Komentari

malaizgrada.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • Helix

    ovo je jako dirljiva priča, poučna, tužna jer se radi o bolesti, ali puna nekog dostojanstva. je li moguće da mi ne znamo biti takvi, da ne bismo bili takvi. nažalost, ne znam ni jedan slučaj, neki primjer iz naše sredine. kako da ljude nučimo toleranciji, prihvaćanju, priznavanju, dostojanstvu vlastitom, ali pravu drugog čovjeka na dostojanstvo, na mir, na život kakav njemu treba i kakav on može jedino živjeti ?

    avatar

    07.01.2006. (12:21)    -   -   -   -  

  • Mala iz Grada

    @helix u o.š. koju pohađa moja mlađa kćer idu i djeca sa problemima u razvoju to su uglavnom djeca koja imaju fizičke probleme. Kad joj je bio rođendan u 12. mj ona je dječaka iz svog razreda pozvala na rođenda. Još i sad mi je pred očima to sretno i ozareno dijete koje se barem to popodne nije osjećalo odbačeno. nažalost ima roditelja koji na takvu djecu gledju sa prezirom. Sretna sam da moje djete pohađa školu koja je prihvatila program pomoći hendikepiranim osobama. Ona će rasti i odgajati se sa takvim ljudima i cijeli život će ih prihvaćati kao sebi ravne bez imalo pogleda odozgo.

    avatar

    07.01.2006. (14:18)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    To je odgovor na problem. Kod nas su takva djeca uglavnom izdvojena, umjesto da rastu zajedno sa svojim vršnjacima. Svima bi to više koristilo. Pozdrav tebi i dobroj temi :))

    avatar

    07.01.2006. (22:30)    -   -   -   -  

  • jagode

    kod nas bi bilo nezamislivo da ovakav čovjek ima doticaj sa studentima, jer je naša sredina dosta okrutna prema drugačijima, a posebno bolesnima... adresa: jagode@jagode.org; mislim da si me to tražila... 5:-)

    avatar

    07.01.2006. (22:37)    -   -   -   -  

  • Darko

    Mislim da je važno odgajati djecu da znaju prihvatiti drugačije, pa tako i bolesne. Teško je već ukorijenjene predrasude iskorijenjivati. Mogli bi u tome pomoći mediji, no kakvi su nam...

    avatar

    07.01.2006. (22:58)    -   -   -   -  

  • Friva

    Sa mojom kćerkom idu dva dječaka koja imaju neke hendikepe i moje dijete s time ima prednost jer će odrastati bez predrasuda. Učiteljica je predivna prema njima, veseli se svakom njihovom uspjehu. Kako se djeca ponašaju prema djeci koja imaju hendikepe, to je stvar onoga što ponesu od kuće. Moju djecu učim da je svatko isti, da svatko zaslužuje poštovanje. Mislim da je u bontonu invalida naglašeno, da ne treba previše obraćati pažnju prema njima, to ih vrijeđa.

    avatar

    07.01.2006. (23:15)    -   -   -   -  

  • pixy

    čuj veoma dirljivo, neznam što da ti rečem ali vjerujem da je to jedno veoma proživljeno iskustvo,

    avatar

    08.01.2006. (02:15)    -   -   -   -  

  • Kašeta

    tomu je sve kriva "napredna" zapadna civilizacija u kojoj svi moramo biti idealno savršeni...

    avatar

    08.01.2006. (11:51)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Zanimljivo... Draga Mala, sada ne znam kako je to u Svicarskoj, ali nasi profesori, barem oni koji su se etablirali na fakultetu, i nisu 'obicni' ljudi... Imaju svoj status da im se ne moze dati otkaz bas onako... Imaju pravo na predavanja i cak kada jesu penzioneri... A i odgovarajucu platu! :)) Mislim, da bi ovaj isti covjek bio obican radnik negdje davno bi dobio otkaz ili bi ga poslali u predpenzionersko stanje, bas tu na Zapadu, vjeruj mi... Srdacni Ti voooZdric i prijatnu Vam nedjelju zelim :)))

    avatar

    08.01.2006. (12:52)    -   -   -   -  

  • Big Vern

    Ma bravo bravo za post, ovakve te teme inace jako dodirnu, ali ti si to tako lijepo opisala da nema potrebe vise nista nadodati, jos jednom bravo mala :)))

    avatar

    08.01.2006. (23:32)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Jako dirljiv post. Što se tiče tvog pitanja, čini mi se da su kod nas ljudi izuzetno netolerantni prema svakom tko se ne uklapa u nekakav mainstream. :-(

    avatar

    09.01.2006. (00:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...