Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (39)

Marketing

  • sikterkum

    jep totalno si u pravu.posjeti moj blog mozda te nesto zanima

    avatar

    01.02.2006. (21:44)    -   -   -   -  

  • freestyler

    da.. tako je ... uzivaj ....:)))

    avatar

    01.02.2006. (21:45)    -   -   -   -  

  • vagabund

    Postoji i čarolija ambicioznosti da sve usmjeriš na to što činiš uz potpuno isključivanje očekivanja uzvraćanja i tada sve postaje poklon i granice se potpuno gube :)

    avatar

    01.02.2006. (21:51)    -   -   -   -  

  • tweety:)

    Ja mislim da sam umjereno ambiciozna, volim imati ciljeve u životu kako bih osjetila zadovoljstvo kada ih ispunim...moj bi ti brat rakao da sam previše ambiciozna zato što si sve volim izorganizirati, staviti na papir...on ne može shvatiti da ja to tako volim...Što se tiče bloga, svakako sam ambiciozna...al nikako da dođem na listu:), šalim se...Pozdrav

    avatar

    01.02.2006. (22:08)    -   -   -   -  

  • -Bridge-

    ja se bojim da sam suvise realna da bih bila preambiciozna. imam sina odlikasa koji pojma nema sto bi zelio bit jednom kad odraste. ne volim se mjesat u to ,niti cu mu jednom birat zvanje.imala sam ambicioznog oca po cijoj procjeni sam zakazala kao covjek.pozdrav pegy.

    avatar

    01.02.2006. (22:12)    -   -   -   -  

  • Heart of a woman

    Ja sam pretjerano ambiciozna ali samo u stvarima koje mi dobro idu... U kojima nisam dobra, nisam nimalo ambiciozna. Što se tiče onog dospijeća na listu, to mi pak uopće nije važno, niti mi je važno koliko me ljudi čita. Ja ostavljam komentare, i isto tako odgovaram na komentare. Ali da sam neka freekuša za tim... pa baš i nisam. Opet, ima i ljudi kojima je to glavni prioritet. Ali, šta im ja mogu...

    avatar

    01.02.2006. (22:12)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Ambicioznost je dobra, korisna, poželjna, ali, kao i mnoge druge osobine - mora biti u nekim granicama. Nekima ambicija znači da cilj opravdava sredstva pa su čak skloni gaziti druge da bi uzdigli sebe. A to je ona ružna strana ambicije. Da ne govorim o onim bolesnim ambicijama kojima neki roditelji unište djecu. O ambicijama na blogu...a što reći? Ne pišem samo za sebe jer mi je drago da ima onih koji čitaju, odnosno pišu što misle, na taj način dobivam povratnu informaciju, a katkad i novi pogled na stvari.

    avatar

    01.02.2006. (22:28)    -   -   -   -  

  • maja

    sve do kraja srednje škole sve mi je išlo od ruke. čega god da sam se uhvatila, išlo mi je predobro. ali stvarno, uz minimalno truda pokupila sam najbolje ocjene, pohvale, štatijaznamštasvene. i zapravo se nemrem sjetit dal sam imala ikoju ambiciju i koja je to bila. al došo tome kraj. upisala faks. spoznala šta znači zagrijat stolac. naučila sam učit. i fala Bogu, konačno osjetila razliku između uspjeha i neuspjeha, onaj predobar filing kad se strgaš ko konj od rada i vidiš da se isplatilo...i šugav osjećaj kad vidiš da ni to nije bilo dosta... uglavnom, što se tiče ambicioznosti, u životu nemam baš zacrtane ciljeve, za ovo kaj studiram bitno mi je da je intelektualni izazov, da me dovede do ludila od muke i od sreće, a za budući posao da bude ono kaj ću znat/moć radit. a blogovska ambicija zapravo je ispunjena - krug čitatelja koji nije osobito velik, ali je kvalitetan. nije mi toliko bitno da me pročita sto, tisuću, deset tisuća ljudi, neg da pročita dvoje, ali s istinskim interesom. i da na to dvoje utječem pozitivno. a na naslovnicu barem jednostavno doć - napiši post kak je crkva pokvarena ili kak si se poševila utroje i garantirano si gore. (naravno, ima i kvalitetnih na naslovnici, ali spomenuto ti definitivno otvara vrata "slave").

    avatar

    01.02.2006. (22:35)    -   -   -   -  

  • shosannadreyfus

    Uvijek sam željela živjeti prema svojim željama, onda sam to morala platiti to kako drugi žele. Abicioznost kao jednu od tih želja odkrila sam mnogo kasnije nego većina ljudi. Bila sam uljuljkana mirnim životom, svjesna svojih limita i nipošto nisam imala želju biti "skakačica preko prepona". Bez nekog napora sam radila ono što volim i što jedino znam, bez nekih građanskih mogućnosti da bitno napredujem u svojoj profesiji. Tek naknadno moje ambicije su se javile, doduše ne na poslovnom polju, jer kod mene je taj djelokrug sužen, nego u privatnom životu. Živjela sam u nesretnom braku beznadno zatočena kao žrtva jedne zablude u mladosti. E tu počinje javljanje moje ambicije, željela sam slobodu da živim drugačije, bolje, kvalitetnije i to sam počela ostvarivati, to je ta moja ambicija na koju sam ponosna. Ambiciozno želim živjeti mnogo kvalitetnijim životom od onoga na koji sam pristajala okružena malograđanskim predrasudama i svojim i tuđim.

    avatar

    01.02.2006. (22:57)    -   -   -   -  

  • kako uptropastiti život

    ja sam jedna jakooo(možda čak i pretjerano ambiciozna osoba) i iz osobnoh iskustva kažem da je to koma ..iako većinu svojih ciljeva ispunim, ne rijetko sam pod stresom od tolikog pritiska kojeg nabijam sama sebi..i tako se stalno vrtim u krug postavljajući si previsoke kriterije i na prvi pogled nedostižne ciljeve koje zapravo uvijek i ostvarim)+(ali teškom mukom i na kraju se nerijetko pitam je li to zaista bilo vrijedno mojih živaca i u većini slučajeva zaključim da nije)...no hoć li uvijek ostvariti sve zadane ciljeve? iako znam da neću ,opet se nadam da hoću jer me poraz,u bilo kojem pogledu,može jako izbaciti iz takza.

    avatar

    01.02.2006. (23:03)    -   -   -   -  

  • beštijica

    Meni se ne da, al moram. I uspjeva mi. Jesam li to nametnuto ambiciozna ili prirodno talentirana za uspjeh?

    avatar

    02.02.2006. (00:28)    -   -   -   -  

  • Darko

    Kad sam bio sasvim mali i kad su me prvi puta pitali što bih htio biti kad odrastem, ja sam k'o iz puške rekao: "Direktor". "Čega?", pitali su me, a ja sam odgovorio: "Bilo čega." Kasnije sam promijenio stotine želja i sve su bile "ambiciozne". Mislim da je ambicija potrebna, poželjna, jer riječ je o onoj težnji prema naprijed, prema boljem, prema ljepšem, o težnji tako svojstvenoj ljudskoj naravi. Uz takvu vrstu ambicija potrebno je i znati kako se nositi s neuspjehom ili nepotpunim uspjehom, znati kako i u onom postignutom, pa samo i u otkrivanju vlastitih ograničenja, otkriti neko dobro. Govorim, naravno, o onoj ambiciji koja čovjeka tjera da radi na sebi, da se usavršava, da bude odgovorniji, marljiviji, a ne o pustim željama koje, u najboljem slučaju, mogu proizvesti samo ravnodušnost, a nekad i zavist.

    avatar

    02.02.2006. (00:33)    -   -   -   -  

  • Hrvoje

    Slažem se s time što si napisala.Htio bi dodati par misli Tihomira Totha,madjarskog pisca:"Svaki mladic treba teziti tome da u svom zivotu postigne bilo kakav visi cilj,a ne da ostane prosjecan covjek.Tko svom energijom nastoji postici uzvisenu svrhu,otkriva u sebi danomice nove sile,za koje prije nije ni slutio da postoje.Tko tezi poput orla svom dusom svojom za visokim ciljem,taj ce mu se sigurno prije pribliziti,nego onaj koji poput lastavice leti malo iznad zemlje.Prava krepost kaze:Ja sam nista i po sebi nista ne vrijedim,no nema toga sto Bozjom pomoci ne bi mogao."

    avatar

    02.02.2006. (00:40)    -   -   -   -  

  • Run

    Letvice su dobra stvar, ja ih uvijek postavim previsoko pa ak prođe nema mi kraja mogu skakat i do neba, ak ne nikom niš skakat ću jo jednom... A što se lista tiće najdraža mi je ona Oscara Schindlera...

    avatar

    02.02.2006. (01:01)    -   -   -   -  

  • Extion

    Ah, odlican izbor teme, odlican! Sto je to zapravo ambicija...prvo treba rjesiti taj pojam. Da li je to teznja da u necemu budemo bolji od drugih, je li to teznja za materijalnim bogatstvima? Je li to teznja za samopostovanje i hrana egu? Jednostavno je...odgovor je kombinacija svega...sa time da bi na 1. mjesto svakako stavio teznja da budemo bolji od drugih. Dodirnula si se i sporta, a sto je sport nego ambicija da budemo bolji od drugih, a slicno je i sa blogerima, dobro kazes, svi se oni natjecu na neki nacin. Ne izravno ali drago im je ako im je blog bolji od tamo nekog xyz. Sve je to ljudska istina i nista drugo. Da nadodam...lijepa istina :)

    avatar

    02.02.2006. (03:24)    -   -   -   -  

  • tammie

    roditelji od mene nikad nisu zahtjevali da prolazim s 5.0...pustili su me da radim šta hoću (uglavnom) i valjda se nadali da ću se i ja jednog dana opametiti i sama se zainteresirati za nešto... a što se bloga tiče...ja sam zadovoljna s fresh listom :) ne smatram da je doći na almost cool ili cool listu uspjeh...ovdje sam ionako zato što volim ponekad nešto napisati...i ne želim da me se ocjenjuje... :)

    avatar

    02.02.2006. (07:46)    -   -   -   -  

  • sedamtri

    ključna riječ ovog posta je "mjera". toga nedostaje u svim sferama našeg života i to je ono što čini razliku između zdrave i nezdrave ambicije. nažalost baš je ta umjerenost karika koja nedostaje većini.

    avatar

    02.02.2006. (08:46)    -   -   -   -  

  • Helix

    Nemam djece kojoj bih nametala vlastitu ambicioznost, ali pratim mojeg nećaka i nastojim naći mjeru. Mislim da je važno ne ubiti samopouzdanje u djetetu (naravno, jer mi se čini da su meni u djetinjstvu prilično štete nanijeli: tjerali su me da budem ambiciozna, ali ne i puna samopuzdanja - apsurd!). Mislim da si dobro zaključila posljednjim pasusom - važno je biti realan i naći pravu mjeru i ravnotežu.

    avatar

    02.02.2006. (09:23)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    što ako ti je dijete po prirodi ambiciozno. ako ga podupireš reći će - evo bolesnih roditelja, a ako ga gušiš, kad odraste neće ti moći oprostiti. ja sam za podršku ambicijama

    avatar

    02.02.2006. (09:48)    -   -   -   -  

  • ...:::klikni:::...

    blog ti je dobar,ali ja ne vjerujem u ljubav.

    avatar

    02.02.2006. (11:50)    -   -   -   -  

  • trill

    Zdrava doza ambicije je neophodna, bez nje se nikada ne bi makli s mjesta, niti bi izašli iz pećina. Problem nastaje kad je nema dovoljno, kad je nerealna ili kad je glavna okupacija. Kao i kod svega u životu i tu treba naći dobru sredinu...inače, započela sam neki dan pisati post o jednoj vrsti ambicije, pa sam sad malo štura u komentaru :))

    avatar

    02.02.2006. (12:22)    -   -   -   -  

  • trill

    Ambiciozno sam klikala i klikala... znam da ćeš pobrisati višak jer, kao i ja, voliš urednost, ali ti se usput želim i ispričati :)

    avatar

    02.02.2006. (12:30)    -   -   -   -  

  • male misli s ove i s one strane

    ima ambicija i "ambicija", a nekak mi se čini da trenutno ima puno više onih koji pretjeruju na tom polju. osobno sam uvijek prije za kvalitetu nego za kvantitetu, i više sam tip za nekakve osobne ambicije, dakle, za rad na sebi i razvijanje vlastite osobnosti, kreativnosti

    avatar

    02.02.2006. (12:42)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Vagabund, čini mi se da kad govoriš o bezgraničnosti i neuvjetovanosti misliš na ljubav. Lijepo bi bilo živjeti tako, ali znaš i sam da je to nemoguće uvijek i svugdje. Npr. ne mogu bezgranično voljeti svoj posao toliko da nemam radnog vremena nego da mu bezuvjetno služim. Uvjet da budem dobar radnik je i da imam pravo na odmor. K tome, očekujem da budem plaćena za njega. :) I za ono što, kako i koliko radim. Valjda se razumijemo. :) @Maja, da, neke teme uvijek su „in“. :))) I imaš pravo, ovaj „obični“ seks je postao na blogu prečest i prenormalan pa samo nešto posebno „cool“ dolazi u obzir. :))) @Beštijice, moraš? Ambicija je nešto što osim kod djece ipak dolazi iz nas, ne iz drugih. U odrasloj dobi mislim da nas nitko ne može „napraviti“ ambicioznima, ako to nismo. @Darko, direktore, tebe ću samo pozdraviti. :))) @Ona(j) koja/koji ne vjeruje u ljubav, a ja vjerujem da ćeš jednom povjerovati. :)) @Trill, picajzla je obrisala. :))) Upornost je jedan od alata ambicioznosti, ambiciozna si. :))

    avatar

    02.02.2006. (14:32)    -   -   -   -  

  • mirisni blog

    u petak smo došli po potomka u vrtić.teta je rekla da si pogledamo crteže koje su djeca crtala taj dan i ona ih je izložila na pano.svi crteži prepuni boja i obzirom da su to mala dijeca izmedju 2 i 3 godine nema ništa pametno na njima osim gomile šara..no svi su koristili par bojica osim našeg sina.on je svijetlo plavom bojom nacrtao 3 crte.ostala sam paf jer doma crtamo svaki dan i brijala sam kako je prirodni talent..eto,sad bih ja kao trebala njega forsirati da bude bolji jer su sva druga djeca pokazala različitosti osim njega(kaže teta)..ja sam rekla da je on jedinstven,kao i njegov crtež..pusa

    avatar

    02.02.2006. (15:07)    -   -   -   -  

učitavam...