Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (1)

Marketing


  • viviana

    Da, teško je otisnuti se i od zadnje obale, sve dok ima nade koja nas još uvijek vezuje uz nju... Uporediti taj korak sa smrću - pravo je poređenje koje je upotrijebio Platon, jer ugledati se s beskonačnim nasamo doista može samo onaj tko je " jednom sve napustio i bio od svega napušten " ostajući tako i bez nade kojom se hrani ljudsko srce, i što se posljednje napušta... posljednje usudi napustiti jer tad ostajemo doista sami - samo mi... To je možda ona jeza o kojoj govori Barbarić što se otvara između ne više... i ne još... nečega što je iščezlo i nečega što još sebe nije uspostavilo... taj prostor. To je predvorje za beskrajnost.

    Neovisno o filosofiji i razgovoru o njoj... mogu samo reći da je nada kojom se poji ljudsko srce, najtvrđi vez koji nas drži uz obalu na kojoj stojimo. I bilo je dana kada sam govorila u sebi samo: " Bože, :) ne daj samo da se nadam, samo mi ne ostavljaj nadu... " Jer nada je uistinu nešto čega se najvažnije osloboditi da bi čovjek bio istinski slobodan.

    avatar

    25.09.2006. (21:15)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...