i cmokkkkk medeni.
05.02.2006. (16:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo me opet medeni. Ovako, pokušat ću to objasniti, što sam napisala.
Npr. ja sanjam da ću nekog upoznati, nekog ko će mi biti srcu blizak itd., čim ga sanjam, naravno da ga i zamišljam, ne samo njega već i sve oko njega (dakle snovi se pretvaraju u maštu), a mašta je ta koja određuje moju budućnost jer se ravnam prema njoj. Idem kroz život prema toj mašti, pa samim time ta je moja mašta odredila i moju budućnost.
Nadam se da si me shvatio? Možda je to jedan banalniji primjet toga, ali tako se to događa i u drugim stvarima i događajima.
Gle, neki stručnjak (znanstvenik) sanja o nekom svom novom izumu, u mašti ga oblikuje i određuje faktore s kojim će to ostvariti, a samim time ta je njegova mašta isto tom znanstveniku, odredila određenu budućnost.
Ma, ima puno takvih i sličnih primjera. To je moje osobno mišljenje.
Nadam se, medeni, da sam ti to bar malo dočarala? A da li sam u pravu?! To ne mogu reći zasigurno, ali čini mi se da sam bar blizu toga.
Kod mene to nekako ide tako, tim redosljedom. Naravno, uvijek mi to ne uspijeva. Ali bez obzira na neuspjehe, neću se nikada odreći snova, mašte...kao ni svoje budućnosti koja bi bar malo trebala sličiti svemu tome. I to je bit svakog čovjeka, mislim. Ne odricati se snova nit mašte.
Bok i cmokkkkk.
05.02.2006. (17:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svaka ti čast. Ti zaista znaš pogoditi srž. Upravo se radi o tome da nam ne treba religija, već samo vjera. Vjera, po volji slobodna, koja neće imati zemaljske autoritete, pa neće biti troma. Današnje su religije trome zbog taštine njihovih vođa i crkava, a zato su postale plitke i dosadne. Što se tiče cilja; treba promatrati cilj svemira i života uopće, a ne cilj vrste i pojedinca. Život je cilj sam po sebi, a mi smo samo oblik i faza. Voljeti "Stvoritelja" znači voljeti sva njegova djela, a ne samo neka. Način promišljanja koji traži svrhu vrste i pojedinca još je odveć sebičan da bi nadmašio strah i nezadovoljstvo.
13.02.2006. (14:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antibarbarus
E, moj prijatelju, nije da nema ljudi koji imaju vizije (da ne kažem koji znaju ili barem slute) što bi trebalo (ili bilo dobro) učiniti da se (možda) riješe mnogi akutni ali i kronični problemi ljudskog roda, naročito da se izbjegne sveopća (nuklearna, ekološka, klimatološka ili bilo koja druga, možda moralna) kataklizma u koju svi skupa (koliko god netko mislio da možda nije skupa) srljamo. Samo, jedno su vizije, a drugo je zbilja. Većina ljudi je (i to jedva) spremna (i to što je manje moguće) korigirati svoje ponašanje koje ne pridonosi ni osobnom ni kolektivnom boljitku tek kad - lupi glavom u neki zid. Samo što je onda nerijetko - kasno, da ne kažem prekasno, za dotičnog pojedinca, možda i za njegovu obitelj, narod ili za sve nas skupa. Ipak, nisam katastrofičar. Sve u svemu ljudske stvari još (uvijek) nisu baš tako crne da ne bi mogle biti crnje. A ima i puno lijepih stvari (poput ovog bloga) i divnih i dragih ljudi (poput tebe i osoba koje na tvom blogu pišu srdačne komentar). Tako je na individualnoj razini, tako je na nacionalnoj razini, tako je i na internacionalnoj (tj. globalnoj) razini. Nije niti da nema religije nesuženih (dakle širokih) horizonata, religije koja najbolje odgovara sadašnjosti, religije koja možda ima najbolje izglede biti svjetonazorom budućnosti. Ona je već petstotinjak pa i više godina u srcu sve većeg broja ljudi (ne samo zapadnog civilizacijskog kruga, premda je u njemu rođena), iako najveći broj ljudi u, recimo, Hrvatskoj, nije do sada imao prilike čuti njen naziv. Prave stvari rijetko su kad dostupne samo tako, na površini! Koga baš zanima, više na tu temu može naći na webu Zajednice Humanitas (stranica "Sekcije") ili na Forumu Humanitas, uskoro i na novom ambicioznom portalu Humanitas koji je u pripremi. Iskreno se radujem što i ti sudjeluješ u tom jedinstvenom u Hrvatskoj humanističkom projektu. Što nas bude više, što glasniji i učinkovitiji budemo, manje će biti mjesta rezignaciji i - pesimizmu. U našim srcima ali i u srcima naših prijatelja i drugih ljudi. Ivan Supek je učinio što je mogao, usamljeni humanist (kakav je, stjecajem okolnosti, najčešće bio) nije ni mogao puno više učiniti. Na nama je da nastavimo gdje je on zastao, kad nam je prije nekoliko godina napisao onu svoju podršku za Ligu Humanitas. A šta da ti dalje pišem, sve znaš!
04.02.2006. (21:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annab18
Ja neću nadodati ništa što već piše ovdje, nego ću samo te pozdraviti dragi Vedrane, jer nekako si mi falio! Nije te bilo dosta dugo sa svježim postom!! Pozdrav! pusa
04.02.2006. (21:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dolphin poetry
Danas je znanost nadmasila mnogo toga, no opet nedovoljno da bi se u punom znacaju pomoglo covjecanstvu. Ljudi i dalje umiru, vode se ratovi, terorista sve vise...I onda se pitam gdje ovo sve vodi???
04.02.2006. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Da, dragi Antibarbarus, citirane misli Carla Sagana došle su na ovaj blog kasnije nego što sam mislio da će doći i svakako je na mjestu Tvoj komentar na kojem Ti želim ovim svojim kratkim dodatkom zahvaliti. Carl Sagan bio je jedan od vrhunskih znanstvenika - astronoma, planetologa i popularizator znanosti, čovjek koji je nastojao aktivno širiti vidike čovječanstva i jedan je od mojih dragih učitelja, ako uopće mogu tako reći. Naravno, imamo mi u Hrvatskoj našeg dragog akademika Ivana Supeka koji spada u sam vrh svjetske znanstvene i humanističke elite koja je u određenom smislu bila zatvorena za sve one koji nisu bili nositelji titule sveučilišnog profesora. Nekako mislim, a vjerojatno nisam u pravu, da je takav elitizam bio pogrešan.Svakako su imali opravdane razloge. Ipak, danas, koliko mi se čini, u Hrvatskoj, ali i u svijetu nema više sličnih nastojanja. Možda su forme ostale, ali sadržaj kao da je posustao, posrnuo i izblijedio...Na pozornici svijeta glavni su igrači multinacionalne kompanije i interesi pojedinaca koji gazduju u bjesomučnoj trci za profitom i bogatstvom koje donosi vlast i moć, a koje u pravilu jako kvare ljude, što je i sam vrlo poštovani akademik Supek u jednom od svojih zaključnih odgovora rekao u nedavno emitiranoj trodjelnoj emisiji na Radio Sljemenu. Na žalost, humanisti i prosvjetitelji, svjetlonoše čovječanstva neće moći učiniti mnogo, neće moći pružiti čovječanstvu viziju s pokrićem, sve dok sa scene ne nestanu elite koje guraju u mrak patnje i samouništenja svojom bahatošću i gramzljivošću u bilo kojem smislu. Ostaje sasvim jasno da ljudska vrsta nastala evolucijom i kao najvrijedniji do sada poznati dragulj u njenoj kruni može postići ostvarenje fantastičnog kozmičkog sna ili neslavno propasti. Moj je optimistički san ipak ono prvo. Vivat Humanitas!
04.02.2006. (23:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antibarbarus
Dragi prijatelju, slažem se s tobom da je dobrim dijelom problem u elitama (naročito financijskim, ali i gospodraskim, političkim, vjerskim i svakim drugim). O tome je pisao još dobri stari sir Thomas More kao jedan od prvaka humanističke misli). Ipak, mislim da je ne manji problem u nama, tzv. malim, običnim ljudima. Svatko od nas misli skoro samo ili doslovno samo na ovaj ili onaj svoj mali interes, na ovaj ili onaj svoj mali uspjeh, nespreman udruživati se i zajedno s drugima nešto krupnije napraviti (osim kad smo baš u nekoj velikoj gabuli). Prisjetimo se one kratkotrajne solidarnosti i udruženosti u nedavnoj ratnoj nevolji na ovim prostorima, na solidarnost na bojištima i u skloništima kad su po Zagrebu padale granate. Netko će reći - ali to je druga priča, radilo se o ratnoj nevolji, o kolektivnoj životnoj opasnosti, a i tada su neki potajice švercali oružjem, nekretninama, tajnama, drpali što i gdje su god uspjeli drpiti itd. Sve je to točno, samo ti koji su to radili i dalje su udruženi, organizirani, kao što su bili i tada kad su (uspješno) radili to što su radili (jer drugačije to ne bi ni uspjeli). A mi više nismo niti toliko solidarni koliko smo tada bili. Milijuni divnih malih ljudi, milijuni divnih snova, deseci i stotine tisuće divnih postova na divnim blogovima, ali - svatko više ili manje samo (ili barem prije i iznad svega) za sebe. U isto to vrijeme, oni drugi, organizirani u centre financijske, gospodaraske, političke, vjerske i svake druge moći beru vrhnje sveg ljudskog znanja i gigantskog kolektivnog rada, radeći od nas, malih i tako razjedinjenih pozemljara, manje ili više što hoće. Čak i sindikati i mnoge udruge (srećom ne baš sve) postaju centrima veće ili manje moći u službi svojih elita (vrhuški). Što je tome tako najistaknutiji (točnije, skoro jedini živući autentični hrvatski humanist od formata) Ivan Supek nije ni najmanje kriv. Učinio je najviše što je mogao. A tako će učiniti i Zajednica Humanitas (i, vrlo mi je drago zbog toga, nas dvojica u njoj). Pa što bude - bude. Toliko od mene ovdje o tome.
05.02.2006. (00:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antibarbarus
Oprosti ako sam ja kriv za dvostruki komentar. U svakom slučaju - nisam namjerno. Molim te da duplikat izbrišeš.
05.02.2006. (00:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Bok cakani. Lijepo si to napisao. Sneno i opet toliko realistično. Hm, mi ljudi koliko smo i beznačajni toliko smo i posebni. Svakako imamo određenu ulogu u ovom beskrajnom svemiru. Gdje su naši snovi? U nama....i nek tamo ostanu....bez obzira na razvoj tehnologije, našu "crnu" budućnost. Bez snova nema mašte, bez mašte nema budućnosti. Bok i cmokkkkk medeni.
05.02.2006. (16:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Evo me opet medeni. Ovako, pokušat ću to objasniti, što sam napisala. Npr. ja sanjam da ću nekog upoznati, nekog ko će mi biti srcu blizak itd., čim ga sanjam, naravno da ga i zamišljam, ne samo njega već i sve oko njega (dakle snovi se pretvaraju u maštu), a mašta je ta koja određuje moju budućnost jer se ravnam prema njoj. Idem kroz život prema toj mašti, pa samim time ta je moja mašta odredila i moju budućnost. Nadam se da si me shvatio? Možda je to jedan banalniji primjet toga, ali tako se to događa i u drugim stvarima i događajima. Gle, neki stručnjak (znanstvenik) sanja o nekom svom novom izumu, u mašti ga oblikuje i određuje faktore s kojim će to ostvariti, a samim time ta je njegova mašta isto tom znanstveniku, odredila određenu budućnost. Ma, ima puno takvih i sličnih primjera. To je moje osobno mišljenje. Nadam se, medeni, da sam ti to bar malo dočarala? A da li sam u pravu?! To ne mogu reći zasigurno, ali čini mi se da sam bar blizu toga. Kod mene to nekako ide tako, tim redosljedom. Naravno, uvijek mi to ne uspijeva. Ali bez obzira na neuspjehe, neću se nikada odreći snova, mašte...kao ni svoje budućnosti koja bi bar malo trebala sličiti svemu tome. I to je bit svakog čovjeka, mislim. Ne odricati se snova nit mašte. Bok i cmokkkkk.
05.02.2006. (17:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
na tu temu napisat cu za koji dan jedan tekst i size predavanja dr.sc.adolf dragicevica. pozdrav prijatelju.
06.02.2006. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ateizam
Svaka ti čast. Ti zaista znaš pogoditi srž. Upravo se radi o tome da nam ne treba religija, već samo vjera. Vjera, po volji slobodna, koja neće imati zemaljske autoritete, pa neće biti troma. Današnje su religije trome zbog taštine njihovih vođa i crkava, a zato su postale plitke i dosadne. Što se tiče cilja; treba promatrati cilj svemira i života uopće, a ne cilj vrste i pojedinca. Život je cilj sam po sebi, a mi smo samo oblik i faza. Voljeti "Stvoritelja" znači voljeti sva njegova djela, a ne samo neka. Način promišljanja koji traži svrhu vrste i pojedinca još je odveć sebičan da bi nadmašio strah i nezadovoljstvo.
13.02.2006. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...