Htjela bih u ovom kontekstu reći da nezrelost samoskrivljena pomankanjem hrabrosti i odlučnosti da se svojim razumom služi bez tuđeg rukovodstva i život oblikuje prema svojim slobodnim individualnim uvjerenjima - za ženu u našim kulturama iziskuje i dodatnu hrabrost ili bolje reći veću odgovornost, u odnosu na muškarca iste kulture. Naravno, to nije i ne bi smio biti izgovor ženama, jer sloboda individualnosti i postupanje u skladu s njom podjednako je pravo i odgovornost svakog čovjeka, ali činjenica je da je žena u tom pogledu suočena s mnogo više problema nego muškarac. Nerijetko, žena je već toliko okovana samoskrivljenom nezrelošću podržanom onim dušobrižnicama koji je cijelo vrijeme okružuju također svojim samoskrivljenim nezrelostima podsjećajući je na njen položaj i ulogu žene, i nameću joj dodatno breme osjećaja krivnje ukoliko želi živjeti po vlastitim a ne stereotipnim uvjerenjima - da često niti nema drugog izbora nego ostati u svojim okovima ( ili samo jedne zamijeniti za druge ). Ipak, za takvu ženu nema i stvarno olakotnih okolnosti, nema pomilovanja. Jer, ono što je nemanje izbora u uvjetima kada je ona već osvijestila vlastitu individualnost, dakle nije neprosvijećena, a nije ni ekonomski ovisna o drugima, njeno pristajanje na nametnute okove samo je nesigurnost da se može izboriti s osjećanjem vlastite odgovornosti - cijenom svoje slobode. Hoću reći, možda nije dovoljno samo vlastito njegovanje duha da bi se izbavilo iz stanja nezrelosti, ako to neće istodobno biti i preklapanje vanjskog i unutranjeg, suglasnost između riječi, činjenja i mišljenja, ili bar najtješnje njihovo približavanje ako već ne istovjetnost, kao jedini stvarno autentičan i zreo život. Ako sam se udaljila od teme ili sasvim promašila, davore, oprosti... asocijacije. :)
30.11.2005. (19:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne samo da je komentar posve primjeren, nego si točno pogodila onaj dio Kantovoga teksta kojeg sam ja preskočio, naime koji spada tamo gdje stoji oznaka (...) Evo dakle što tu kaže Kant: ''Da najveći dio ljudi (među kojima cijeli ljepši spol) korak ka zrelosti, osim teškim, smatra i vrlo opasnim, za to se već brinu oni tutori koji su glavni nadzor nad njima najljubaznije preuzeli na sebe.''
31.12.2005. (12:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Htjela bih u ovom kontekstu reći da nezrelost samoskrivljena pomankanjem hrabrosti i odlučnosti da se svojim razumom služi bez tuđeg rukovodstva i život oblikuje prema svojim slobodnim individualnim uvjerenjima - za ženu u našim kulturama iziskuje i dodatnu hrabrost ili bolje reći veću odgovornost, u odnosu na muškarca iste kulture. Naravno, to nije i ne bi smio biti izgovor ženama, jer sloboda individualnosti i postupanje u skladu s njom podjednako je pravo i odgovornost svakog čovjeka, ali činjenica je da je žena u tom pogledu suočena s mnogo više problema nego muškarac. Nerijetko, žena je već toliko okovana samoskrivljenom nezrelošću podržanom onim dušobrižnicama koji je cijelo vrijeme okružuju također svojim samoskrivljenim nezrelostima podsjećajući je na njen položaj i ulogu žene, i nameću joj dodatno breme osjećaja krivnje ukoliko želi živjeti po vlastitim a ne stereotipnim uvjerenjima - da često niti nema drugog izbora nego ostati u svojim okovima ( ili samo jedne zamijeniti za druge ). Ipak, za takvu ženu nema i stvarno olakotnih okolnosti, nema pomilovanja. Jer, ono što je nemanje izbora u uvjetima kada je ona već osvijestila vlastitu individualnost, dakle nije neprosvijećena, a nije ni ekonomski ovisna o drugima, njeno pristajanje na nametnute okove samo je nesigurnost da se može izboriti s osjećanjem vlastite odgovornosti - cijenom svoje slobode. Hoću reći, možda nije dovoljno samo vlastito njegovanje duha da bi se izbavilo iz stanja nezrelosti, ako to neće istodobno biti i preklapanje vanjskog i unutranjeg, suglasnost između riječi, činjenja i mišljenja, ili bar najtješnje njihovo približavanje ako već ne istovjetnost, kao jedini stvarno autentičan i zreo život. Ako sam se udaljila od teme ili sasvim promašila, davore, oprosti... asocijacije. :)
30.11.2005. (19:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Ne samo da je komentar posve primjeren, nego si točno pogodila onaj dio Kantovoga teksta kojeg sam ja preskočio, naime koji spada tamo gdje stoji oznaka (...) Evo dakle što tu kaže Kant: ''Da najveći dio ljudi (među kojima cijeli ljepši spol) korak ka zrelosti, osim teškim, smatra i vrlo opasnim, za to se već brinu oni tutori koji su glavni nadzor nad njima najljubaznije preuzeli na sebe.''
31.12.2005. (12:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
drago mi je da sam malo doprinijela tekstu.
03.01.2006. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...