Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (52)

Marketing

  • Blokče F. Kobajaši

    Baš sam u slast smazala neke slatkiše koje je moja medicinarka dobila. Ma nije to nikakvo mito, sitnice stvarno. A ja na diplomskom nisam ni simbolične poklone dala, nisam se imala na čemu zahvaliti.

    avatar

    21.12.2005. (23:31)    -   -   -   -  

  • misteriozo

    ma opet si me sjetila na jednu priču i dala mi ideju za novi post ;)) a za darove, daš nekome prst, a on bi cijelu ruku

    avatar

    21.12.2005. (23:48)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Posve se slažem s tobom, ljudi su plaćeni za svoj rad i sasvim ih je nepotrebno dodatno darivati. Jedno je kad je već sve gotovo, pa zaista želiš od srca zahvaliti nekome ako se EKSTRA potrudio (ali napominjem da mora biti riječ o posebnom trudu, a ne o redovnom izvršavanju obveza), a drugo je kad ne možeš dobiti uslugu koju na kraju krajeva sam plaćaš (npr. sve javne djelatnike, uključujući i liječnike, iz poreza) bez dodatnog poklona. Bila sam prije godinu dana na manjoj operaciji i nijednom prilikom (prvi pregled, operacija, dodatna dva pregleda) nisam ništa donijela liječniku. Sestra me otvoreno gledala poprijeko, a za razliku od ostalih pacijenata, koji su nosili vrećice i ostajali na pregledima po deset-petnaest minuta, ja sam bila prije vani nego što sam ušla, a pregled je bio i više nego površan. A riječ je o navodno jednom od najboljih kirurga u Zagrebu. Žalosno.

    avatar

    21.12.2005. (23:58)    -   -   -   -  

  • Riječanka&svijet

    Ah,kako je lijepo kada se čovjek može ponovno i ponovno uvjeriti da se neke "kvalitete" i "standardi" ne mijenjaju - ostaju isti i nepromijenjivi i odoljevaju zubu vremena poput stijena...baš poput naše Pegy. I dalje puna predrasuda, skolona generalizaciji i crno-bijelom oslikavanju svoje okoline. I ponavljanju tema, of course :))) Živjela nam ti, sretan ti Božić i svako dobro u Novoj 2006.godini!

    avatar

    22.12.2005. (00:24)    -   -   -   -  

  • amy damon

    prijatelju su roditelji lijecinici. on je cesto znao donijet slatkise. 'malo mitologije', rekao bi. kod njega doma to je zajebancija. ok, ti si protiv takvih poklona (ni samoj mi se to ne svidja, premda jos nisam bila u situaciji kad bih nekome nekaj nosila), ali to je nekak tak jako ukorijenjeno tu kod nas da nemres protiv toga. onaj koji je bolestan brije da ce dobit bolji tretman ako odnese poklon doktoru (da, tome su krivi doktori, ali probaj ti objasnit da ne treba to nosit njemu, ako se on boji za svoje zdravlje) i odnijet ce mu taj poklon u svakom slucaju. i jako ce se uvrijedit ako ga doktor ne primi.

    avatar

    22.12.2005. (00:32)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    Ma lud sam čitati ovo. Neki dan sam bio u banci na fili iza starice koja je dala 20 deka kave službenici nakon što joj je ova napravila neku transakciju. Brrrr.

    avatar

    22.12.2005. (00:36)    -   -   -   -  

  • -Bridge-

    i sama sam medicinski radnik. nikad nisam primila mito. poklon iz zahvalnosti jesam, nekoliko sam puta spasila zivot. od bombonjere se obogatila nisam. sa srcem radim svoj posao ,brinem se koliko mogu ,suosjecam i pomazem. cinim i ono sto nije dio mog posla . ne govorim da to ljudi iz drugih profesija ne rade. nikada nisam gledala na to dal mi je netko nesto donio ili nije. zbog toga nisam izabrala tu profesiju. kada dugo vremena provedes s nekim u njegovom najtezem razdoblju i kada je taj netko uz tebe dan i noc vezes se uz tu osobu pozelis mu nesto dati kao znak paznje i zahvalnosti sto je normalno...

    avatar

    22.12.2005. (01:40)    -   -   -   -  

  • deeply superficial

    i ja sam protiv toga, totalno mi je bezveze darivati nekoga zato što obavlja svoj posao.

    avatar

    22.12.2005. (06:50)    -   -   -   -  

  • Darko

    Mislim da sve ovisi o odnosu koji postoji između onoga koji daje dar i onoga koji ga prima. U tom smislu je i Brdge u pravu. Ipak, pritom čovjek mora biti oprezan, jer tanka je linija koja razdvaja dvije različite motivacije: osjećaj zahvalnosti i osjećaj obveze.

    avatar

    22.12.2005. (07:48)    -   -   -   -  

  • Friva

    Mogli bi sada u nedogled filozofirati na ovu temu. Nedavno sam čula za slučaj, radilo se o operaciji karcinoma, za "posebno zbrinjavanje" tog pacijenta, liječnik je dobio 1000 eura ili ženi je dijete bilo na zadak i ugovaranje carskog reza isto 1000 eura. Ovo su istiniti slučajevi! Sestre koje 90% posla obave, nisu dobile ni čokoladu. Zato, one kave i čokolade koje one dobiju uopće ne bih smatrala mitom. To je znak pažnje. Ja svojoj pedijatrici svake godine za Božić kupim neku sitnicu, ništa posebno skupo, kao zahvalu jer ja to tako osjećam, što mi je u svakom trenutku dostupna. Svojoj doktorici nisam nikada ništa dala,samo pedijatrica kod mene ima povlašteni položaj. Još bih mogla pisati, ali žurim. Sve najbolje želim!

    avatar

    22.12.2005. (08:04)    -   -   -   -  

  • maja

    donekle bi se složila al i ne bi. ako čovjek završi svoj posao, naglasak na završi, a ti ga želiš nagraditi jer osjećaš da si zahvalna, meni je to ok. svaki posao u svojem rangu - konobaru jer ti je skuhao baš odličnu kavu za početak dana, liječniku jer ti je pomogao da se izliječiš. ali sve to tek nakon obavljena posla. i bez presinga. ako ti se da, daš. ako ne, ne. u mojoj familiji se tak ponašamo prema svima - frizerka, odvjetnica, autolimar, konobari, doktori...

    avatar

    22.12.2005. (09:06)    -   -   -   -  

  • Georg

    Ma, ja ne bih situacije koje si opisala uopće nazvao darivanjem... darivanje uključuje ljubav ili prijateljstvo. A baš su dani od toga. Pozdrav ti, draga

    avatar

    22.12.2005. (09:15)    -   -   -   -  

  • PoZoY

    e točno to...zakaj bi ja nekome dodatno platil nekaj za kaj on uredno prima plaću...meni su i napojnice konobarima i sličnim personama idiotizam...i nikad ih ne ostavljam...

    avatar

    22.12.2005. (10:16)    -   -   -   -  

  • Princeza i njena mama.....

    Ne znam.... Iskustva su mi različita.... Kada smo brat i ja kao djeca ležali u bolnici.... pokloni su bili i više nego dobrodošli... jer smo dobili sasvim drugačiji tretman....Sada kada je moja mama ležala... htjeli smo malo "podmazati", ali smo čuli da nema šanse da kod tog doktora to pali.....U osnovnoj školi bila sam drugačije tretirana jer nisam nosila darove... jer nismo imali odakle nositi darove i u bolnicu i u školu.... i nije mi žao.... NIšta više ili manje znanja zbog toga nemam....Neki dan u jednom trgovačkom centru... trebalo mi je zakolegicinu mamu spakovati 10 čokolada.... svaku posebno... i toj ženi koja mi je pakovala čokolade kupila sam kavu iz automata... čisto da joj zahvalim što je bila uslužna i uljudna....Da li sam ja dala mito i da li ga je ona primila? Kada sam rodila..., odnjeli smo u rodilište.... Da li sam imala bolji tretman....??? Ne... Draga Pegy... u čudno smo se društvo pretvorili i čudni smo ljudi postali.....Ako će moje dijete (ne daj Bože... NIKADA) biti u bolnici i njeno zdravlje ili operacija ili sl. ovisi o tome da li ću odnjeti...HOĆU bez razmišljanja, bez obzira na sve plaće i zakletve ovoga svijeta....Pusa

    avatar

    22.12.2005. (10:17)    -   -   -   -  

  • Helix

    Moram priznati da sam na jednom radnom mjestu, na kojem su dobar rad i mogućnost zarade nekih klijenata dobrim dijelom ovisili o mojoj odluci, dobivala darove. Nije to bilo ništa spektakularno: bombonjere, hladni sokovi (radila sam u užasnoj vrućini), paketići kave, jedna svilena marama, privjesak za ključeve, dva parfema... bože, pa strpat će me u zatvor, ja sam totalno korumpirana. Međutim treba to ipak malo pogledati bolje: ljudi su mi zahvaljivali po obavljenom poslu; ništa u samom poslu nismo napraviti mimo pravila firme; nitko nije bio oštećen. ALI: došla je gospođa i tražila specijalni tretman, varanje moje firme i za to mi nudila novac (eure) - istjerala sam je (doduše pristojno) pred drugim klijentima; složila je prilično ljutu i uvrijeđenu facu.

    avatar

    22.12.2005. (10:32)    -   -   -   -  

  • trill

    S tim mitom sam se ja jednom zeznula. :) Zamoljena sam bila da na komp obradim jedno predavanje, prilično veliko. Kad sam bila gotova dobila sam u znak zahvalnosti veeeliku Milka čokoladu s ljšenjacima. Zahvalila sam se i rekla kako to nije potrebno i neka mi više ne nose. Poslušali su me, što je jako bez veze :))) Zazam se, to je bio znak zahvalnosti, a ne mito. Jednom sam i sama nakon jako lijepog postupka prema meni, nakon dugog boravka u bolnici sestri odnjela prilično velik i skup pokolon. Prije toga se nismo poznavali, a učinila je za mene ono što nisam nikada ni čula da je netko napravio. Zamisli, da bi se ja ugodnije osjećala, otišla je samnom na sam porod i pomagala pri njemu. A nije radila na tom odjelu. Nikada joj to neću zaboraviti i ono što sam joj poklonila kad sam izlazila iz bolnice je stvarno jako mali poklon u odnosu na ono koliko sam joj zahvalna i koliko me je usrećila :)))

    avatar

    22.12.2005. (10:48)    -   -   -   -  

  • Ma fiju briju...kaos i svakodnevica...valjda? glps

    Meni ti se sve to tako gadi jer samo mi jos vise govori u kakvoj zemlji zivimo, s jedne strane nema se za uloske i osnovne lijekove po bolnicama a s druge strane pacijenti nose pica od nekoliko stotina kuna. I ko je vise zabrazdio u takav nacin razmisljanja? Gadi mi se totalka! Jedno je na kraju lijecenja, ako ti je neki doktor spasio zivot (ili nesto tako tesko) zahvaliti mu simbolicnim poklonom, ali ne unaprijed! Time sami svijesno stavljamo u kozu zrtve, a bolnice su nam tako i tako u komi (blagoreceno) i nema tog poklona na svijetu koji ce nam nabaviti ct ili ultrazvuk ako aparat ne radi (ili ga uopce nema)!!! Znam da je sve ovo o cemu si pisala istina, ali ja iskreno i nemam za poklone po bolnicama, a kad bolje pogledam i nemam zasto "poklanjati".Da umirem od raka, poklon mi nece nabaviti lijek koji kosta po desetke tisuca kuna, a da imam za taj lijek, ne bi ni trebala "poklanjati"... Ljudi moji, ja vam svima zelim prije svega zdravlja u ovim danima sto dolaze a i cijeloj narednoj godini! Pozdrav!

    avatar

    22.12.2005. (11:10)    -   -   -   -  

  • KOKI

    ima još jedan oblik mita koji mrzim, a to je podmićivanje djece da bi se kupila njihova ljubav...

    avatar

    22.12.2005. (11:19)    -   -   -   -  

  • ŠKORPION12

    Svijet mjenjamo - mjenjajući sebe!pusa

    avatar

    22.12.2005. (13:22)    -   -   -   -  

  • mala riznica misli

    baš slažem se s koki

    avatar

    22.12.2005. (13:35)    -   -   -   -  

  • blog of a down

    Doktori, policajci, činovnici, sve je to korumpirano, znam iz osobnog iskustva. Jednom je jedan doktor, prida mnom, otvoreno i bez ikakva okolišavanja govorio koliko mita prima. To mi je nešto gadno, ali u društvu je nažalost uvriježeno mišljenje da je to normalno.

    avatar

    22.12.2005. (13:45)    -   -   -   -  

  • shosannadreyfus

    Svijet oko nas moramo prihvatiti onakvim kakavim ga vidimo, a ne mijenjati ga kako bi odgovorao našoj predodžbi.

    avatar

    22.12.2005. (14:40)    -   -   -   -  

  • Plava Zvjezdica

    prošle godine sam zbog hitnosti (bila sam bolesna) morala na pregled na koji se čeka dugo, a meni loše, tata mi je sredio pregled; i dao mi vrećicu za doktora, htjela sam u zemlju propast od srama, imala sam u bolnici osjećaj da svi gledaju u vrećicu; bez obzira što sam primljena preko reda, ja nisam htjela ni jedno, ni drugo, nakon toga zbog potrebe radije sam otišla privatniku, platila njegove usluge, i nisam čekala, i nisam darovala, a za ostavljanje meni isto blesavo, svi su oni plaćeni, struka mi je takva da stalno radimo sa gradskim službenicima i stalno moramo darivati da bi bili susretljiviji, gadi mi se to

    avatar

    22.12.2005. (15:31)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Blokche, jasno da to nije mito. :) Ipak sam karikirala. A i sama sam ga onda primila nekoliko puta. :) @Misteriozni, čekam da pročitam. :) @Kulerice, upravo to me najviše smeta. @Bridge, prvo, ja bih kod tebe došla. :) Drugo, ovaj post je bio prije svega kritika na one koji nose darove, na taj mentalitet kao da se „mora“ odnijeti. I sama sam dobila neke sitnice nekoliko puta i bilo mi je neugodno. Ja NE želim da mi nose, smatram da mi je posao dati sve od sebe. K tome, nastojim kao čovjek pomoći empatičnošću i razumijevanjem. Darivanjem (govorim o sebi) dovedena sam u neugodnu situaciju. Ono što volim je kad netko riječima iskaže da je zadovoljan dobivenom uslugom. Smatram da je darivanje osobne prirode i da u poslu za kojega je netko plaćen to ne bi smjela biti normalna pojava. Drugim riječima, smatram da nama korisnicima usluga pojedinih struka ne bi trebala biti praksa nositi vrećice kao da smo djed Božićnjak.

    avatar

    22.12.2005. (18:12)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Amy, ne sviđa mi se upravo ta ukorijenjenost u svijesti onih koji trebaju uslugu (nevezano za struku). @Rock, a što kažeš na davanje šalterskoj službenici u banci NOVAC za kavu? :) I ja se ježim. @Princez, ali upravo radi toga (ovog zadnjeg što si spomenula) me takve pojave žaloste. Tužna mi je pomisao da se može desiti da ponašanje prema čovjeku koji treba uslugu ovisi o tome. @Helix, dati žednome čovjeku piti je humano i plemenito. :) Osim toga, ne znam jesi li u privatnoj firmi gdje su stvari po mom sudu ipak drugačije. Tamo ulogu igra profit. Svee djelatnosti po tom pitanju, moje je mišljenje, nisu iste. @Trill, ova medicinska sestra ipak nije radila svoj posao, nego je poslije svog radnog vremena pomagala tebi. Volim da ima i takvih ljudi, samo često i oni kojima JE radno vrijeme ne rade ono što bi trebali. @Blogistika, baš razmišljam o tome što si napisala ... ali opet ... nije li posao liječnika da spašava život? @Savage, mislim da svugdje ima korupcije, ali uvjerena sam da ima dosta i poštenih ljudi. Znam da ima.

    avatar

    22.12.2005. (18:12)    -   -   -   -  

učitavam...