13.02.2006. (11:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zauvijek
Iščitavam redom Vaše postove. Čista je istina vrlo lijepo pišete. Ipak, čini mi se da bi bilo dobro, sada kada imate vremena, pročitati knjigu Nikolaja Tolstoja "Ministar i pokolj". Knjiga se temelji na dokumentima i svjedočenjima vojnih dužnosnika savezničkih snaga o primopredaji ratnih zarobljenika 1945. godine i to: kozaka, belogardijaca, rusa, hrvata, a bome i četnika. Koliko je za shvatiti 500.000 ljudi iz Hrvatske krenulo je zajedno s domobranima i ustašama u povlačenje pred partizanima. Interesantno je i to kako je opći dojam o partizanima iz oka saveznika bio da su primitivni, neorganizirani i da su najviše force dobili pokretanjem sovjetskih snaga prema prostoru srednje Europe. Ako pak čitate Marxa tada je za zaključiti da je po komunističkoj teoriji promjena društva moguća počevši s revolucijom, a kasnije s eliminacijom neprijatelja revolucije. Na taj način učvršćuje se rezultat revolucije i uklanja se možebitna opozicija. Ujedno to je temelj i za stvaranje prvobitne akomulacije kapitala. I Hitler je u tijeku najveće ekonomske krize nakon 1929. tj. sloma New Yorške burze, ranih 1930-ih osnovao nacionalsocijalističku stranku. Holokaust je bio metoda prvobitne akomulacije kapitala. Pobiše ljude da bi se uselili u njihove kuće- jasna matematika. 1945. godine pošli su hrvatski ljudi u zbijeg. Od 500.000 ljudi s područja hrvatske neka ih je 50.000 bilo vojnika (fašističkih, kvislinških- kako Vam drago) ostalo su bili civili. Njih je trebalo sve pobiti da ne bi ponovno s njima imali problema, jer su obrazovaniji, imaju svoju djedovinu i nacionalni identitet i želju za slobodnim i mirnim životom. Međutim, nesreća je Hrvatske što kroz vijekove drži guju u njedrima: knez Borna prodao je Dalmaciju za 200.000 zlatnika mlećanima, sporazumom Cvetković-Maček izgubili smo priliku za samostalnost, a danas......eto. S koljena na koljeno prenosi se svjedočanstvo: Kada je jednog kovača iz Udbine nakon rata pozvalo u tzv Kotar na ispitivanje imao je 8-ero djece. Supruzi je napisao: Ane, ne brini se. I osta Ane bez muža u kućici s 8-mero djece. Dvije kćeri odvedoše u Split jer su bile "ustašice"- cure od 15 i 17 godine, a mati pođe za njima pješice s malo slanine i kruha da moli za milost. Dva su sina bila "uz" ustaše tj. kotla iz kojega je bilo i za njih kruha-djeca su bili. Ostalo se spontano raselilo tj. evakuiralo prema Slavoniji. Tamo su novim gospodarima obrađivali polja kao nadničari sve dok nisu čuli priče da u Sisku ima posla. Ta se mati u svojim poznim godinama (84) objesila, a njezina se kćer i danas sjeća kako su im najteže bile majčine suze, jer kada mati plače onda nade više nema. To je bilo tzv. čišćenje. Prije Domovinskog rata groblje Udbina na kojem leži pošten kovač i mnogi seljaci u potpunosti je zaraslo. Ljudi grobove nisu obilazili od straha. Demografska se slika promijenila. O Bleiburgu čuh prvi puta 1993. godine. Znajući da nepoznate pojmove mogu naći u Općoj enciklopediji tražim pod B- nema ništa. Hrvatska je obranila Europu od Turaka. Tom prilikom prihvatili smo i izbjeglice iz Bosne i Srbije koji su dobili zemlju u tzv. Krajini kao naknadu za sudjelovanje u obrani od turske najezde. Hrvatska je konstanstno ratovala i pružala otpor turicima desetljećima, s vrhuncem na Krbavskom polju. Tako ginu ljudi koji brane ognjište. A tirana je bilo i biti će ih, a istina je samo jedna. Kada su okupatori, pobunjenici i krajišnici krajem 20. stoljeća bili amnestirani bježeći s Banovine gazili su tenkovima vlastite civile, svakome tko je tada bacio kamen ili šaraf na kolonu teško zamjeram. Sjećam se 1980/1981.: Danas kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ, da ću marljivo učiti i raditi, poštovati roditelje i starije i biti vijeran i iskren drug. Tada se Hrvatska izgovarala šaptom. Danas nam je svima potrebna istina. Jasenovačkih 1.000.000 pobijenih srba iznivelirati sa 500.000 pobijenih hrvata na Bleiburgu i osuditi sve zločine. S poštovanjem
28.06.2006. (10:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antun.kauzljar
Provjervam sam svoj blog
13.02.2006. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antun.kauzljar
Provjervam sam svoj blog
13.02.2006. (11:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zauvijek
Iščitavam redom Vaše postove. Čista je istina vrlo lijepo pišete.
Ipak, čini mi se da bi bilo dobro, sada kada imate vremena, pročitati knjigu Nikolaja Tolstoja "Ministar i pokolj". Knjiga se temelji na dokumentima i svjedočenjima vojnih dužnosnika savezničkih snaga o primopredaji ratnih zarobljenika 1945. godine i to: kozaka, belogardijaca, rusa, hrvata, a bome i četnika. Koliko je za shvatiti 500.000 ljudi iz Hrvatske krenulo je zajedno s domobranima i ustašama u povlačenje pred partizanima. Interesantno je i to kako je opći dojam o partizanima iz oka saveznika bio da su primitivni, neorganizirani i da su najviše force dobili pokretanjem sovjetskih snaga prema prostoru srednje Europe.
Ako pak čitate Marxa tada je za zaključiti da je po komunističkoj teoriji promjena društva moguća počevši s revolucijom, a kasnije s eliminacijom neprijatelja revolucije. Na taj način učvršćuje se rezultat revolucije i uklanja se možebitna opozicija. Ujedno to je temelj i za stvaranje prvobitne akomulacije kapitala. I Hitler je u tijeku najveće ekonomske krize nakon 1929. tj. sloma New Yorške burze, ranih 1930-ih osnovao nacionalsocijalističku stranku. Holokaust je bio metoda prvobitne akomulacije kapitala. Pobiše ljude da bi se uselili u njihove kuće- jasna matematika.
1945. godine pošli su hrvatski ljudi u zbijeg. Od 500.000 ljudi s područja hrvatske neka ih je 50.000 bilo vojnika (fašističkih, kvislinških- kako Vam drago) ostalo su bili civili. Njih je trebalo sve pobiti da ne bi ponovno s njima imali problema, jer su obrazovaniji, imaju svoju djedovinu i nacionalni identitet i želju za slobodnim i mirnim životom. Međutim, nesreća je Hrvatske što kroz vijekove drži guju u njedrima: knez Borna prodao je Dalmaciju za 200.000 zlatnika mlećanima, sporazumom Cvetković-Maček izgubili smo priliku za samostalnost, a danas......eto.
S koljena na koljeno prenosi se svjedočanstvo: Kada je jednog kovača iz Udbine nakon rata pozvalo u tzv Kotar na ispitivanje imao je 8-ero djece. Supruzi je napisao: Ane, ne brini se. I osta Ane bez muža u kućici s 8-mero djece. Dvije kćeri odvedoše u Split jer su bile "ustašice"- cure od 15 i 17 godine, a mati pođe za njima pješice s malo slanine i kruha da moli za milost. Dva su sina bila "uz" ustaše tj. kotla iz kojega je bilo i za njih kruha-djeca su bili. Ostalo se spontano raselilo tj. evakuiralo prema Slavoniji. Tamo su novim gospodarima obrađivali polja kao nadničari sve dok nisu čuli priče da u Sisku ima posla. Ta se mati u svojim poznim godinama (84) objesila, a njezina se kćer i danas sjeća kako su im najteže bile majčine suze, jer kada mati plače onda nade više nema. To je bilo tzv. čišćenje. Prije Domovinskog rata groblje Udbina na kojem leži pošten kovač i mnogi seljaci u potpunosti je zaraslo. Ljudi grobove nisu obilazili od straha. Demografska se slika promijenila.
O Bleiburgu čuh prvi puta 1993. godine. Znajući da nepoznate pojmove mogu naći u Općoj enciklopediji tražim pod B- nema ništa.
Hrvatska je obranila Europu od Turaka. Tom prilikom prihvatili smo i izbjeglice iz Bosne i Srbije koji su dobili zemlju u tzv. Krajini kao naknadu za sudjelovanje u obrani od turske najezde. Hrvatska je konstanstno ratovala i pružala otpor turicima desetljećima, s vrhuncem na Krbavskom polju. Tako ginu ljudi koji brane ognjište. A tirana je bilo i biti će ih, a istina je samo jedna.
Kada su okupatori, pobunjenici i krajišnici krajem 20. stoljeća bili amnestirani bježeći s Banovine gazili su tenkovima vlastite civile, svakome tko je tada bacio kamen ili šaraf na kolonu teško zamjeram.
Sjećam se 1980/1981.: Danas kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ, da ću marljivo učiti i raditi, poštovati roditelje i starije i biti vijeran i iskren drug. Tada se Hrvatska izgovarala šaptom. Danas nam je svima potrebna istina. Jasenovačkih 1.000.000 pobijenih srba iznivelirati sa 500.000 pobijenih hrvata na Bleiburgu i osuditi sve zločine.
S poštovanjem
28.06.2006. (10:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...