Ja se vraćam na prethodni post! Da, griješiš što ti djete "gleda u tjeme", a ti za kompjuterom... i za sve ono ostalo što si nabrojala... i ručak i jabuku... i sve drugo! Ne pišem ti to u lošoj namjeri, nego zato što tako osjećam! Ali stvar je valjda u tome što se svatko ponaša prema svojim osjećajima... pa i ti valjda radiš onako kako misliš da je u redu. Evo zapravo sad ću preformulirati misao... valjda je to za tebe o.k.... ja sam uvijek osjećala drugačije! I kako sam jednom prilikom napisala. trebamo se ponašati kako mislimo da je u redu!...A, ja sam mislila ovako:Na pamet mi dolaze sve one večeri, kad su išli spavati.
Legli bi u krevet... najčešće sam ja sjela sa njima u sobu.
Bilo je to naših pola sata... naše bogatstvo!
Samo ponekad sam to vrijeme prepustila Igoru.
Čitala sam im priče... ispričali su mi nešto važno, važno, što se dogodilo tog dana... pjevali smo...
“Bimbo”, “Zebra koja broji rebra”, “Al tata, ti me voliš”, “Svojoj mami ti si sve”...
“Zeko i potočić”...
Zeko i potočić... uvijek se sjetim Alana... bio je tako osjetljiv...
Kad sam otpjevala “smrznuo se potočić i pokrio ga snijeg”, uvijek je počeo plakati... “A, gdje je? Što mu je bilo?”
I, uvijek sam pričala... objašnjavala “Pokrio se, spava, pojavit će se u proljeće.”
I... “Alane, neću ti više pjevati tu pjesmicu ako plačeš!”
I uvijek... “Pjevaj potočić”
“... i tužan misli zeko, pa gdje je potok taj”... i opet suzice...
Ti sati su naše bogatstvo... i bez obzira, tko je bio kod nas u to vrijeme... Igor je gostima pravio društvo... mi smo imali svojih pola sata.
I, kad mi netko kaže “Kako ste ih razmazili... mi smo svoje odmalena naučili... sami odu u krevet, slušaju kazetu... listaju slikovnicu... uspavaju se...” tako mi ih bude žao... i njih i djece!
Često se sjetim i prijetećih rijeći “Naviknut će se, naviknut će se!”
Kad su se rodili, stariji su govorili...
“Nemojte ih na ruke... naviknut će se!
Nemojte ih nositi u krevet... naviknut će se!
Nemojte učiti sa njima... naviknut će se!
Nemojte spremati za njima... naviknut će se!”
A, ja bih rekla mladim roditeljima. “ Možete slobodno raditi sa djecom sve ono što vam nije teško, što volite i vi i djeca... a, kad vam postane teško... slobodno to prestanite raditi, znači da je tu vaša granica u toj stvari... a djeca će to bez problema prihvatiti... na to će se naviknuti!”
I, nemojte se nikada ponašati po nekim receptima. Svaka obitelj ima svoje recepte... koji su prilagođeni baš vama... i oni su za vas najbolji.
Igor i ja smo svoju djecu mazili i razmazili, točno onoliko, koliko mi to možemo podnijeti, a ono što mi ne toleriramo... tu je granica.
I... pokušaju oni prijeći tu granicu... malim koračićima. I odmah se vrate nazad.
I danas bih sve isto napravila, samo bez straha... razmazit ćeš ih...naviknut ćeš ih!...Pozdrav!
02.02.2006. (05:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljudi,prvo sorry što nismo pročitali vaše postove do kraja... nemamo vremena jer moramo ostavit puno komentara:) ... prođite do nas i pročitajte o Filipu!Pomozite nam da mu pomognemo! ako imate neku ideju,komentirajte!Vidjet ćete o ćemu se radi... Filipu su potrebna kolica koja su mu obećali,ali ih nikad nije dobio!! više o tome u postu!! hvala!!
05.02.2006. (11:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pišće...ne znam što da ti odgovorim...
Nemam inspiracije a ja ne volim pisat postiće ala "danas mi se ništa ne da i boli me glava i sere mi se a nisam mogla pa sam ogladnila i aj bok"... Kuiš? :)
07.02.2006. (20:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KemoTerapija
Meni je posebno žao zbog tri stvari. Prva si ti. Ostale dvije vezane su uz tebe.
01.02.2006. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KOKI
e drugi put bum došla..časna riječ...i Pegazici sam obećala..:)
01.02.2006. (15:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bigi
@Kemo, odužit ću ti se sutra, @Koki i Alex, vidimo se na humanitarnom koncertu! :)
01.02.2006. (15:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
30 redaka ili jedna kartica
Ipak preferiram neke druge koncerte, ali vidim da i ovj nije bio loš. btw. Nadahnuti dizajn, very nice...
02.02.2006. (00:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tinns
Ja se vraćam na prethodni post! Da, griješiš što ti djete "gleda u tjeme", a ti za kompjuterom... i za sve ono ostalo što si nabrojala... i ručak i jabuku... i sve drugo! Ne pišem ti to u lošoj namjeri, nego zato što tako osjećam! Ali stvar je valjda u tome što se svatko ponaša prema svojim osjećajima... pa i ti valjda radiš onako kako misliš da je u redu. Evo zapravo sad ću preformulirati misao... valjda je to za tebe o.k.... ja sam uvijek osjećala drugačije! I kako sam jednom prilikom napisala. trebamo se ponašati kako mislimo da je u redu!...A, ja sam mislila ovako:Na pamet mi dolaze sve one večeri, kad su išli spavati. Legli bi u krevet... najčešće sam ja sjela sa njima u sobu. Bilo je to naših pola sata... naše bogatstvo! Samo ponekad sam to vrijeme prepustila Igoru. Čitala sam im priče... ispričali su mi nešto važno, važno, što se dogodilo tog dana... pjevali smo... “Bimbo”, “Zebra koja broji rebra”, “Al tata, ti me voliš”, “Svojoj mami ti si sve”... “Zeko i potočić”... Zeko i potočić... uvijek se sjetim Alana... bio je tako osjetljiv... Kad sam otpjevala “smrznuo se potočić i pokrio ga snijeg”, uvijek je počeo plakati... “A, gdje je? Što mu je bilo?” I, uvijek sam pričala... objašnjavala “Pokrio se, spava, pojavit će se u proljeće.” I... “Alane, neću ti više pjevati tu pjesmicu ako plačeš!” I uvijek... “Pjevaj potočić” “... i tužan misli zeko, pa gdje je potok taj”... i opet suzice... Ti sati su naše bogatstvo... i bez obzira, tko je bio kod nas u to vrijeme... Igor je gostima pravio društvo... mi smo imali svojih pola sata. I, kad mi netko kaže “Kako ste ih razmazili... mi smo svoje odmalena naučili... sami odu u krevet, slušaju kazetu... listaju slikovnicu... uspavaju se...” tako mi ih bude žao... i njih i djece! Često se sjetim i prijetećih rijeći “Naviknut će se, naviknut će se!” Kad su se rodili, stariji su govorili... “Nemojte ih na ruke... naviknut će se! Nemojte ih nositi u krevet... naviknut će se! Nemojte učiti sa njima... naviknut će se! Nemojte spremati za njima... naviknut će se!” A, ja bih rekla mladim roditeljima. “ Možete slobodno raditi sa djecom sve ono što vam nije teško, što volite i vi i djeca... a, kad vam postane teško... slobodno to prestanite raditi, znači da je tu vaša granica u toj stvari... a djeca će to bez problema prihvatiti... na to će se naviknuti!” I, nemojte se nikada ponašati po nekim receptima. Svaka obitelj ima svoje recepte... koji su prilagođeni baš vama... i oni su za vas najbolji. Igor i ja smo svoju djecu mazili i razmazili, točno onoliko, koliko mi to možemo podnijeti, a ono što mi ne toleriramo... tu je granica. I... pokušaju oni prijeći tu granicu... malim koračićima. I odmah se vrate nazad. I danas bih sve isto napravila, samo bez straha... razmazit ćeš ih...naviknut ćeš ih!...Pozdrav!
02.02.2006. (05:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
Da. šteta da sam morala tako brzo otputovati, a baš sam se veselila koncertu :(
02.02.2006. (17:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ratnik paorskog srca
jesi dobila mail?
02.02.2006. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:::::Svijet klasičara:::::
Ljudi,prvo sorry što nismo pročitali vaše postove do kraja... nemamo vremena jer moramo ostavit puno komentara:) ... prođite do nas i pročitajte o Filipu!Pomozite nam da mu pomognemo! ako imate neku ideju,komentirajte!Vidjet ćete o ćemu se radi... Filipu su potrebna kolica koja su mu obećali,ali ih nikad nije dobio!! više o tome u postu!! hvala!!
05.02.2006. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nagrada
BOK!SLUČAJNO NALETIJA NA TVOJ BLOG,I MOGU TI REĆI DA ĆU ČEŠĆE DOLAZITI,PRVA LIGA JE!!!POSJETI I TI MENE....
07.02.2006. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pisanje kao san
Fakat rijetko pišeš. Valjda si se ugledala na mene?! ;)
07.02.2006. (11:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bigi
Pišće...ne znam što da ti odgovorim... Nemam inspiracije a ja ne volim pisat postiće ala "danas mi se ništa ne da i boli me glava i sere mi se a nisam mogla pa sam ogladnila i aj bok"... Kuiš? :)
07.02.2006. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...