Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (56)

Marketing

  • tweety:)

    Pa ja sam prvo pomislila da si ti trudna :) Naravno ne može samo žena odlučivati koliko želi imati djece, ali ne može ni muškarac. Ako će već imati zajedničku djecu morali bi usaglasasiti svoje stavove i želje prije svega. Ali mislim ako žena "slučajno", neplanirano ostane trudna, i želi zadržati djete, a on ne da tu ipak odlučuje ona. On ako ne želi ne mora sudjelovati, ali ne može odlučiti da ona ne rodi to dijete. Pozdrav

    avatar

    04.02.2006. (11:40)    -   -   -   -  

  • Vedrana

    to kad žena ima pravo odlučivati o svom tijelu odnosi se na situaciju kad se muškarac i žen ne slažu, kad on želi dijete a ona ne želi - ili obratno.u tom slučaju čini mi se da je i pravedno da žena ima posljednju riječ jer se radi o njenom tijelu i njenom životu.

    avatar

    04.02.2006. (11:53)    -   -   -   -  

  • :: e - storm ::

    mislim da se i muškarac i žena trebaju složiti kada su u pitanju djeca, jer najgore je kad sloge na tom planu nema. Onda pati i njihova ljubav i ljubav prema djetetu... pozdraf :)

    avatar

    04.02.2006. (12:00)    -   -   -   -  

  • Misteriozna

    Povuče me za jezik, Pegy, i moram se oglasiti.:)))) Kao prvo, sviđa mi se termin "trudni smo". Jer ako su oboje bitni, onda su i oboje trudni, jel tako?:) Kao drugo, zaključujem po tvom postu da bi ti imala onoliko djece koliko bi htio tvoj suprug.:))) Sam u pravu?:))) Ovako, kada govorim o sebi, znam da ću prvenstveno ispunjavati vlastite želje. Konkretno, težit ću jednom djetetu. Ako se mužu to neće sviđati, može se slobodno obratiti drugdje.:))) Kao treće, usporedba sa nasiljem nikako ne stoji. O kakvim pravima muškaraca ti točno govoriš?:) Ja sam svom budućem već rekla koliko djece mislim imati i on još uvijek ima priliku predomisliti se i otići drugdje. Ako je ostao, znači da prihvaća. Ne kužim te ponekad najbolje, Pegy. U nekim temama smatraš da "žena mora više", a u drugima forsiraš ravnopravnost. Neće ići. Majčinstvo je MAJČINSTVO. Ako ćemo u svemu biti ravnopravni onda ćemo i mijenjanje pelena izjednačiti. Ili, može i on iskoristiti porodiljni a ja ću raditi. Nema problema. Za kompromis sam.:) Sorry, malo sam spetljala komentar ali od silne sreće što mogu komentirati nisam uopće gledala što pišem.:))))

    avatar

    04.02.2006. (12:07)    -   -   -   -  

  • Princeza i njena mama.....

    Definitivno me je naslov naveo na krivi zaključak.....;))) what a misteka to mejka....:)))).... No... dobro.... ravnopravnost je tu definitivno potrebna...., ali ipak smatram da ima područja u kojima jedno od spolova ipak dominira.... znanjem ili sl..... Npr..... zamisli ravnopravnost kod kuhanja..... ili peglanja.... ili popravljanja auta.....Nadam se da razumiješ što želim reći....????!!! Ali djeca... broj djece.... vrijeme donošenja djetea na svijet je definitivno stvar odluke para.....I mi smo bili trudni i mi smo rodili.... i mi bi opet odlučili da li ćemo još jedno dijete.... !!! Ali opet to ne znači da će dijete imati oba roditelja... i da će oba roditelja jednako skrbiti za dijete.....!!! Nije dovoljno samo zajedno odlučiti... i u tome dijelu biti ravnopravan.... ima još puno dijelova života u kojima bi roditeljstvo oba spola trebalo biti ravnopravno....!!!! Pusa....

    avatar

    04.02.2006. (12:15)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Tweey, jel ti se to nick nešto poremetio? :) Kada je pitanje "život - da ili ne", moj je izbor uvijek isti, bez obzira tko ga govori, ona ili on. Kada život već nastane, onda je tu i ne mogu se praviti da ga nema. Ili ga minorizirati radi fizičke sićušnosti. @Princez, da, slažem se s tobom da netko negdje dominira. Netko u kuhanju, netko u peglanju, netko u roditeljskim sastancima... Ono što ne volim je baš radikalnost u smislu SAMO JA o tome odlučujem i amen. Mislim da je ipak RAZGOVOR ključ. Ne mislim da je uvijek lako, ali samo isključivanje nekoga unaprijed mi je prilično radikalno, neliberalno, netolerantno.

    avatar

    04.02.2006. (12:37)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Misteriozna, ajme sva si nabijena. Mislim - srećom. :))) Prvo, nisi u pravu kad kažeš da bih ih imala onoliko koliko on hoće. :)) Imala bih ih onoliko koliko ih želimo, ja, on, Bog. Nije moguće sve stvari u životu matematički precizno definirati, ponekad nas život vodi onim putevima koje sami i ne bi očekivali. Dakle, ja sada mogu htjeti ovoliko ili onoliko djece, ali nije jedino na meni da odlučujem. Nadalje, tu su i druga djeca. ako imaš jedno dijete, i to jedno poželi sestru ili brata, pa ti muž kaže da bi bilo lijepo, pa si ti sva sretna, lijepa i blažena - ne misliš li da bi se možda predomislila? Smatram da se takve odluke mijenjaju, možda bih ja sad 4, ali možda na 2 (hipotetski govorim) vidim da više od toga ne mogu pa se predomislim (u dogovoru s mužem). Prema tome, kruti stavovi i ono "samo ja odlučujem" je ono što me smeta. Spominješ majčinstvo, kao da je očinstvo nešto marginalno. Što se tiče pelena, da, smatram da bi se on trebao jednako baviti dječjim drekićima kao i mama. Dojiti ne može dati, ali druge stvari može. Tu žena MORA više, naime, cice i miljeko nemaju oni, da imaju sigurno bi dali. :))) Ono što žena dobije trudnoćom, dojenjem je vjerujem jako "isplativo" u svemu onome što od bebe dobije natrag. Smatram da to nije razlog da se muškarcu uskrati pravo na odluku o potomstvu.

    avatar

    04.02.2006. (12:37)    -   -   -   -  

  • shosannadreyfus

    Feministice su dio ženske populacije koje svoj feminizam ne koriste onako kako je prvotno bio zamišljen. Njihova "borba" bi naravno trebala biti i za jednakost među spolovima. Ali mi dobro znamo da je to zapravo nemoguće jer da je Stvoritelj htio potpunu jednakost tada ne bi imali dva fizički različita bića, pa prema tome svako od tih dvaju bića ima svoje vlastite karakteristike koje ih u mnogočemu razlikuju. Možemo biti jednaki u građanskim pravima, u pravima morala, u pravima preživljavanja, zapošljavanja i slično; ali različiti smo po mnogim drugim stvarima, a posebno po spolnosti. Žena je biće kojoj je Stvoritelj dao mogućnost donijeti novi život, ali, jer uvijek postoji ali, čak i uz korištenje svih segmenata medicine, ona to ne može odraditi sama, pa iz toga proizlazi da to tom biću ili o "trudnoći" iz naslova ne može odlučivati sama. Mada je tijelo njezino, a time i mjesto u kojem počiva začeti plod, samim činom začeća to isto mjesto je dijeljivo, ako ništa više ono na dva dijeta. Žene koje su se u toj mjeri "feminizirale" i odriču pravo muškarcu sudjelovanja u trudnoći, sasvim greše. U medijima se mnogo raspravlja o tome i predstavnice mnogobrojnih ženskih udruga nameću svoje "stavove" mladim generacijama, uzimaju si pravo posredno djelovati na posebno na mlade žene, a to nije baš sasvim nesebično. Svatko ima pravo na život gledati iz svog aspekta, a ako je tako neka to buduće majke isto imaju. I na kraju opet sam i ja govorila samo o ženama u pitanju ravnopravnosti a drugog dijela populacije se nisam dotakla. Namjerno, jer žena u meni osjeća solidarnost sa ženskim rodom. A odakle mi pravo da na sve to gledam jednostrano? Možda zato što sam "emancipirana" ili ?...

    avatar

    04.02.2006. (12:38)    -   -   -   -  

  • Misteriozna

    Naravno, ja mu neću uskratiti pravo na potomstvo, samo na odluku koliko i kada.:) Jebi ga, kad sam ekstremna feministica.:))) O, da, sigurno bi muškarci bili presretni da moraju ustajati 5 puta po noći i davati cicu. Kako da ne! Znaš li kojeg takvog?:))) Žena je ta koja uvijek mora s djecom više, prema tome i ona mora više odlučivati. Ne znam za druge, ali ja za sebe hoću. Pozdrav.

    avatar

    04.02.2006. (12:46)    -   -   -   -  

  • Misteriozna

    I još nešto...zašto imam dojam da zagovaraš onu stranu koja bi bila za veći broj djece? Što kada bi muškarac htio samo jedno, a žena više? Misliš li da bi i onda trebali biti ravnopravni? E, jesam se raspištoljila.:)))))

    avatar

    04.02.2006. (12:49)    -   -   -   -  

  • trill

    Paaa....ja sam se ponadala kad sam pročitala naslov, znaš već čemu :))) Da, u pravu si što se tiče uloga oba dva roditelja.. Kod nas doma se nešto nije odlučivalo o tome koliko bi djece imali. Kod razgovora o tome uvijek smo oboje spominjali neki recimo malo veći broj :) Složili smo se da bi četvoro djece bio neki minimum, a željeli smo ih i više od četvoro :)) Na žalost, nije ta odluka bila samo na nama...u redu je, zahvalna sam Bogu i na ovo moje dvoje prekrasne djece. Zahvalna zauvijek, bezgranično, do neba i nazad :)))

    avatar

    04.02.2006. (13:08)    -   -   -   -  

  • otrovna jabuka

    a-a! neee!!! ni slučajno me nisi navela na krivi zaključak! :o))))

    avatar

    04.02.2006. (13:25)    -   -   -   -  

  • lovator

    lova lovi lovu... predstavi me svijetu!!!

    avatar

    04.02.2006. (13:33)    -   -   -   -  

  • Extion

    Odlicno odlicno, ja sam uvijek na strani zena kada je u pitanju postizanje ravnopravnosti i jednoga dalekog dana to ce se i postici. Ono sto je problem kod ekstremnih feminstica je sto su zaboravile sto zapravo zele, polakomile se i zele strpat zene na poziciju na kojoj su nazalost danas muskarci. A to opet nije dobro. Treba biti pola pola, a sto se tice toga koliko djece imati moze malo matematike: #koji zeli onda + #koji zeli on / 2. U slucaju decimale zaokruzite a ako dode bas na .5 onda bacajte novcic :) Ali istina je i ono sto kaze misteriozna ako je zena ta koja se dize ponoci itd, onda bi trebala ipak imati vece pravo izbora. Ali ako ste sretna zena koja je nasla muskarca koji ce vam zaista uvelike pomoci i drzati vas ravnopravno u vezi, e onda nema nikakvog razloga da on ima jednako pravo izbora. Problem u vama zenama je sto ne nadete takvog muskarca nego nadete nekog tarzana....e jebi ga :P

    avatar

    04.02.2006. (13:51)    -   -   -   -  

  • Điđibaje

    Bojim se da danas o broju potomaka ne odlučuju ni žene ni muškarci, već njihov bankovni račun.. sudim po sebi.. a tak je kak je

    avatar

    04.02.2006. (15:27)    -   -   -   -  

  • Hey Joe! :)

    ...ponekad kad čujem neka konzervativna razmišljanja tipa ''žena mora biti doma, kuhati, rađati i čuvati djecu'' dođe mi slabo...mislim, jel' mi živimo u 21, stoljeću? mislim d aje takvo stanje još uvijek samo na kalendaru jer u glavama su većina još vrlo konzervativni...a što se trudnoće tiče, slažem se da trebaju jednako sudjelovati i muškarci i žene...to što mi žene rađamo jest samo prirodni odabir no to ne znači da smo mi više odgovorne...

    avatar

    04.02.2006. (15:33)    -   -   -   -  

  • tweety:)

    Ma pogrešno sam upisala nick...I ja sam uvijek za život i nitko ne može to promjeniti...Pozdrav

    avatar

    04.02.2006. (15:34)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    I ja sam Pegy uvijek smatrala da je odluka o broju djece zajednička, ali stvarnost je često malo drukčija...Naime, ima raznih ljudi i načina života koji uvijek ne pogoduju svima u tom pogledu. Iako živimo u tehnološki boljim uvjetima, sistem je uglavnom takav da muškarci rade i to puno, do kasnih sati, a žena preuzima ulogu odgojiteljice, spremačice, kuharice...da ne nabrajam dalje. Jer on ipak bolje zarađuje, pa ako još ode na porodiljski (umjsto žene) stradat će mu ta dobra plaća i propustit ćr trendove u novim tehnologijam koje mora stalno pratiti...da uopće zanemarim one primitivne patrijahalne stavove o tome kako muškarci nisu za to i kako je to urođenije ženama. Dakle, žena preuzima taj dio uglavnom na sebe, ne zato što muškarac ne bi htio pomoći, već zbog ovih okolnosti da ga jednostavno nema, nieje prisutan jer je na poslu. Dakle, o nekoj ravnnopravnoj podjeli tereta u podizanju djece (barem prvo vrijeme) tu nema govora. Ja osobno znam neke očeve koji dolaskom sa posla smatraju da se sada moraju odmoriti i da nisu spremni još nešto preuzeti, jer oni RADE...kao da žena jednako tako (a često i više) nije radila taj dan i za razliku od njega koji je sreo ljude, popio kavu s kolegama, maknuo se u drugi milje, ona je zasićena stalno jednim te istim...I onda takvi muškarci često vole pričati kako bi oni još djece, kako je to baš krasno, vole se pokazivati u društvu s njima...Vjeruj mi, da je i jedan proveo i proživio u potpunosti to što većina žena odradi na tom polju, ne vjerujem da bi tako olako izricali te želje, a kamoli ih sugerirali ženama. Ili se onda događaju one po meni "triper" varijante, da djecu odgajaju bake i dede i da majka više vremena provodi sa svojim ili njegovim roditeljima, nego sa svojim mužem. U Hrvatskoj je vrlo čest slučaj baka i deda servisa. Ali što ako ga nemaš ili ne želiš? U Austriji bake i dede ponekad odu po unuke, uskoče u nuždi, ali nešto više od toga baš i nije uobičajeno. S druge strane postoje i žene koje forsiraju neki broj djece, sa ili bez muževog pristanka. Ima puno uspješnih poslovnih mama koje tako rode svoju djecu i prepuste ih s par mjeseci nekome na čuvanje, a one su uspješne majke i poslovne žene...Ili su majke koje imaju svu moguću logistiku, od babysitterice, kuharice, spremačice...ili se jede samo po restoranima, a djetetu se vrlo rjetko skuha neki kvalitetan obrok doma...Ima i onih koje će pokušati sve same, uz ili bez maksimalne muževe pomoći (kada je prisutan) ali će raditi na imidžu patnice-mučenice. Ima sigurno i onih kojima će u svim navedenim primjerima biti svejedno najveća želja imati što više djece i neće se osjećati loše, čak i ako ih sami odgajaju ili bez pristanka druge osobe. Sve u svemu, teško je to jednostrano odrediti...Moje mišljenje je da je uvijek bolje imati manje djece, pa makar i jedno i biti kvalitetan roditelj, zadovoljna osoba sama sa sobom i u dobrom odnosu sa partnerom, nego pod svaku cijenu imati više djece i onda se osjećati loše zbog peopterećenosti, nedostatka vremena i ls...zato da to djete ne bi jednoga dana ostalo samo...možda baš ostane bez jednog roditelja (u duhovnom ili fizičkom smislu) zbog previše tereta za nekoga. Nismo svi za sve i pod svaku cijenu. Ako netko to može i želi, dapače...ako ne, bolje kvaliteta nego kvantiteta...A zbog svega što sam navela, smatram da je ipak žena ta koja će na kraju podnijeti veći teret, pa ona neka zajedno s mužem dogovori strategiju pomoći ili u slučaju odbijanja te konkretne pomoći, neka sama vidi što i kako može....Ni ja ne volim jednostrane izjave, ali na žalost i okolnosti su nekada takve. Oprosti na dužini, to je moj stav

    avatar

    04.02.2006. (16:56)    -   -   -   -  

  • Friva

    Aj, joj , joj čitam sve te komentare...Praksa je drugačija i sve zavisno od para do para. To "trudni smo" mi je glupo, totalno, ali to ne znači da moj muž nije ravnopravan. Naravno, ali složila bih se s gore nekim komentarom da nije dovoljno odlučivati nego to i u praksi sprovoditi. Feministice ne mogu smisliti i uvijek sam za život!

    avatar

    04.02.2006. (17:23)    -   -   -   -  

  • Blokče F. Kobajaši

    Odavno sam prestala nasjedati na tvoje naslove. ;)) Što se tiče trudnoće, nemam nikakav ni plan ni odluku. Ali vjerujem da neću sama odlučivati, bit je u partnerstvu. Za ravnopravnost uvijek. :)

    avatar

    04.02.2006. (17:40)    -   -   -   -  

  • Šjor Robinzon C.

    Kod mene (čitaj u malim mjestima) obično se prvo desi trudnoća pa onda sve drugo. Moja slobodna procjena je da preko 70% brakova složeno zbog trudnoće, tako to još uvijek ide u malim mjestima, tako su uzimali naši pradjedi i prababe pa sve do danas unatoč, dostupnosti raznih izvora (fizičkih i mentalnih) za netrudnoću. Što se tiče mog osobnog stava; mislim da ne bih mogao biti s osobom s kojom se ne bi mogao složiti oko broja potomaka (naravno uz uvjet ceteris paribus). Kompromis je bit svake veze pa tako i odluke o trudnoći.

    avatar

    04.02.2006. (18:04)    -   -   -   -  

  • A Gospe moja lipa i draga, što si mi stasita sprij

    A je san štedljivi Bračanin-pozdrav Immortal

    avatar

    04.02.2006. (18:55)    -   -   -   -  

  • uspomena

    Mislim da odgovorni i zreli ljudi moraju odlučivati PRIJE onoga 'trudni smo'. Meni je nezamislivo da se u današnje vrijeme uopće događaju situacije da se pitanje 'što ćemo sad?' postavlja nakon onoga 'trudni smo'. Bar bi jedno od partnera trebalo biti dovoljno odgovorno da o tome razmišlja prije trudnoće. Mislim da ne treba razmišljati o tome je li 'senzacionalno otkriće' da je maternica u tijelu žene, nego bi se trebalo prestati čuditi 'senzacionalnom otkriću' da se od seksa može zatrudnjeti. Jer i to znaju djeca u osnovnoj školi, a ispada da neka od te djece, kad odrastu, ipak iznenade kad ime se to dogodi.

    avatar

    04.02.2006. (20:28)    -   -   -   -  

  • sedamtri

    Ovo "Trudni smo" sam i ja govorio kad smo bili trudni i znam da mnogima ta množina nije bila jasna, meni je. U braku je sve množina, u suprotnom netko gubi. Što se generalnog stava o pravima tiče APSOLUTNO se slažem s tobom. Prava svakog pojedinca prestaju tamo gdje počinju prava onog drugog.

    avatar

    04.02.2006. (21:03)    -   -   -   -  

  • TransFer

    Svaki par je priča za sebe. Nekima je lakše, a nekima preteško ... imati ili ne baka servis, dobro plaćen posao, manje djece, neosjetljivog partnera, neželjena trudnoća, nekvalitetan brak ... svega pomalo u različitim dozama ... okreneš se i vidiš uspješne, prosječne ili promašene brakove. Ako o nečem sigurno treba dobro promisliti ... onda je to šta potomstvo znači nekome i kakvi se preduvjeti imaju za kvalitetan odgoj djeteta jer njega treba željeti i voljeti. Nije jednostavno, kao ni sam život uostalom.

    avatar

    04.02.2006. (21:19)    -   -   -   -  

učitavam...