svaka cast na tekstu. ako ikad počnem pisati blog onda će to biti zbog tekstova poput ovog ili ribinog o zabludama vezanim za bebe. ljudi vi ste genijalci
18.12.2005. (22:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
naaah... nikad necu zaboravit kad je na neki od milijun tuluma uletila suna (plavo, dobro), i kad su se na nju hitili gagro i dudic gotovo istovremeno. i onda kad je dudic povukao gagru na stranu i rekao mu - odjebi, ja sam je prvi vidio!
a tako sam se jadno osjecao kad sam se vracao s posla ovu subotu u 23.15 bez volje za icim i tako se ne pojavio. sljedecu godinu ne propuštam. koji je to pokretac bio... legenda.
18.12.2005. (23:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bas se nedavno sjetio pokojnog dede, ali uopce mi nije na pamet palo da bi mu otisao na grob, samo mi je bilo zao kaj tu nema Amara, koji je on uvijek pio kad bi putem na ribiciju stali u nekoj birtiji, da mu nazdravim s jednim. Prema tome - nema boljeg nacina za prisjecanje na upokojene. Usput, odlican ti tekst.
19.12.2005. (07:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svaka čast. Odlazak na groblje frendu kojem se nije otvorio padobran i pijuckanje pive gledajući njegovu sliku na ploči budi ljepa sjećanja i izaziva nekakav trenutni unutrašnji mir. Takvi rituali su ok, jer je to bila takva osoba.
19.12.2005. (11:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ponovo odličan tekst..:) Vidiš, i ja imam jednu takvu osobu koja je zbog životnih nedaća sama sebi oduzela život i sahranjena je blizu groba moje bake. Svaki put kad odem baki na grob,odem i njoj, ostavim joj cigaretu na hladnoj mramornoj ploči jer je uvijek govorila da joj je to bio jedini gušt u životu kojeg se nikad ne bi odrekla. Ponekad ostavim i pokoji cvijet s obzirom da su njeni najbliži raseljeni kojekuda po svijetu i ne dolaze...nikad, čak ni na Dan mrtvih.
20.12.2005. (12:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ušao si u životnu formu što se tiče pisanja... Što da kažem osim: vrlo sam se živo podsjetio Dudića, iako, kao ni Riba, nisam imao volje ni vremena doći ove godine. A ni amaro momentalno ne smijem u počast Pklatu i meni zajedničkom djedu, jerbo me muče stomačne tegobe. Dakle, ništa od posvete i razmišljanja o mrtvima zasada, nema odmora dok traje obnova! Ali, hvala na podsjećanju. I da: Bože, uzeo si pogrešnog Dubravka Ivaniša.
20.12.2005. (16:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poznata mi je ta nesretna priča sa Kupom, tragična ironija sudbine je preživjeti tu dramu s plivanjem u Kupi, i nakon toga nastradati pod iranskim tegljačem
22.12.2005. (01:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zagor-te-naj
svaka cast na tekstu. ako ikad počnem pisati blog onda će to biti zbog tekstova poput ovog ili ribinog o zabludama vezanim za bebe. ljudi vi ste genijalci
18.12.2005. (22:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ribafish
naaah... nikad necu zaboravit kad je na neki od milijun tuluma uletila suna (plavo, dobro), i kad su se na nju hitili gagro i dudic gotovo istovremeno. i onda kad je dudic povukao gagru na stranu i rekao mu - odjebi, ja sam je prvi vidio! a tako sam se jadno osjecao kad sam se vracao s posla ovu subotu u 23.15 bez volje za icim i tako se ne pojavio. sljedecu godinu ne propuštam. koji je to pokretac bio... legenda.
18.12.2005. (23:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uskrsli pklatovi
Bas se nedavno sjetio pokojnog dede, ali uopce mi nije na pamet palo da bi mu otisao na grob, samo mi je bilo zao kaj tu nema Amara, koji je on uvijek pio kad bi putem na ribiciju stali u nekoj birtiji, da mu nazdravim s jednim. Prema tome - nema boljeg nacina za prisjecanje na upokojene. Usput, odlican ti tekst.
19.12.2005. (07:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaco Mortale
Svaka čast. Odlazak na groblje frendu kojem se nije otvorio padobran i pijuckanje pive gledajući njegovu sliku na ploči budi ljepa sjećanja i izaziva nekakav trenutni unutrašnji mir. Takvi rituali su ok, jer je to bila takva osoba.
19.12.2005. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
snoopyshist
Ponovo odličan tekst..:) Vidiš, i ja imam jednu takvu osobu koja je zbog životnih nedaća sama sebi oduzela život i sahranjena je blizu groba moje bake. Svaki put kad odem baki na grob,odem i njoj, ostavim joj cigaretu na hladnoj mramornoj ploči jer je uvijek govorila da joj je to bio jedini gušt u životu kojeg se nikad ne bi odrekla. Ponekad ostavim i pokoji cvijet s obzirom da su njeni najbliži raseljeni kojekuda po svijetu i ne dolaze...nikad, čak ni na Dan mrtvih.
20.12.2005. (12:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dmj
Ušao si u životnu formu što se tiče pisanja... Što da kažem osim: vrlo sam se živo podsjetio Dudića, iako, kao ni Riba, nisam imao volje ni vremena doći ove godine. A ni amaro momentalno ne smijem u počast Pklatu i meni zajedničkom djedu, jerbo me muče stomačne tegobe. Dakle, ništa od posvete i razmišljanja o mrtvima zasada, nema odmora dok traje obnova! Ali, hvala na podsjećanju. I da: Bože, uzeo si pogrešnog Dubravka Ivaniša.
20.12.2005. (16:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
male price male mie
Dudić jest vječan i živi, ako ne u Bogu, onda na ovom blogu, jer, pisajući o njemu, natjerao si me, a vjerujem i mnoge druge, da ga vječno zapamte...
21.12.2005. (21:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rutvica
htjela bih reći nešto o tome kako je dobar post a da ne bude ono idiotsko 'dobar ti je post'. jebiga ne znam. dobar je post. jako.
21.12.2005. (22:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aparatczyk
poznata mi je ta nesretna priča sa Kupom, tragična ironija sudbine je preživjeti tu dramu s plivanjem u Kupi, i nakon toga nastradati pod iranskim tegljačem
22.12.2005. (01:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
periferijska magla
Pa evo nazdravljam Dudi, Božičnim pivom i baš gledam tu plastičnu bocu, a na etiketi kičasti andjeo.
22.12.2005. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...