Komentari

moonstone.blog.hr

Dodaj komentar (37)

Marketing

  • borivoj

    od introvertiranosti ka ekstra... radi se laganica i savladava prepreka po prepreka. procitaj knjigu CETVRTI PUT od USPENSKOG koji je bio ucenik DJURDJIJEVA. tamo ljepo pise da svaki napredak na duhovnom planu prolazi kroz sokove... tri sile - prva se gubi na prepreci, druga sila gubi se kod savladavanja prepreke i treca ides dalje... moj ti je najjednostavniji savjet da pocnes djoggirati i tako biti izlozena javnosti, kasnije to postaje meditacija u pokretu, relaksacija i najbolji nacin za prevladavanje svih nagomilanih stresova tokom dana. adrenalin je javni nastup i bez njega se ne moze, doces u tu fazu da ce ti neophodno biti potreban i bez njega neces moci... pusa, boro

    avatar

    03.01.2006. (17:33)    -   -   -   -  

  • abcdefghijklm

    Jest da mi je bojko prijatelj, i to vrlo drag prijatelj, ali ja ne vidim zašto bi bio problem biti, kako se to kaže, introvertiran (niti vidim problem u tome da prijatelji imaju različita, možda čak i oprečna, mišljenja o ovom ili onom pitanju). Kolika su neprolazna djela trajne vrijednosti nastala u introvertiranosti! Dapače, možda su i češće tu nastala. Koliko je velikih ljudi za sva vremena živjelo, kako se to kaže, introvertirano! Dapače, možda je i više takvih nego onih drugih. Izlazeći olako u javnost, naročito razbacujući se javno svojim (neanonimnim) mislima i osjećajima, čovjek nešto dobiva a nešto gubi, ali svakako puno riskira. Moje je mišljenje da je mudrije biti uvijek u stanovitoj distanci prema "buvljaku", a nešto otvoreniji da nije loše biti samo u krugu pouzdanih prijatelja (o čemu se prethodno treba dobro, dobro uvjeriti jer nije zlato sve što sja, zapravo najčešće nije). Glavno da nemaš komunikacijskih problema u poslu, a to nemaš. I am je, za mene sasvim razumljivo, negativno raspoložena prema nametljivim ljudima (spominje u tom smislu svoju šeficu, ti sigurno nisi takva šefica i ljudi to sigurno cijene). Često je kod nametljivih (ili, dobro, naglašeno ekstrovertiranih) ljudi prisutna netaktičnost, nerijetko i više ili manje bezobzirna (tj. za okolinu neugodna) agresivnost. Vrlo rijetko u pozadini stoje ikakve veće osobne kvalitete (ako je bojko ekstrovertiran, onda je on u smislu tih kvaliteta izuzetak). Mislim da je na blogovima, naročito hrvatskim blogovima, svakako najrazboritije biti (i ostati) što anonimniji.

    avatar

    03.01.2006. (18:03)    -   -   -   -  

  • Up's and Down's

    i ja sam bila takva, a i dan danas me doživljavaku nepristušačnom. ali radim na tome... pozz

    avatar

    03.01.2006. (20:09)    -   -   -   -  

  • sally

    Ni ja nisam ekstrovertirana osoba, i cijenim svoju anonimnost..I isto sam kao i ti nedavno otkrila svoj blog osobi iz blizine, ali ta osoba zna cijeniti moju privatnost..Nije me strah toliko kontakta, ali još uvijek me čopi trema prije nekog razgovora, govora i sl. Niti ja nisam naročito pričljiva, većinom šutim, a pričam isključivo u društvu ljudi koje poznam..iz istog razloga kao i ti..i mislim da introvertiranost nije mana, nego kvaliteta..barem ne kažem svaku glupost koju mislim..pa di bi mi bio kraj..pozdrav..:)

    avatar

    03.01.2006. (21:19)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Nije čudno da ljudi nastoje biti i ostati anonimni u svijetu razularene netolerancije, gdje se sloboda mišljenja sustavno ograničava. Čak i kada razmišljamo u skladu s najvišim standardima čovječnosti i dobrobiti ljudskih bića, čovječanstva i opstanka života na našem malom planetu, u opasnosti smo da ne zapnemo za oko ili za zub ljudskoj spodobi kojoj takvo razmišljanje ne odgovara ( iz različitih razloga) i koja će nas prije ili kasnije nastojati gurnuti u kaljužu mržnje i zvjerinjaka, koju smatra svojim i našim "prirodnim ili Bogom danim okruženjem". Zato bi možda bilo dobro pripaziti što pišemo na blogovima! Jer, tko zna; možda bi nas baš netko od naših malobrojnih prijatelja blogera mogao krivo shvatiti? Nisam javna osoba, niti sam na nekom visokom položaju. Pripadam siromašnijem dijelu društva i uvijek sam pripadao. Nemam puno za izgubiti u ovoj virtualnoj igrariji, a vjerujem da neću ni profitirati, osim što ću možda od Vas dragi prijatelji dobiti pokoje zrno žita za svoju bolesnu dušu...a vjerujem da i drugim dušama dobro dođe i pokoje moje zrno. Zato nisam anoniman. Sićušna sam plava iskra!

    avatar

    03.01.2006. (21:46)    -   -   -   -  

  • BILA JEDNOM PAKICA

    Ja sam kao mala bila prilično sramežljiva, a čak niti danas ne volim razgovarati o nekim stvarima koje smatram osobnim. Smatram da uvijek treba imati granicu, a i dobro razmisliti prije nego što nešto nekome kažeš, jer te ljudi često krivo protumače, ismijavaju, ogovaraju i sl. A što se tiče dočeka, ja sam "odavno" odlučila da više neću ići na druženja, proslave ili tulume, jer niti pijem niti pušim, niti volim gledati ljude kako pretjeruju u zabavi. Radije sam doma ili na nekom planinarskom izletu. U oba slučaja se rano ide spavati! Pozdrav!

    avatar

    03.01.2006. (21:52)    -   -   -   -  

  • deeply superficial

    Ja za svoje pisanje bloga nisam rekla nikome, niti to planiram. Sviđa mi se imati dio nečega što je samo moje i gdje mogu pisati što želim bez da se "moram" brinuti hoće li to vidjeti netko poznati i što će misliti o tome...

    avatar

    04.01.2006. (06:32)    -   -   -   -  

  • borivoj

    kako je ljepo biti ekstravertiran. krenuti u svom duhovnom razvoju od intro ka ekstra... samo onaj tko je u posjedu znanja taj je i hrabar, a tko zna uz to i hrabar, taj slobodno nastupa bez straha ili bilo kojeg drugog ogranicenja... oni teze ka slobodi, to je i jedino moguci put ka slobodi... pogledajte samo neke od pjesnika, glumaca, umjetnika, politicara i ostalih... sto njima fali, naprimjer sanji, latinu, malnaru... sto je falilo nerudi, tagori, cercilu, ghandiju ili titi... svi oni jesu ili su bile ekstravertirane licnosti...

    avatar

    04.01.2006. (08:23)    -   -   -   -  

  • abcdefghijklm

    Dragi moj Bojko, ne radi se o tome kome što fali, svakome od nas nešto fali (dakako, fali bome i osobama koje si spomenuo), nego se, po meni, radi o tome da čovjek prije svega bude što jest i da to što jest i kakav jest njeguje i razvija, ali ne tako da pokušava postati ono što (realno) nije niti (realno)može biti. To je i bit mog današnjeg posta na "humanitas.blog.hr". Uostalom, to je jedna od osnovnih i više ili manje općeprihvaćenih (vjekovnih) zasada kvalitetnog odgoja. Danas ljudi često hvale ovo ili ono (svoje, dakako) dijete jer je "komunikativno", a ne "povućeno" ili, ne daj Bože, "sramežljivo". Pogrešno! Vrlo komunikativna djeca - i ljudi - često su teški (ili, kako se to češće kaže, naporni) za svoju okolinu, a tzv. "sramežljiva" djeca često se djeca vrlo visokih osobnih kvaliteta (i ljudi koji, nerijetko anonimno a često gotovo neprimjetno, čine mnogo dobra bližnjima). To što se danas, u duhu neoliberalističke ideologije, promiče prodornost, agresivnost na svakom koraku i skoro pa po svaku cijenu (cijene se što tvrđi pregovarači, i što provokativniji, nametljiviji prodavači) ne znači da je to baš jako dobro, ako je uopće dobro. Drastično se množe konflikti, neuroze i stresovi. Osobno mislim da je najbolja (Aristotelova) razborita sredina, ali kako je ona u zbilji samo fiktivni ideal, nije loše da svatko bude prije svega ono što jest. Netko je rođen za političara, menađera, vojnika i slično, a netko za tihog znanstvenika, anonimnog radnika ili službenika, tj. u javnosti jedva čujnog i vidljivog tzv. običnog, malog čovjeka, od čije jednostavne ali tople čovječnosti ljudi u njegovoj najbližoj okolini (članovi obitelji, susjedi, kolege na poslu) uživaju sreću koje, nerijetko, nisu ni svjesni. Samo to sam htio reći svojim prvim komentarom. A ti mi ostani ekstrovertiran, jer sam te takvog upozano i takav si mi drag.

    avatar

    04.01.2006. (11:01)    -   -   -   -  

  • borivoj

    kako je ljepo biti ekstravertiran.... ziv, svoj, borben, nepatvoren, bez maske i pretjerane uljudnosti ili ugladjenosti... obuces tenisice, trenerku i krenes ulicama rijeke trceci. jebe ti se za susjede kaj ce o tebi govoriti, o ulici, o kvartu u kojem obitavas... ti trcis svoju trku, cinis svoju meditaciju u pokretu, rijesavas se stresova i raznih bolestina. jer u zdravom tijelu zdrav je i duh.... tako trceci koliko puta me je pojedini prolaznik pljunuo, grupa njih zeljela me izudarati, pogrdnu rijec izrekli, jednom sam ustasa, drugi put cetnik, onda zgubidan, ljencina, bezveznjak... drugi pak pruze ruke za pest, cestitaju, poklone se predamom, svjetlima auta bljeskaju u znak pozdrava, komplimenti ljepi i dragi... tako to tece vec 20 godina i priviknes se na svasta. 1993. godine pretrcao sam venecijanski maraton 42,2 km. za 4,06 sati, od 5200 na cilj stigao 2900, 1200 njih odustalo. 400 zena sudjelovalo. taj pretrceni maraton bila je jedna od mojih inicijacija. eto, i sportom se razvija volja, ides ka ekstravertiranosti i u tome ja na vidim nista loseg.... pozdrav, boro

    avatar

    04.01.2006. (12:16)    -   -   -   -  

  • abcdefghijklm

    A tko je, prijatelju, rekao da u ektrovertiranosti - samoj po sebi - ima išta loše? Naravno da nema. Samo, nema ni u - introvertiranosti! Čestitam ti na inicijativi za maraton! Kad pokreneš nešto za ljubitelje vožnje biciklom, mislim robusnim, za oko kuće i po gradu, javi mi! Makar se radilo o akciji - "središte grada bez automobila". Vrlo rado!

    avatar

    04.01.2006. (13:01)    -   -   -   -  

  • lady Arwen

    mene je sramežljivost pratila odmalena. čak i sad u gimnaziji zablokiram kad je potrebno održati neki referat ili čak usmeno odgovarati. to sam prihvaćala sve dok nisam otkrila da me to sprečava da pokažem znanje, ali sitnim koracima napredujem. pozdrav

    avatar

    04.01.2006. (15:58)    -   -   -   -  

  • borivoj

    tema razgovora je bila "kako postati ekstravertiraniji?" i ja sam prilozio moj savjet, moje iskustvo. i sto u tome ima loseg? od intro. ka ekstra. radi se laganica i savladava prepreka po prepreka. procitaj knjigu CETVRTI PUT od USPENSKOG koji je bio ucenik DJURDJIJEVA. tamo ljepo pise da svaki napredak na duhovnom planu prolazi kroz sokove... tri sile - prva se gubi na prepreci, druga sila gubi se kod savladavanja prepreke i treca ides dalje... moj ti je najjednostavniji savjet da pocnes djoggirati i tako biti izlozena javnosti, kasnije to postaje meditacija u pokretu, relaksacija i najbolji nacin za prevladavanje svih nagomilanih stresova tokom dana. adrenalin je javni nastup i bez njega se ne moze, doces u tu fazu da ce ti neophodno biti potreban i bez njega neces moci... i sto ima loseg u mom savjetu? nisam vam plasirao ucitelje diletante vec dobro poznata imena... i sto ima loseg u tome, a kako je dobro biti ekstra - faca.... nitko te na to ne prisiljava, a za promjenu barem malo izmjeniti sebe i pribliziti se toj krajnosti, toliko avanture radi nije lose. svaka promjena prija, tako i ta.... pozdrav

    avatar

    04.01.2006. (16:10)    -   -   -   -  

  • borivoj

    ja vas ne prisiljavam na ekstravertiranost i to ne morate biti... ostanite tamo gdje jeste... pozdrav, boro.

    avatar

    04.01.2006. (17:28)    -   -   -   -  

  • bojko

    --- IRIDA, Zagreb.....> wrote: > dragi bojko i ekstravertiranost i introvertiranost > su pomalo zadanosti (genetika, nasljeđe), pomalo > dodanosti (odgoj, dresura i ina oblikovanja), no bez > zadanosti dodanosti nisu moguće. sve u svemu nije > vrijedno prepirke, a razlike su poželjne. da ih nema > postalo bi nepodnošljivo ili od prevelike buke ili > od stravične, gluhe tišine. ---------------------------------------------------- slazem se sa iridom, medjutim psiha se nesmije umrtviti, uhlebiti i biti na sigurnom. potreba je za poigravanje s njom, krenuti od intro ka ekstra je vise od izazova... pozdrav

    avatar

    04.01.2006. (21:34)    -   -   -   -  

  • borivoj

    introvertirane osobe mogu biti: melanholik i flegmatik. nestabilne osobe mogu biti: melanholik i kolerik. stabilne osobe mogu biti: flegmatik i sangvinik. ekstravertirani su samo: kolerici i sangvinici. ------------------------ sacuvaj me boze kolerika ekstravertiranog, taj upada u rijec i sve mora biti po njegovom. introvertirani melanholik je potencijalni samoubojica, s njim se treba pazljivo razgovarati, pogotovu ako je bolesna osoba i trazi pomoc. flegmatik introvertirani ostaje gdje je, to je njegovo utociste odakle se ne mice. itd., itd... kombinacije su razlicite... dvoje kolerika ekstravertiranih u braku, to je pravi pakao jer ni jedan ne zeli popustiti, i iscrpljuju se u dokazivanju do krajnjih granica... pokusao sam i uspio privoliti neke na cutanje i popustljivost, oni koji su me saslusali spasili su svoje brakove...

    avatar

    05.01.2006. (08:29)    -   -   -   -  

  • borivoj

    moj put je bio da sam krenuo sam od sangvinika stabilnog ka ekstravertiranom i taj preokret ucinio u 36-toj godini kroz djogging, bila je to ujedno generalka koju sam uspjesno sproveo na sebi. manje sam konzumirao crnu kavu, alkohol, prestao pusiti, prebacio se vise na vegetarijansku hranu, vise paznje posvecivao sebi i duhovnom planu a bilo je i manje stresa. kaze se da se covjek unistava do 40-te, kasnije se lijeci. kad si sebe izlijecio onda pocinjes lijeciti druge. takodjer i moji prijatelji su vrhunski rijecki psihijatri u bolnici, i profesori na fakultetima s kojima razmjenjujem iskustva. i da zakljucim da je ljepo biti ufonautom unutarnjih svjetova i uciniti nesto korisno na sebi, prvenstveno upoznati sebe, a kasnije pomagati i drugima... i nije to "buvljak", vec je svemir a TI postajes centar svemira... pozdrav, boro

    avatar

    05.01.2006. (08:31)    -   -   -   -  

  • Na rubu ...

    ma ne znam kako ukratko sve ovo komentirati. mislim da ste svi u pravu i nitko. ja sam se osobno uvijek klonila pozornica, a nisam introvertirana, dapače otvorenija sam i pristupačnija za ljude nego MM (moj muž) koji je cijeli svoj život javna osoba u našem gradu i šire. on uživa biti u centru pažnje i viđen i dalje od tog njegovog malog centra ga ništa ne zanima. po onome što je Jay napisala ona je divna osoba koja promišlja o sebi i naravno da je podržavam u njenom prevladavanju prepreka koje to možda i nisu, možda su to upravo njene prednosti. ja se ne smatram sramežljivom, ne opterećujem se time što ljudi koji me ustvari ne poznaju misle o meni i iako sam ekstrovertirana što sam starija to sam suzdržanija s ljudima i to ne zbog straha jer se nisam nikad bojala, prije bih rekla da je to neka vrsta mudrosti. čemu prosipati bisere pred svinje, ili zašto gubiti energiju i vrijeme na ljude koji to ne zaslužuju. zato sam zavoljela blog i vas drage ljude, više ili manje ekstro ili intro vertirane, ali spremne podijeliti sebe i svoja razmišljanja s drugima, makar i anonimno za sada svatko iz svojih razloga. toliko toga još ima na ovu temu, ali posao zove. pozdrav :)

    avatar

    05.01.2006. (08:39)    -   -   -   -  

  • borivoj

    draga "i am" zna se kako se treba ophoditi sa nepoznatim ljudima, sve ide u skladu one hermeticke formule i tu nema kiksa: znati, htjeti, smeti/ciniti i Šutjeti! poruke se salju dozirano i koliko tko zasluzuje, u skladu narodne poslovice "biserje se ne baca pred svinje".... moj pozdrav.

    avatar

    05.01.2006. (08:53)    -   -   -   -  

  • Ime nije važno

    @svi: dragi ljudi, moram reći da sam, bez pretjerivanja, oduševljena odazivu na ovo moje, pa recimo, promišljanje vlastitih ograničenja. Ne bih, zapravo, znala što je bolje biti -intro, ekstra ili između. Ja sam, jednostavno, odabrala tu borbu sama sa sobom. Bojko, koliko sam iz komentara razabrala, sličnu je vodio prije i na kraju pobjedio. Zato puno hvala na savjetu i podarenom iskustvu, svakako ću potražiti štivo koje si mi preporučio. Dragi Antibarbarus je, jednako tako, dosljedan sebi uvidio i ljepotu druge strane. Hvala i tebi na podršci. Vedjak, skroman u opisu sebe, ali velikodušan u dijeljenju svoje unutrašnje ljepote. Hvala ti! Zahvaljujem i dragim djevojkama -ladyofblackness, evening.falls, pakici, 2911, lady Arwen, i am- na podršci i tome što su i one podijelile io sebe s nama. Možda sad pomalo zvučim kao da sam primila Oscara (hvala obitelji,redatelju..:)), ali stvarno ovo mislim. I ne slutite koliko mi znači...

    avatar

    05.01.2006. (13:09)    -   -   -   -  

  • bojko

    moja draga jay, pocascen sam i imam osjecaj da sam te pogodio u zicu... put kojim ces krenuti sam ce se ukazati, a na tebi je da ga prihvatis ... procitaj i knjigu ZANONI. pozdrav, boro

    avatar

    05.01.2006. (13:54)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Draga Jay, ....ne znam što da napišem...ovo što si Ti napisala najljepši su komplimenti koje čovjek može dobiti...još kad bi ih dobio zasluženo, bilo bi divno. U svakom slučaju, poticajni su. Smjerokaz za mene ! Šaljem Ti najiskrenije i najprijateljskije pozdrave!

    avatar

    05.01.2006. (15:05)    -   -   -   -  

  • abcdefghijklm

    Drago mi je što sam imao prilike sudjelovati u razmjeni mišljenja koju si inicirala svojim postom. Ne sumnjam da ti najbolje sama znaš što je za tebe najbolje. I neka tako bude. Srdačan pozdrav!

    avatar

    05.01.2006. (15:19)    -   -   -   -  

  • safiris

    Možda se malo kasno uključujem u raspravu.Ako bih opisivala sebe, ima me na obje strane...i uživam na te obje strane. Važno je biti ono što uistinu jesi...slobodno ljudsko biće...bez straha, bez želje da nekoga povrijediš svojim riječima ili nastupom...a onih koji sude ... i njih će uvijek biti.Tu su da nam ukažu na nešto što želimo ili moramo mijenjati kod sebe...ili oni od nas nešto moraju spoznati i naučiti.Svijet je predivan baš zbog tih različitosti. Najveća zapreka je strah...od osude, od komentara,od suprostavljanja, od uvjeravanja,od povređivanja...itd.Anonimnost na blogu... mislim da to nema veze sa introvertiranosti...to je jednostavno Igra...U kojoj uživamo svi...barem ja da!Pusa i zagrljaj:-*)

    avatar

    05.01.2006. (19:45)    -   -   -   -  

  • draga jay duzan sam i to reci ti, ti si zasigurno SANGVINIK - stabilna, ako budes tezila promjenama ides prema ekstravertiranosti. prelomna godine bit ce ti 42. jednom mi budes kazala dali sam bio u pravu. ljep pozdrav, boro.

    avatar

    05.01.2006. (21:26)    -   -   -   -  

učitavam...