hm... meni je tvoja situacija nepoznata... a ne zna se šta je gore- moja ili tvoja. otići i osjećati se kao đubre što si otiišao ili ostati i plakati za onim ko je otišao... ne znam... ali, ja nisam za to da ostaneš sam, da se ne vežeš za nikoga... kakav je onda život bez emocija? bez ljudi koji ti uljepšaju dan porukicom u kojoj piše da te vole? ili te samo zagrle, poljube i kažu ti da nisi sama. nisi sama- to mi je par puta rekla jedna frendica (u vezi ovog problema) i fakat pomaže. nećeš sama prolaziti kroz svoje poniženje i kroz tugu. neko će biti tu da me podrži, utješi... lijepo je to od tebe- ta sposobnost da pomogneš nekome. bilo bi još ljepše da ne odeš bez traga i glasa. mislim, ne moraš sad ti sa svim tim ljudima ostati u extra bliskim odnosima... ali, trebala bi znati da i ti možeš računati na njih kao i oni na tebe. razmisli malo... možda i imaš nekoga ko je vječno bio s tobom? mora biti neko...
26.12.2005. (11:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nije to...ja uvijek imam nekoga...al nije to to...a neko ko je vjecno bio tu... sad kad razmislim o tome... onako malo bolje... nema toga nekoga,to je ono najtuznije...
i ne cinim ja tim ljudima samo dobro,na zalost...ponekad(iako rjedje) ih povrijedim...al... pomirila sam se odavno sa sudbinom,tako da ne zalim vise... :) a ja sam ti rekla jednog dana ces se svemu ovome uspijeti nasmijati...mozda i gorko i s prezirom,a mozda i cisto radi bola.ali ces se smijati :)
26.12.2005. (20:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja te kuzim.a i sad kuzim kako si ti mene kuzila u onome"stvarno je teško ne voljeti, a voljen biti".teško je jebote!ja sam isto naviknuta da me ljudi vole i onda ko djubre padnem u depresiju, ako mi niko u posljednja dva dana nije reko da me voli,zvao na kavu...kad nisam u "centru pažnje". i onda se osjecam jos gore, jer kao kako mogu biti u kurcu kad imam toliko prijatelja, bla bla...
uglavnom htjela sam ti reći da sam ti poslala mejl!pozdrav
27.12.2005. (00:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ponekad dosadi svaki put ispočetka pričati o sebi...ponekad ljudi umaraju sa svojim pričama...ponekad se zapitaš koliko te tih ljudi stvarno sluša kada im se povjeravaš,koliko te njih stvarno cijeni....s godinama se društvo raspadne,svatko nađe nekoga ,a onda osjetiš neku samoću iako i dalje piješ kave sa različitim ljudima...
27.12.2005. (02:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imaginary
hm... meni je tvoja situacija nepoznata... a ne zna se šta je gore- moja ili tvoja. otići i osjećati se kao đubre što si otiišao ili ostati i plakati za onim ko je otišao... ne znam... ali, ja nisam za to da ostaneš sam, da se ne vežeš za nikoga... kakav je onda život bez emocija? bez ljudi koji ti uljepšaju dan porukicom u kojoj piše da te vole? ili te samo zagrle, poljube i kažu ti da nisi sama. nisi sama- to mi je par puta rekla jedna frendica (u vezi ovog problema) i fakat pomaže. nećeš sama prolaziti kroz svoje poniženje i kroz tugu. neko će biti tu da me podrži, utješi... lijepo je to od tebe- ta sposobnost da pomogneš nekome. bilo bi još ljepše da ne odeš bez traga i glasa. mislim, ne moraš sad ti sa svim tim ljudima ostati u extra bliskim odnosima... ali, trebala bi znati da i ti možeš računati na njih kao i oni na tebe. razmisli malo... možda i imaš nekoga ko je vječno bio s tobom? mora biti neko...
26.12.2005. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I Wish i was special...but I am a creep...I don´t
nije to...ja uvijek imam nekoga...al nije to to...a neko ko je vjecno bio tu... sad kad razmislim o tome... onako malo bolje... nema toga nekoga,to je ono najtuznije... i ne cinim ja tim ljudima samo dobro,na zalost...ponekad(iako rjedje) ih povrijedim...al... pomirila sam se odavno sa sudbinom,tako da ne zalim vise... :) a ja sam ti rekla jednog dana ces se svemu ovome uspijeti nasmijati...mozda i gorko i s prezirom,a mozda i cisto radi bola.ali ces se smijati :)
26.12.2005. (20:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ima li tu mjesta za mene?
ja te kuzim.a i sad kuzim kako si ti mene kuzila u onome"stvarno je teško ne voljeti, a voljen biti".teško je jebote!ja sam isto naviknuta da me ljudi vole i onda ko djubre padnem u depresiju, ako mi niko u posljednja dva dana nije reko da me voli,zvao na kavu...kad nisam u "centru pažnje". i onda se osjecam jos gore, jer kao kako mogu biti u kurcu kad imam toliko prijatelja, bla bla... uglavnom htjela sam ti reći da sam ti poslala mejl!pozdrav
27.12.2005. (00:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Maurich
Ponekad dosadi svaki put ispočetka pričati o sebi...ponekad ljudi umaraju sa svojim pričama...ponekad se zapitaš koliko te tih ljudi stvarno sluša kada im se povjeravaš,koliko te njih stvarno cijeni....s godinama se društvo raspadne,svatko nađe nekoga ,a onda osjetiš neku samoću iako i dalje piješ kave sa različitim ljudima...
27.12.2005. (02:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...