Prvi puta sam ovdje,nikako ne i zadnji...blesavo vjerojatno ali,ali čak nekakva zavist prema Vama koji ste sudjelovali u ratu,vjerojatno zbog Vaše hrabrosti,naravno uvijek i prije svega duboko poštovanje.
17.12.2005. (11:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pugsley Adams
Inkvi molio bi te da pises o Kupresu. Zadnje sjecanje predratnog Kupresa mi je brijeg (mislim da se zove Malovan) pun tenkova JNA. Izgledalo je cudno... nemogu opisat, tada sam imao 6 godina i shvacao sam da se nesto bizarno dogadja a nitko nije puno pricao o tome, kao da ih nitko osim mene nije primjetio. Ponovno sam bio nekoliko dana nakon oslobodjenja, nevjerovatno je koliko je grad bio zapusten, prljav i neprepoznatljiv. Kao da tamo nikoga nije bilo citav rat.
18.12.2005. (22:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inkvi
A šta da pišem o Kupresu. Da je mračan, da je crno mjesto. Da se tamo stoljećima ratuje. Da smo tamo izginuli ko ovce. Kad su Srbi osvojili Kupres srušili su sve hrvatsko. Crkve do temelja. Sjećam se kad smo ulazili u Kupres zatekli smo veliku gradsku crkvu u hrpi kamenja. Sva hrvatska sela su spaljena..ali baš ono do temelja. Zlosela ( koje ime) su bila vodoravno skroz..a na hrpi kamenja je bio stajao križ. Kupres je mjesto gdje imaš osjećaj da ti silni mrtvi, naši i njihovi, zavijaju s onim vjetrom koji puše i usred ljeta. Fantastično lijepo mjesto..ali istovremeno puno crnila i bijesa. Ja to mjesto volim ali me to mjesto i plaši. Tu ti se mješa tuga i ponos, strah i oduševljenje. Tamo nemoš bit ravnodušan.
18.12.2005. (23:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inkvi
Da to mjesto se zove Malovan. Srpsko selo. Vjerojatno pričaš o događaju prije rata kad je tamo bio manevar tenkovskih jedinica JNA. Onda je tamo izišao narod i bila je frka. Kad je počeo rat u Bosni..onda je prvo puklo na Kupresu..jer je to međa između Hrvata i Srba i dogovoreno mjesto za bitku. Mi smo samo s puškama jurnuli na Kupres..pomeli Malovan..došli do Kupresa..tamo se Srbi utvrdili..par dan smo čistili grad..to je bilo krvavo da krvavije ne može bit...i skoro riješili stvar..e onda je gore od Šipova nagrnula srpska vojska i pomela nas. Došli su i Vukovarci..oni što su preživjeli pakako Vukovara..razrezali crtu obrane nasred kupreškog polja ( što je bila fatalna greška..Kupres nije Vukovar da se braniš iz ulica..to je pustopoljina gdje nema zaklona.) i onda su se postavili srpski tenkovi u liniju i uz teško nevrijeme..sniježnu mećavu..doslovno isčupali sve iz rovova. Malo ko je preživio. Oni preživjeli su lutali u mećavi..i pola ih je opet završilo u srpskim rukama..neki su zalutali u Glamoč ( npr..studentska bojna iz Zagreba) i tamo izginuli..nešto se malo izvuklo. Dani kaosa i stradanja.
Najveća hrvatska katastrofa posle Vukovara..nema užasnijeg osjećaja nego kad se dvadeset tenkova postavi u liniju...i doslovno te čupa iz zemlje..a ti mu nemoš ništa..
19.12.2005. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
manja
svaka vama cast..citam i neverujem da mozete biti toliko zli....pitajte malo i drugu stranu ..niste ni vi nevinasca...
beogradjanka....
19.03.2006. (14:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelena
ćutim, ne komentarišem. iz moje fotelje čini mi se ni nemam pravo...sa moje beogradske druge strane, iz tople sobe u modernoj višespratnici. i moje suze su suvišne, ko sam ja da sebi dam za pravo plač, ko sam ja kad sam godinama gledala jebene tenkove i komšije i rođake i ko zna koga sve ne kako idu negde gde im nije mesto da oslobađaju neke zemlje od nekih ljudi koji tamo žive ili da podrže..koga? ljude koji sa svojim prvim komšijama nisu mogli, koji nisu hteli dogovor i nisu pristajali na kompromis...? ćutim, pognute glave i mislim, kad bih imala gde da se od same sebe sakrijem. od sramote. što nisam nešto učinila, bilo šta... kažu ljudi, pa šta bi i mogla.. ne budali žensko dijete... kao, šta sam ja kriva, što bih se osećala krivom, bila sam mala, jelte... ma kako, moliću, mala??? niko nije ni mali ni veliki... naravno da nisam mogla ništa da uradim, ko da je mogao nešto da uradi i neko veliki u celom tom haosu... ali mogla sam barem da zaurlam, da budem kao ono nevino dete iz priče o golom kralju. mgla sam da vrištim sa svog prozora. da urličem - majku vam jebem šta to radite, jebala vas velika srbija i sva vaša sranja... ma ne mogu da se smirim, ne mogu da ne psujem, ne mogu da budem fina. ne mogu ni da ćutim, ni da se trudim da ne uvredim žive i mrtve divne ljude iz ove priče, ljude koji su više ljudi nego što ću ja ikad sanjati da budem... a htela sam da ćutim, i da tiho budem neprimetna, da ne stanem slučajno štiklom na nečije srce, da ne zgazim sećanja... da čitam i pustim da me peče i boli sve što je bilo... i onda čitam komentare. neka manja iz nekog mog komšiluka... traži da pitate drugu stranu... u kom je jebenom rovu ona ukaljala svoj dopičnjak i kaišić na sandalici? kad je ona osetila jebeni miris krvi? odakle joj pravo da traži da pitate drugu stranu??? koju jebenu drugu stranu??? ...kuda srlja ovaj svet, nemam pojma... mnogi sebi previše dopuštaju...
....jebeno je hladno... a leto je...
26.06.2010. (05:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
S
Prvi puta sam ovdje,nikako ne i zadnji...blesavo vjerojatno ali,ali čak nekakva zavist prema Vama koji ste sudjelovali u ratu,vjerojatno zbog Vaše hrabrosti,naravno uvijek i prije svega duboko poštovanje.
17.12.2005. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pugsley Adams
Inkvi molio bi te da pises o Kupresu. Zadnje sjecanje predratnog Kupresa mi je brijeg (mislim da se zove Malovan) pun tenkova JNA. Izgledalo je cudno... nemogu opisat, tada sam imao 6 godina i shvacao sam da se nesto bizarno dogadja a nitko nije puno pricao o tome, kao da ih nitko osim mene nije primjetio. Ponovno sam bio nekoliko dana nakon oslobodjenja, nevjerovatno je koliko je grad bio zapusten, prljav i neprepoznatljiv. Kao da tamo nikoga nije bilo citav rat.
18.12.2005. (22:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inkvi
A šta da pišem o Kupresu. Da je mračan, da je crno mjesto. Da se tamo stoljećima ratuje. Da smo tamo izginuli ko ovce. Kad su Srbi osvojili Kupres srušili su sve hrvatsko. Crkve do temelja. Sjećam se kad smo ulazili u Kupres zatekli smo veliku gradsku crkvu u hrpi kamenja. Sva hrvatska sela su spaljena..ali baš ono do temelja. Zlosela ( koje ime) su bila vodoravno skroz..a na hrpi kamenja je bio stajao križ. Kupres je mjesto gdje imaš osjećaj da ti silni mrtvi, naši i njihovi, zavijaju s onim vjetrom koji puše i usred ljeta. Fantastično lijepo mjesto..ali istovremeno puno crnila i bijesa. Ja to mjesto volim ali me to mjesto i plaši. Tu ti se mješa tuga i ponos, strah i oduševljenje. Tamo nemoš bit ravnodušan.
18.12.2005. (23:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inkvi
Da to mjesto se zove Malovan. Srpsko selo. Vjerojatno pričaš o događaju prije rata kad je tamo bio manevar tenkovskih jedinica JNA. Onda je tamo izišao narod i bila je frka. Kad je počeo rat u Bosni..onda je prvo puklo na Kupresu..jer je to međa između Hrvata i Srba i dogovoreno mjesto za bitku. Mi smo samo s puškama jurnuli na Kupres..pomeli Malovan..došli do Kupresa..tamo se Srbi utvrdili..par dan smo čistili grad..to je bilo krvavo da krvavije ne može bit...i skoro riješili stvar..e onda je gore od Šipova nagrnula srpska vojska i pomela nas. Došli su i Vukovarci..oni što su preživjeli pakako Vukovara..razrezali crtu obrane nasred kupreškog polja ( što je bila fatalna greška..Kupres nije Vukovar da se braniš iz ulica..to je pustopoljina gdje nema zaklona.) i onda su se postavili srpski tenkovi u liniju i uz teško nevrijeme..sniježnu mećavu..doslovno isčupali sve iz rovova. Malo ko je preživio. Oni preživjeli su lutali u mećavi..i pola ih je opet završilo u srpskim rukama..neki su zalutali u Glamoč ( npr..studentska bojna iz Zagreba) i tamo izginuli..nešto se malo izvuklo. Dani kaosa i stradanja. Najveća hrvatska katastrofa posle Vukovara..nema užasnijeg osjećaja nego kad se dvadeset tenkova postavi u liniju...i doslovno te čupa iz zemlje..a ti mu nemoš ništa..
19.12.2005. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
manja
svaka vama cast..citam i neverujem da mozete biti toliko zli....pitajte malo i drugu stranu ..niste ni vi nevinasca... beogradjanka....
19.03.2006. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelena
ćutim, ne komentarišem. iz moje fotelje čini mi se ni nemam pravo...sa moje beogradske druge strane, iz tople sobe u modernoj višespratnici. i moje suze su suvišne, ko sam ja da sebi dam za pravo plač, ko sam ja kad sam godinama gledala jebene tenkove i komšije i rođake i ko zna koga sve ne kako idu negde gde im nije mesto da oslobađaju neke zemlje od nekih ljudi koji tamo žive ili da podrže..koga? ljude koji sa svojim prvim komšijama nisu mogli, koji nisu hteli dogovor i nisu pristajali na kompromis...? ćutim, pognute glave i mislim, kad bih imala gde da se od same sebe sakrijem. od sramote. što nisam nešto učinila, bilo šta... kažu ljudi, pa šta bi i mogla.. ne budali žensko dijete... kao, šta sam ja kriva, što bih se osećala krivom, bila sam mala, jelte... ma kako, moliću, mala??? niko nije ni mali ni veliki... naravno da nisam mogla ništa da uradim, ko da je mogao nešto da uradi i neko veliki u celom tom haosu... ali mogla sam barem da zaurlam, da budem kao ono nevino dete iz priče o golom kralju. mgla sam da vrištim sa svog prozora. da urličem - majku vam jebem šta to radite, jebala vas velika srbija i sva vaša sranja... ma ne mogu da se smirim, ne mogu da ne psujem, ne mogu da budem fina. ne mogu ni da ćutim, ni da se trudim da ne uvredim žive i mrtve divne ljude iz ove priče, ljude koji su više ljudi nego što ću ja ikad sanjati da budem... a htela sam da ćutim, i da tiho budem neprimetna, da ne stanem slučajno štiklom na nečije srce, da ne zgazim sećanja... da čitam i pustim da me peče i boli sve što je bilo...
i onda čitam komentare. neka manja iz nekog mog komšiluka... traži da pitate drugu stranu... u kom je jebenom rovu ona ukaljala svoj dopičnjak i kaišić na sandalici? kad je ona osetila jebeni miris krvi? odakle joj pravo da traži da pitate drugu stranu??? koju jebenu drugu stranu???
...kuda srlja ovaj svet, nemam pojma... mnogi sebi previše dopuštaju...
....jebeno je hladno... a leto je...
26.06.2010. (05:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...