Komentari

thelittleone.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Kljun

    Čovjek može kako hoće ali nemože dokad hoće. I zato uživajte u lijepom danu, suncu, snijegu, poklonite osmijeh i lijepu riječ, budite smireni. I sam težim tome ali u današnjem tempu života, nije lako. Trudim se, trudim

    avatar

    08.12.2005. (10:12)    -   -   -   -  

  • champs-elysees

    Živjeti punim plućima treba naučiti ili se takav jednostavno rodiš.

    avatar

    08.12.2005. (10:14)    -   -   -   -  

  • Run

    Pa znaš da uvijek više cijenimo nešto kada to izgubimo. Nr znam, takvi smo... Tako i sa životom; kada osjetimo onaj dašak (kako kažeš) prijetnje da bi ga mogli izgubiti, počnemo zamjećivati sve njegove ljepote...

    avatar

    08.12.2005. (10:31)    -   -   -   -  

  • steven- moj svijet

    NEKI NI NEZNAJU KAK IM JE DOBRO........DOK IH NEKAJ NE KLEPI U ŽIVOTU

    avatar

    08.12.2005. (10:51)    -   -   -   -  

  • Plava Zvjezdica

    znaš da ljudi uopće ne primjećuju zalazak sunca kada idu kući? svi bulje u sivo pročelje s mrgudnim izrazom na licu, a ja oduševljena pogledom okrećem se jer želim s nekim to podijeliti, a nema nikog, baš nikog...znala sam i prije uživati u sitnicama, ali da sam se promijenila nakon onog jesam, danas sam i zahvalna, što prije možda nisam bila u tolikoj mjeri

    avatar

    08.12.2005. (11:00)    -   -   -   -  

  • KOKI

    meni su djeca unijela pravi sadržaj u život...:)

    avatar

    08.12.2005. (11:06)    -   -   -   -  

  • Penellope

    Trudim se živjeti tako, ali imam još puno kočnica koje moram savladati i puno vremena u kojem moram prihvatiti neke stvari kod sebe takve kakve jesu..ali trudim se. O Bože, ovaj moj komentar zvuči tako klišeizirano, kao iz članaka o samopomoći:D

    avatar

    08.12.2005. (11:24)    -   -   -   -  

  • Sagitta odapinje svoje str(j)elice visoko, visoko.

    Istina. Otkad živim u Zagrebu prestala sam primjećivati neke obične stvari koje vesele; zelenilo, katkad (no rijetko) plavo nebo, sunce, šarenilo... Sve mi je nekako sivo, vjerojatno i zbog svakodnevice koja je pretrpana obvezama... Dok sam živjela u Dalmaciji sve sam to više registrirala, boje, more, galebove, obične stvari, šarenilo 'pazara'... Sve mi je nekako bilo tu, živopisno i pred očima. No možda tajna leži i u tomu što sam tada bila mlađa, pa sam imala i više vremena primjećivati sve to. Danas je drukčije. Zagreb je iz mene izvukao ono najjapanskije - rad, rad, rad, katkad izlasci i uživancija, no opet ne primjećuješ stvari koje ti je priroda poklonila... Slažem se sa Zvjezdicom, i ja bih nekad podijelila s ljudima to što ona spominje, no svi su tako udubljeni u nekakva siva razmišljanja... Ja sam presretna što imam život - to je dar s neba! A to da bih trebala malo usporiti - definitivno! nemam vremena napisati ni post koliko šljakam! Bog sačuvaj moždanog udara tvoje frendice! Ipak, drago mi je čuti da je cura danas bez posljedica.

    avatar

    08.12.2005. (11:43)    -   -   -   -  

  • neno u sredini

    to ti je ionak prelazno razdoblje pa se nemaš kaj bojati.ljudi se u biti boje nepoznatog , onog o čemu nemaju pojma , bez obzira kolikim se vjernicima predstavljali . Stvar je samo u tome da treba živjeti umjereno , ni presporo ,ni prebrzo i sve kaj dođe , doći će , jer tako nam je pisano . A poslije , srest ćemo se negdje drugdje ,u nekoj drugoj dimenziji i nekom drugom svijetu .Dakle , nema straha . Uopće ne treba o tome razmišljati . Isto je kao da razmišljaš gdje je kraj svemira . I tak....dosta za komentar .

    avatar

    08.12.2005. (11:47)    -   -   -   -  

  • Lubav više ne stanuje ovdje

    ljudi općenito ne znaju cijeniti dobro i male stvari, bitno im je šta će drugi reći i neprestance se uspoređuju s drugima, uopće me ne čudi da netko s 25, 26 doživi moždani, ali žalosno da si netko mora ugroziti zdravlje da bi postao normalan

    avatar

    08.12.2005. (13:04)    -   -   -   -  

  • Fizikalac

    ja nevolim takve teme pa ću biti suzdržan-nije da se bojim nego kad čitam bude mi loše

    avatar

    08.12.2005. (14:12)    -   -   -   -  

  • divljakuša

    ne želim da mi se nešto strašno desi što bi me primoralo da promjenim neke navike ili način života, zato se zaista trudim uživati u životu i uzeti ono što mi on nudi... svi mi imamo svoje heroje, oni bi nam samo trebali biti pokazatelji pravog puta, a svi konci bi ipak trebali biti u našim rukama!!!

    avatar

    08.12.2005. (15:59)    -   -   -   -  

  • zgdnevnik

    360 je vračanje na isto, 180 stupnjeva je kontra.. Savu si slikala sa Kajzerice, kaj smo susjedi? A guze, Leonida i ti ste mi najbolje ispale. A l trebal ste sve imat isti model traperica...

    avatar

    08.12.2005. (17:43)    -   -   -   -  

  • Slatka Žvakica

    Na žalost u pravu si. Moj pad na glavu tumačim upravo tako: kao znak da nešto krivo radim, da krivo živim, forsiram i stavljam u prioritete stvari koje to nisu. Žalosno je koliko smo u stanju sami sebe zavaravati, a to vrijedi za apsolutno sve domene našega života.

    avatar

    08.12.2005. (18:15)    -   -   -   -  

  • Not another teen blog

    ... ne moramo, samo moramo spoznati dio sebe ili prirode za kojeg nismo znali da postoji / ovo će jednog dana biti fejmus kvot! aha.. hoce! (:

    avatar

    08.12.2005. (23:21)    -   -   -   -  

  • boys don't cry

    tek kad nesto izgubim pocinjem to cijeniti, uzas! morat cu se pocet mijenjat. jedino to i mogu, promijeniti sebe

    avatar

    09.12.2005. (08:17)    -   -   -   -  

  • TheLittleone

    ### DR.LUKA - jel moraš baš cjepidlačit, ako okreneš cijeli krug možda se vraćaš na istu točku, ali ne može sve biti isto...:))) I da, ako živiš na Kajzerici onda smo susjedi, odnedavno. Za traperice ćemo rado ponoviti slikanje ako nam ti budeš sponzor i kupiš svima iste, naravno svakoj njene jer smo različite veličine, diesel recimo!

    avatar

    09.12.2005. (08:49)    -   -   -   -  

  • Nogalo

    Nazalost, ogromnoj vecini je jos uvijek potrebna neka nesreca, ili nesrece bliske osobe da to shvati. :(

    avatar

    14.12.2005. (02:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...