Pokloni su magija ljudi. Svaki poklon donosi malo tvog duha nekome drugome, kroz osmijehprimatelja veza među vama postaje dublja, a poklon se pamti.
Ja poklanjam rijetko, ali poklanjam od srca...uvijek.
25.11.2005. (20:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cuj iskreno zaboli kad shvatis da se nekoga sjetis za apsolutno svaki blagdan, cak i onda kad nije nikakav blagdan vec jednostavno zelis nekoga razveseliti, a te druge osobe sve sto za njih cinis uzimaju kao nesto sto ti trebas ciniti. stoga jednostavno ne zelim vise biti dozivljavana po principu "zdravo za gotovo". nope. davno rekoh da su isusove godine opake po ljude - promijene ih jako :) nakon toga okrenes plocu za slijedecu fornu kombinaciju brojeva :)
26.11.2005. (00:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jednostavno nisam mogla ne komentirati i ovaj tvoj post. Borgman me već upozorio da imamo neka slična razmišljanja. Kad god se približi Nova godina ja već razmišljam što bi koga radovalo, ne zaboravljam rođendane. Razmišljam o svakom pojedinom poklonu i nikad ne kupujem reda radi. Svi me hvale da uvjek pogodim njihove želje. Ali kad dođe moj rođendan, pola ih zaboravi, od nekih dobijem sms sretan rođendan (bar da se potrude napisati nešto originalno), a tek nekolicini je zaista stalo. Kao što si rekla vrijednost poklona nije bitna nego trud onoga koji poklanja. Obojana staklenka krastavaca, koju mi je poklonila nećakinja jedan je od meni najdražih darova. Drugi je figurica Bude kojeg mi je dala prijateljica dok smo bile klinke. Potrošila je za njega cijeli đeparac i taj mjesec nije imala za izlaske (izlazile smo u kafić Buda gdje je dolazio i momčić koji mi se sviđao :)). Nije bitna cijena te figurice nego njena žrtva i odricanje da me obraduje (mislim da bi otkinila glavu onome tko bi mi razbio tog Budu). Ove godine sam odlučila kao i ti odvojiti dobre od loših. Pa ću zaboraviti one koji već godinama zaboravljaju mene, sms Sretna Nova godina dobit će sms-ovci, a onoj manjini ću i dalje uživati s pažnjom birati poklone i upakirati ih u lijepe omote i gledati sretna lica dok ih otvaraju.
04.12.2005. (15:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nacinih listu dragih ljudi i pridruzih im poklone. sad jos samo iste treba formirati iz ideje u konkretan, opipljiv poklon :) ili mozda da im opisem poklon dok ga ne pronadjem... :)
15.12.2005. (17:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
Pokloni su magija ljudi. Svaki poklon donosi malo tvog duha nekome drugome, kroz osmijehprimatelja veza među vama postaje dublja, a poklon se pamti. Ja poklanjam rijetko, ali poklanjam od srca...uvijek.
25.11.2005. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tko zna....nitko nista ne zna...krhko je znanje
cuj iskreno zaboli kad shvatis da se nekoga sjetis za apsolutno svaki blagdan, cak i onda kad nije nikakav blagdan vec jednostavno zelis nekoga razveseliti, a te druge osobe sve sto za njih cinis uzimaju kao nesto sto ti trebas ciniti. stoga jednostavno ne zelim vise biti dozivljavana po principu "zdravo za gotovo". nope. davno rekoh da su isusove godine opake po ljude - promijene ih jako :) nakon toga okrenes plocu za slijedecu fornu kombinaciju brojeva :)
26.11.2005. (00:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cordelia
Jednostavno nisam mogla ne komentirati i ovaj tvoj post. Borgman me već upozorio da imamo neka slična razmišljanja. Kad god se približi Nova godina ja već razmišljam što bi koga radovalo, ne zaboravljam rođendane. Razmišljam o svakom pojedinom poklonu i nikad ne kupujem reda radi. Svi me hvale da uvjek pogodim njihove želje. Ali kad dođe moj rođendan, pola ih zaboravi, od nekih dobijem sms sretan rođendan (bar da se potrude napisati nešto originalno), a tek nekolicini je zaista stalo. Kao što si rekla vrijednost poklona nije bitna nego trud onoga koji poklanja. Obojana staklenka krastavaca, koju mi je poklonila nećakinja jedan je od meni najdražih darova. Drugi je figurica Bude kojeg mi je dala prijateljica dok smo bile klinke. Potrošila je za njega cijeli đeparac i taj mjesec nije imala za izlaske (izlazile smo u kafić Buda gdje je dolazio i momčić koji mi se sviđao :)). Nije bitna cijena te figurice nego njena žrtva i odricanje da me obraduje (mislim da bi otkinila glavu onome tko bi mi razbio tog Budu). Ove godine sam odlučila kao i ti odvojiti dobre od loših. Pa ću zaboraviti one koji već godinama zaboravljaju mene, sms Sretna Nova godina dobit će sms-ovci, a onoj manjini ću i dalje uživati s pažnjom birati poklone i upakirati ih u lijepe omote i gledati sretna lica dok ih otvaraju.
04.12.2005. (15:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tko zna....nitko nista ne zna...krhko je znanje
nacinih listu dragih ljudi i pridruzih im poklone. sad jos samo iste treba formirati iz ideje u konkretan, opipljiv poklon :) ili mozda da im opisem poklon dok ga ne pronadjem... :)
15.12.2005. (17:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...