Komentari

likvidacija1000talenata.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • mediterraneo

    Imas jako zanimljiv blog; za svaku pohvalu! . Ako te interesira javi se i pogledaj blog mog banda pod http://mediterraneo.blog.hr te ostavi svoj komentar na prvi post. Hvala i cujemo se! Pozdrav od Romana iz Münchena

    avatar

    27.01.2006. (00:20)    -   -   -   -  

  • hahaha

    meni se pjesma sviđa

    avatar

    30.01.2006. (19:10)    -   -   -   -  

  • paniko

    komentar na post ispod: marija tu silinu izvlači iz života. i malo sam čitala ovaj blog i koliko sam skužila, više vas ga piše? razred or so? uglavnom, keep on movin', pozdrav.

    avatar

    30.01.2006. (21:27)    -   -   -   -  

  • emka

    u to nisam ni sumnjao. mogu samo reći: otkrio sam Glas (što je rijetkost)

    avatar

    30.01.2006. (22:50)    -   -   -   -  

  • paniko

    Glas? a sluša se jim i sve što potiče uvijek potreban i redovito konzekventan osjećaj napuštenosti. reda radi, da se izbalansira osjećaj koji potiče na kreativnost. mislim da je glazba primarna kod osobe koja piše jer potiče sive stanice na univerzalnost (koja je, pisana, bitno udaljena od akorda). a i potiče na razvijanje vlastitog stila koji je, well, danas jedino što će te odvojiti od prefiksa post. a nitko ne voli taj prefiks, for sure.

    avatar

    31.01.2006. (10:56)    -   -   -   -  

  • emka

    a nemaš willa oldhama, tj bonnie prince billyja na popisu?! cave je nekad bio poticajan (što ne znači da neće opet, njegovi su se prevrati obrtali i u meni), will je to isto bio za devedesete, sad više nisam siguran što je sad formativno po pisanje: je li to devendra ili antony? sufjan? takjo promišljen koncept. idemo odmah napisati 66 romana o povijesti i post-povijesti hrvata. ili se pisanje napokon ogolilo, može se pisati bez te poticajnosti. ne može.

    avatar

    31.01.2006. (20:31)    -   -   -   -  

  • paniko

    nemam oldhama jer mi nikad nije bio nešto poticajan. a i iskreno rečeno, nikad mu nisam poklonila previše pažnje i vremena da bih na kraju i otkrila nešto "svoje" u njemu. cavea slušam od kraja osnovne, od the birthday party-a i dosta toga sam uspjela procesuirat u sebi baš zbog njega. očito, totalno emocionalno vežem neke kantautore za sebe. koji sam ja lamer, hehe. a inače, ne potiču mene (kant)autori na pisanje prema onome što oni rade, već mi olakšavaju proces kanalizacije osjeća(n)ja u meni. mozak nekako ima opušteniji pristup prema riječima i njihovom štancanju (vjerojatno, ako pišeš, si i sam prošao kroz fazu kad si htio pjesme ili priče pisat nekim savršenim jezikom, što je na kraju rezultiralo plastičnim pristupom osjećajima, što je najgore što se može dogoditi, pogotovo ako imaš potencijala). važna mi je ta sloboda riječi, moja prilagodba njima, a ne obratno. s druge strane, postoje i drugi poticaji (sve što je čovjek kao takav sposoban iskoristiti za kompetentniji pristup pisanju, naravno - nesvjesno, jer nema ništa gore od proračunatog pisanja (postoji li ono uopće? mislim, jel' ono kao takvo relevantno?)) kroz koje oblikujemo svoju izražajnost. ja ću, ipak, na prvo mjesto staviti glazbu/muziku kao takvu. postoje, doduše, pisci kojima se iskreno divim i koje nakon jednog čitanja izbjegavam da ne bi utjecali na mene više od onog pozitivnog utjecaja koji nijansira ono što je na kraju samo moje. stil gledam kao privatno vlasništvo, ma koliko god to čudno zvučalo, dok naravno, u intelektualno vlasništvo ne vjerujem. interpretacije određenih stvari su danas različite baš zbog stila. istost itekako zna bit' drugačija ako je stil zaseban. zbog toga u sebi imam tu neku automatsku prezervaciju od razvikanih utjecaja. i razvezala sam se, ali uglavnom, poticaj kao takav ne bi smio biti transparentan utjecaj. univerzalnost, to cijenim. i dosta s ovim komentarom... jer kad krenem, ne znam kako stat'. :)

    avatar

    31.01.2006. (21:31)    -   -   -   -  

  • paniko

    uglavnom, komentar je tu, al' ga ne prikazuje na blogu. hm hm.

    avatar

    31.01.2006. (21:49)    -   -   -   -  

  • emka

    ma da, will teško dopire do drugih, treba neko vrijeme, ali isplati se (npr. arise therefore, ili, i see a darkness). mene baš fascinira začudnost njegova jezika, posve samosvojnog - tko bi ga htio 'skinuti' nasukao bi se u banalnosti i kvazipoetskim slikama. ne znam, meni je zanimljiva neka simulirana arhaičnost njegovih tekstova koju uvijek začini nečim subverzivnim. zanimljivo mi je to čitati kod tebe - ' vežem se za kantautore' - naravno, i ne može se vezati uz nekog čija je vizija raspršena, tj. ne postoji, a kantautorima upravo to polazi za rukom - da umiju ispisati sebe i podijeliti to s tisućama žednih emocionalno-umjetničke razmjene . cave me poučio tome kako se razornost iskustva prebrođuje razornim, nagomilanim, bremenitim jezikom; isto tako, nakon svojevrsnog (samo)opustošenja, želimo jednostavne riječi koje mogu podržati najteže iskustvo (ključni je boatman's call). možda bih sad rekao da je gomilanje riječi, raspust energije zapravo strah od iskaza, nemogućnost artikulacije koja se manifestira hipertrofijom riječi, svojevrsnim 'nemuštim' govorom, supersoničnim mucanjem. a što se tiče proračunatog pisanja? i automatsko je pisanje proračunato - proračunato s tim ciljem da bude automatsko. čim u tebi sazrije neki koncept - znaš što ćeš pisati, i onda se ta sloboda riječi nekako kanalizira, obuzda tim konceptom, možda je više i nema, ili je ima kad zaboravimo na koncept. a hoćemo li nek pisce izbjegavati ili ne zato što su opasni po naš nejaki stil? hmmm... ne vidim razlog.

    avatar

    31.01.2006. (22:47)    -   -   -   -  

  • paniko

    kad porastem, poslušam willa. za neke autore, očito, nismo emotivno spremni, dovoljno zreli. kao što moja prijateljica voli jazz otkako zna za sebe, a ja ga nikako ne mogu pronaći u sebi i valjda čekam taj dan kad će mi i on postati prihvatljiv. makar i na jedan. moje komentiranje stila odnosilo se na moj trenutačni razvoj istog, a ne na njegovu slabost (čak eto, smatram, da se moj stil dobro nametnuo danas u jednom određenom aspektu, mada nisam previše objavljivala, al' nametnuo se sam od sebe tj. mojim interveniranjem u svijet koji više neće imati predznak intimnosti). naime, još sam dovoljno sama sebi nedefinirana da nekim stvarima mogu pristupiti bez opreza. čitam dosta ljudi koji teže tom nekom spisateljskom načinu života i sklona sam misliti da su oni samo projekcije onoga što čitaju. meni je bitno da se iz jedne obične činjenice može (treba) izroditi cijeli jedan idejni koncept vlastitog. znači, imati nešto svoje i dalje to, možda suptilno podsvjesno, a možda i samoinicijativno, razvijati i "ponuditi" na čitanje. doduše, ja sam odavno prihvatila to da se svo moje pisanje svodi na jedan personalizirani pristup svemu oko mene i da mi je banaliziranje stvari u svemu najbitnije. banalnost koja će bit' supremativna u iščitavanju, čisto polazište koje se suprostavlja nekom elitizmu pisanja (riječi). sklonost tome je očito i sam moj karakter izgrađen na crno bijeloj podlozi (dosta toga sam sklona svesti na je/nije, osim ako idealist u meni ne stane na svoje strateško mjesto i počne tvoriti neku drugu vrstu funkcionalnosti). automatizam? automatizam u poeziji ne smatram proračunatim, čak ni podsvjesno niti mu je mjesto tamo. jer, kalkuliranje u poeziji, samo projiciranje onog što bi trebalo biti napisano, za mene znači forsiranje pisanja, a to jednostavno, ja kao ja, u svojim tekstovima, ne mogu prihvatiti, jer se osjećam falsificirano. prvenstveno zato jer poezija s jednog osobnog aspekta i ne ostavlja previše prostora za objektivni manevar. što nije slučaj s prozom. i dobro, samo forsiranje se bitno i jedino odnosi na sadržaj (ta proračunatost), a ne na stilski pristup. s druge strane, automatizam u prozi je primaran (od ideje, sadržaja) i polazište je prema svemu ostalom. on se tu jednostavno nameće kao oslonac. poeziju bih, a i uvijek to radim, stavljam na bazu refleksa, a prozu na bazu dobre koncepcije, ideje, izričaja, autokorekcije... proza s tim elementima jednostavno nameće mogućnost manipulacije. jer, poezija nudi privid, a proza uvid u mogućnosti pisanja.

    avatar

    31.01.2006. (23:51)    -   -   -   -  

  • emka

    zapravo si vrlo, vrlo promišljena i ne bih se složio da ti je poezija 'na bazi refleksa'. slažem se da težiš 'forsiranju sadržaja' (koncept!) koji ujedno iznuđuje i stil - pitanje je bi li o istim stvarima mogla govoriti drukčije, tj. sadržaj je stil? ili ti je stil u odsutnosti stila? retorika banalnog kao najprikladnija retorika za svojevrsnu karikaturalizaciju ljudskih odnosa? ucrtavaš kartografija nečega što želiš da se iščitava kao banalnost - nije li to trag koncepta, ne želiš li jedno proživljeno ili imaginirano iskustvo (svejedno?!) konceptualizirati podvrgavanjem osebujnom izričaju? ne pišeš li zapravo vrlo konzervativne poslanice o sebi i društvu? u što je utonula tzv. 'stvarnosna poezija' - bojim se da bi te lako svrstali u nju (ali ja tu previše osjećam koncept koji si ne želiš priznati)? otrcala i prije nego što se formirala, nagrnula je hrpa pjesnika koji su mislili da mogu pisati onako kako govore, a to je beskrajno banalno (što oni nikako nisu željeli niti su toga bili svjesni). mislim da su potegnuli za konceptom koji nisu razumjeli niti im je bio prirodan. (pogledaj samo opći pregled banalnosti u časopisu Poezija) to je kao u glazbi kad se skinu neke stilske značajke a uopće se na razumije bit takve glazbe (kao što je bilo s post rockom, pokopao se čim se rodio, i gdje sad glavinja nekoć sjajni tortoise? eno ih s bonnie prince billyjem). ima u tebi opreza i više nego što se vidi da, za glazbu je sazrijevanje je presudno za razumijevanje i kad jednom dođe do određene granice onda se umije osvrtati, sve dotad ide pravocrtno (kadšto i isključivo) naprijed (što ne znači da ću ikad slušati operu!). baš sam optimističan što se tiče glazbe; posvuda osjećam radost ljudi koji stvaraju tu glazbu (hvala i internetu). netko me sluša, misle.

    avatar

    01.02.2006. (22:03)    -   -   -   -  

  • paniko

    moja promišljenost (pod uvjetom da postoji) produkt je karaktera (a njega, zbilja, ako se napisano čita s osjećajem za napisano, nije teško shvatiti), a moja poezija je čisti refleks iz samo jednog razloga - jer je potaknuta trenutkom, a razvijena digresijama koje nadovezujem na nju. kod mene nema konstate jedne misli, uvijek dolaze druge i treće koje su nadovezuju. stil je nametnut ritmom pisanja. jednostavnije od toga ne može biti, barem kod mene. koncepcija je tu kao krajnji produkt, nastala iz te dvije poveznice. konzervativne poslanice o sebi? pa, svoju poeziju bih prije svrstala u trash nego u konzervativnu. ionako je, što se mene tiče, apsolutno osobno iščitavanje mene sa tolikom dozom već spomenutog banaliziranja (činjenica ili zamišljenog). u biti, svođenje na jednostavnost u onoj mjeri u kojoj se nešto može svesti na taj nivo. časopis Poezija sam čitala (čak je i moje nešto tamo objavljeno), al' sam je čitala tražeći neku međugeneracijsku povezanost (više sam pažnje obratila na mlađe pjesnike, mada su stariji zastupljeni u većoj mjeri) i nisam u biti zamijetila tu banalnost (možda mi pričamo o dvije različite?) kojoj sam ja sklona. no, kakav bi tek kaos bio kad bi svi pisali isto? moj jedini oprez svodi se na različitost. možda sam sebična ili me debelo pere ego što/kad želim pisati drugačije od ostalih, ali u toj želji ne vidim ništa loše dok god ona ne prijeđe u jedan sistem forsiranja. onda je, instiktivno izbjegavam. ja zbilja ne želim pisati naučeno. sve je to jako, jako jednostavno. (btw. primjetila sam pogrešnu interpretaciju nekih mojih rečenica, al' predugo bih pojašnjavala (korigirala) određena razmišljanja, tako da sam ovo svela na najkraće moguće).

    avatar

    01.02.2006. (23:39)    -   -   -   -  

  • emka

    ma pusti 'međugeneracijsku povezanost' - čemu to služi? uvijek je bilo i bit će iluzorno tražiti bilo kakvu potporu od nekakve generacije - od njih samo treba bježati jer se ionako okupljaju kako bi zaštitili svoje slabo pjesničko biće.Od pjesnika iz časopisa, tj. ponuđenih pjesama, nekako najbolje su pjesme Zorice Radaković. Čak i Rešicki posustaje, istrošio se u tom svojem sentimentaliziranom svijetu panonske metaforike, a njegov intervju, npr, ima nekoliko prilično dvojbenih mjesta. ok. shvaćam taj koncept kao produkt spomenutih 'poveznica'. Nisam ni mislio da istrajavš u realizaciji jedne 'misli' - one se umnožavaju, upuštaju u dijalog ili čak u sukob, i to je dobro, da se pratiti. mnogi su trasheri zapravo moralizatori, i ako to u tebe nije slučaj, ostaje da se još vidi. i m. brkljačić pokušava ogoljeti samoga sebe, iščitati rub samoga sebe do te mjere da gubi kompas pa svašta piše, no mislim da ni blizu nema tvoju samosvijest. dva pogleda na banalnosti? možda. još se bavim proučavanjem njezinih oblika i neprestano mi izmiče; kad pomislim da sam je upoznao, ona još više podivlja u nekom tekstu.i radije sam sklon pogrešno tumačiti neke rečenice nego ih proračunato razumijevati. tako mi, valjda, još ostaje nekakva prostora.

    avatar

    02.02.2006. (00:41)    -   -   -   -  

  • paniko

    međugeneracijska povezanost u sličnosti motiva. a to vezano za moraliziranje - ni u stvarnom životu (dobro, i ono što napišem u pjesmama je jedan moj vid stvarnosti) nikad nisam pribjegavala moraliziranju. štoviše, ne znam ni kako se to radi. volim se smatrati promatračem. dovoljno toga mogu izvući van iz samo te uloge. a m. brkljačić, eto, on je meni jedan od dražih prozaista danas. iskreno, ne mogu kritizirati druge (pozitivno ili negativno). mogu samo reći: meni je to dobro ili meni to nije dobro. dalje od toga malo kad idem. tako da, tu se sad budem zaustavila. mogu do u detalja objašnjavati ono što ja pišem, ali teško da ću to raditi s tuđim stvarima. ustvari, ne moram ni pronalaziti neke dublje razloge kad se sve na kraju svodi na to da me nije briga. neka ljudi rade, pišu, ništa nije bolje nego kad si oslobođen od kritike, bilo kakve. ma koliko trubili da je ona pozitivna najveći poticaj (što se mene tiče, to je najgore što postoji, pozitivna kritika). no, o tom bih još mogla i poveći esej napisati :) i da, s kim ja raspravljam već tri dana? zaboravih pitati.

    avatar

    02.02.2006. (18:33)    -   -   -   -  

  • emka

    bijelo je dobro: lakše se čita i ono nenapisano.

    avatar

    11.02.2006. (10:06)    -   -   -   -  

  • emka

    eh, gdje su dani kad smo uspijevali provocirati salka?

    avatar

    11.02.2006. (10:10)    -   -   -   -  

  • shakespeare

    ohoooooooooooooooooooooooooooooooo! dobro jutrooooooooooooooooooooooo! hm... sve se bijeli, labudovi veseliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii! he, he, šala malala. zašto ona ekipa gore ima tako velike komentare. pa to je strašno. prestrašno.

    avatar

    12.02.2006. (09:36)    -   -   -   -  

  • Boris

    shakespeare, imaš pravo. ovaj.. pročitao sam tvoju pjesmu "sjene" i zaboravio napisati komentar, pa evo sada pišem da mi se sviiiiđaaa! jako zrelo.. ;) jedva čekam da ponovno odemo na kavu. uživaj!

    avatar

    12.02.2006. (20:07)    -   -   -   -  

  • nezanimanas

    evo i nas dvije..tko nas zna znat će koje smo.. pozdrav mojoj shakespeare (njena zena) i puno pozdrava m.k. i nezanimamame...

    avatar

    18.02.2006. (00:33)    -   -   -   -  

  • shakespeare

    luka, nemoj mi slat takve poeuke na likvidaciju. dogovorit ćemo se.

    avatar

    18.02.2006. (19:16)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...